Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: Povrv-154/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Čelan, u pravnoj stvari ELEKTRONIČKI RAČUNI d.o.o., OIB: 42889250808, Ulica Simona Gregorčiča 8, Zagreb, kojeg zastupa zastupnik po zakonu Marko Emer te punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene BC vl. trgovačkog obrta „ [obrt]”, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 31. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja FC, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnice DC i tužene BC vlasnice obrta „ [obrt]”, na ročištu za objavu presude 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovnog broja Ovrv-55/2023-6 od 28. kolovoza 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženoj BC vl. trgovačkog obrta „ [obrt]”, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 8 dana plati tužitelju ELEKTRONIČKI RAČUNI d.o.o., OIB: 42889250808, Ulica Simona Gregorčiča 8, Zagreb, iznos od 252,09 EUR / 1.899,37 HRK sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovnog broja Ovrv- 55/2023-6 od 28. kolovoza 2023.u dijelu u kojem je naloženu tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 252,09 EUR / 1.899,37 HRK za razdoblje od 16. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovnog broja Ovrv-55/2023-6 od 28. kolovoza 2023.u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2023. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 219,14 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 51,16 EUR kao i dijela zatezne kamate na parnični trošak u kojem ona prekoračuje iznos kamatne stope određene u točki IV. izreke.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 4. siječnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga. Navedenim prijedlogom ovrhovoditelj predlaže da se naloži ovršeniku sada tuženiku da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 252,09 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2022. do isplate, po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose. Također, predlaže da se radi naplate navedene novčane tražbine odredi ovrha novčane tražbine po računu kod banke. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovnog broja Ovrv-55/2023-6 od 28. kolovoza 2023. naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri tražbinu te je radi prisilne naplate navedene tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenica je podnijela prigovor, pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti i navodeći kako nije koristila usluge e-računa niti da je potpisala kakav ugovor za usluge e-računa.

3. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovnog broja Ovrv-55/2023 od 18. listopada 2023. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak po pravomoćnosti tog rješenja nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tim rješenjem stranke su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, da je tužitelj najkasnije u podnesku predanom sudu u roku 15 dana od dana primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te da je tuženik dužan najkasnije u roku 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

4. Tužitelj se podneskom od 22. studenog 2023. podnesenom u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog očitovao o navodima tužene iznesenim u prigovoru, iznio činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve, predložio dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica i predložio održavanje usmene rasprave. U podnesku je naveo kako su stranke sklopile ugovor o uporabi usluga (dalje: Ugovor) kojim su ugovorile pružanje usluga tuženiku od strane tužitelja za ugovorenu naknadu, a na kojem ugovoru se temelji utužena tražbina. Ističe kako je ugovorom uredno ispunjavao svoje obveze te tuženoj pružio ugovorenu uslugu, odnosno isto omogućio, dok tužena nije ispunio svoje novčane obveze iz ugovora. Napominje kako činjenica je li tužena koristio ili ne uslugu tužitelja nije ni odlučna.

5. Tužitelj ističe kako su sastavni dio Ugovora Opći uvjeti poslovanja (u vrijeme sklapanja i objavljeni na mrežnoj stranici tuženika) kao i cjenik tužitelja te kako je tijekom trajanja ugovornog odnosa redovno ispostavljao račune sukladno Ugovoru, a tužena preuzimala upravo putem servisa za dostavu računa koji mu je tužitelj omogućio, na koju okolnost da prilaže dokaze.

6. Tužitelj također ističe kako tužena nikada nije imao primjedbe na uslugu tužitelja ni uredno zaprimljene račune tužitelja. Prilaže ispise iz internih evidencija iz kojih je razvidno da je ista odustala od prvotno zatraženog raskida ugovora te da je bila suglasna s prestankom ugovora po njegovu isteku, a to je 30. travnja 2023.

