REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3

Poslovni broj: K-495/2024-12

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu pojedincu Tihani Bokan, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Apfenthaler, u kaznenom predmetu protiv optuženog RŠ, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona, u povodu optužnice ODO u Karlovcu od 23. rujna 2022. broj KO-DO-407/2022, preuzete po ODO u Novom Zagrebu pod brojem KO-DO-213/2024, nakon javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025. u prisutnosti savjetnice ODO u Novom Zagrebu RŠB, oštećenog KŠ, optuženog RŠ i branitelja optuženika, odvjetnika Darka Gojaka, 10. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje ZKP/08) presuda Općinskog suda u Karlovcu kojom je izdan kazneni nalog od 24. listopada 2022. poslovnog broja K-409/2022-2 stavlja se izvan snage.

Optuženi NŠ, sin AŠ i R, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, strojarski tehničar, sa završenom SSS, zaposlen u TD Pivac d.o.o., s mjesečnim primanjima oko 700,00 eura, OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac jednog djeteta, bez vojnog čina, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, suvlasnik ½ dijela kuće i zemlje ne zna površinu, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan prema izvatku iz kaznene te neosuđivan prema izvatku iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije,

k r i v  j e

II. što je:

18. rujna 2021., oko 10:15 sati, u Generalskom Stolu, na dvorištu obiteljske kuće u mjestu [adresa], u cilju da ustraši brata KŠ, prijetećim glasom svojim roditeljima AŠ i VŠ rekao da će mu otkinuti glavu pred njima, pri tome misleći na brata KŠ, te ponovio navedeno, koje riječi su imenovani potom prenijeli svom sinu ŠŠ, a koje su kod njega izazvale osjećaj nelagode i uznemirenosti,

III. -dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

-čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, opisano u članku 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.; dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

IV. Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženi NŠ se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

Na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 nalaže se optuženiku u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 400,00 eura.

Obrazloženje

1. ODO u Karlovcu podiglo je 10. listopada 2022. optužnicu broj KO-DO-407/2022- 3, a ODO u Novom Zagrebu preuzelo pod brojem KO-DO-213/2024, inkriminirajući optuženom HŠ kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 te je zatražilo od suda, sukladno članku 540. stavak 1. ZKP/08, izdati kazneni nalog.

2. Sud je prihvatio zahtjev ODO te je na temelju članka 541. stavak 1. i 2. ZKP/08 presudom od 24. listopada 2022. poslovnog broja K-409/2022-2 izdao kazneni nalog protiv kojeg je optuženik pravovremeno podnio prigovor, optužno je vijeće potvrdilo optužnicu, u povodu optužnice je proveden postupak pa je sukladno članku 544. stavak 1. ZKP/08 valjalo staviti naznačeni kazneni nalog izvan snage.

3. Optuženi NŠ upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitani su na prijedlog obrane oštećeni TŠ te svjedoci AŠ, VŠ i OŠ. Pročitani su i dokazi ispravom pa tako izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 18. rujna 2021., zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 20. rujna 2021. u dijelu tko je i kada podnio kaznenu prijavu, izreka pravomoćne presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Dugoj Resi od 13. listopada 2022. poslovnog broja Pp-3015/21-8 te izvod iz kaznene i prekršajne evidencije optuženika. Na završetku dokaznog postupka, sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08, ispitan je optuženi NŠ.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženi NŠ počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

6. Optuženi NŠ je naveo da je tog petka 17. rujna 2021. radio od 15,00 sati do 5,00 sati ujutro 18. rujna 2021. Ujutro je po dolasku s posla spavao i žena OŠ ga je probudila oko 10,00 sati da ode u tu prokletu staru kuću gdje se nalazi škrinja da donese meso jer ona tamo ne smije ići. Ta stara kuća je, kao i druga imovina njegovo i oštećenikovo suvlasništvo koje su dobili iza babe, oca, strica te zaista imovinu dijele svaki u ½ dijela na papiru. Naveo je da su oni njemu zatvorili prilaze njegovoj kući, pa i vrata koja spominju da je udarao su postavljena kao zapreke po njegovoj imovini. Toga dana je njegov "dragi" otac bio ispred dijela kuće u kojem on i majka spavaju, otac je kao navodno jako bolesno i na bocama je s kisikom, počeo je vikati na njega da se gubi, došao je do njega i pljunuo ga u lice i što je on drugo trebao, nazvao je policiju, a i sam je bivši policajac. Njegova supruga OŠ je sve to vidjela i sjeća se da mu je govorila da se makne jer da će ga opet izazivati i da će opet imati problema. Toga dana ga je taj "luđak stari" napao, a on niti u jednom trenutku niti ocu, a niti majci nije spominjao oštećenika, nije ga ni vidio. Dakle, nisu istiniti navodi da bi on toga dana prijetio TŠ preko roditelja. Njihov je cilj, oštećenikov i njegovih roditelja da ga otjeraju iz kuće, sa imovine i to rade cijeli život, pogotovo otkad je prestao raditi za njih jer je primjerice cijepao drva da bi se gospoda (oštećenik i njegovi roditelji) mogli grijati. Također ovaj gospodin iza njega u sudnici (oštećenik) neka kaže što je i koliko uopće radio tijekom cijelog života. U odnosu na imovinu pojasnio je da je dogovor te 2007. bio taj da stric koji je tužio njegove roditelje i pokojnog strica njemu i bratu ostavi svoju imovinu svakom u ½ dijela, no uz uvjet da isto učini i njegov otac i tako su brat i on stekli ovu imovinu. Kada je dobio otkaz u policiji krenuli sa na njega s ciljem da ostane bez svega i to je motiv ovoga svega. Nikada nije bio u dobrim odnosima sa svojim bratom, ovdje oštećenikom.

