REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: Pn-101/2018-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], Pfarrstr. 24, Ernsgaden, Njemačka, zastupanog po punomoćniku Dariju Čaji, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, Cesta dr.F.Tuđmana 632, protiv tuženika ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Anti Rajčiću, odvjetniku u Splitu, Sukoišanska 23, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 3.veljače 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Darija Čaje, odvjetnika u Kaštel Kambelovcu, i punomoćnika tuženika Ante Rajčića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 10.ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana isplati tužitelju JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], Pfarrstr. 24, Ernsgaden, Njemačka, iznos od 1.121,51 EUR (slovima: tisuću stotinu dvadeset jedan euro pedeset jedan cent) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15.veljače 2018. pa do isplate, po stopi koja se do 31.prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.493,94 EUR (slovima: tri tisuće četiri stotine devedeset tri eura devedeset četiri centa), sa zateznom kamatom koja teče od 10.ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je 15.veljače 2018. tužba u kojoj se navodi da je tužitelj 17. veljače 2015. pretrpio povredu prava osobnosti na način da mu je tuženik nanio tjelesne ozljede. U tom događaju tužitelj je zadobio udarce u glavu i lice, istegnuće mišića vrata i sumnju na prijelom nosa. Tužitelj je 18.veljače 2015. (dan nakon ozljeđivanja) zatražio liječničku pomoć kojom prilikom su mu dijagnosticirane navedene ozljede. Osim postavljenih dijagnoza, utvrđeni su vanjski znakovi traume, i to podljev temporalno lijevo na glavi, podljevi oko oba oka, podljev na nosu, uz otežanu i ograničenu pokretljivost vrata. Kao terapija tužitelju je postavljen okovratnik, propisani su mu hladni oblozi, mirovanje, te analgetici i miorelaksansi. Tužitelj je prepisanu terapiju provodio i vršio kontrole kod svog liječnika opće medicine. Opisanim štetnim događajem, zbog povrede prava osobnosti kod tužitelja je nastala neimovinska šteta u iznosu od 1.121,51 EUR. Tužitelj je trpio bolove i strah, tijekom perioda od 20-30 dana na njegovu licu bila je vidljiva privremena naruženost lako vidljiva trećim osobama u vidu tragova ozljeđivanja (podljevi), zbog čega je isti osjećao nelagodu, te je zbog toga izbjegavao pojavljivanje u javnosti. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju za pretrpljenu štetu iznos od 1.121,51 EUR sa zateznom kamatom od 15.veljače 2018. do isplate, kao i da naloži tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 29.listopada 2018. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, uz prijedlog da isti budu odbijeni uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku. Tuženik potvrđuje da se 17.veljače 2015. zbio događaj opisan u izreci presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj: 18 Pp J-585/15 od 24.travnja 2016. Međutim, tužitelj navedene prigode nije zadobio tjelesne ozljede, niti se u izreci navedene presude spominju bilo kakve tjelesne ozljede. Tužitelj je kao dokaz na okolnost svojih navoda iznesenih u tužbi priložio specijalistički nalaz KBC Split-Hitni kirurški prijem, na kojem je napisan datum 18.srpnja 2014., što je 7 mjeseci prije predmetnog događaja. Očito je kako se ono što je napisano u tom specijalističkom nalazu ne može odnositi na predmetni događaj od 17.veljače 2015. Nadalje, tuženik ističe kako iz radiološkog nalaza od 18.veljače 2015. jasno proizlazi kako nema traumatskih promjena kod tužitelja, a u tom se nalazu nigdje ne navodi razlog snimanja niti mogući uzroci koji su doveli do tog radiološkog nalaza. Zbog navedenog tuženik poriče da bi tužitelj kritične prigode, u događaju koji je sam tužitelj svojim ponašanjem izazvao i za koje je posljedice odgovoran, zadobio ozljede koje navodi u tužbi.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom spisa Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru posl. broj 18 Pp J-585/15, medicinske dokumentacije tužitelja, izvatka iz zdravstvenog kartona tužitelja, preslike iz knjige protokola HKP KBC-a Split (list 21-23 spisa), saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka VC i TC, te medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku neurokirurgu dr.SC.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade štete zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju koji se zbio 17.veljače 2015.