7. U pogledu visine tražbine, tužitelj ističe da ista proizlazi iz Ugovora zajedno s prilozima tog Ugovora jer da tražbina tužitelja predstavlja naknadu za pruženu uslugu te se temelji na izdanim računima kao i na izvatku iz poslovnih knjiga na temelju kojih je predložena ovrha. Tužitelj predlaže izvršiti uvid u isprave i dokumentaciju u spisu te prema potrebi saslušati stranke, svjedoke i provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

8. Budući je, sukladno odredbi članka 502., stavka 1. ZPP-a („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP- a), u konkretnom slučaju riječ o trgovačkom sporu male vrijednosti u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR tuženik je bio dužan postupiti po odredbi članka 461.a, stavka 7. ZPP-a, na što je i upozoren, ali po istom nije postupio, odnosno nije u roku od 15 dana, a niti kasnije u postupku, podnio podnesak u kojem bi iznio sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

9. Tijekom dokaznog postupka je pročitan: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 31. prosinca 2022. (lisovi 7. - 8.), ugovor o uporabi usluga od 25. svibnja 2020. (list 28.,30.), opći uvjeti poslovanja (stranica 31. – 37.), cjenik (stranica 38. – 41.), evidencija tužitelja o slanju e računa (listovi 42. – 47.), račun broj račun br. 81437-1-2 od 30. lipnja 2020. (list 48.), račun br. 97441-1-2 od 31. srpnja 2020. (list 49.), račun br. 113465-1-2 od 31. kolovoza 2020. (list 50.), račun br. 129539-1-2 od 30. rujna 2020. (list 51.), račun br. 145735-1-2 od 31. listopada 2020. (list 52.), račun br. 162034-1-2 od 30. studeni 2020. (list 53.) i račun br. 178760-1-2 od 31. prosinca 2020. (list 54.), kartice za komitente po kontima na dan 31.12.2022. (listovi 55. – 56.), kartice za komitente po kontima na dan 20.11.2023. (listovi 57. – 58.).

10. Preostale dokaze predložene od strane tužitelja sud nije provodio s obzirom da nisu bili potrebni za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari koje je sud mogao utvrditi iz materijalnih dokaza te bi njihovo provođenje bilo u protivnosti s načelom ekonomičnosti postupka.

11. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 252,09 EUR na ime naknade za pružene usluge temeljem Ugovora o uporabi usluga od 25. svibnja 2020. (dalje: Ugovor).

13. Tužena je u prigovoru na rješenje o ovrsi paušalno osporila utuženo potraživanje navodeći kako nije koristila usluge e-računa niti da je potpisala ikakav ugovor za usluge e-računa dok je u nastavku postupka ostala pasivna te se nije očitovala na navode tužitelja kojim isti obrazlaže osnovanost tužbenog zahtjeva. Stoga, sukladno navodima tužene iz prigovora protiv rješenja o ovrsi među strankama je sporno jesu li bile u poslovnom odnosu te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

14. Odredba članka 221.b, stavka 1. ZPP-a propisuje da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Odredbom stavka 2. navedenog članka propisano je da će se smatrati, u slučaju kada tražbina na pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 1.320,00 EUR da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

15. Sud je rješenjem poslovnog broja Povrv-154/2024-5 od 3. prosinca 2024. pozvao tuženu da u roku od petnaest dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza za račune izdane od tužitelja i to račun broj račun br. 81437-1-2 od 30. lipnja 2020., račun br. 97441-1-2 od 31. srpnja 2020. račun br. 113465-1-2 od 31. kolovoza 2020., račun br. 129539-1-2 od 30. rujna 2020., račun br. 145735-1-2 od 31. listopada 2020., račun br. 162034-1-2 od 30. studeni 2020. i račun br. 178760-1-2 od 31. prosinca 2020.

16. Tužena je podneskom zaprimljenim na sudu 24. prosinca 2024. izjavila da nije koristila pravo na odbitak pretporeza za račune izdane od tužitelja. Međutim, tužitelj nije postupio po pozivu - rješenju ovog suda od 3. prosinca 2024., odnosno nije u ostavljenom roku, kao ni kasnije, dostavila zatražene isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristila pravo na odbitak pretporeza za račune izdane od tužitelja.

