Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-965/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Biserki Trstenjak-Opačak, u građansko pravnoj stvari tužitelja Čistoća d.o.o., iz Zadra, Stjepana Radića 33, OIB: 84923155727, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d., Zadar, protiv tuženika MM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-275/2022-7 od 9. svibnja 2024., 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-275/2022-7 od 9. svibnja 2024. u pobijanom dijelu toč. I. izreke.

II. Žalba tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u toč. II. izreke presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-275/2022-7 od 9. svibnja 2024. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Josipe Zubčić u [adresa], poslovni broj Ovrv-4682/2022, UPP/OS- Ovrv378/2022 od 5. rujna 2022. te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javnog bilježnika Josipe Zubčić iz [adresa], poslovni broj Ovrv-4682/2022 od 5. rujna 2022. održi u cijelosti na snazi i tuženiku naloži plaćanje troškova postupka, podredno da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. U odgovor na žalbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost navoda žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je naplata iznosa od 22,15 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime troškova javne usluge prikupljanja otpada, odnosno obvezne minimalne javne usluge za razdoblje od studenog 2020. do veljače 2021., pri čemu nije sporno da je tužitelj pružatelj javne usluge, a tuženik korisnik javne usluge te nije sporno da je tuženik vlasnik zgrade s 13 posebnih uporabnih cjelina. Sporno je, je li tuženik u obvezi plaćati cijenu minimalne javne usluge za svaki stan kao posebnu cjelinu ili samo jednu cijenu.

6. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP) te prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Stoga su bespredmetni navodi žalbe kojima tužitelj ukazuje na žalbeni razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava pa ista nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a.

9. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je javni bilježnik mr. sc. Josipa Zubčić iz [adresa] 5. rujna 2022. donijela rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovrv- 4682/2022, radi naplate iznosa od 22,15 eura. Na doneseno rješenje o ovrsi ovršenik (ovdje tuženik) je izjavio prigovor, povodom kojeg je rješenjem prvostupanjskog suda od 15. veljače 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

10. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom ukinuo platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javnog bilježnik mr. sc. Josipe Zubčić iz [adresa] 5. rujna 2022., poslovni broj Ovrv-4682/2022 i odbio tužbeni zahtjev, a svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

-da se iz računa koji se odnose na predmetno potraživanje prema kojima tužitelj za studeni, prosinac 2020., te za veljaču 2021. potražuje mjesečne iznose od 5,14 eura, a za siječanj 2021., 6,74 eura, ne vidi na koje točno etažne jedinice se odnose predmetna potraživanja te da to nije vidljivo niti iz priloženog izvatka iz otvorenih stavki,

-da tužitelj u svojim evidencijama vodi tuženika kao korisnika usluge na obračunskom mjestu koje se nalazi na adresi [adresa],

pa s obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je svrha obvezne minimalne javne usluge omogućavanje stabilnog i minimalnog prihoda potrebnog za pružanje javne usluge na određenom obračunskom mjestu, koji iznos osigurava ekonomski održivo poslovanje tužitelja, te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja usluge te da bi naplaćivanje više obveznih minimalnih javnih usluga jednom korisniku koji koristi više posebnih dijelova nekretnine bilo suprotno čl. 76. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine " 84/21, 142/23, dalje ZGO), kao i protivno načelu "onečišćivač plaća" propisano čl. 7. toč. 1. ZGO, jer bi se takvim postupanjem u praksu uvela naplata odvoza otpada prema veličini prostora korisnika javne usluge umjesto prema količini proizvedenog otpada korisnika. Prvostupanjski sud zaključuje i da se iz isprava ne može utvrditi na koju se točno etažnu jedinicu odnosi potraživanje pa isto nije niti jasno određeno.

11. Tuženik, u bitnom tvrdi, da je od tužitelja zadužio spremnik volumena 80 litara i da plaća jednu naknadu za zbrinjavanje otpada, kao vlasnik nekretnine, za jedno obračunsko mjesto na adresi [adresa], te da nije dužan plaćati više obveznih minimalnih javnih usluga za svaku etažnu jedinicu (koji nesporno ima 13), od kojih 3 apartmana nikada nisu korištena.

12. Nasuprot tome, tužitelj smatra da je tuženik kao vlasnik 13 zasebnih nekretnina (posebnih dijelova) u obvezi plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge za svaku od tih posebnih dijelova nekretnine i pritom se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda u odluci Rev-101/2023 od 14 veljače 2023. prema kojem vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne usluge, tzv. "fiksni dio cijene" za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što te nekretnine ne koriste.

13. Obveza plaćanja javne komunalne usluge odvoza otpada je ugovorna obveza i ona nastaje kako je to propisano čl. 15. tada važeće Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" br. 50/17., 84/19., 14/20., 31/21., 84/21., u daljnjem tekstu: Uredba), a koja propisuje da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju javne usluge Izjavu. Kako nije sporno da je tuženik zadužio spremnik volumena od 80 litara i da je evidentiran kod tužitelja pod šifrom poslovnog partnera 189832, to je između stranaka sklopljen ugovor o korištenju javne usluge u smislu čl. 15. st. 1. toč. 2. Uredbe te je prema Cjeniku broj 264/18 tuženik za spremnik od 80 litara obveznik plaćanja obvezne minimalne javne usluge u iznosu od 38,70 kn, što tuženik i plaća i koja činjenica između stranaka nije sporna.

14. Tužitelj međutim, tvrdi da je tuženik obveznik plaćanja cijene minimalne javne usluge za svaku od etažnih jedinica koje je vlasnik, a da pritom ne dokazuje odlučnu činjenicu da je za svaku od tih etažnih jedinica sklopljen ugovor o korištenju javne usluge na jedan od načina propisanih čl. 15. Ugovora. Neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je nesporna činjenica da je tuženik sve etažne jedinice koristio u svrhu iznajmljivanja, jer iz stanja spisa proizlazi da tuženik tijekom postupka nije izrijekom potvrdio te tvrdnje tužitelja, štoviše, ukazivao je da tri apartmana nisu u funkciji i nikada nisu korištena, a što sada tvrdi i u žalbi.

15. Kako tužitelj dakle, u postupku nije dokazao da je tuženik osim zaduženja spremnika od 80 litara, zadužio dodatne spremnike ili na bilo koji drugi propisani način sklopio ugovor o korištenju javne usluge tužitelja za sve ili pojedine etažne jedinice čiji je vlasnik i za koje određeno, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je zasnovan ugovorni odnos s osnove koje traži naplatu utuženih iznosa pa je pravilno ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev.

16. U odnosu na odluku o troškovima postupka sadržane u toč. II. izreke pobijane presude žalba tužitelja je odbačena kao nedopuštena jer tužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe u tom dijelu, budući da je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka pa izjavljenim pravnim lijekom tužitelj ne ostvaruje nikakvu veću pravnu korist, niti zaštitu, od one koja mu je već pružena donošenjem pobijane odluke.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 368. st. 1. i 358 st. 1. ZPP-a.

Osijek, 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Biserka Trstenjak-Opačak