6. Prema odredbi čl.1045.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

7. Na okolnost nastanka štetnog događaja izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka, te uvidom u prekršajni spis.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da je štetnom događaju prethodio njegov prekid veze s djevojkom VC. Jedne večeri na mobitel ga je zvao tuženik s njezinog broja, prijetio je, pitao je gdje je tužitelj, govorio da će ga ubiti, na što mu je tužitelj odgovorio da je u svom stanu i da može doći razumno pričati. Kada su stigli, tuženik je lupao šakama i nogama po glavnim ulaznim vratima zgrade. U tom trenutku u susjednoj zgradi nalazio se tužiteljev "gazda" iz Norveške, on se prepao da zbog svega toga ne dobije otkaz, pa se spustio i otvorio glavna vrata. Naglašava da tom prilikom nije nosio nikakvo oružje, pogotovo nije nosio nož. Kada je otvorio vrata, tuženik je nasrnuo na tužitelja, udarajući ga šakama po licu i glavi, obujmio ga je oko vrata, a tužitelj se uspio okrenuti i početi trčati put stana. Međutim, za njim su potrčali tuženik, VC i TC, te dolaskom do svog stana tužitelj nije uspio zatvoriti vrata stana. Opet je tuženik nasrnuo unutar stana na tužitelja i počeo ga ponovno udarati. VC se samo smijuljila, a TC je pokušao smiriti situaciju dok je tuženik bio alkoholiziran. U stanu ga je tuženik napao verbalno i fizički, udarajući tužitelja šakama po licu, nosu i vratu. Tužitelj ih je nekako uspio izgurati iz stana i zatvoriti vrata, pa su njih troje izišli ispred zgrade, gdje su se zadržali nekih 10-ak minuta, i tuženik je ponovno galamio da će ubiti tužitelja. Nakon toga tužitelj se otuširao i nazvao prijateljicu, kod koje je otišao ujutro, a policiju nije zvao jer ih nije htio miješati, misleći da neće biti nekih ozljeda. Međutim, kada je ujutro ustao, bio je sav natečen, otišao je do prijateljice i nakon toga na hitni prijem. Jedno vrijeme živio je u strahu, jer je bivša djevojka VC znala gdje živi tužiteljeva majka i sestra. Ozljede su se nekako povukle nakon mjesec dana od štetnog događaja. I nakon štetnog događaja tužitelju su dolazile na mobitel poruke tuženika u kojima mu je prijetio, a sve kako bi povukao ovu tužbu. Tuženik mu je prijetio i preko Facebooka, tako da ga je bilo strah izlaziti da ga ne bi negdje susreo. Tužitelj osporava da se na hitnu pomoć javio 38 sati nakon štetnog događaja, jer su tuženik i ostali došli do njegovog stana oko 1 sat po noći, dok je tužitelj na hitnu pomoć išao odmah sutradan ujutro, s tim da se najprije javio liječniku u Kaštelima. Upitan zbog čega je na hitnom protokolu navedeno da je došao 18. veljače 2015. u 16,45 sati, tužitelj izjavljuje da se možda radi o grešci, da je možda prošao koji sat više.

9. Svjedokinja VC u svom iskazu navodi da poznaje parnične stranke, da se u određenom periodu zabavljala s obojicom, ali se s njima ne viđa dugi niz godina. Ne sjeća se što se dogodilo 17.veljače 2015., osim da su u kafiću u Okrugu zajedno sjedili tuženik, TC i svjedokinja. Navodi da je tužitelj bio dosta nasilan prema njoj dok su bili u vezi i da je inače prijeke naravi.

10. Svjedok TC u svom iskazu navodi da poznaje parnične stranke, da ih nije vidio godinama, dok je s VC išao u osnovnu školu. Potvrđuje da je bio u jednom kafiću u [adresa] sa VC i njenim tadašnjim dečkom, ovdje tuženikom, koji je u jednom trenutku nazvao tužitelja, bivšeg dečka VC i da su se oni preko mobitela svađali. Pretpostavlja da je razlog bila VC, s obzirom da je bila u vezi s tužiteljem, a nakon toga s tuženikom. Poslije tog razgovora njih troje odlazi u [adresa] do zgrade tužitelja, tuženik je pozvao tužitelja da siđe dolje, što je tužitelj u početku odbijao. Kada je tuženik počeo lupati u vrata i prijetiti, tužitelj je sišao dolje i oni su se potukli šakama. Ne sjeća se tko je prvi počeo, s tim da tada nije vidio da je itko imao oružje, npr. pištolj ili nož. Tužitelj se htio vratiti u svoj stan, ali je tuženik otišao za njim, a VC i svjedok su za njima dvojicom došli do vrha stepenica i nisu ulazili u stan. Ne može se sjetiti koliko su se njih dvojica zadržali u stanu, ali nakon toga su njih troje otišli. Nije primijetio da su tužitelj i tuženik bili krvavi od posljedica tučnjave.

