REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Zagreb, Turinina 3
Poslovni broj: Pp-4205/2024-9
U I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Josipu Ćorluki, uz sudjelovanje zapisničarke Renate Josimović, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HL, zastupan po branitelju Stjepanu Babiću, odvjetniku u [adresa] zbog prekršaja iz čl. 43. st. 3. uz primjenu čl. 293.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023), povodom prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog II. postaje prometne policije Zagreb broj Klasa: 211-07/24-4/76792, Urbroj: 511-19-45-24-2 od 9. rujna 2024. nakon provedenog žurnog postupka, 10. ožujka 2025. donio je i
p r e s u d i o j e
I. Temeljem članaka 182.toč.3. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)
I. Okrivljenik HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1965., ime roditelja H i K, rođ. O, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, po zanimanju odvjetnik, zaposlen, s primanjima u iznosu od oko 2.000,00 eura, u braku, otac jednog djeteta, prekršajno osuđivan, kazneno nije osuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni ili kazneni postupak
O S L O B A Đ A S E O D O P T U Ž B E
da bi 10. veljače 2024. u 09,12 sati u Zagrebu upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] lijevom prometnom trakom sjevernog kolnika Avenije Dubrovnik u smjeru zapada i dolaskom do kbr. 15 mijenjao je prometnu traku iz lijeve u srednju prometnu traku na način da je skrenuo vozilom u desno u smjeru sjeverozapada, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ne vodeći pritom računa o brzini, položaju i smjeru kretanja vozila kojim upravljao, kao i o brzini, položaju i smjeru kretanja drugih sudionika u prometu kojom prilikom je prednjim desnim bočnim dijelom vozila naletio na stražnji lijevi bočni dio osobnog automobila [registarska oznaka] kojim je upravljala HLĆ koja se kretala desnom prometnom trakom sjevernog kolnika Avenije Dubrovnik u smjeru zapada te je dolaskom do kbr. 15 mijenjala prometnu traku na način da je skrenula vozilom u lijevo u smjeru jugozapada iz desne prometne trake u srednju prometnu traku a da se prethodno nije uvjerila da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ne vodeći pritom računa o brzini, položaju i smjeru kretanja vozila kojim upravlja kao i o brzini, položaju i smjeru kretanja drugih sudionika u prometu, a u prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta, a putnica iz osobnog automobila [registarska oznaka] KLĆ zbog trudnoće preventivo je prevezana u KBC Zagreb, Kliniku za ženske bolesti i porode, gdje je utvrđeno da nije zadobila tjelesne povrede
pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 43.st. 2. kažnjiv po čl. 43. st. 3. uz primjenu čl. 293.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama
II. Temeljem članka 140 stavak 2 Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2., t.3. padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova – Policijska uprava zagrebačka, II. postaje prometne policije Zagreb, pod gornjim poslovnim brojem izdala je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika 9. rujna 2024. kojim mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura i troškovi postupka u iznosu od 13, 27 eura. Okrivljenik je u zakonskom roku podnio prigovor te je obavezni prekršajni nalog stavljen van snage i proveden je žurni prekršajni postupak.
2. Okrivljenik pozvan da se očituje o krivnji je iskazao da se za izazivanje prometne nesreće ne osjeća krivim iz razloga što nije točno da je on mijenjao prometnu trku iz lijeve prelazeći u srednju prometnu traku jer se on kretao cijelo vrijeme srednjom prometnom trakom te je u jednom trenutku u desnoj prometnoj traci uočio vozilo koje se kretalo ispred njega, u desnoj prometnoj traci manjom brzinom, a istovremeno je uočio u desnom retrovizoru da dolazi automobil većom brzinom, radilo se o Audiju. On je u tom trenutku procijenio da to vozilo se neće uspjeti zaustaviti, a da ne udari u vozilo u desnoj prometnoj traci koje je vozilo sporije i automatski se pokušao lijevo pomaknuti jer je znao da će to vozilo u izbjegavanju sigurno ići na njegovu prometnu traku odnosno mislio je da će vjerojatno napraviti manevar ubaciti se ispred njega i zaobići to vozilo. On bi se prebacio u lijevu prometnu traku ,ali to nije uspio zbog vozila koja su bila u lijevoj prometnoj traci, sjeća se da je bio bijeli kombi. On je uspio u svojoj prometnoj traci pomaknuti se pola metra u lijevo i lagano je kočio jer je kolona bila iza i oštećenica je prelaskom iz svoje krajnje desne trake u njegovu srednju prometnu traku svojim lijevim zadnjim dijelom automobila udarila u njegov prednji desni blatobran te je nastavila vožnju. On je tada krenuo za njom jer je očekivao da će stati, ali je ista čak i povećala brzinu. On ju je pokušao fotografirati mobitelom ali nije uspio te ju je nakon nekog vremena uspio stići i prijeći ispred nje i na taj način zaustaviti. On je pozvao policiju koja je došla i napravila očevid. Smatra da je isključivi krivac gospođa koja je prelazila iz krajnje desne u njegovu srednju prometnu traku. Iskazao je da se ne sjeća je li se prije dolaska u srednju prometnu traku kretao u lijevoj prometnoj traci. On se kretao brzinom od nekih 60 km/h. Iskazao je da vozilo koje se kretalo sporo u desnoj prometnoj traci je bilo možda za dva automobila udaljeno od njega jer ga je on lagano sustizao. Iskazao je da je automobil Audi koji se kretao u krajnjoj desnoj prometnoj traci bio za jednu dužinu vozila u trenutku kada ga je on uočio od njegovog vozila, a to je nekih 4-5 metara, možda je to bilo malo više. Iskazao je da su i jedan i drugi pričekali automobilima policiju koja je napravila očevid. Iskazao je da neposrednih očevidaca prometne nesreće nije bilo, s njim u automobilu nije bio nitko, dok je s oštećenicom bila njezina majka i njezina mlađa sestra. Iskazao je da u spisu ima dokaz da je on zvao policiju, što ukazuje na činjenicu da se nije osjećao krivim za prometnu nesreću te je iz tih razloga zvao policiju.
3. U tijeku postupka sud je ispitao svjedokinju HLĆ, te je proveo dokaz suočenjem između okr. i oštećenice i proveo prometno vještačenje.
4. Svjedokinja HLĆ je iskazala da ona radi kao medicinska sestra i kritične zgode se kretala iz krajnje desne prometne trake te se prestrojavala u srednju prometnu traku i kada se prestrojila u srednju prometnu traku okrivljeni je iz svoje krajnje lijeve prometne trake išao se prestrojavati u srednju i sa svojim automobilom je udario u njezin automobil. Nakon toga događaja ona je isto dobila kaznu da su krivi i ona i gospodin za prometnu nesreću te budući da radi kao medicinska sestra ona je svoju kaznu platila jer je htjela izbjeći daljnje neugodnosti budući da ju je okrivljenik nakon prometne nesreće verbalno napao te je morala zvati drugu policijsku postaju. Ona je u automobilu imala trudnu sestru i doista je željela to riješiti da bi izbjegla bilo kakav daljnji susret s okrivljenikom. Iskazala je se ona vozila u krajnjoj desnoj prometnoj traci nešto manje od 50 km/h i u jednom momentu je upalila lijevi pokazivač smjera te je provjerila u mrtvom kutu da li joj je srednja traka slobodna, i iza nje je sjedila mlađa sestra, te kada je vidjela da je prometna traka slobodna ona je prešla u istu i vozila se nekih 10-15 sekundi po srednjoj traci i tek tada je okrivljenik iz krajnje lijeve trake nju udario u srednjoj traci gdje se vozila. On je sa svojim prednjim desnim dijelom automobila udario u njena stražnja lijeva vrata. Iskazala je da na krajnju lijevu prometnu traku nije obraćala pažnju i nije vidjela okrivljenika jer se nije kretala po toj prometnoj traci. Ona se zaustavila nakon prometne nesreće dalje od mjesta prometne nesreće kao i gospodin. Ona se zaustavila na autobusnoj stanici i izašla je iz automobila i tada je izašao i okrivljeni gdje je ona rekla gledajte udarac je bio i on se odmah počeo derati. Okrivljenik joj se prijetio te je pozvao policiju a ona je otišla u automobil i zaključala se i također je pozvala policiju. Iskazala je da misli da je mjesto sudara i mjesto gdje se ona zaustavila nekih 500 metara udaljenosti
5. Prometni vještak Neven Ereš, stalni sudski vještak za cestovni promet, u svom nalazu i mišljenju naveo je da se prometna nesreća dogodila 10.02.2024. oko 9,12 minuta u Zagrebu, na kolniku Avenije Dubrovnik kod kućnog broja 15. Na temelju stanja spisa i utvrđenih oštećenja na oba vozila zaključio je da je vozilo okrivljenika svojim prednjim desnim bočnim dijelom došlo u kontakt sa stražnjim dijelom lijeve bočne strane vozila oštećenice pri čemu je kut među vozilima bio relativno mali tako da je mehanizam sudara bio jedna vrsta bočnog okrznuća. Iz očevidne dokumentacije policije može se zaključiti da na mjestu nesreće nisu utvrđeni bilo kakvi materijalni tragovi dok se iz stanja spisa može zaključiti da je kolnik na mjestu nesreće isprekidanim uzdužnim crtama bio podijeljen na tri prometne trake namijenjene kretanju vozila u istom smjeru. Zbog izostanka bilo kakvih materijalnih tragova tehničkim putem nije moguće zaključivati gdje se točno nalazilo mjesto sudara te kojim su se točno smjerovima i brzinama kretala oba vozila neposredno i prilikom sudara pa stoga u tehničkom smislu nije moguće isključiti iskazanu obranu okrivljenika prema kojoj bi radnja prestrojavanja vozila oštećenice iz desne na srednju prometnu traku kojom se on kretao bila uzrokom nastanka ove prometne nesreće. Utvrđeni sudarni položaj u tehničkom smislu dopušta mogućnost da je do nesreće došlo na način kako je to u svom iskazu opisala oštećenica. Slijedom svega navedenog zaključno može reći da zbog izostanka materijalnih tragova i temeljem stanja spisa nije moguće jednoznačno utvrditi dinamiku nastanka predmetne prometne nesreće te u skladu s time nije moguće isključiti niti jednu od dvije iskazane varijante nastanka prometne nesreće. Iskazao je da temeljem položaja i oblika nastalih oštećenja nije moguće utvrditi koje se vozilo u trenutku sudara nalazilo u radnji prestrojavanja.
6. Na provedenom dokazu suočenjem okrivljenik je gledajući svjedokinji u oči iskazao "vi ste se kretali u krajnjoj desnoj prometnoj traci a ja sam se kretao u krajnjoj lijevoj prometnoj traci i vi ste dolazili i imali ste automobil ispred sebe te ste se počeli prestrojavati u moju srednju prometnu traku i ja sam automatizmom pokušao izbjeći sudar na način da sam prvo počeo kočiti a onda kada sam vidio da idete u lijevo tada sam pokušao iz svoje srednje pomjerit se lijevo ali vi ste udarili u moj automobil i umjesto da zakočite krenuli ste bježati te sam vas ja sustigao. Pokušao sam vas snimiti ali mi je mobitel pao među noge. Zaustavio sam vas na stajalištu kod sveučilišne i rekao sam "za boga kuda gledate" a vi ste počeli tada vikati na što svjedokinja iskazuje gledajući okrivljenika u oči " ja sam se vozila krajnjom desnom trakom i prestrojila sam se u srednju a vi niste bili u srednjoj već ste bili u krajnjoj lijevoj jer je iza mene bio Mercedes a vi ste iz svoje krajnje lijeve dali žmigavac i udarili u stražnja lijeva vrata i ja nisam bježala već sam se zaustavila na prvom stajalištu i nije točno da niste vikali odmah ste počeli na mene vikati i bili ste jako neugodni. Prilikom suočenja jedan i drugi su gledali jedan drugoga u oči.
7. Razgledanim fotoelaboratom mjesta prometne nesreće utvrđeno je da je u prometnoj nesreći nastala materijalna šteta.
8. Na temelju ovako provedenog postupka sudac sa potrebnom sigurnošću nije mogao utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Naime okrivljenik je u svojoj obrani tvrdio da u momentu sudara nije bio u radnji prestrojavanja, već da se kretao srednjom prometnom trakom i da je sudar pokušao izbjeći na način da je prvotno kočio, a zatim pokušao s vozilom se pomjeriti ka krajnjoj lijevoj prometnoj traci. Na provedenom dokazu suočenjem između njega i oštećenice isti je ostao kod svoga iskaza.
9. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Nevena Ereša čiji nalaz je dan od osobe koja raspolaže stručnim znanjem. Iz samog nalaza i mišljenja prometnog vještaka razvidno je da je prometna nesreća mogla se dogoditi na način kako je u svojoj obrani iznio okrivljenik a isto tako se mogla dogoditi i na način kako je u svojoj obrani iznijela oštećenica. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da zbog izostanka materijalnih tragova i temeljem stanja spisa nije moguće jednoznačno utvrditi dinamiku nastanka predmetne prometne nesreće.
10. Svoju vjeru sudac nije mogao pokloniti oštećenici HLĆ te na temelju samo njezinog iskaza temeljiti odluku o krivnji okrivljenika. Naime predmetna svjedokinja nije bila uvjerljiva i vjerodostojna. Naime ista je u svom iskazu tvrdila da prije prometne nesreće nije uopće vidjela vozilo okrivljenika dok je na provedenom dokazu suočenjem ista tvrdila da je okrivljenik prešao sa upaljenim pokazivačem smjera iz krajnje lijeve prometne trake i udario u njezino vozilo. Sasvim sigurno ukoliko ista nije prije prometne nesreće vidjela okrivljenika ista ne bi mogla niti imati saznanja da li je okrivljenik imao upaljen pokazivač smjera ili ne. Isto tako iz iskaza ispitane svjedokinje proizlazi da je i ona proglašena krivom za prometnu nesreću te da je kaznu za izazivanje prometne nesreće platila iz razloga što nije željela više imati kontakt s okrivljenikom. Po mišljenju ovoga suda nije životno a niti logično ukoliko ista nije bila kriva za prometnu nesreću da bi prihvatila odgovornost samo iz ovog razloga, a isto tako nije životno a niti logično da bi u prometnoj situaciji kada netko udari u vaš automobil a da znate da niste krivi išli sa mjesta prometne nesreće i zaustavila se tek nakon što vas druga osoba prati odnosno nije logično da se ista zaustavila tek nekih 500 metara dalje od mjesta prometne nesreće. Životno i logično bi bilo da se ista nakon prometne nesreće odmah zaustavila na mjestu prometne nesreće.
11. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenika i sve provedene dokaze, sud nije mogao isključiti obranu okrivljenika i utvrditi da je isti prouzročio prometnu nesreću kako mu se to stavlja na teret. Slijedom navedenog valjalo je uz primjenu načela "in dubio pro reo", u nedostatku dokaza, osloboditi okrivljenika od optužbe za ovaj prekršaj.
12. Okrivljenik je oslobođen od optužbe pa je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava, sukladno odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona.
13. Na temelju iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 10. ožujka 2025.
Zapisničarka:
S U D A C:
Renata Josimović v.r.
Josip Ćorluka
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 244.stavak 1. Prekršajnog zakona)
Dostavna naredba:
1. Okrivljenik HL
2. Tužitelj II. postaja prometne policije Zagreb
3. Branitelj Stjepan Babić