REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VUKOVARU
VUKOVAR, Županijska 33
Poslovni broj: Gž-147/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Jeliću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d., Zagreb, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje d.d., Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Goranu Mikuličiću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mikuličić – Lončarić – Bahun – Topić iz Zagreba, radi naknade štete, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1678/2023-15 od 23. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1678/2023-15 od 23. siječnja 2025..
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.275,57 eur sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 42,66 EUR od dana 01.05.2023. pa do dana isplate,
- na iznos od 124,21 EUR od dana 01.06.2023. pa do dana isplate,
- na iznos od 116,35 EUR od dana 01.07.2023. pa do dana isplate,
- na iznos od 124,21 EUR od dana 01.08.2023. pa do dana isplate,
- na iznos od 124,21 EUR od dana 01.09.2023. pa do dana isplate,
- na iznos od 116,35 EUR od dana 01.10.2023. pa do dana isplate,
- na iznos od 124,21 EUR od dana 01.11.2023. pa do dana isplate,
- na iznos od 116,35 EUR od dana 01.12.2023. pa do dana isplate,
- na iznos od 124,21 EUR od dana 01.01.2024. pa do dana isplate,
- na iznos od 134,13 EUR od dana 01.02.2024. pa do dana isplate,
- na iznos od 117,77 EUR od dana 01.03.2024. pa do dana isplate,
- na iznos od 134,13 EUR od dana 01.04.2024. pa do dana isplate,
- na iznos od 128,68 EUR od dana 01.05.2024. pa do dana isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju plaća rentu u iznosu od 128,68 eur mjesečno i to počevši od 01. lipnja 2024. pa nadalje s time da sve dospjele obroke plati odjednom sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do dana isplate, sve u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali, najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za pripadajući mjesec. III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.560,18 eur sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.“
2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik i to zbog svih razloga iz članak 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 142/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači temeljem žalbenih navoda, podredno da sud ukine presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj ističe kako tuženik nije tijekom postupka iznio tvrdnje koje iznosi u žalbi, a nije niti prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, pa slijedom navedenog predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povišenjem rente za tuđu pomoć i njegu uslijed promijenjenih okolnosti koje se očituju u povećanju troškova života, a koja renta je određena temeljem zaključene izvansudske nagodbe sa korespodentom Croatia osiguranjem d.d. od 5. lipnja 2015. u iznosu od 900,00 kuna mjesečno.
8. Kako tijekom postupka tuženik nije učinio spornim svoju pasivnu legitimaciju, štetni događaj, te odgovornost, kao i da je sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu povjerio društvu Croatia osiguranje d.d. obradu štete, te da tužitelj uslijed zaključenje nagodbe prima mjesečni iznos od 900,00 kn/119,45 eura na ime trajne tuđe pomoći i njege, prvostupanjski sud po provedenom postupku, te financijsko – knjigovodstvenom vještačenju, utvrđuje kako je tužbeni zahtjev osnovan. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje kako mjesečni iznosi naknade tuđe pomoći i njege od 20. travnja 2023. do 31. ožujka 2024., prema neto cijeni sata NKV radnika na području Sisačko-moslavačke županije, te na bazi obima potrebe od 2 sata dnevno, iznosi ukupno 2.265,74 eura, s time da kada se za isto razdoblje uračunaju iznosu koji se tužitelju već isplaćuju; razlika za navedeno razdoblje iznosi 1.146,89 eura; mjesečna renta u povišenom iznosu je 248,13 eura, odnosno kada se odbije iznos koji se već isplaćuje u visini od 119,45 eura, povišenje rente je opravdano u visini od 128,68 eura. Prvostupanjski sud naprijed navedene iznose dosuđuje tužitelju pozivom na odredbe čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO/05).
9. U žalbenom postupku tuženik ističe kako ne postoji pravomoćnom presudom utvrđena potreba tužitelja na dva sata tuđe pomoći i njege koja bi obvezivala tuženika, kao niti medicinsko vještačenje koje je provedeno u svrhu zaključenja nagodbe s korespodentom tuženika. U odnosu na provedeno vještačenje smatra kako se podaci u istome ne mogu provjeriti, te zbog toga prvostupanjski sud nije mogao utvrditi visinu zahtjeva.
10. Prema odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
10.1. Slijedom iznijetog, tuženik ne može u žalbenom postupku isticati kako mu nije poznato kolika je potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom, jer isto uopće nije sporio tijekom postupka provedenog pred prvostupanjskim sudom.
10.2. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi kako tuženik na navedene ili bilo koje druge okolnosti nije predlagao nikakve dokaze tijekom cijelog postupka, pa čak nije imao niti primjedbi na provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje. Tuženik tijekom postupka nije sporio da je prema članku 34. i članku 15. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine” broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) povjerio obradu odštetnog zahtjeva tužitelja svome članu s kojim je tužitelj inicijalno i zaključio nagodbu, pa nisu osnovani niti navodi tuženika kako ga zaključena nagodba ne obvezuje.
11. Također neosnovano tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava u pogledu utvrđene visine naknade sata tuđe pomoći i njege.
12. Članak 1096. ZOO-a propisuje kako sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.
13. Obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud nakon provedenog vještačenje na okolnost utvrđenja iznosa tuđe pomoći i njege u okviru satnice rada NKV radnika utvrdio kolika je cijena sata tuđe pomoći i njege, a na što tijekom postupka niti jedna od stranaka nije prigovorila. Ovdje još valja dodati kako je životno i logično da je uslijed proteka vremena od gotovo 10 godina od ranije nagodbe temeljem koje se tužitelju isplaćuje renta za tuđu pomoć i njegu, gdje je cijena sata rada utvrđena po cijenama rada u to vrijeme, sada došlo do povećanja cijene rada, te je opravdano uslijed promijenjenih okolnosti povećati rentu.
14. Odluka o troškovima postupka prvostupanjskog suda donijeta je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, obrazložena je i sačinjena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
15. Temeljem izloženog primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Vukovaru, 10. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Željko Marin