11. Pregledom prekršajnog spisa Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru posl. broj: 18 Pp J-585/15, utvrđeno je:

- da je 21. veljače 2015. protiv okrivljenika ZC (ovdje tuženika) i JC (ovdje tužitelaj) od strane Policijske postaje Trogir podnesen optužni prijedlog iz razloga što je 17. veljače 2015. u 2,00 sati u zgradi u [adresa], došlo do narušavanja javnog reda i mira na način da je okrivljeni ZC došao ispred ulaza u zgradu u društvu TC i VC da bi porazgovarao s JC oko nerazriješenih odnosa oko djevojke VC, kada je u jednom trenutku okrivljeni JC sišao iz stana držeći nož u ruci, te nije pokazivao volju za razgovorom, već je pozivao ZC na fizički sukob koje ponašanje je isprovociralo ZC koji mu je izbio nož, pri čemu je JC nasrnuo na njega u namjeri da ga ubode prstom u oko, nakon čega je ZC fizički nasrnuo na JC udarivši ga desetak puta rukama i nogama po tijelu. Tada su priskočili VC i TC, koji su razdvojili iste, te nakon toga svi odlaze u stan, u namjeri da porazgovaraju, prilikom čega je JC ponovno odgurnuo ZC, što je ovoga ponovno isprovociralo, pa je udario JC šakom u glavu i udaljio se iz stana, pa je navedenim postupanjem počinjen prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira;

- da je nakon provedenog postupka, odnosno izvedenih dokaza saslušanjem okrivljenika ZC i JC, svjedokinje VC i TC, te uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju i zapisnike PP Trogir o ispitivanju svih sudionika, zaključena glavna rasprava;

- da su presudom od 20. travnja 2016. okrivljenici ZC i JC proglašeni krivima što su 17. veljače 2015. na naprijed opisani način na javnom mjestu, tučom, remetili javni red i mir, čime su počinili prekršaj iz čl. 13 ZPPJRM-a, pa im je izrečena novčana kazna u iznosu od po 39,82 EUR/300,00 kn svaki, te na ime troškova postupka prvookrivljenik 39,82 EUR/300,00 kn, a drugookrivljeni 119,45 EUR/900,00 kn;

- protiv presude žalbu je izjavio okrivljenik JC, koja je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske Jž-1163/2017 od 3. svibnja 2018. odbijena kao neosnovana.

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud nedvojbeno zaključuje da je tuženik s VC i TC došao dana 17. veljače 2015. oko 2,00 sata pred zgradu u [adresa], na adresi [adresa], u kojoj je stanovao tužitelj. Prilikom dolaska pred zgradu, tuženik je počeo galamiti i udarati ulazna vrata zgrade nakon čega je tužitelj izišao ispred zgrade, te je došlo do verbalnog i fizičkog sukoba između tužitelja i tuženika. Tom prilikom tuženik je rukama i nogama zadao više udaraca po tijelu tužitelju, koji je nakon što su ih VC i TC razdvojili, otišao u svoj stan. Međutim, za tužiteljem je u stan došao i tuženik, pa je u stanu nakon naguravanja tuženik ponovno udario tužitelja nekoliko puta šakom u glavu. Pritom treba navesti da se u izreci prekršajnog suda navodi da je tužitelj iz svog stana sišao ispred zgrade s nožem u ruci, koji mu je iz ruke izbio tuženik, dok tužitelj i svjedok očevidac TC u svom iskazu navode da nikakvog noža ili drugog oružja tom prilikom nije bilo. U svakom slučaju za utvrđivanje odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja i štete, nije od odlučnog značaja da li je tužitelj kritične prigode imao nož ili ne. Dakle, tuženik je došao pred zgradu gdje stanuje tužitelj, istog je udarao po tijelu rukama i nogama, da bi mu nakon toga u njegovom stanu zadao više udaraca u glavu.

13. Time je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, pa samim time i štetu koja je tužitelju nastala tom prilikom. Razlog njihovog sukoba vjerojatno su bili nerazriješenih odnosi oko djevojke VC, koja je tada bila bivša djevojka tužitelja, a tadašnja djevojka tuženika. Ali neovisno o razlogu sukoba, činjenica je da je tuženik došao kritične prigode pred zgradu u kojoj stanuje tužitelj, da je galamio i da je nakon nekog vremena tužitelj izišao ispred zgrade, gdje mu je tuženik zadao više udaraca po tijelu, a potom je tužitelju zadao više udaraca u glavu u tužiteljevu stanu. Prema tome, tuženik je isključivo kriv za ozljeđivanje tužitelja kritične prigode, dok u ponašanju tužitelja nema nikakve suodgovornosti za nastanak štete, kako to pogrešno navodi tuženik. Slijedom navedenoga, tuženik je u štetnom događaju prouzročio štetu tužitelju, te mu je u obvezi nastalu štetu i naknaditi.