Živi sa suprugom koja je nazaposlena, koja brine o njima kao obitelji jer su njih dvoje roditelji 26-godišnje kćeri. Zaposlen je u TD Pivac i ostvaruje mjesečna primanja oko 750,00 eura, a za roditelje ne izdvaja ništa niti neće.

7. Imajući na umu iskaz optuženika evidentnim proizlazi da u ovom postupku nije osporavano da je optuženik kritične zgode, u inkriminirano vrijeme bio na mjestu događaja, na dvorištu obiteljske kuće u [adresa], u mjestu [adresa], gdje su se također nalazili njegovi (i oštećenikovi) roditelji AŠ i VŠ. Da je tome tako proizlazi iz iskaza oštećenika, iskaza svjedoka K VŠ, dijelom iz iskaza svjedokinje OŠ, a ovakva utvrđenja nije osporavao ni sam optuženik.

7.1. Međutim, a nasuprot utvrđenom, optuženik je u ovom postupku osporavao da bi kritične zgode prijetećim glasom svojim roditeljima DŠ i VŠ, u dva navrata rekao, "da će mu otkinuti glavu pred njima", misleći pritom na brata KŠ.

8. Oštećeni TŠ je uvodno pojasnio da optuženik sa suprugom OŠ živi na katu obiteljske kuće na adresi u [adresa], dok on i njegova supruga N žive u donjem katu iste kuće. Njihovi roditelji DŠ i VŠ žive u dozidanom objektu, odnosno svi žive na istoj adresi. Optuženik je u lošim odnosima i s njim, i s njihovim roditeljima, bilo je tu konflikata i ranije, no unazad 10-ak godina njihov se odnos dodatno pogoršao i to nakon što je otac podijelio imovinu na njega i brata (optuženika), svakom u ½ dijela, odnosno na jednake dijelove njima dvojici kao jedinoj djeci, očekujući istovremeno da će se brat i on brinuti za oca i mamu, no on je jedini koji se brine o njima, iako su im toga dana obojica obećali da će brinut za njih. Misli da je problem nastao kada su roditelji uvidjeli da se nakon te podjele imovine optuženik uopće ne brine za njih. Međutim, niti to ne bi bio problem, bio bi sretan da ga optuženik pusti da se sam brine za njih, no on nije takav, radi gotovo svakodnevno probleme, provocira, provocira roditelje pa je tako i danas, prije dolaska na raspravu bilo provociranja s njegove strane, trubio je svojim vozilom što inače ne čini. Ne može shvatiti što se s optuženikom događa. Kako bi pojasnio optuženikovo uobičajeno postupanje naveo je da su njihovi roditelji teško bolesni, po uputi liječnika dolaze patronažne sestre, no optuženik i prilikom dolazaka patronažnih sestara radi probleme, prigovara gdje su se ispred kuće sparkirale i tome slično, iako nikome pri parkiranju ne smetaju. Inkriminiranog dana sjeća se da je već u jutarnjim satima čuo da je OŠ psovala njegovu majku jer je majka dozivala mačku koja joj je tog jutra pobjegla. Mislio je da će sve to stati na tome te dodao da su mu roditelji rekli da je uobičajeno da nakon što on ode iz kuće da optuženik započinje s provokacijama prema njima dvoje. Tog jutra je negdje oko 10,00 sati otišao iz kuće jer je morao nešto obaviti i vratio se kući oko 11,00 sati. Čim je došao vidio je da su roditelji utučeni, dok optuženika nije vidio jer se on povukao u svoju kuću. Tada su mu roditelji ispričali da je negdje oko 10,15 sati optuženik prolazio kroz jedan balkon stare kuće gdje je udarao u više vrata, zna da je udario i vrata ljetne kuhinje, nema saznanja da bi mu se roditelji vezano za ovo njegovo ponašanje obraćali, no onda je on došao do vrata od oštećenikovog dijela vrta i udario je u ta vrata kada mu je mama rekla da ne udara u ta vrata jer da ih on nije napravio, već da ih je napravio on (oštećenik), a na što im se optuženik obratio riječima da će mu (oštećeniku) otkinuti glavu pred njima, rekla mu je da je izgledao jezivo. Rekli su mu da im je to kasnije još jedan put ponovio, ponovno je udario u vrata i tada mu je otac rekao da to ne radi, da je ta vrata radio oštećenik, a ne on, na što se optuženik zaletio u oca i udario ga svojim tijelom u njegovo tijelo, odnosno svojim prsima u njegova prsa, a udario ga je i po ruci, odnosno ramenu gdje se otac par dana ranije cjepio. Kao što je već pojasnio njihov je otac teško bolestan, boluje i od KOPB-a te je njemu tada pozlilo, odnosno rekli su mu da mu je nešto izletilo iz usta. Roditelju su mu također tada rekli da je on odjednom požurio pozvati policiju, iako ne zna zašto. U trenutku kada je došao kući tamo nije bila policija, oni su došli naknadno, dodajući da je jedan od policijskih službenika bio optuženikov školski i radni kolega jer je optuženik nekada radio u policiji. S obzirom da je i on naknadno zvao policiju ne zna u povodu čijeg poziva su došli, no zna da su oni tada obavili razgovor vezano za ovo zalijetanje optuženika u oca, no kada su mu roditelji ispričali što se dogodilo i on im se požalio i na spomenute optuženikove prijetnje, no oni su mu rekli da o tome sam, zasebno obavijesti policiju što je i učinio, nazvao ih je, a oni su mu rekli da će sačiniti bilješku i da će zvat. Nakon dva dana, točnije u ponedjeljak su ga nazvali, jer ovaj događaj je bio u subotu 18. rujna 2021., i on je u taj ponedjeljak 20. rujna 2021. došao u PP Duga Resa kako bi prijavio ovaj događaj. U odnosu na OŠ, optuženikovu suprugu, roditelji su mu rekli da je ona bila u kući, no da nije izlazila iz kuće, samo su je vidjeli da viri kroz kupaonski prozor prema dvorištu, iako ne zna koliko je sa te pozicije dobro mogla vidjeti sva ova zbivanja koja su se odvijala u dvorištu kuće i to stoga što je njihov kupaonski prozor smješten tako da se s njega može vidjeti samo mali dio dvorišta jer jedan zid im zaklanja pogled. U svakom slučaju roditelji su mu rekli da OŠ vani nije bila. Upitan je potvrdio da nije vidio trenutak kada je optuženik udario oca u ruku, odnosno rame, tako da ne može odgovoriti u koju ruku ga je optuženik udario, je li bila lijeva ili desna. Koliko se sjeća, misli da je njegova supruga toga dana bila kod kuće, no ona ništa nije čula, odnosno vidjela jer pretpostavlja da bi mu ispričala, sva saznanja danas crpi od roditelja. Kada su mu roditelji prenijeli sve što se dogodilo, a jednako tako i ove riječi prijetnje koje je naknadno i prijavio osjećao se neugodno, uznemireno, a bilo mu je žao i roditelja što su sve to doživjeli. Otac mu nije spominjao da bi kritične zgode tjerao optuženika iz kuće, takve stvari nikada nije čuo, no niti ne zna kako bi ga otac tjerao iz kuće kada mu je upravo on darovao dio u kojem optuženik i danas živi. I danas su odnosi između njega i njegove obitelji i optuženika i njegove obitelji loši, a isti takvi su odnosi između njihovih roditelja i optuženika i njegove obitelji. Nitko od njih ne komunicira niti s optuženikom, niti s njegovom suprugom, a niti s njihovom kćeri koja je također zatrovana cijelom ovom pričom. Žao mu je zbog svega toga te cijela ta situacija i takav suživot napravili su im noćnu moru od života. Otac je očekivao da će, kada je imovinu podijelio na njih dvojicu kao jedinu djecu, da će obojica biti zadovoljni, no očito na kraju nije sve tako ispalo.

