REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3840/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HEP-ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupano po direktoru FČ, a on po punomoćnici Ivani Božić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika FČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Krištoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu u Zagrebu Kačić & Brbora, radi isplate, bez održavanja rasprave, u skladu s odredbom čl. 461a st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Jasne Štefčić iz Zagreba, Zajčeva 1, poslovni broj Ovrv-1058/2023 od 10.10.2023. kojim se nalaže tuženiku UČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] namiriti tražbinu tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818 u iznosu od 161,60 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 20.7.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Štefčić iz Zagreba, Zajčeva 1, poslovni broj Ovrv-1058/2023 od 10.10.2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,19 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 10.10.2023.

III. Nalaže se tuženiku UČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818 parnične troškove u iznosu od 150,77 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim od 10. ožujka 2025. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, koji se sada smatra tužbom, kojom traži od tuženika isplatu iznosa od 161,60 € sa zateznim kamatama, koje teku od 20.7.2023. do isplate.

2. Tuženik, ranije ovršenik, je podnio prigovor, u kojem osporava osnov i visinu utužene tražbine jer nema nepodmirenih obveza prema tužitelju. Dalje ističe da je iznio prigovore ovrhovoditelju, sada tužitelju, već ranije telefonskim putem na način da su svi računi bili podmireni, da je izgradnju navedenih kuća završio u 2021. te su ljudi iz HEP Šibenik nakon toga u 2021. (na poziv ovršenika) izašli na teren te otvorili predmetni ormarić, za koji jedino ovrhovoditelj (HEP) ima ključeve i pristup te odnijeli sa sobom sporno brojilo, koje se nalazilo u ormariću. Time je ovršenik smatrao da je i predmetna naplata izvršena do kraja jer je sve račune do tada uredno podmirio te da zbog toga više ne postoji njegova obveza za plaćanjem navedene usluge jer nema brojila. Nakon tog događaja ovrhovoditelj (HEP) i dalje šalje račune (nakon spornog perioda 2021.) za korištenje navedene struje iako brojila više nema u ormariću što tuženik smatra nezakonitim, a posljedično i neosnovanim za naplatu potrošnje struje ako se ista ne koristi. Isto tako u narednom periodu veljače 2022. i travnja 2022., a što je vidljivo iz e-mailova, koje je dostavio u prilogu podneska (list 25-34 spisa), koji su upućeni prema HEP-u, jasno je vidljivo kako je tuženik zatražio odgovor na navedenu problematiku i obustavljanje svake daljnje nezakonite i neosnovane naplate za nešto što fizički više ne koristi i što ne postoji više, a govori o brojilu, koje ne postoji jer su ga radnici HEP-a odnijeli sa sobom. Još ističe da u odnosu na navedenu problematiku i dopise tuženika nikakav službeni odgovor nije zaprimljen od strane HEP-a. Isto tako, na inzistiranje tuženika u svibnju 2022. na teren izlazi UČ (zaposlenik HEP-a), koji tuženiku telefonskim putem potvrđuje kako se u ormariću više ne nalazi brojilo te da nema osnove za daljnju naplatu usluge i prenosi tuženiku kako će provjeriti da se navedeno stanje utvrdi i obustavi svaka daljnje naplata, ujedno uvidjevši kako su kuće dovršene i nema više niti osnove za naplatu građevinskog priključka. Ujedno, stanovi na istoj adresi su i privatizirani i svaki od njih plaća svoju struju privatno, prema svojoj potrošnji i po brojilu, koje je ispred kuće (brojilo za komercijalnu potrošnju), a što bi značilo da se u međuvremenu paralelno naplaćuje dvostruka struja za istu mjesto i za istu potrošnju, a što ne bi smjelo biti moguće i dozvoljeno od strane tužitelja. Tek nakon svega navedenog. tj. tek u listopadu 2023. tužitelj izdaje nekakav „navodni“ obračun za srpanj 2021. (od prije više od 2 godine kada je navodna usluga izvršena) te pokreće postupak ovrhe za nešto što je, prije svega, u zastari sukladno čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a potom i neosnovano jer nisu nikada bile naznačene bilo kakve dugovane obveze iz 2021. Tuženik stoga predlaže staviti izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je 10.10.2023. donio javni bilježnik Jasna Štefčić iz Zagreba pod posl. brojem Ovrv-73738/2023, UPP/OS-Ovrv-1058/2023 u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga te po provedenom postupku ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi u cijelosti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, sve uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka.

