Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-70/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljan kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici OD i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika i tužitelja, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6013/20-30 od 25. rujna 2023. na sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6013/20-30 od 25. rujna 2023.u pobijanom dijelu u točki I. izreke.

II. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava prvostupanjska presuda u točki II. izreke na način da se tuženiku nalaže da tužitelju isplati daljnji iznos 157,95 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 2,70 eura od 1. ožujka 2007. do isplate

- 1,80 eura od 1. travnja 2007. do isplate

- 6,70 eura od 1. svibnja 2007. do isplate

- 10,09 eura od 1. lipnja 2007. do isplate

- 10,70 eura od 1. srpnja 2007. do isplate

- 12,50 eura od 1. kolovoza 2007. do isplate

- 8,70 eura od 1. rujna 2007. do isplate

- 13,16 eura od 1. listopada 2007. do isplate

- 13,50 eura od 1. studenog 2007. do isplate

- 6,90 eura od 1. siječnja 2008. do isplate

-14,50 eura od 1. veljače 2008. do isplate

- 4,60 eura od 1. ožujka 2008. do isplate

- 3,00 eura od 1. travnja 2008 do isplate

- 5,90 eura od 1. svibnja 2008 do isplate

- 9,30 eura od 1. lipnja 2008. do isplate

- 5,14 eura od 1. srpnja 2008. do isplate

- 11,22 eura od 1. kolovoza 2008. do isplate

- 10,20 eura od 1. rujna 2008. do isplate

- 7,31 eura od 1. listopada 2008. do isplate

Po stopi 15% godišnje sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. po stopi koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se izračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se dobila za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila pri prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za svako polugodište za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

III. Dijelom se uvažava žalba tuženika u pogledu odluke o troškovima žalbenog postupka na način da se tužitelju dosuđuje iznos parničnog troška od 2.040,99 eura dok se u preostalom dijelu žalba odbija kao neosnovana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu 78,12 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. ožujka 2025. godine po stopi uvećanjem referentne stope za svako polugodište za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine u roku 15 dana dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužitelju osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i ugovora o kreditu vezanog uz CHF isplati iznos od 5.212,64 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečne izvršene preplate pa do isplate (točka I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev preko dosuđenog za iznos od 157,95 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke) te je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.140,90 eura (točka III. izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 – u nastavku teksta: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku presude u pobijanom dijelu a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe protiv presude.

2.1. Osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te smatra da prvostupanjska presuda nije dostatno obrazložena te nema razloga o odlučnim činjenicama slijedom čega je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 338. stavak 4. i iz članka 354. stavak 2. točka 11 ZPP-a.

2.2. Naime tužitelju su sve odredbe ugovora pa tako i o valutnoj klauzuli bile razumljive i o njima se pojedinačno pregovaralo a također je takva odredba tužitelju bila jasna razumljiva i lako uočljiva.

2.3. U pogledu financijskog vještačenja tuženik navodi da je isto provedeno kao da su stranke ugovorile kunski kredit što nije bila namjera ugovornih strana.

2.4. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i u pogledu pozivanja na utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF (dalje u tekstu Kolektivni spor) obzirom na način provođenja navedenog postupka, dokazivanja i svrhe kolektivne zaštite.

2.5. Tuženik osporava i zaključak prvostupanjskog suda u pogledu istaknutog prigovora zastare kao i dosuđivanja zakonske zatezne kamate od dana izvršene preplate pozivajući se na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH poslovni broj: Su-IV-222/04.

2.6. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka zbog nezakonitosti odluke o glavnom zahtjevu te obračuna odvjetničkog boda od 2 eura obzirom na vrijeme pokretanja postupka.

Također smatra da je prvostupanjski sud tužitelju pogrešno priznao troškove sudskih pristojbi obzirom da je isti oslobođen plaćanja sukladno odredbi članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23, dalje u tekstu ZOSP)

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Tužitelj je uložio pravodobnu žalbu protiv točke II. izreke iz svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku presude u pobijanom dijelu sukladno žalbenim navodima.

4.1. Navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer obrazloženje koje se odnosi na odbijajući dio zahtjeva je u suprotnosti s provedenim dokazima i recentnom sudskom praksom.