14. Radi utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku specijalistu neurokirurgu dr.SC, koji u svom nalazu i mišljenju navodi da je pregledom medicinske dokumentacije utvrdio da je tužitelj 17. veljače 2015. zadobio ozljede označene kao udarci ili kontuzije. Tužitelj se javio na hitni kirurški prijem sutradan, dakle 18. srpnja 2015., te je zabilježeno da su ozljede nanesene dan prije od strane poznate mu osobe. Nabrojene su dijagnoze udarca u glavu u području sljepoočne regije lijevo, sumnje na prijelom nosne kosti, udarca u područje lica i istegnuće vratnih mišića. Tužitelj je događaj rekonstruirao u cijelosti, negirao je mučninu, nije imao vrtoglavicu niti je povraćao. Iz toga se može zaključiti da nije doživio povredu mozga. Vratni mišići bili su bolni i napeti pri palpaciji, a pokretljivost otežana i ograničena. U tom prvom nalazu bilježi se da je imao krvne podljeve lijevo sljepoočno, zatim oko očiju i u području nosa. Napravljene su tužitelju rendgenske snimke lubanjskih kostiju uključivo i zatiljne kosti, kostiju nosa, kostiju lica i vratne kralježnice u dva smjera. Tužitelju je postavljen imobilizacijski okovratnik, preporučeno mu je mirovanje, te da uzima tablete protiv bolova i za ublažavanje mišićne napetosti. Navedeno je da po potrebi stavlja hladne obloge, a u slučaju da se pogorša njegovo stanje, da se javi u ambulantu za neurokirurgiju. Istog dana tužitelj je upućen na pregled kod specijaliste ORL, koji je zabilježio kako je piramida nosa čvrsta, te da nema kliničkih znakova prijeloma nosnih kostiju.

15. Vještak dr.ŽC zaključuje da je tužitelj doživio povredu svog osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje. Povreda prava osobnosti bila je u blagom stupnju, ispoljila se u trpljenju bolova, imao je neugodnosti radi ozljeđivanja, te je pretrpio strah. Imao je potrebu pomoći i njege kod kuće kraće vrijeme. Vještak procjenjuje da je tužitelj na račun svih udaraca i istegnuća vratnih struktura mogao trpjeti bol u jakom intenzitetu jedan dan, bolove u srednjem stupnju pet dana, i u blagom intenzitetu tri tjedna. Neugodnosti za tužitelja bile su ponajprije odlazak na Hitni kirurški prijem, koji je nelagodan i umjereno stresan, bio je izložen rendgenskom zračenju, nosio je imobilizacijski okovratnik, te je zasigurno uzimao i tablete protiv bolova. Može se cijeniti da je u punom obimu reduciranih životnih aktivnosti bio tjedan dana, a zatim još dva tjedna u polovičnom obimu (50%). Trajnih posljedica kod tužitelja na račun zadobivenih ozljeda nema. Dok je nosio okovratnik, a to je zasigurno 8-10 dana, bila mu je potrebna pomoć i njega u trajanju od jednog sata dnevno za osobne potrebe i u vidu pripomoći pri održavanju osobne higijene. Naruženosti kod tužitelja na račun zadobivenih udaraca u glavu, lice i nos nema, a trajanje liječenja može se procijeniti na najduže mjesec dana. Nakon što su se tužitelj i tuženik suglasili da vještak neurokirurg vještači pretrpljeni strah, sudski vještak zaključuje da je tužitelj doživio tzv. primarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 3-5 minuta, atribut primarni pridajemo strahu zato jer je to strah što nije pod utjecajem volje, već autonomnog živčanog sustava. Prolongirao se zatim primarni strah u srednjem stupnju još otprilike 20-25 minuta, a potom je slijedio sekundarni strah u srednjem stupnju, koji je trajao otprilike 2 dana, a iza sekundarni strah u blažem intenzitetu koji je potrajao još dva tjedna. Atribut sekundarni pridaje se strahu radi toga što kod ozlijeđene osobe postoji bojazan za neku trajnu posljedicu, odnosno povoljan ili nepovoljan krajnji ishod liječenja. Po osnovi pretrpljenog straha nema trajnih posljedica.