17. S tim u vezi, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u pogledu kojih su priloženi računi (listovi 48.-54.) za koje su od tuženika zatražene isprave o korištenju prava na pretporez, sukladno odredbi članka 221.b, stavka 4.ZPP-a, smatra se da je tužena koristila pravo na odbitak pretporeza po navedenim računima pa je u pogledu potraživanja tužitelja u visini 633,75 kn / 84,11 EUR (zbroj računa tužitelja; listovi 48. – 54. spisa) teret dokaza na tuženoj.

18. Nadalje, u pogledu prigovora tuženika da nije potpisao ugovor o korištenju usluge e-računa, ističe se da je nakon iznesenog prigovora tužitelj u spis dostavio Ugovor o uporabi usluga od 25. svibnja 2020.

19. Kao stranka tog ugovora u svojstvu naručitelja naveden je upravo tuženik te je ugovor ručno potpisan " B" uz pečat na kojem je ime tuženika s podacima koji su istovjetni podacima tuženika u ovom spisu.

20. Nakon dostave navedenog Ugovora, kako je ranije istaknuto, tužena nije iznijela činjenice i dokaze koji bi pobili navod i dokaz tužitelja da je upravo tužena sklopila predmetni ugovor, niti je tužena predložila dokaz kojim bi se eventualno imalo utvrditi da potpis na tom ugovoru ne bi bio potpis tužene kao vlasnice obrta " [obrt]".

21. Iz ugovora je razvidno da je isti sklopljen na rok od 36 mjeseci radi uporabe usluga i proizvoda iz tog ugovora (članak 1.), i to:

- korisničkog paketa „moj eRačun paket BASIC MICRO putem koje naručitelj, ovdje tuženik, može slati i zaprimati eračune i druge dokumente,

- usluge "moj earhiv" za sigurno i pravovaljano elektroničko arhiviranje e- dokumentata poslanih i zaprimljenih putem usluge moj eračun te

- usluge obrade baze (članak 3., stavak 1.)

22. Ugovorom je ugovoreno da tuženik može, uz naknadu, koristiti bilo koju ili sve usluge navedene u članku 3., stavku 1. tijekom cjelokupnog trajanja ugovora i to 24 sata dnevno kao i koristiti druge usluge i proizvode koje tužitelj može pružiti (članak 2., stavak 1. ugovora).

23. Tužitelj je dostavio ispis iz interne evidencije (list 58.) iz kojeg su razvidne bilješke njegovih zaposlenika o kontaktu sa tuženom. Tako je iz bilješke od 5. siječnja 2023. razvidno da je 4. siječnja 2023. poslan prijedlog za ovrhu što upravo odgovara datumu predmetnog prijedloga za ovrhu, odnosno upućuje da se bilješke odnose na predmetnu stvar i korespondenciju sa tuženom BC, vlasnicom obrta [obrt]. Tako je u bilješkama zabilježeno da je tužena htjela raskinuti ugovor navodeći da ima samo tri računa godišnje pa da joj je takva usluga neisplativa, ali je od navedenog odustala, odnosno da ista nije htjela pokretati proceduru raskidanja nakon što su izračunati iznosi penala za slučaj raskida. Iz bilješke od 31. ožujka 2023. je također razvidno da je tužena izjavila da uslugu ne koristi pa da se evidentira da se ugovor neće produljiti nakon njegova isteka 30. travnja 2023.

24. Slijedom navedenog, iz Ugovora je razvidno da su istim stranke stupile u obveznopravni odnos, a iz priložene evidencije tuženika, odnosno evidentiranih bilješki njegovih zaposlenika je također jasno da su stranke bile u poslovnom odnosu te da su komunicirale o korištenju usluge, načinu korištenja isto kao i o trajanju ugovorne obveze.

25. Pored navedenog, na pripremnom ročištu održanom pred ovim sudom 31. siječnja 2025. tužena je iskazala da uslugu eračuna nije koristila radi čega da je pozivala tužitelja i iznosila mu navedeno (list 84.).