8.1. Svjedokinja OŠ, supruga optuženika je iskazala da živi s optuženikom na katu obiteljske kuće na adresi [adresa], dok u prizemlju kuće žive oštećenik i njegova obitelj te u zasebnom dijelu kuće žive A VŠ. Kat kuće u kojoj živi s optuženikom i kćeri ne gleda prema dvorištu već prema putu. Sa svojim šogorom, oštećenim BŠ te svekrom i svekrvom VŠ i AŠ ne razgovara. Kuća u kojoj žive je kuća u koju je doselila kada se udala za optuženika, to je kuća u kojoj su on i oštećenik odrasli, time da su optuženik i ona sami uredili kat kuće u kojoj žive. Optuženik i oštećenik su tu kuću dobili od oca i od strica. Inkriminiranog dana, bilo je svakako do podne, poslala je optuženika da joj donese meso iz škrinje koja se nalazi u toj staroj kući i tada je čula galamu, čula je svekra da viče, izašla je van i tada je vidjela i čula da svekar AŠ viče optuženiku da se gubi i pljunuo mu je u lice. VŠ tada nije vidjela. Nije čula ikakvu buku prije nego li je došlo do ove galame. Optuženik je zvao policiju kada ga je otac pljunuo i policija je tada došla. Nije čula da bi optuženik te zgode izgovarao ikakve prijeteće riječi niti AŠ, a niti išta vezano za BŠ. To jutro nije vidjela VŠ. Te svađe traju već 30 godina, optuženik se stalno brani pa upitana da pojasnim kako se to optuženik brani navela je da on zove policiju. Ne brinu o optuženikovim roditeljima jer ih oni stalno napadaju. Vezano za ovaj događaj nigdje drugdje nije iskazivala.