4.2. Navodi kako tužitelj u razdoblju otplate kredita kada je tečaj CHF bio manji od tečaja u vrijeme sklapanja ugovora nije ostvario nikakvu korist niti je bilo što primio od tuženika pri čemu naglašava da se u Kolektivnom sporu pružila zaštita pravima potrošača a ne bankama.

5. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

6. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u pogledu dosuđujućeg dijela glavnog zahtjeva presude te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra dijelom osnovanim tako da se presuda može ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

8. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke 26. lipnja 2006. godine sklopile Ugovor o kreditu broj: 418-50-3867580 prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 37.999,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita na rok otplate od 84 mjeseca uz početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,20% godišnje; da je tužitelj otplatio kredit; da je tijekom otplate kredita dolazilo do promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj u vrijeme sklapanja ugovora kao i to da je financijskim vještačenjem utvrđena razlika od 5.370,59 eura pri čemu se iznos od 157,95 eura odnosi na tzv. negativnu razliku tečaja CHF.

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na utvrđenja sudova u Kolektivnom sporu te odredbu članka 502.c. ZPP-a prethodno utvrđuje ništetnost navedene ugovorne odredbe te dijelom usvaja tužbeni zahtjev i obvezuje tuženika na isplatu iznosa od 5.212,64 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i odbija zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 157,90 eura koji se odnosi na tzv. negativne razlike.

Ujedno odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare pozivom na odredbe članka 241. i 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – u nastavku teksta: ZOO) vezujući prekid zastare i ponovni tijek petogodišnjeg zastarnog roka uz podizanje tužbe i pravomoćnost presude o ništetnosti navedene ugovorne odredbe u Kolektivnom sporu.

10. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda kada se prilikom donošenja odluke o restitucijskom zahtjevu poziva na odredbu članka 502.c. ZPP-a.

Prema navedenoj odredbi fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravna utvrđenja iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10.1. U Kolektivnom sporu je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10.2. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćnu presudu o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF slijedom čega ima mjesta primjeni odredbe članka 502.c ZPP-a pod pretpostavkom da se u pogledu konkretnog potrošača mora utvrditi činjenično stanje vezano za njegovu obaviještenost radi donošenja informirane odluke (o tome Ustavni sud RH U- III/4613/21, U-III/3540/21, U-III/3446/21, U-III/5458/21).

10.3. Prvostupanjski sud je upravo postupio na taj način te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja te je pravilnom ocjenom ovoga dokaza utvrdio da isti nije bio obaviješten o pravnim i ekonomskim posljedicama navedene ništetne odredbe. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno odbio dokazni prijedlog tužene za saslušanjem javnog bilježnika jer isti nema nikakvih saznanja o okolnostima sklapanja predmetnog ugovora.

Na okolnosti pregovaranja prije sklapanja ugovora relevantna saznanja je mogao imati osobni bankar no tuženik je odustao od provedbe dokaza njegovom saslušanjem.

10.4. Također su neosnovani žalbeni navodi vezani za provedeno financijsko vještačenje.

Naime utvrđenjem ništetnosti navedene ugovorne odredbe a sukladno zajamčenoj zaštiti potrošača u smislu Direktive 93/13/ EEZ pretpostavlja vraćanje pravne pozicije tužitelja u položaj kao da ništetna odredba nije niti postojala (presuda Suda EU S- 118/17 ) slijedom čega se eventualna preplata treba obračunati imajući u vidu početni tečaj CHF u vrijeme sklapanja ugovora.

Dakle ne radi se, kako to tuženik tvrdi, o tome da je vještačenje provedeno na način kao da su stranke sklopile kunski kredit već se radi o saniranju posljedica nepoštene ugovorne odredbe.

10.5. Također su neosnovani žalbeni navodi vezani za istaknuti prigovor zastare.

Prema odredbi članka 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastare počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije presuda ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO).

Tužiteljevo potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe u ovome predmetu (8. prosinca 2020.) te pravomoćnost presude o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF (14. lipnja 2018.godine) ne sporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. godine poslovni broj Su-IV- 33/2022-2).

10.6. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu dosuđivanja zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose kredita.