3. Rješenjem ovog suda posl.br. Povrv-3840/2023-2 od 22. listopada 2024. stavljeno je van snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnoga naloga.

4. U podnesku od 19.11.2024. (list 39-55 spisa) tužitelj navodi da se predmetna novčana tražbina tužitelja odnosi se na dospjelu, a neplaćenu tražbinu s osnova dospjelih računa za isporučenu električnu energiju s pripadajućom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate. Dalje ističe da je na izvatku iz poslovnih knjiga jasno navedeno po kojem ugovornom računu (2301062820) postoji dug s osnove isporučene električne energije, koji je utužen. Na izvatku iz poslovnih knjiga su naznačeni i računi po kojima je evidentirano nepodmireno dugovanje, datum dospijeća svakog pojedinog računa te iznos tražbine. Tužitelj dalje ističe da predmetno potraživanje proizlazi iz Ugovora o opskrbi električnom energijom broj 0004- 2020-3007427916 od dana 26.04.2021., koji je potpisan od strane tužitelja i tuženika, u svrhu pružanja usluge opskrbe električnom energijom tuženiku za gradilište na adresi [adresa]/ [adresa], a kojim se uređuju prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca sukladno čl. 8. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (104/2020, 80/2021, dalje: Opći uvjeti). Predmetni ugovor dostavljen je u preslici uz podnesak tužitelja na listu 44,45 spisa. Naime, po izvršenoj provjeri poslovne dokumentacije utvrđeno je da je tuženik u utuženom razdoblju bio evidentiran kao kupac električne energije za ugovorni račun 2301062820 na obračunskom mjernom mjestu na adresi GRADILIŠTE, [adresa]//A/P te se isti smatra obveznikom podmirenja utuženih računa s osnove potrošnje električne energije na istom. Tužitelj još ističe da se utuženo dugovanje odnosi na dugovanje za ugovorni račun 2301062820 te je provjerom u poslovnim knjigama utvrđeno da je dugovanje po rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasna Štefčić iz Zagreba, Zajčeva 1, donesenog dana 10.10.2023.g. posl. br. UPP/OS-Ovrv-1058/2023 kao povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-73738/2023 nepodmireno u cijelosti. Utuženo dugovanje se odnosi na nepodmirene račune u iznosu od 161,60 EUR za isporučenu električnu energiju za razdoblje 01.07.2021. -18.07.2021. te se odnose na potrošnju električne energije do zadnjeg dana korištenja usluga tužitelja. Nadalje, tužitelj ističe da je sukladno čl. 49. st. 1. Općih uvjeta „operator sustava odgovoran za točnost očitanih mjernih podataka koje nakon provjere valjanosti pohranjuje u bazu mjernih podataka čime se podaci smatraju potvrđenim za obračun“. Dakle, na temelju očitanja brojila od strane operatora sustava, koji se nakon provjere valjanosti pohranjuju u bazu mjernih podataka, čime se predmetni podaci smatraju potvrđenim za obračun, tužitelj kao opskrbljivač električnom energijom kupcima električne energije ispostavlja račune za isporučenu električnu energiju na obračunskom mjernom mjestu. U odnosu na navode tuženika da tužitelj nije dostavio dokaz da je tuženiku utuženi račun izdan ili da ga je isti zaprimio, tužitelj napominje da je iz utuženih računa vidljivo da su isti poslani na adresu tuženika te da je na svakom utuženom računu, na stranici 2. računa, istaknuto da se eventualna pitanja, reklamacije te pisani prigovori mogu dostaviti poštom na adresu HEP ELEKTRA d.o.o., telefaksom ili putem web obrasca dostupnog na Internet stranicama HEP Elektre (http://www.hep.hr/elektra/kontakti/1556) ili predati osobno, sve sukladno čl. 69. st. 4. Općih uvjeta, kojim je propisano da je „u računu iz članka 68. ovih Općih uvjeta obvezno navesti mjesec i godinu izdavanja sljedećeg računa, iznos neplaćenih dospjelih novčanih obveza te obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora“. Nadalje, čl. 69. Općih uvjeta propisano da je u slučaju nezaprimanja računa krajnji kupac, ovdje tuženik, obvezan o tome bez odgađanja obavijestiti operatora sustava i/ili opskrbljivača, koji će mu izdati presliku računa bez naknade. Pritom tužitelj ističe da od tuženika nije zaprimio obavijest o nezaprimanju utuženih računa niti tuženik dostavlja dokaz o istom.Tužitelj je, sukladno gore navedenom, uredno izvršavao svoje obveze u odnosu prema tuženiku što potvrđuje i činjenica da kod tužitelja nema niti jedna evidencija u vidu prigovora od strane tuženika na utuženi račun 2301062820. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, tužitelj ističe da, sukladno čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) za jednu godinu zastarijeva tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Tumačenjem smisla navedene zakonske odredbe nedvojbeno proizlazi da je zakonodavac htio odvojiti zastarni rok poslovnih prostora i prostora koji se nedvojbeno koriste za potrebe kućanstva stoga je u predmetnoj pravnoj stvari pozivanje na jednogodišnji zastarni rok bespredmetno jer je razvidno da se jednogodišnji zastarni rok odnosi isključivo na isporuku toplinske energije za potrebe kućanstva (domaćinstva). Iz utuženih računa jasno je vidljivo da se ispostavljeni računi odnose na kategoriju potrošnje „PODUZETNIŠTVO“, a ne na kategoriju kućanstva. S obzirom da se isporuka toplinske energije obavlja za potrebe poslovnog prostora, u predmetnoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni čl. 232. st. 1. ZOO-a o jednogodišnjem zastarnom roku, već se ima primijeniti odredba čl. 225. ZOO-a o općem roku zastare prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da zakonom nije određen drugi rok zastare za slučaj kada se isporuka toplinske energije obavlja za potrebe poslovnog prostora, u predmetnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina. Osim toga, sukladno čl. 241. ZOO- a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Također, prema čl. 3. Ovršnog zakona ovršni postupak pokreće se prijedlogom ovrhovoditelja. Utuženi račun za isporučenu električnu energiju ima naznačen datum dospijeća 19.07.2023., a tužitelj je ovršni prijedlog podnio 13.09.2023. Iz navedenog proizlazi da je prijedlog za ovrhu, kao radnja, koja je dovela do prekida zastare, podnesen prije proteka zastarnog roka iz čega proizlazi da navedeni račun kao ni ostali utuženi računi nisu u zastari. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti te platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Štefčić iz Zagreba, Zajčeva 1, poslovni broj UPP/OS- Ovrv- 1058/2023 kao povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-73738/2023 od 10.10.2023. u cijelosti održati na snazi te obvezati tuženika na naknadu troškova ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

5. U ovom predmetu sporno je postoji li dugovanje tuženika prema tužitelju u utuženom iznosu, imajući u vidu tvrdnju tuženika da u utuženom razdoblju nije koristio uslugu tužitelja, obzirom je gradnja kuće dovršena u srpnju 2021. do kada je tuženik izmirio sve obveze prema tužitelju i više od tada nema brojila, koje su odnijeli djelatnici tužitelja.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na: Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 7 spisa), presliku e-mail korespondencije između tužitelja i tuženika (list 25-34 spisa), presliku računa (list 52-55 spisa), presliku Ugovora o opskrbi (kategorija poduzetništvo) od 4.5.2021. (list 44,45 spisa). Drugih dokaza stranke nisu predlagale, odnosno tuženik je po potrebi predlagao da se izvrši uvid u sporni objekt, međutim, u sporu male vrijednosti, vršenje uvida u objekt, radi utvrđenja osnovanosti tražbine po računu za isporučenu električnu energiju iz 2021., dakle nakon skoro 5 godina, doista ne bi imalo nikakvog smisla, osim što bi dovelo do nerazumnih troškova i odugovlačenja postupka.