8.2. Svjedok AŠ je iskazao da njegova supruga i on, kao i njihovi sinovi optuženik i oštećenik žive u obiteljskoj kući u mjestu [adresa], svi u zasebnim stambenim jedinicama. S obojicom sinova, dakle i s optuženikom i s oštećenikom te njihovim obiteljima nekada je bio u odličnim odnosima, no tako je bilo do 2007. kada je sve što je imao podijelio između njih dvojice na jednake dijelove i tada je počela agonija koja traje do danas. O njima dvoje danas brine samo oštećenik i njegova supruga. Pojasnio je da kada su sada njegov pokojni brat i on odlučili podijeliti imovinu na njih dvojicu, bili su na kavi kada su sve to dogovarali i tada su se obojica sinova obvezala brinuti o njima. Vjerovao im je te zato taj dogovor nisu stavili na papir. Tog inkriminiranog dana supruga VŠ i on su ujutro bili u dvorištu, dok su svi oni, odnosno optuženikova i oštećenkova obitelj spavali te su odlučili samljeti kukuruz za kokoši kako bi se odmah ujutro riješili te obaveze. U jednom trenutku VŠ je primjetila da im je pobjegla mačka koju je uočila ispred kupaonskog prozora dijela kuće u kojem žive optuženik i njegova obitelj. Otišla je po mačku kada joj je odjednom OŠ počela kroz prozor vikati "marš, kurvo, to je moje", a VŠ je uzela mačku i pobjegla odatle. OŠ nisu ništa govorili jer je davno objasnio VŠ da su supruge njihovih sinova tuđa djeca te da im oni nemaju što govoriti. To joj nije bilo prvi puta, i prije se tako prema njima odnosila, znala je i njemu govoriti da je stari konj, bilo je tu grubih riječi, no toga dana je to bilo takvo njezino prvo obraćanje. U jednom trenutku, oko 10,00 sati, iz svojeg dijela kuće izašao je oštećenik koji je rekao da mora ići nešto obaviti, on nije bio vani kada je OŠ vikala na VŠ, no sigurno je čuo viku. Oštećenik je otišao kada je optuženik došao dolje, time da prije nego li je sišao sa svojega kata kuće je lupio u jedna vrata, pa u druga vrata, udarao je nogom u ta vrata koja nisu njegova, izašao je iz kuće te krenuo prema vrtu gdje se također nalaze jedna željezna vrata koja je napravio oštećenik i lupio je nogom i u ta vrata. U tom trenutku mu je majka VŠ rekla da ne udara u vrata, da ih je napravio oštećenik, na što joj je optuženik rekao da će mu, misleći pritom na oštećenika, otkinuti glavu pred njima oboje. VŠ i on su i tada šutjeli, no optuženik je ponovno udario u ta željezna vrata i tada mu je on rekao da ne udara u vrata koja je napravio BŠ, a ne on i u tom trenutku se optuženik zaletio u njega, nasrnuo je prsima o njegova prsa kao kad se nogometaši na terenu vesele kada daju gol, a nakon toga ga je udario šakom u lijevu ruku, rame, pokazujući istovremeno mjesto gdje ga je optuženik udario te gdje se nedugo ranije cijepio te je tada ponovio da će otkinuti glavu BŠ pred njima oboje. Tada je rekao VŠ da zove policiju, a optuženik je izvadio mobitel iz džepa i pokazujući mu ga rekao "Hoćete zvati policiju iz Zagreba?". Nakon nekog vremena došao je BŠ kojemu su sve prenijeli, a tako i ove prijeteće riječi koje je optuženik rekao za njega, BŠ je tada odlučio pozvati policiju, no pretpostavlja da je prethodno optuženik već zvao policiju, iako stvarno ne zna zbog čega. Sjeća se kada je došla policija da im je BŠ rekao za ove prijetnje, no oni su mu rekli da zbog toga dođe u ponedjeljak u policijsku postaju, dok se sve ovo zbivalo u subotu. Siguran je da OŠ, optuženikova supruga, kada se sve ovo što je opisao događalo, nije bila na dvorištu. Garantira svojim životom da nije bila na dvorištu. Ima 83 godine, ne boji se optuženika, samo se V boji. Kada su prenijeli BŠ što je optuženik izgovorio bilo mu je nelagodno, možda nije osjećao strah, no nije se osjećao ugodno. Upitan je naveo da je o ovom događaju već iskazivao na sudu u [adresa], a nije se mogao sjetiti što je još optuženik toga dana govorio, zna da je u jednom trenutku otišao. Nakon što je optuženik udarao po vratima nije išao provjeravati jesu li na istima nastala kakva oštećenja, no svo to udaranje je kod njih izazivalo nelagodu. S obzirom da je teško bolestan i da boluje i od KOPB-a priznaje da je moguće da u trenutku kada se optuženik prsima zaletio u njega da mu je iz usta izletio neki sekret, no to nije bilo namjerno, to ne može kontrolirati zbog svoje bolesti. Više ne mogu trpjeti takvo optuženikovo ponašanje pa je i angažirao odvjetnika kako bi se promijenila njegova odluka vezana za imovinu te je taj postupak u tijeku, a sve i jer optuženik o njima ne brine iako su se dogovorili.

8.3. Svjedokinja VŠ je navela da je s obojicom svojih sinova, dakle i s optuženikom i s oštećenikom bila u dobrim odnosima, s oštećenikom je i nadalje u dobrim odnosima, dok je s optuženikom prestala biti u dobrim odnosima, a što se dogodilo kada je optuženik dobio ono što je tražio. Prije nego im je obojici otac ostavio svakome po ½ imovine dogovorili su da će obojica brinuti o njima dvoje, no do toga nije došlo, o njima je brinuo i brine samo mlađi sin, oštećenik. Tog 18. rujna 2021. u jutarnjim satima suprug AŠ i ona odlučili su samljeti kukuruz za piliće. Tijekom tog posla mačka je pobjegla, AŠ ju je vidio i rekao da ode po nju, a mačka se nalazila ispred kupaonskog prozora optuženikova dijela kuće. Došla je po mačku i tada joj je OŠ vikala "marš sa moga, kurvo, nemaš tu niš", a ona je na to, kao i AŠ, samo šutjela. Ovo nije bio prvi put da se OŠ tako obraća, puno puta joj je izgovarala takve stvari, no oni se u sve to "ne pačaju", dok ne dođe do "gustog" kao što je bilo ovaj put. Sjeća se da je u jednom trenutku oštećenik otišao od doma kako bi nešto obavio i tada je optuženik počeo jer on s nečim mora početi. Izlazeći iz kuće udarao je u jedna, pa druga vrata, te je na kraju udario u jedna vrata koja je napravio oštećenik. Ona mu je tada rekla da ne razbija ta vrata koja je napravio BŠ, kada im je on rekao "otkinuti ću mu glavu pred vama", misleći pritom da će otkinuti glavu BŠ. Nakon toga je optuženik udario svog oca AŠ na način da se prsima zabio u njegova prsa, a isto tako ga je desnom šakom udario u nadlakticu lijeve ruke, na mjesto gdje se nedugo prije AŠ cijepio protivi covida i gripe, primio je dvije injekcije i u tom trenutku je ponovio ranije izrečene riječi da će BŠ otkinuti glavu pred njima. Sjeća se da joj je AŠ tada rekao da zove policiju, a optuženik je tada izvadio svoj mobitel iz džepa i pitao ih hoće li da zove policiju iz Zagreba ili što, no AŠ i ona su samo šutjeli. Kada se ovo sve događalo OŠ nije bilo ni blizu, sigurno je nije bilo, a niti je mogla vidjeti iz kojeg dijela svoje kuće koje gleda na sasvim drugu stranu. Kada je došao BŠ prenijeli su mu što se dogodilo, kao i ove prijeteće riječi optuženika koje je uputio oštećeniku. Oštećenik se tada nije dobro osjećao, odlučio je zvati policiju, no naknadno su shvatili da je očito optuženik već pozvao policiju. Oštećenik je vidio da su AŠ i ona prestrašeni i tada su mu sve ispričali. Iskazala je da se boji optuženika, stara je i otežano se kreće, a uvijek se događaju ovakve situacije. Tako je njoj primjerice, s obzirom na njezino zdravstveno stanje, potrebna pomoć patronaže koju su organizirali, no optuženik im ne da parkirati ispred kuće. O ovom je događaju već iskazivala pred sudom u [adresa]. Toga dana AŠ i ona nisu ništa govorili optuženiku. OŠ je na nju vikala negdje oko 8,00 sati ujutro, a ovaj događaj s optuženikom se dogodio iza 10,00 sati ujutro kada je optuženik vidio da je BŠ otišao iz kuće. Kritične zgode nitko nikoga nije pljuvao. Ova je svjedokinja tijekom iskazivanja plakala, dok se optuženik tijekom njezina iskaza podsmjehivao.

