P Ob-141/2024-8

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jeleni Guljaš, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi razvoda braka i uzdržavanja bračnog druga, nakon održane i zaključene glavne i nejavne rasprave dana 6. veljače 2025. godine u prisutnosti tužiteljice i njezine punomoćnice te tuženika, koja presuda je objavljena dana 10. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Brak sklopljen 29. veljače 2020. godine u Osijeku, upisan u matici vjenčanih matičnog područja Osijek za godinu 2020. pod rednim brojem 00092, između

tužiteljice AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1988. u [adresa], rođene A, od oca F i majke Č,

i

tuženika FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1982. u [adresa], rođenog I, od oca D i majke H,

r a z v o d i s e temeljem odredbi čl. 51. st. 1. toč. 2. i 3. Obiteljskog zakona.

II. Nalaže se tuženiku FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao bivšem suprugu, plaćati tužiteljici AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao bivšoj supruzi novčani iznos od 135,00 eura (stotridesetpeteura) mjesečno, od svoje zarade počevši od dana razvoda braka 10. ožujka 2025. pa sve do 10. ožujka 2026., do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, s tim da dospjele iznose plati u roku od 15 dana. Sve uplate tuženik je dužan izvršiti uplatom na tekući račun tužiteljice [broj bankovnog računa], otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d.

III. U preostalom dijelu za mjesečne iznose preko 135,00 eura u periodu od 10. ožujka 2025. pa do 10. ožujka 2026., kao i za zatraženo uzdržavanje nakon 10. ožujka 2026. tužbeni se zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u visini od 300,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu 25. ožujka 2024. tužbu radi razvoda braka i uzdržavanja. Tvrdi kako maloljetne djece stranke nemaju, no da su odnosi među njima teško i trajno poremećeni te je njihova bračna zajednica zbog nesuglasnosti prestala postojati. Ističe da ju je tuženik vrijeđao i omalovažavao te da odbija zajednički život, što dovodi do svađa. Tužiteljica je teško bolesna osoba s invaliditetom te nema dovoljno sredstava za život niti ih može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposobna za rad. Pojašnjava kako je njezin jedini primitak minimalna novčana naknada od 172,54 eura mjesečno. Predlaže da sud donese odluku kojom se brak parničnih stranaka razvodi te da se naloži tuženiku da za njezino uzdržavanje plaća 200,00 eura mjesečno počevši od dana razvoda braka pa nadalje. Na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava potražuje i trošak ovog parničnog postupka.

2. Tuženik se protivi razvodu braka i plaćanju uzdržavanja za tužiteljicu.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u: izvadak iz matice vjenčanih, člansku knjižicu Udruge invalida rada, rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek o zajamčenoj minimalnoj naknadi, podatke Porezne uprave Područnog ureda Osijek, u ostalu dokumentaciju u spisu – dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. rujna 2024. te je saslušao tužiteljicu i tuženika.

4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz izvatka iz matice vjenčanih slijedi kako su parnične stranke sklopile brak 29. veljače 2020. godine u Osijeku.

6. Tužiteljici je rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek od 23. lipnja 2023. priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 172,54 eura mjesečno. Istim rješenjem naznačeno je da je tužiteljica prema Nalazu i mišljenju tijela vještačenja privremeno nesposobna za rad do 30. lipnja 2026.

7. Iz članske knjižice slijedi da je tužiteljica članica Hrvatskog saveza udruga invalida rada od veljače 2023. godine.

8. Uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. rujna 2024. godine je utvrđeno kako je tuženik prijavljen od 20. svibnja 2024. godine pa nadalje na puno radno vrijeme kao sezonski radnik u trgovačkom društvu Imperial Riviera d.d. na Rabu.

9. Nadalje je uvidom u podatke Porezne uprave, Područnog ureda Osijek od 30. rujna 2024. utvrđeno kako tužiteljica u 2023. godini i od siječnja 2024. do srpnja 2024. nije ostvarila dohodak, ali je u 2023. ostvarila neoporezive primitke (socijalne potpore i ostale naknade plaća koje se isplaćuju na teret državnog proračuna) od 3.976,75 eura. Od siječnja do srpnja 2024. tužiteljica je ostvarila neoporezive primitke od ukupno 3.547,40 eura. Tuženik je u 2023. ostvario dohodak od 5.514,66 eura te neoporezive primitke (prigodne nagrade, ostale naknade plaća koje se isplaćuju na teret državnog proračuna, troškove prehrane, nagrade za radne rezultate, troškove smještaja nastale za vrijeme rada kod poslodavca) od ukupno 3.864,88 eura. Od siječnja do srpnja 2024. tuženik je ostvario ukupan dohodak od 1.328,92 eura te neoporezive primitke od 1.438,77 eura.

10. Tužiteljica iskazuje da su ona i tuženik prije vjenčanja živjeli zajedno mjesec dana. Nakon što su se vjenčali, tuženik je isti dan navečer nakon vjenčanja odselio. Nakon toga nisu živjeli u bračnoj zajednici, nego je on povremeno dolazio kod nje te ona kod njega jer je živo u susjedstvu. Tuženik još uvijek kod nje dođe, povremeno zajedno ručaju, ali želi se razvesti jer bračna zajednica nikada nije zaživjela. Zajedničke djece nemaju. Iskazuje kako ima privremenu nesposobnost za rad jer ima mentalna i tjelesna oštećenja. Ima poremećaj ličnosti i anksioznost te ide redovito kod psihijatra. Ima problema s jetrom i plućima, trombofiliju te probleme sa srcem. U vlasništvu nema nekretnina niti pokretnina. Nema kreditnih obveza niti obveza uzdržavanja. Prima inkluzivni dodatak 420,00 eura mjesečno te drugih primanja nema. Iskazuje da stanuje u podstanarskoj sobi, a s drugim stanarima dijeli toalet i kuhinju. Mjesečnu najamninu plaća 250,00 eura, a za režije izdvaja 120,00 eura, dok hranu dobije od Crvenog križa. Zadnje zaposlenje bilo joj je 2017. kada je radila u kuhinji kao pomoćni radnik, ali nije zadovoljila na poslu zbog svojih mentalnih oštećenja, odnosno bila je spora. Od tada je nezaposlena. Roditelji joj nisu živi, a do punoljetnosti je živjela u udomiteljskim obiteljima.

11. Tuženik potvrđuje da tužiteljica i on od prvog dana kada su se vjenčali uopće nisu zajedno živjeli nego su se povremeno posjećivali. Bez obzira na to ne želi se razvesti. Zaposlen je na neodređeno vrijeme, odnosno svake godine od svibnja do studenog radi kao stalni sezonski radnik na moru kada dobije mjesečnu plaću, a ne gleda koliko. Od prosinca do travnja dobije naknadu s biroa za koju ne zna koliko iznosi. Živi u kući koja je u vlasništvu njegovog strica te u svom vlasništvu nema nekretnina niti vrjednijh pokretnina. Kod strica stanuje besplatno te stric plaća režije, dok svatko od njih sam sebi financira prehranu. Kada radi kao sezonski radnik, bude smješten u sobi što mu organizira poslodavac te smještaj ne plaća. Iskazuje kako nema kredita niti ikakvih dugova te nema zakonskih obveza uzdržavanja. Povremeno tužiteljici da 200,00 do 300,00 eura. Ne uzima nikakve lijekove te po pitanju zdravlja nema posebnih izdvajanja.

12. Odredbom 51. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 103/15, 98/19 47/20, 49/23, 156/23 dalje: ObZ) je propisano kako će sud razvesti brak: 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, 2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili 3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana. Iz iskaza stranaka koji su jedan drugom podudarni u tom dijelu je utvrđeno da bračna zajednica parničnih stranaka nikada nije kao takva zaživjela jer se tuženik odselio od tužiteljice na sam dan vjenčanja, a prije toga su mjesec dana živjeli u izvanbračnoj zajednici. Istina, stranke se međusobno posjećuju, tuženik povremeno ruča kod tužiteljice, no navedeno nema elemente bračne zajednice tako da nisu od utjecaja navodi tuženika da se ne želi razvesti. Stoga je sud utvrdio kako su ispunjeni uvjeti iz čl. 51. st. 1. toč. 2. i 3. ObZ-a odnosno da s obzirom da bračna zajednica nije uopće egzistirala da su odnosi upravo stoga među strankama teško i trajno poremećeni te je osnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim traži razvod braka.

13. Među strankama je nadalje sporno treba li tuženik i koliko doprinositi za uzdržavanje tužiteljice.

14. Odredbom čl. 295. ObZ-a je propisano da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti, s tim da sud prilikom određivanja uzdržavanja treba uzeti podjelu obiteljskih obveza za trajanja braka kao i skrb o djeci ukoliko ih bračni drugovi imaju.

15. Po ocjeni suda, a temeljem provedenih dokaza utvrđeno je kako tužiteljica nema dovoljno sredstava za život i ne može ih ostvariti iz svoje imovine budući da u vlasništvu nema nekretnine i nema vrjednijih pokretnina. Pored ovoga, iz provedenog postupka slijedi kako je tužiteljica privremeno nesposobna za rad do 30. lipnja 2026. Iz potvrde Porezne uprave slijedi da je tužiteljica ostvarila u 2023. neoporezive primitke od 3.976,75 eura, dakle u 2023. je mjesečno dobivala 331,40 eura. Od siječnja do srpnja 2024. je ostvarila neoporezive primitke 3.547,40 eura, dakle prosječno mjesečno 506,77 eura što je više od onoga što ona navodi u tužbi i svom iskazu. Nadalje je utvrđeno kako tužiteljica plaća najamninu 250,00 eura mjesečno te režije 120,00 eura mjesečno koje troškove je sud ocijenio realnim, a prehranu dobije od Crvenog križa što sud dovodi do zaključka da tužiteljica nema dovoljno sredstava za život niti ih može ostvariti iz svoje imovine. Sud je u obzir uzeo kako niti tuženik nema u vlasništvu nekretnina i pokretnina, no da je on zdrav te da stanuje kod strica kojem ne plaća najamninu niti režije, već ima troškove prehrane. Pored ovoga, iz provedenog postupka slijedi kako tuženik radi kao stalni sezonski radnik u periodu od svibnja do studenog svake godine, dok u preostalom dijelu godine prima naknadu s biroa. Dakle, tuženikova mjesečna primanja svakako su veća kada radi u sezoni, dok su od prosinca do travnja manja. Dio iskaza tuženika da ne zna koja su mu primanja, sud je ocijenio neistinitim i neživotnim, no na temelju potvrda Porezne uprave sud je uspio zaključiti koji bi bio mjesečni prosjek istih. Naime, od siječnja do srpnja 2024. tuženik je ostvario ukupan dohodak od 1.328,92 eura te neoporezive primitke od 1.438,77 eura odnosno ukupno je primio 2.767,69 eura što čini njegove prosječne mjesečne primitke u periodu od siječnja do srpnja 2024. u visini od 395,38 eura. Kako tuženik sam iskazuje da u periodu od prosinca do travnja prima naknadu s biroa, dok od svibnja do studenog prima plaću kao sezonski radnik, sud je objektivniji kriterij njegovih prosječnih primanja mogao dobiti uvidom u primanja u cjelokupnoj 2023. godini u kojem je naznačen period od dvanaest mjeseci jer se potvrda Porezne iz 2024. odnosi na period od siječnja do srpnja, a radni odnos u 2024. on je zasnovao 20. svibnja 2024. Tako je sud utvrdio da je u 2023. tuženik ostvario dohodak 5.514,66 eura te neoporezive primitke 3.864,88 eura odnosno ukupno 2023. iznos od 9.379,54 eura što bi činilo njegovo mjesečno prosječno primanje na godišnjoj razini od 781,63 eura. Cijeneći sve okolnosti na strani tužiteljice te na strani tuženika u smislu odredbe čl. 307. ObZ-a sud smatra da su mjesečne potrebe tužiteljice barem 640,00 eura te da će tuženik s obzirom na svoje prosječne mjesečne prihode biti u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice iznosom od 135,00 mjesečno čime neće biti ugrožena njegova egzistencija. Prilikom određivanja visine uzdržavanja sud je imao u vidu da su stranke u braku od 29. veljače 2020. godine, dakle pet godina. S druge strane je sud imao u vidu i činjenicu da bračna zajednica stranaka nije nikada niti zaživjela u pravom smislu riječi, no ipak po stavu suda činjenica sklapanja braka nije samo formalnost "na papiru" te ima određene učinke pa tako i obvezu uzdržavanja bračnog druga, ali ove okolnosti mogu imati utjecaj na visinu uzdržavanja. Naime, odredbom čl. 283. ObZ-a je propisano kako bračni drugovi najprije ostvaruju uzdržavanje međusobno. Obzirom na utvrđene činjenice, okolnost da bračna zajednica stranaka nije zaživjela, kao i nemogućnost tužiteljice da si u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život, sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, no da bi dosuđivanjem iznosa od preko 135,00 eura tuženikova egzistencija bila ugrožena.

16. Odluka o zateznim kamatama utemeljena je na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

17. Primjenom odredbe čl. 298. st.1. ObZ-a sud je odredio kako tuženikova obveza uzdržavanja traje od razvoda braka 10. ožujka 2025. pa do 10. ožujka 2026., također imajući u vidu dužinu trajanja braka i nemogućnost tužiteljice da si na drugi način osigura sredstva za život. Naime, prema odredbi čl. 298. st. 1. ObZ-a obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnostima da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život. Ovdje se upućuje na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 2900/2018. od 10. travnja 2019., stav Županijskog suda u Splitu u odluci Gž Ob-555/17 te stav Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-273/2020.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. ObZ-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice koju je zastupala punomoćnica sukladno važećoj te odredbama Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'' broj: 138/23 dalje: Tarifa). Prilikom odlučivanja o trošku sud je imao u vidu kako se tuženik protivio razvodu te zatraženom uzdržavanju tužiteljice kao i da je sud udovoljio tužbenom zahtjevu te je razveden brak stranaka, no uzdržavanje je dosuđeno djelomično. S obzirom na izloženo, sud je s obzirom na okolnosti slučaja i ishod postupka ocijenio kako je tužiteljica uspjela s 80% svog zahtjeva, a samim tim uspjeh tuženika je ocijenjen s 20% pa bi konačan uspjeh tužiteljice u ovom postupku bio 40%. Sukladno Tbr. 7. st. 3. Tarife, tužiteljici pripada jednokratna nagrada od 400,00 eura, odnosno s PDV-om 500,00 eura, no kako je njezin uspjeh ocijenjen sa 60%, tada joj je dosuđeno ukupno 300,00 eura.

19. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 10. ožujka 2025.

SUTKINJA

VANDA HORVAT

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. tuženiku

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

Matični ured Osijek