26. S tim u vezi, iz navoda same tužene je razvidno da joj je poznato da je s tužiteljem bila u poslovnom odnosu.

27. Slijedom navedenog, iz dokumentacije koju je u spis dostavio tuženik te navoda tužene, za zaključiti je da su stranke sklopile ugovor te da su temeljem tog ugovora bile u poslovnom odnosu

28. Prema odredbi iz članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018.,dalje ZOO-a) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

29. S obzirom na to da je sud utvrdio da je između stranaka ugovoreno da tužena može koristiti bilo koju ili sve usluge iz članka 3., stavka 1. ugovora i to 24 sata dnevno kao i koristiti druge usluge i proizvode koje tužitelj može pružiti, a da tužitelju nije platila naknadu za ugovorene usluge, to je na temelju odredbe iz članka 590. ZOO- a tužena dužna podmiriti naknadu.

30. U odnosu na navode tužene da uslugu nije koristila, za istaknuti je da tužena nije priložila dokaz, niti bi to iz stanja spisa proizlazilo, da usluge nije koristila radi propusta ili neispunjenja ugovorne obveze tužitelja.

31. Tužena je trgovac te je kao sudionik u obveznom odnosu dužna u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka) u smislu odredbe članka 10., stavka 2. ZOO-a.

32. U konkretnom slučaju, to znači da je tužena trebala znati da ju činjenica što eventualno nije koristila usluge u pogledu kojeg je stupila u ugovorni, obveznopravni odnos (a razlozi nekorištenja nisu posljedica neispunjenja ugovorne obveze tužitelja) ne oslobađa preuzetih obveza iz tog Ugovora.

33. U pogledu visine potraživanja tužitelj je naveo kako je tijekom trajanja ugovornog odnosa redovno ispostavljao račune servisom koji je tuženiku omogućio upravo po predmetnom ugovornom odnosu, a iznosi iz tih ugovora odnosno naknada za pruženu uslugu da odgovaraju ugovorenim cijenama.

34. Tužitelj svoj zahtjev temelji na iskazanim računima (listovi 48.-54. ) kao i na izvatku iz poslovnih knjiga (listovi 7.-8.).

35. Iz izvoda otvorenih stavki tužitelja u odnosu na tuženika (list 7-8) razvidno je kako su svi izlazi računi, osim prvog računa nakon aktivacije usluge (koji iznosi 303,75 kn/ 40,31 EUR), u istom iznosu od 55,00 HRK / 7,30 EURA.

36. Iz računa broj 81437-1-2 od 30. lipnja 2020. (list 48.) razvidno je kako se isti odnosi na uslugu aktivacije korisničkog računa u visini 199,00 kn, te je iz tog računa kao i iz svih drugih računa razvidno da je naplaćivana usluga "paket basic micro" (39,00 kn) te usluga "uključena količina dokumenata u arhivi" (5,00 kn) što ukupno iznosi 44,00 kn, odnosno uvećano za PDV iznosi 55,00 kn.

37. Iz cjenika tužitelja koji je sastavni dio Ugovora (list 38) razvidno je kako je za paket "BASIC MICRO 10" iskazana cijena mjesečne naknade od 39,00 kn te cijena od 5,00 kn mjesečno za uslugu "eARHIV".

38. Slijedom navedenog, a budući je upravo usluga „basic micro“ te usluga earhive ugovorena Ugovorom, razvidno je kako je tužitelj ispravno obračunavao mjesečnu naknadu tuženoj, sukladno cjeniku koji je sastavni dio Ugovora na način da je tuženoj za svaki mjesec obračunavao naknadu od 55,00kn / 7,30 EUR mjesečno, a pored toga za prvi mjesec korištenja usluge i cijenu aktivacije od 248,72 kn (199,00 kn + PDV) koji iznos također odgovara cijeni aktivacije usluge iskazanoj u napomeni ispod cjenika (list 38.).

39. Također, tužitelj je dostavio dokaz (listovi 42.–47.) da je tuženiku putem ugovorenog servisa ispostavljao račune sukladno ugovoru.