9. Prije analize svih izvedenih dokaza, a na okolnost utvrđivanja osporavanih činjenica za utvrditi je da na mjestu događaja, dakle, u obiteljskoj kući u mjestu [adresa], u zasebnim stambenim jedinicama žive braća, optuženik i oštećenik s njihovim obiteljima te roditelji optuženika i oštećenika, AŠ i VŠ. Ono što je također važno za utvrditi jest da su odnosi primarno između optuženika (i njegove obitelji, a tako i optuženikove supruge, svjedokinje OŠ) s jedne strane te oštećenika (i njegove obitelji), kao i njihovih roditelja, svjedoka VŠ s druge strane duboko narušeni dugi niz godina. Jednako tako, a kako to proizlazi iz iskaza oštećenika te svjedoka AŠ i VŠ, problemi unutar ove obitelji datiraju još od vremena kada je otac optuženika i oštećenika, svjedok AŠ podijelio imovinu između svojih sinova na jednake dijelove uz uvjet da njega i suprugu mu VŠ njih dvojica pomažu, što optuženik nije činio, niti čini što je i sam potvrdio navodeći da za roditelje ne izdvaja ništa niti neće, a o čemu je suglasno optuženiku iskazala i svjedokinja OŠ navodeći da za iste ne brinu jer ih oni stalno napadaju. Sve prethodno izneseno po ocjeni suda valjalo je utvrditi radi razumijevanja cjelokupne dinamike događaja, kao i na okolnost vjerodostojnosti te istinitosti svih ispitanih u ovom postupku.

9.1. Tako optuženik u ovom postupku nije osporavao da se kritične zgode nalazio na mjestu događaja, u dvorištu obiteljske kuće tvrdeći da ga je supruga tog jutra poslala u tu "prokletu staru kuću" da iz škrinje donese meso, da se u dvorištu nalazio njegov "dragi" otac AŠ koji je počeo vikati na njega da se gubi, došao je do njega i pljunuo mu u lice te je optuženik tada nazvao policiju, a što je sve, samo po optuženikovom kazivanju (budući da AŠ i VŠ decidirano tvrde da OŠ criminis uopće nije bila na dvorištu) vidjela njegova supruga, svjedokinja OŠ. Svjedokinja OŠ ponovila je tvrdnje optuženika pojašnjavajući da je izašla iz kuće kad je čula galamu, svekra kako viče optuženiku da se gubi i da mu je tada pljunuo u lice, kao i da tada nije vidjela VŠ. Optuženik je također poricao da bi te zgode ocu ili majci spominjao oštećenika, a jednako tako i da bi prijetio oštećeniku na način kako ga se tereti, preko roditelja, dok je svjedokinja OŠ također potvrdila da nije čula da bi optuženik te zgode izgovarao ikakve prijeteće riječi niti AŠ, a niti išta vezano za BŠ. Nasuprot iznesenom, svjedoci AŠ i VŠ potpuno su oprečno optuženiku i njegovoj supruzi opisali zbivanja kritične zgode. Tako su svjedoci AŠ i VŠ prije svega suglasno opisali kako im je započeo taj dan, odnosno da su odmah ujutro odlučili samljeti kukuruz za kokoši, kada su u jednom trenutku, a nakon što je oštećenik napustio kuću te otišao nešto obaviti, začuli optuženika kako lupa nogom redom po više vrata, prvo su šutjeli, a onda kada je udario nogom u vrata koja je napravio oštećenik prigovorili mu da to ne čini jer da je ta vrata napravio oštećenik, a ne on. Tada im je optuženik, kako oboje suglasno navode, rekao da će mu otkinuti glavu pred njima, misleći pritom na brata KŠ. Nakon navedenog, a kako su ovi svjedoci i nastavno suglasno opisali, optuženik se zaletio u oca FŠ prsima o njegova prsa (kako je svjedok AŠ zorno opisao kao kad se nogometaši na terenu vesele kada daju gol) nakon čega ga je udario svojom desnom šakom u nadlakticu lijeve ruke, rame, gdje je AŠ par dana ranije primio cjepiva (svjedok AŠ je tijekom iskazivanja pokazao mjesto gdje ga je optuženik kritične zgode udario u ruku) te je tada optuženik ponovio prijeteće riječi, odnosno da će oštećeniku otkinuti glavu pred njima. Svjedok AŠ dopušta mogućnost da u trenutku kada se njegov sin NŠ svojim prsima zaletio u njegova da mu je iz usta izletio neki sekret, no da to nije bilo namjerno te da takve pojave ne može kontrolirati jer je teško bolestan, boluje i od KOPB-a. Ovdje je za ponoviti da su i VŠ tvrdili da događaju nije prisustvovala OŠ. Nastavno na izneseno oni oboje su iskazali da su ove prijeteće riječi prenijeli sinu BŠ (oštećeniku) kada se isti vratio kući. Stoga je nastavno za utvrditi da je suglasno njima dvoje iskazivao i sam oštećenik koji događaju neosporavano nije prisustvovao te sva saznanja crpi od svojih roditelja, VŠ i FŠ. Tako je i oštećenik potvrdio da su mu, kada se tog dana vratio kući, negdje oko 11:00 sati roditelji ispričali da je optuženik udarao po vratima kuće te kada su mu njih dvoje rekli da to ne čini jer da ta vrata nije napravio on, već oštećenik, da im se optuženik tada obratio riječima da će mu otkinuti glavu pred njima te što je kod njega stvorilo nelagodu i uznemirenost. Opisali su mu i da se optuženik zaletio u oca prsima o njegova prsa te da ga je udario po ruci, ramenu gdje se par dana ranije cijepio i da je ocu tada nešto izletjelo iz usta te da je ove prijeteće riječi optuženik još jednom ponovio.

