Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-50/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tihani Mariji Miladin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Lešnjakoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Klinički bolnički centar Osijek, OIB: 89819375646, Osijek, Josipa Huttlera 4, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-48/2024-7 od 12. studenoga 2024., dana 10. ožujka 2025. godine

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u u Osijeku poslovni broj Pr-48/2024-7 od 12. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja podnesena dana 14. svibnja 2024., kao nedopuštena (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi s čl. 381. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ukidanjem i utvrđenjem ništetnim Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza Ugovora o radu broja [broj] od 27. ožujka 2024. (dalje u tekstu: Upozorenje).

6. Iz sadržaja Upozorenja proizlazi da je tuženik upozoren na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu jer je dana 1. ožujka 2024. vikao na v. d. pročelnicu Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju VK, provocirao ju te komunicirao na drzak i bezobrazan način, odnosno da je 11. ožujka 2024. napustio radno mjesto bez odobrenja neposredno nadređenog, čime je postupio protivno članku 64. stavku 1. al. 6. Pravilnika o radu Kliničkog bolničkog centra Osijek, protivno članku 65. stavku 1. točki 17. Pravilnika o radu KBC Osijek odnosno protivno članku 36. stavku 1. točki 4. Pravilnika o kućnom redu KBC Osijek. Ujedno mu je ukazano na mogućnost otkaza Ugovora o radu od 22. veljače 2018. zbog skrivljenog ponašanja.

7. Prvostupanjski sud odbacuje tužbu s obrazloženjem da tužitelj nema pravni interes za sudsku zaštitu protiv upozorenja tuženika, jer pisanim upozorenjem na obveze iz radnog odnosa još nije povrijeđeno neko pravo radnika, već je riječ o obveznom ponašanju poslodavca u postupku prije redovitog otkazivanja ugovora o radu, pozivom na odredbu članka 133. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje u tekstu: ZR).

8. Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 119. i 133. ZR kada je utvrdio da tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa u konkretnom slučaju, koji zaključak tužitelj žalbenim navodima nije uspio dovesti u dvojbu.

9. Odredbom članka 119 ZR propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

10. Odredbom članka 133. ZR je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (stavak 1.), ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva radnika iz st. 1. toga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred sudom (stavak 2.) te zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno nije podnio zahtjev iz st. 1. toga članka, osim u slučajevima zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja (stavak 3.) te da ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnog rješavanja nastalog spora, rok od 15 dana za podnošenje tužbe teče od okončanja toga postupka (stavak 4.).

11. Cijeneći sadržaj citirane odredbe ZR treba zaključiti da radnik u zadanim rokovima ima pravo na sudsku zaštitu protiv odluke poslodavca koja proizvodi negativan učinak na prava radnika iz radnog odnosa i koja mijenja sadržaj radnog odnosa na štetu radnika ili mu uskraćuje pravo koje mu pripada. Dakle, riječ je o odluci poslodavca koja neposredno djeluje na prava radnika iz radnog odnosa.

12. U konkretnom slučaju kada se sagleda sadržaj postavljenog tužbenog zahtjeva kojim se osporava zakonitost Upozorenja s utvrđenim povredama radnog odnosa, koje je tuženik dao tužitelju u smislu odredbe članka 119. stavak 1. ZR, onda proizlazi da to nije odluka u smislu citirane odredbe članka 133. stavak 1. i 2. ZR već samo izjava koja nema neposredni pravni učinak i kojom još uvijek nije povrijeđeno tužiteljevo pravo iz radnog odnosa. Radi se o odluci kojom poslodavac izvršava zakonsku obvezu da radnika za kojeg smatra da krši obveze iz radnog odnosa upozori na to jer bez takvog upozorenja nema pretpostavki za otkaz ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika u smislu odredbe članka 115. ZR. Opravdanost takvog upozorenja ne može se neposredno pobijati pred sudom već se neosnovanost takvog upozorenja može dokazivati u eventualnom sporu protiv odluke o prestanku ugovora o radu pa se takva odluka poslodavca ne može osnovano pobijati pred sudom.

13. Stoga, uvažavajući sadržaj predmetnog tužbenog zahtjeva te ocjenu da se ne radi o odluci poslodavca u smislu odredbe članka 133. stavak 1. i 2. ZR, već to je bilo dovoljno za pravilnost zaključka suda prvog stupnja da tužitelj za sada ne ostvaruje pravo na sudsku zaštitu predviđenu odredbom članka 133. ZR, pa je tužba pravilno odbačena kao nedopuštena.

14. Radi navedenog odlučeno je kao izreci ovoga rješenja na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP.

U Zagrebu, 10. ožujka 2025.

Sudac:

Tihana Marija Miladin