16. Vještak dr.ŽC se posebno očitovao na sporni nalaz o prijemu na hitni kirurški prijem i datum nalaza koji je priložen uz tužbu, jer taj nalaz nosi datum 18. srpnja 2014. u 19,34 sati, dok se štetni događaj dogodio 17. veljače 2015. Pritom treba navesti da je u spis kao dokaz pribavljena preslika knjige protokola o prijemu pacijenata na HKP KBC-a Split. Vještak dr.ŽC navodi da je radiološki nalaz kada su obavljena višestruka snimanja nadnevka 18. veljače 2015., a i nalaz specijaliste ORL također je nadnevka 18. veljače 2015. U tom nalazu konkordantno- suglasno se ispisuju dijagnoze kakve su ispisane i u prvom specijalističkom nalazu gdje je zapisan sporni datum 18. srpnja 2014. U protokolu Hitnog kirurškog prijema zabilježen je pod rednim brojem 4088 datum 18. veljače 2015. Vjerojatno je na prvom nalazu omaškom ispisana godina 2014., te je za pretpostaviti da je i omaškom upisan mjesec srpanj. Time je sudski vještak doveo u vezu nalaz s HKP, broj protokola 4088, na kojem je napisan krivi datum, sa predmetnim štetnim događajem od 17.veljače 2015. i ozljedama tužitelja navedenim u tom nalazu.

17. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr.MC, sud smatra da tužitelju po osnovu odredbe članka 1100. st. 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke boli, strah, te tuđu njegu i pomoć, uz napomenu da kod tužitelj nije došlo do smanjenja životnih aktivnosti niti trajnih posljedica.

18. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana, i blagog intenziteta tri tjedna, pa mu uvažavajući sve okolnosti koji se tiču nastalih ozljeda, po kriteriju fizičkih bolova pripada naknada u iznosu od 796,34 EUR/ 6.000,00 kn.

19. Tužitelj je zbog navedenih ozljeda u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 3-5 minuta, zatim primarni strah srednjeg intenziteta još otprilike 20-25 minuta, a potom je slijedio sekundarni strah u srednjem stupnju, koji je trajao otprilike 2 dana, i sekundarni strah u blažem intenzitetu koji je potrajao još dva tjedna. Po ocjeni suda tužitelju po ovom kriteriju pripada novčana naknada u iznosu od 325,17 EUR/2.450,00 kn.

20. Iz svega navedenoga sud zaključuje da tužitelju pripada ukupna naknada na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed ozljeda zadobivenih od tuženika u štetnom događaju u zatraženom iznosu od 1.121,51 EUR.

21.Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju je priznata pripadajuća zatezna kamata koja teče od podnošenja tužbe odnosno od 15.veljače 2018. do isplate, sukladno čl.1103. ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

22. Tužitelj nije potraživao naknadu imovinske štete s osnova tuđa njege i pomoći, koja je tužitelju prema nalazu i mišljenju vještaka neurokirurga bila potrebna nakon ozljeđivanja, pa nije ni izvođen dokaz radi utvrđivanja visine sata tuđe nemedicinske njege i pomoći.

23. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje: ZPP-a), budući da je u cijelosti uspio u sporu, a prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 1.121,51 EUR, važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR i popis troška.

23.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju su priznati troškovi potrebni za vođenje ove parnice i to: za sastav tužbe 75 bodova, za sastav obrazloženih podneska od 2.listopada 2018., 12.veljače 2019., 3.studenoga 2023. i 14.prosinca 2024. po 75 bodova za svaki podnesak (75x4), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 22.studenoga 2018., 23.svibnja 2022., 10.listopada 2022., 10.listopada 2024., 10.prosinca 2024. i 3.veljače 2025. po 75 bodova za svako ročište (75x6), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima održanim 3.travnja 2019., 29.lipnja 2021., 30.rujna 2021., 29.studenoga 2021., 7.veljače 2022., 31.ožujka 2022., 13.srpnja 2022., 30.studenoga 2022., 21.veljače 2024., 3.travnja 2024. i 8.srpnja 2024. po 37,5 bodova za svako ročište (37,5x11), i za sastav obrazloženog podneska od 26.rujna 2023. izvan Tbr. 8. toč. 1. Tarife-37,5 bodova, odnosno ukupno zbrojeno 1 275 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR daje iznos od 2.550,00 EUR, na koji iznos treba nadodati 25% PDV-a, što iznosi 3.187,50 EUR. Na taj iznos treba pridodati trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 39,82 EUR, sudske pristojbe za presudu u iznosu od 39,82 EUR i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 226,80 EUR (više plaćeni iznos od 91,73 EUR vratiti će se tužitelju), tako da je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 3.493,94 EUR.

23.2. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 3.493,94 EUR, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 10.ožujka 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.