7. Na osnovi tako izvedenog dokaznog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, kako je navedeno u izreci presude.

8. Ovdje treba navesti i to da je u konkretnoj situaciji, a u skladu s odredbom čl. 461a st. 3. ZPP-a, postupak bio pisan, imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti. Name, ni jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta, a niti je sud smatrao potrebnim za provođenje dokaznog postupka održati ročište (čl. 461a ZPP).

9. Čitanjem preslike računa, koji prileži spisu na listu 44,45, sud je utvrdio da je tuženik registriran kao krajnji kupac električne energije na obračunskom mjernom mjestu po ugovornom računu 2301062820 na obračunskom mjestu gradilište [adresa]//A/P po tarifnom modelu Poduzetništvo Bijeli NN, kao i da se račun dostavlja upravo na ime tuženika. Iz preslike Ugovora o opskrbi (list 44,45) jasno je da je zaključen između tužitelja kao opskrbljivača i tuženika kao kupca 4.5.2021., a ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme (čl.12.) i za mjerno mjesto na [adresa]//A/P, broj obračunskog mjernog mjesta 1509063127. Time sud nalazi utvrđenim osnov zahtjeva tužitelja primjenom odredbe čl. 4. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 104/20) u svezi s odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Imajući na umu ovako utvrđene okolnosti nije u pravu tuženik kad tvrdi da je nastupila zastara utuženog potraživanja jer je na samom Ugovoru i računu jasno navedeno da je opskrba izvršena za tarifni model poduzetništvo u kojoj situaciji ne vrijedi zastarni rok od 1 godine propisan čl. 232. st. 1. ZOO-a, već opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a. Budući je dospijeće naznačeno u računu 19.07.2023., a tužitelj je ovršni prijedlog podnio 13.09.2023. nikako nije došlo do zastare utuženog potraživanja.

10. Pritom valja istaknuti da su u konkretnoj situaciji, za ovaj spor male vrijednosti, po mišljenju suda, Ugovor i račun dovoljni dokazi tuženikove pasivne legitimacije, koju isti u bitnom nije niti osporio.

11. Nadalje, sud u cijelosti prihvaća izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 93/14, 55/16 - dalje OZ) uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik ničime nije osporio, kao i preostalu spisu priležeću dokumentaciju. U tom smislu izvadak iz poslovnih knjiga sačinjen je sukladno čl. 31 st. 1 Ovršnog zakona te isti sadrži sve elemente koji se traže za vjerodostojnu ispravu.

12. Iz izloženih razloga sud nalazi dokazanim i visinu zahtjeva, odnosno dugovanje tuženika u iznosu od 161,60 €, a na ime konačnog računa električne energije s dospijećem 19.7.2023., koji datum dospijeća je naveden i na utuženom računu. Kamatna stopa određena je za razdoblje do 29.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023).