40. Iz stanja spisa ne proizlazi da bi tuženik imao primjedbe na uslugu tužitelja kao ni na račune koje je tužitelj u pogledu te usluge ispostavljao tuženiku.

41. Tužena tijekom postupka nije posebno utvrdila visinu, niti predlagala dokaze u smislu odredbe u smislu odredbe članka 219.,m stavka 1. ZPP-a čime je paušalna osporavanja tužene valjalo otkloniti kao neosnovana.

42. Pregledom izvatka iz poslovnih knjiga (list 7. -8.) razvidno je da tužitelj u ovom postupku zahtijeva dužni iznos glavnice i uglavničenu kamatu zajedno s pripadajućim kamatama.

43. Tužitelj je ispravno postavio tijek kamate za ugovornu naknadu na način da zatezne kamate teku za svaki račun, odnosno dužni iznos mjesečne naknade od dana nakon dospjeća svakog pojedinog računa do isplate sukladno odredbama članka 29., stavcima 1. i 2., ZOO-a prema kojima dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj za trgovačke ugovore s obzirom na to da se ovdje radi o odnosu temeljem trgovačkog ugovora te odredbi članka 183., stavka 1. ZOO-a prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

44. Tužitelj je u svom prijedlogu za ovrhu, kasnije tužbi, početak tijeka kamate na glavnicu i uglavničene kamate označio s danom 16. prosinca 2022.

45. Međutim, pregledom izvoda otvorenih stavki razvidno je da su dužni iznosi po mjesečnoj naknadi uz pripadajuće zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos obračunate na dan 31. prosinca 2022., odnosno visina postavljenog tužbenog zahtjeva (252,09 EUR) predstavlja zbroj glavnice i uglavničenih kamata zahtjeva pa je kamata na taj ukupni iznos mogla početi teći tek dan nakon obračuna, odnosno tek od 1. siječnja 2025., a ne od 16. prosinca 2022. kako je to u svom zahtjevu označio tužitelj.

46. Slijedom navedenog, vezano uz odredbu članka 451., stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

47. Kako je ranije obrazloženo (točka 45.) tužitelja je trebalo odbiti u dijelu u kojem zahtijeva isplatu zateznih kamata za razdoblje 16. prosinca 2022. – 31. prosinca 2022., slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

48. Tužitelj je u postupku koji se vodio po pravilima parničnog postupka zatražio parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama za trgovačke odnose.

49. Sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda RH-a s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

51. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154., stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa), a trošak sudske pristojbe na temelju Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 37/2023; dalje: Uredba)

52. Tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka i to trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 11.1. Tarife te PDV sukladno Tbr. 46), trošak predujma naknade i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 25,00 EUR (sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku –„Narodne novine“, broj 9/21; dalje: Pravilnik), trošak sastava podneska od 22. studenog 2023. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8. Tarife te PDV sukladno Tbr. 46), trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 EUR (Tar. br. 2. Uredbe).

53. Stoga je osnovan ovršni i parnični trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 219,14 EUR.

54. Sukladno odredbi članka 29., stavka 1. ZOO-a, na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29., stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 10. ožujka 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

55. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke.

56. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe za prijedlog na ovrhu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR, trošak sudske pristojbe na rješenje o ovrsi u zatraženom iznosu od 6,64 EUR s obzirom na to da je iz stanja spisa razvidno da obveze u pogledu zatraženog troška tužitelju nisu ni nastale. Također, tužitelju nije nastao trošak pristupa na ročište za objavu presude u zatraženom iznosu 31,25 EUR budući tužitelj na isto nije pristupio.

57. Budući je tužitelj zatražio isplatu zakonske zatezne kamate na parnični trošak po stopi propisanoj za trgovačke odnose, valjalo je tužitelja odbiti i u dijelu u kojem zatražena kamatna stopa prelazi stopu propisanu za ostale odnose.

58. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom V. izreke.

Split, 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Maja Čelan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354., stavka 2., ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354., stavak 3., točka 3., tog Zakona (članak 467., stavak 1., ZPP-a)

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis