Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1032/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Jeleni Bušić, u pravnoj stvari tužiteljice OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Iris Šoštarić, odvjetnica u Rovinju, protiv tuženice VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Luka Šumberac, odvjetnik u Puli, radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno poslovni broj P-273/2022-38 od 5. lipnja 2024., 10. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno poslovni broj P-273/2022-38 od 5. lipnja 2024. u pobijanoj točki II. izreke.

II. Tuženici se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužba u ovom predmetu povučena.

II. Nalaže se tužiteljici OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženici VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove u iznosu od 1.474,89 EUR u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv naprijed navedenog rješenje i to pobijajući samo točku II. izreke istoga pravovremenu žalbu izjavila je tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 125/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP). U žalbi sadržajno ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 158. ZPP-a.

3. U odgovoru na žalbu tuženica se protivila svim žalbenim navodima tužiteljice.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, postupak koji mu je prethodio, žalbene navode tužiteljice i navode tuženice iz odgovora na žalbu, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je u točki I. izreke utvrdio da je tužba povučena nakon što je tužiteljica podneskom od 27. svibnja 2024. povukla tužbu, a tuženica se s istim povlačenjem u skladu s čl. 193. st. 2. ZPP-a suglasila. Nadalje, pobijanom točkom II. izreke obvezana je tužiteljica da na temelju čl. 158. st. 1. ZPP- a, s obzirom da je povukla tužbu, naknadi tuženici zatraženi trošak parničnog postupka.

7. Dakle, o trošku parničnog postupka koji je nastao povlačenjem tužbe, sud prvog stupnja je odlučio primjenom čl. 158. st. 1. ZPP-a i tužiteljicu kao stranku koja je povukla tužbu obvezao da tuženoj naknadi prouzročeni trošak nastao do povlačenja tužbe.

8. Ovakvu odluku suda prvog stupnja kao pravilnu i zakonitu prihvaća i ovaj sud.

9. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a propisano je opće pravilo o naknadi troškova parničnog postupka u slučaju povlačenja tužbe prema kojem tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva, dužan je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka.

9.1. Ovo opće pravilo, sadrži iznimku sadržanu u st. 2. čl. 158. ZPP-a prema kojem iznimno ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

10. U žalbi tužiteljica upravo upire na odredbu čl. 158. st. 2. ZPP-a, te tvrdnjom da je povukla tužbu odmah nakon što je tužena udovoljila tužbenom zahtjevu, smatra da ne postoji njena obveza naknaditi tuženici troškove parničnog postupka, već upravo suprotno, da je tuženica u obvezi naknaditi tako prouzročene troškove njoj.

10.1. U prilog svojih tvrdnji da je do povlačenja tužbe došlo odmah nakon što je tuženica udovoljila tužbenom zahtjevu, tužiteljica se poziva na sadržaj njenog podneska od 27. svibnja 2024. kao i na sadržaj raspravnog zapisnika od 21. studenog 2019., te ističe da je tuženica tek duži period nakon 2019. udovoljila tužbenom zahtjevu, ne navodeći međutim, niti približni period kada je došlo do udovoljavanja tužbenom zahtjevu od strane tuženice.

11. Ove žalbene navode tužiteljice sud cijeni neosnovanim.

11.1. Naime, iz sadržaja podneska tužiteljice kojim povlači tužbu (list 101 spisa) vidljivo je da tužiteljica samo paušalno navodi da je do udovoljavanja tužbenom zahtjevu došlo nakon pokretanja tužbe i pri tome se poziva na sadržaj zapisnika od 21. studenog 2019. te potom ističe da je predmetnu nekretninu prodala 14. srpnja 2021. i da od tada više nije vlasnik iste.

12. Prema odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a za koju tužiteljica u žalbi navodi da je u konkretnom slučaju trebala biti primijenjena, troškovi parničnog postupka u slučaju povlačenja tužbe pali bi na teret tuženice samo iznimno i to ako je do povlačenja tužbe došlo odmah nakon što je tuženica udovoljila tužbenom zahtjevu, pri čemu je tužiteljica dužna u podnesku kojim povlači tužbu navesti i dokazati da je tužbu povukla odmah nakon što je tuženica udovoljila njenom tužbeno zahtjevu. Pri tome je potrebno navesti da ne postoji dužnost suda ispitivati razloge zbog kojih je tužitelj povukao tužbu.

12.1. Dakle, kako tužiteljica nije niti u podnesku od 27. svibnja 2024., a niti u žalbi ničim konkretizirala kada je točno tuženica udovoljila tužbenom zahtjevu, pravilno je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju primijenio odredbu čl. 158. st. 1. ZPP-a kada je tužiteljicu obvezao da tuženici naknadi prouzročeni parnični troška.

13. Pri tome je potrebno još ukazati tužiteljici da bi pravo na naknadu troškova na temelju čl. 158. st. 2. ZPP-a imala u slučaju da je tuženica udovoljila njenom tužbenom zahtjevu, samo da je tužbu povukla odmah nakon udovoljavanja tužbenom zahtjevu, a već iz samog podneska tužiteljice kojim povlači tužbu vidljivo je da je ona još 14.srpnja 2021. otuđila nekretninu u pogledu koje se vodio spor, dakle, da je najvjerojatnije do toga dana riješila sa tuženicom spornu situaciju, dok je tužbu povukla tek podneskom od 27. svibnja 2024.

14. Kako je sud prvog stupnja pravilno u konkretnom slučaju primijenio čl. 158. st. 1. ZPP-a, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

15. Tuženici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu i to na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a jer je ocjena ovog suda da isti nije bio potreban za donošenje odluke o izjavljenoj žalbi tužiteljice.

16. U preostalom nepobijanom dijelu (točka I. izreke) rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 10. ožujka 2025.

Sudac

Jelena Bušić