13. Nije na odmet ovdje navesti da tuženik, osim paušalnog osporavanja osnova i visine zahtjeva, nije sudu dostavio niti jedan dokaz u prilog svojih tvrdnji, s time da elektronske poruke, koje je dostavio kao dokaz da ne postoji utuženo dugovanje, nisu potkrijepljene drugim dokazima niti proizlaze iz dokumentacije, koja je priložena spisu, a tuženik se obraćao tužitelju, odnosno njegovom punomoćniku, u drugom predmetu, koji se vodio kod javnog bilježnika Joze Rotima pod brojem Ovrv-371/2023. U pravu je tužitelj kada ukazuje da je čl. 69. Općih uvjeta propisano da je u slučaju nezaprimanja računa krajnji kupac, ovdje tuženik, obvezan o tome bez odgađanja obavijestiti operatora sustava i/ili opskrbljivača, koji će mu izdati presliku računa bez naknade, a isto je ugovoreno među parničnim strankama i čl. 7. Ugovora o opskrbi. Jednako tako, u pravu je tužitelj kada tvrdi da se, sukladno čl. 69. st. 4. Općih uvjeta, propisuje da je „u računu iz čl. 68. tih Općih uvjeta obvezno navesti mjesec i godinu izdavanja sljedećeg računa, iznos neplaćenih dospjelih novčanih obveza te obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora“, a na samom računu jasno stoji da se svi zahtjevi za promjenom dostavljaju pisanim putem, a pitanja, reklamacije te pisani prigovori dostavljaju se poštom na adresu HEP ELEKTRA d.o.o., Ruđera Boškovića 15, Split, telefaksom na broj 00385 (0)21 439512, putem web obrasca dostupnog na Internet stranicama HEP Elektre (http://www.hep.hr/elektra/kontakti/1556) ili predati osobno, na adresi: [adresa]. To poglavito treba povezati s odredbama Ugovora o opskrbi na temelju kojih je određeno da kupac (ovdje tuženik) može jednostrano raskinuti Ugovor bez navođenja razloga uz obvezu dostavljanja pisane obavijesti o raskidu (čl.14.) kao i da se stranke se suglasno obvezale na međusobna obavješćivanja o događajima, odnosno promjenama koje imaju utjecaj na taj Ugovor (čl. 17.). U kontekstu navedenih odredaba tuženik je bio dužan pisanim putem ili raskinuti Ugovor kada je zgrada izgrađena i više nije bilo potrebe da mu tužitelj pruža uslugu opskrbe električnom energijom, odnosno pisano obavijestiti tužitelja na tu okolnost, a što niti ne tvrdi da je učinio, a to još manje dokazuje.

14. Sud u odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga, sadržanog u rješenju o ovrsi nije odlučivao o trošku ovršnog postupka, već je o istom odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. Naime, prema Zaključku broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda RH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017. pod točkom 3.1. navedeno je: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, i to zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude" (objavljeno na mrežnoj stranici VSRH Su-IV-204/17).

15. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 - dalje: OT), a imajući u vidu troškovnik, kao i vrijednost predmeta spora. Tako mu je priznat sastava podneska od 19.11.2024. 25 bodova (Tbr. 8/1 OT), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 € iznosi 50,00 €, a uvećano za 25% po osnovi PDV čini iznos od 62,50 €. Navedenom trošku treba dodati trošak sudske pristojbe na presudu od 13,27 € te trošak ovršnog postupka, a koji se sastoji od troška sastava ovršnog prijedloga po Tbr.11. toč.1 od 25 bodova uvećano za 25% PDV-a, odnosno iznos od 62,50 € i trošak plaćenog predujma naknade javnog bilježnika od 12,50 € (l-11) tako da sveukupni troškovi tužitelja iznose 150,77 €, kao u izreci pod točkom III. Što se tiče daljnjih zatraženih troškova ostatka naknade i troška daljnjih dostava valja istaći da tužitelj nije dostavio dokaz da je navedene troškove doista i platio, odnosno da su isti nastali, pa mu ti troškovi nisu dosuđeni kao osnovani. Tužitelji ima pravo na zatezne kamate na dosuđene troškove prema čl. 151. st. 3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16. Na tako utvrđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza tuženika na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude u skladu s čl. 151.st.3. ZPP-a. Stopa kamate dosuđena je u skladu s odredbom čl. 29.st.2. ZOO-a, kako je već gore obrazloženo.

Zagreb, 10. ožujka 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se one ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467. st. 1.,3.,4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. pun. tužitelja uz pristojbu na presudu 13,27 €

2. tuženiku