9.2. Ono što jasno proizlazi iz iskaza svih ispitanih u ovom postupku jest da su događaj na jedan način opisali optuženik i njegova supruga, svjedokinja OŠ (koja se po ocjeni suda znakovitim ne pojavljuje tijekom prethodnog postupka kao osoba koja bi imala ikakva saznanja o događaju, već tek u stadiju rasprave) te na drugi način svjedoci VŠ i AŠ te oštećeni TŠ. Prije svega, ovaj sud nalazi nelogičnim i neživotnim da bi u subotnje jutro (tog 18. rujna 2021.) svjedok AŠ (uvažavajući da je i u zapisniku utvrđeno da se otežano i polako kreće) ničim izazvan počeo napadati svog sina, optuženika, a ovo kraj činjenice da optuženik i svjedokinja OŠ u svojim iskazima po ocjeni suda indikativnim nisu spomenuli da bi optuženik tog jutra lupao po vratima ili na bilo koji način unosio nemir, a o čemu su suglasno iskazivali oštećenik te AŠ i VŠ koja je pritom dodala da je optuženik s ovakvim ponašanjem započeo kada je oštećenik otišao te da on "s nečim mora početi". U prilog iznesenoj ocjeni svakako je za napomenuti da su i AŠ (rođen 1942.) i VŠ (rođena 1943.) osobe starije životne dobi pa je i s tog aspekta sudu nelogično i neživotno da bi toga dana inicirali ikakvu svađu te povrh toga da u tom trenutku oštećenik, kao njihova svojevrsna zaštita i podrška, nije bio kod kuće. Ovdje je svakako za napomenuti i da su AŠ i VŠ suglasno opisali da su odlučili pozvati policiju tek nakon što je optuženik svojim prsima nasrnuo na prsa svoga oca AŠ i nakon što ga je udario u ruku, kada je drugi put ponovio prijeteće, inkriminirane riječi usmjerene na oštećenika, što sud ocjenjuje prije svega logičnim i životno prihvatljivim te da je na to optuženik izvadio svoj mobitel iz svoga džepa pitajući ih žele li pozvati policiju iz Zagreba. Naime, sud razumnim zaključuje da je u tom trenutku optuženik očito shvatio da njih dvoje kane pozvati policiju pa ih je preduhitrio i sam je nazvao policiju, a što potvrđuju utvrđenja iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 18. rujna 2021. iz kojeg proizlazi da je upravo optuženik pozvao policiju. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza samog optuženika koji je naveo da nakon što ga je otac pljunuo u lice (dakle, ne opisujući prethodno niti udaranje po vratima, niti zaletavanje prsima o prsa svog oca, niti udarac šakom u očevo rame) da je nazvao policiju pitajući istovremeno "što je drugo trebao?". Naime, optuženik je, kako je i sam naveo, bivši policajac, razlika između njegova oca i njega je 25 godina, o njihovoj fizičkoj spremi i snazi izlišno je govoriti pa je stoga potpuno nevjerojatno, a samim time i neživotno i nelogično da je optuženik imao potrebu pozvati policiju jer ga je otac (navodno) pljunuo, ovo osobito kada se ima na umu da je optuženik bivši policajac. Osim toga, da je kritičnog dana optuženikovo ponašanje nadišlo uobičajeno, svakodnevno narušene odnose u obitelji VŠ potvrđuje i činjenica da su AŠ i VŠ (koja je navela da je ovog puta s optuženikom bilo "gusto") imali potrebu sve opisati te prenijeti oštećeniku, da je VŠ iskazala da je oštećenik vidio da su njih dvoje prestrašeni te da se ona boji optuženika jer je, kako je navela, stara, otežano se kreće, a da se uvijek događaju ovakve situacije s optuženikom, pri čemu je ovdje za dodati da je VŠ, kao majka i optuženika tijekom iskazivanja plakala, za koje vrijeme se optuženik podsmjehivao (što je sve ubilježeno u zapisniku). O svemu iznesenom suglasno njima dvoje iskazivao je i oštećenik koji je i sam, nakon što su mu roditelji ispričali što se dogodilo te prenijeli optuženikove prijeteće riječi usmjerene na njega, odlučio pozvati policiju. Oštećenik je naveo da je policija došla, no došla je u povodu ranije spomenute prijave optuženika pa su mu rekli da osobno dođe u ponedjeljak (a ovaj se događaj zbio u subotu 18. rujna 2021.) u policiju, o čemu je suglasno iskazivao i AŠ, što je oštećenik i učinio te koji njegov iskaz, kao i iskaz svjedoka AŠ FŠ potvrđuju i utvrđenja iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 20. rujna 2021. (ponedjeljak) u dijelu tko je (TŠ) i kada (20. rujna 2021.) podnio kaznenu prijavu kod PP Duga Resa. Konačno, AŠ je svu svoju imovinu podijelio na dvojicu sinova, optuženika i oštećenika na jednake dijelove, a što u bitnome nije osporavao ni sam optuženik te su problemi nastupjeli nakon što se optuženik nije pridržavao dogovora, da i on uz oštećenika sudjeluje u brizi za svoje roditelje (o čemu je AŠ naveo da im je obojici vjerovao i da zato nisu sve "stavili na papir") u što sud, kraj cijele prethodno iznesene analize dokaza, nije ima razloga nepovjerovati. Međutim, ono što također proizlazi iz navedenog jest da kod, prije svega oca sudionika događaja FŠ nisu postojale razlike, niti sklonost kojem od dvojice sinova, već je očito došlo do narušavanja odnosa nakon što je imovina podijeljena te nakon što se optuženik nije pridržavao preuzete obveze, a što je sve eskaliralo i inkriminiranim događajem. Kada se na sve izneseno nadoveže da su roditelji optuženika iskazivali u ovom postupku ne koristeći blagodat nesvjedočenja u odnosu na jednog sina, optuženika, da je AŠ iskazao da je angažirao odvjetnika kako bi se promijenila njegova odluka o podjeli imovine, a što je potvrdila i obrana obrazlažući dokazni prijedlog za pribavom ovosudnog spisa broja P-557/22 koji se odnosi na parnični postupak u povodu tužbe upravo svjedoka FŠ, kao tužitelja protiv optuženika, kao tuženika (koji dokazni prijedlog je odbijen te što će naknadno biti obrazloženo, točka 12.), to navedeno jasno ukazuje da je optuženikovo ponašanje progrediralo te nadišlo uobičajene nesuglasice s drugim članovima njegove obitelji te što sve u svojoj ukupnosti po ocjeni ovoga suda iskaze prije svega AŠ i VŠ, a zatim i oštećenika koji svoja saznanja crpi od njih dvoje čini uvjerljivima, vjerodostojnim i istinitima, dok su iskaz optuženika, kao i svjedokinje OŠ koja je kao optuženikova supruga prirodno zainteresirana za ishod ovog postupka, ocijenjeni bezuspješnim pokušajem otklanjanja kaznenopravne odgovornosti od optuženika.

10. Slijedom iznesene analize dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti ovaj sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je optuženi NŠ tog 18. rujna 2021. oko 10:15 sati u [adresa], na dvorištu obiteljske kuće u mjestu [adresa], u cilju da ustraši brata KŠ, prijetećim glasom svojim roditeljima DŠ i VŠ rekao da će mu otkinuti glavu pred njima, misleći pritom na brata KŠ te zatim ponovio navedene prijeteće riječi, koje su A VŠ potom prenijeli svom drugom sinu, oštećenom ŠŠ te koje riječi su kod njega izazvale osjećaj nelagode i uznemirenosti. Opisanim postupanjem optuženik je ostvario objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. U odnosu na počinjeno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 za navesti je da se radi o djelu apstraktnog ugrožavanja, odnosno za ostvarenje bitnih elemenata ovog kaznenog djela odlučno je da su radnje počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, da su dakle objektivno prikladne i podobne da kod osobe kojoj su upućene, kojoj se prijeti izazovu osjećaj nelagode i uznemirenosti, što riječi koje je optuženik dokazano uputio oštećeniku to zasigurno jesu te što je oštećenik i verbalizirao. Nadalje, oštećenik je optuženikov brat pa je jasno za utvrditi i da je bliska osoba u smislu članka 87. stavak 9. KZ/11, što predstavlja kvalifikatorni element kaznenog djela koje je optuženik počinio. Optuženik je inkriminiranog dana postupao s oblikom krivnje izravna namjera, on je bio svjestan svoga postupanja i upravo to je htio te što je osobito vidljivo i iz činjenice da je u dva navrata ponovio iste, prijeteće riječi usmjerene na oštećenika. Optuženik je u vrijeme počinjenja bio ubrojiv, svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji ni jedan ispričavajući razlog. Stoga je za utvrditi da su u postupanju optuženika ostvarena, osim onih objektivnih i ona subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11.

11. Sud je izmijenio činjenični opis na način da je umjesto osjećaja koje su inkriminirane riječi izazvale kod oštećenika "straha i nesigurnosti" naznačio osjećaj "nelagode i uznemirenosti" jer je upravo tako oštećenik opisao svoje stanje saznavši za prijetnje optuženika pa stoga ovakva izmjena predstavlja isključivo usklađenje činjeničnog opisa s rezultatima dokaznog postupka kojom nije zadirano u identitet optužbe.