Prema odredbi članka 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

U Kolektivnom sporu je utvrđeno da je tuženik zajedno sa ostalim tuženim bankama suprotno načelu savjesnosti i poštenja koristila navedene ništetne odredbe u svojim ugovorima o kreditima slijedom čega je sukladno navedenoj odredbi članka 1115. ZOO dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja.

Pri tome se tuženik neosnovano poziva na pravno shvaćanje VSRH Su-IV- 222/04 prema kojem se u slučaju ništetnosti ugovora o zajmu ugovorne strane imaju smatrati savjesnim stjecateljima obzirom da se radi o oborivoj predmnijevi.

10.7. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

10.8.Prvostupanjski sud je dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu dosuđivanja tužitelju troškova sudske pristojbe na presudu.

Prema odredbi članka 11. stavak 1. točka 20. ZOSP-a plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

Navedena odredba je stupila na snagu 13. svibnja 2023. godine Zakonom o izmjenama i dopunama ZOSP-a (NN 51/23 dalje u tekstu ZID ZOSP-a) slijedom čega obzirom na vrijeme donošenja prvostupanjske presude (25. rujna 2023. godine) tužitelj nije dužan platiti sudsku pristojbu na presudu tako da mu je prvostupanjski sud pogrešno dosudio navedeni trošak.

Pri tome su neosnovani žalbeni navodi vezani za plaćanje pristojbe na tužbu obzirom da je ova pristojba dospjela i plaćena prije donošenja ZID ZOSP. Slijedom navedenog ovaj sud je dijelom preinačio odluku o troškovima postupka sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a kako je navedeno u točki III. izreke ove presude.

Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno izračunao vrijednost boda od 2 eura.

Prema odredbi Tbr.54 OT vrijednost boda iznosi 2 eura.

Nadalje prema Tbr.52. stavak 1. i 2. OT odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke naknade a vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade.

Odvjetnička nagrada dospijeva u trenutku zaključenja glavne rasprave, ovdje konkretno 25. rujna 2023. godine dakle u vrijeme kada je vrijednost boda iznosila 2 eura.

U preostalom dijelu prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o troškovima postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku i OT uz pravilnu primjenu odredbi članka 154. stavak 5. i 155. ZPP-a.

11. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva.

11.1. Po ocijeni ovoga suda su neosnovane tvrdnje tužene da se prilikom odlučivanja o visini restitucijskog zahtjeva mora voditi računa i o tzv. negativnoj razlici odnosno vremenskom periodu trajanja kredita u kojem je tečaj CHF bio manji. Naime tuženik je financijska institucija kojoj su sve okolnosti u vezi mogućnosti naglih fluktuacija tečaja CHF morale biti poznate tako da eventualni gubitak zarade u tome periodu predstavlja poslovni rizik.

S druge pak strane plaćanjem manjih anuiteta tužitelj nije ostvario nikakvu korist niti je što stekao bez osnove jer se restitucijski zahtjev u ovome postupku temelji na utvrđenjima sudova u Kolektivnom sporu u kojem je utvrđeno da tuženik i ostale banke povrijedili prava potrošača tj. u tome postupku je potrošačima a ne bankama pružena pravna zaštita od nezakonitog postupanja prilikom sklapanja ugovora.

Osim navedenog prema odredbi članka 6. ZOO zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog kojeg je ono propisom ustanovljeno ili priznato.

Točno je da prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora je svaka strana dužna vratiti sve ono što je primila no obzirom na nesavjesno postupanje tuženika u ugovornom odnosu isti ne ostvaruje nikakvo pravo na isplatu iz već navedenog razloga da tužitelj zbog manjeg tečaja CHF nije ništa niti primio a isto tako i iz razloga što bi to bilo suprotno svrsi pružene zaštite potrošačima u Kolektivnom sporu.

11.2. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a uvažio žalbu tužitelja i preinačio prvostupanjsku presudu kako je to navedeno u točki II. izreke.

12. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članak 166. stavak 1. i 2. ZPP-a te su tužitelji kao osnovani priznati troškovi žalbenog postupka u iznosu od 78,12 eura imajući u vidu vrijednost pobijanog dijela presude sukladno Tbr.7. stavak 1. točka 1., Tbr.10. stavak 1. i Tbr.46. OT dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen kao neosnovan.

Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je u cijelosti je odbijen obzirom na neznatan uspjeh po žalbi.

Vukovar, 10. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Irena Lenić