12. Obrana je tijekom dokaznog postupka, a kako je već navedeno, predlagala od Općinskog suda u Karlovcu pribaviti spis poslovnog broja P-557/22 koji se odnosi na parnični postupak u povodu tužbe svjedoka FŠ, kao tužitelja podnesene 24. listopada 2022. protiv optuženika, kao tuženika, a kojom tužbom AŠ osporava darovni ugovor kojim je darovao svoju imovinu optuženiku te stoga obrana smatra da je cilj predmetnog kaznenog postupka prikazati optuženika kao osobu nedostojnu te imovine. Ocjenjujući ovaj dokazni prijedlog sud je prije svega utvrdio da je stanje stvari u dovoljnoj mjeri razjašnjeno, da je tužba u tom parničnom postupku, a kako je sama obrana navela, podnesena 24. listopada 2022., dok se inkriminirani događaj zbio 18. rujna 2021. što već samo po sebi ukazuje ne samo da se čitanjem tog spisa predmeta ne bi utvrdila, a niti potkrijepila ijedna odlučna činjenica vezana za inkriminaciju, već su i ovime u potpunosti otklonjene kao istinite tvrdnje optuženika da je cilj ovog kaznenog postupka, odnosno oštećenika i njegovih roditelja da ga otjeraju iz kuće, sa imovine i da to rade cijeli život. Baš naprotiv, upravo činjenica koju nije osporavao ni sam optuženik da je imovina između njega i njegovog brata, ovdje oštećenika podijeljena na jednake dijelove ukazuje na njihov inicijalno ravnopravan odnos u očima njihova oca te da se nakon darovanja imovine dvojici sinova njihov odnos narušio do mjere da otac, još za svoga života, želi tu odluku promijeniti zbog čega je i podnio spomenutu tužbu. Osim toga, ova je parnična tužba podnesena nakon više od godine dana od predmetnog događaja pa je stoga potpuno promašeno tvrditi da je cilj predmetnog postupka prikazati optuženika kao osobu nedostojnu te imovine, već upravo suprotno, parnični je postupak očito posljedica optuženikova, između ostalog, i predmetnog protupravnog postupanja. Kraj svega prethodno iznesenog ocjena je ovoga suda da se pribavom (te čitanjem) spomenutog parničnog spisa ne bi utvrdila ijedna odlučna činjenica pa je ovaj dokazni prijedlog ocijenjen isključivo usmjerenim na odugovlačenje postupka te je primjenom članka 421. stavak 1. točka 4.

ZKP/08, kao takav i odbijen.

13. Kako je nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijenjen zakon i to Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ) sud je, sukladno članku 3. stavak 2. KZ/11 odnosno KZ, bio dužan ispitati koji je zakon blaži za počinitelja. Kako je utvrđeno da je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 u svim novelama kaznenog zakona propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, to je primjenjujući članak 3. stavak 1. KZ/11 na optuženika primijenjen KZ/11 koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno.

14. Nakon što je, a po iznijetoj analizi dokaza, utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja uvažavajući članak 47. KZ/11, kao i kaznu propisanu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11.

14.1. Tako je prilikom odabira vrste i visine kazne sud imao na umu da je optuženik oženjen, otac jednog, 26-ogodišnjeg djeteta, završio je srednju školu, zaposlen je te ostvaruje primanja u iznosu oko 700,00 eura. S ovim primanjima uzdržava svoju obitelj budući da je optuženikova supruga nezaposlena. Suvlasnik je, a kako je već više puta isticano, ½ dijela kuće i zemlje. Iznesene okolnosti predstavljaju osobne, obiteljske i imovinske prilike optuženika koje su optuženiku kod odmjeravanja kazne cijenjene olakotnima. Nasuprot iznesenom, sud je odmjeravajući kaznu dužan imati na umu cjelokupan život optuženika, odnosno kako onaj prije, tako i nakon počinjenja djela. Čitanjem izvatka iz kaznene evidencije utvrđeno je da optuženik prije počinjenja djela nije osuđivan, no osuđivan je nakon počinjenja djela i to presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Kus-13/2019, koja je postala pravomoćna 12. siječnja 2022., kojom je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela primanja mita iz članka 293. stavak 1. KZ/11 te osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 godine, a koja zatvorska kazna mu je zamijenjena radom za opće dobro. Iako se nedvojbeno ne radi o kaznenom djelu koje bi po svojoj naravi bilo srodno predmetno počinjenom kaznenom djelu, činjenica optuženikove osuđivanosti nastupjela nakon počinjenja ovog kaznenog djela ocjenjivana je kroz kategoriju života nakon počinjenog djela te svakako govori o tome da optuženikov život, sagledan u cijelosti, nije bio usklađen s općeprihvaćenim društvenim normama, a što je optuženiku cijenjeno otegotnim kod odmjeravanja kazne za počinjeno kazneno djelo.

14.2. Slijedom iznesenog, a imajući na umu sve okolnosti odlučne za odmjeravanje kazne, sud je optuženika za počinjeno kazneno djelo prijetnje na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju 8 mjeseci, međutim isto tako ocjenjuje da optuženik, i bez izvršenja kazne, neće ubuduće činiti kaznena djela zbog čega mu je, na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s vremenom provjeravanja u trajanju 3 godine koje vrijeme provjeravanja ocjenjuje prikladnim upravo ličnosti optuženika te okolnostima počinjenja kaznenog djela, dugogodišnjoj narušenosti odnosa te činjenici da sudionici ovog događaja sa svojim obiteljima, kao i njihovi roditelji žive na istoj adresi prebivališta, na mjestu događaja, a koji rok provjeravanja počinje teći pravomoćnošću presude. Ovakvom kaznom na koju je optuženik osuđen sud nalazi da će biti postignuta svrha kažnjavanja, odnosno da će upravo ovakva kazna korektivno utjecati na optuženika na način da se ubuduće kloni protupravnog postupanja, no isto tako ovakva je kazna primjerena da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

15. Optuženik je, kada ga sud proglasi krivim, sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08, dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, koje, a uvažavajući optuženikove prethodno utvrđene imovinske prilike, sud nije utvrdio. Troškovi kaznenog postupka propisani su člankom 145. stavak 2. ZKP/08, a tijekom ovog kaznenog postupka čini ih paušalna svota propisana člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 koju je sud, obzirom na trajanje i složenost postupka koje se ogleda u brojnosti radnji koje su policija i državno odvjetništvo poduzimali tijekom prethodnog postupka, no i brojnost rasprava održanih kod suda te ispitanih svjedoka, odredio u iznosu 400,00 eura. Optuženik je trošak kaznenog postupka dužan podmiriti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

16. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Tihana Bokan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA.:

1. ODO u Novom Zagrebu na broj KO-DO-213/2024

2. Optuženi NŠ

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Branimir Gojak

4. Oštećeni TŠ – na znanje

5. U spis