Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-587/2019-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj],zastupan po punomoćniku Sanji Hajnal, odvjetnici u Osijeku protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gamuizina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 2. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Antonije Jurajić, odvjetnice u Osijeku i zamjenika punomoćnika tuženika Mislava Srb, odvjetnika u Osijeku, dana 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu, broj: 528-50-4131365, sklopljen dana 24.05.2007. godine, između tužiteljice KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, dana 11. 06. 2007. godine, pod brojem Ov-13.223/07, te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II.Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, od dana presuđenja pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.“

odbija se u cijelosti.

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4131365, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke PavelićMusa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi:" u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 1.407,43 €, s (tisućučetiristosedmeuračetrdesettricenta) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 05. listopada 2005. do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023.g.,a od 30.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to: na iznos od 13,26 € od 30.11.2007. pa do isplate

na iznos od 13,09 € od 31.12.2007. pa do isplate

na iznos od 13,21 € od 31.01.2008. pa do isplate

na iznos od 13,23 € od 28.02.2008. pa do isplate

na iznos od 13,33 € od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 12,88 € od 30.04.2008. pa do isplate

na iznos od 19,51 € od 31.05.2008. pa do isplate

na iznos od 19,58 € od 30.06.2008. pa do isplate

na iznos od 19,05 € od 31.07.2008. pa do isplate

na iznos od 18,88 € od 31.08.2008. pa do isplate

na iznos od 18,90 € od 30.09.2008. pa do isplate

na iznos od 20,24 € od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 19,03 € od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 20,10 € od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 20,09 € od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 19,96 € od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 31,76 € od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 31,49 € od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 30,57 € od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 29,81 € od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 29,57 € od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 29,43 € od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 29,06 € od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 28,48 € od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 28,51 € od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 28,45 € od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 28,51 € od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 28,02 € od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 28,20 € od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 27,69 € od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 27,48 € od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 28,83 € od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 28,02 € od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 28,65 € od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 27,81 € od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 26,76 € od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 27,49 € od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 28,49 € od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 26,93 € od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 26,77 € od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 25,80 € od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 25,36 € od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 26,65 € od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 26,65 € od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 24,63 € od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 23,40 € od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 22,13 € od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 15,04 € od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 14,61 € od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 14,43 € od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 14,22 € od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 13,83 € od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 13,29 € od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 12,95 € od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 12,58 € od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 12,07 € od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 11,66 € od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 11,16 € od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 10,60 € od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 10,29 € od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 9,90 € od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 9,41 € od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 8,75 € od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 8,47 € od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 8,02 € od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 7,49 € od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 6,86 € od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 6,39 € od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 5,96 € od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 5,54 € od 31.08.2013. pa do isplate

na iznos od 5,13 € od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 4,61 € od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 4,13 € od 30.11.2013. pa do isplate

na iznos od 3,65 € od 31.12.2013. pa do isplate

na iznos od 3,15 € od 31.01.2014. pa do isplate

na iznos od 2,66 € od 28.02.2014. pa do isplate

na iznos od 2,13 € od 31.03.2014. pa do isplate

na iznos od 1,59 € od 30.04.2014. pa do isplate

na iznos od 1,07 € od 31.05.2014. pa do isplate

na iznos od 0,42 € od 30.06.2014. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4131365, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke PavelićMusa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF …. (……..švicarskih franaka i ……centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."

V. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-44226374, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita".

VI. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od

5.008,36 EUR (pettisućaosameuratridesetšestcenti), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 05. listopada 2005. do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023.g., a od 30.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to: na iznos od 1,22 € od 31.07.2007. pa do isplate

na iznos od 2,47 € od 31.08.2007. pa do isplate

na iznos od 1,10 € od 28.02.2008. pa do isplate

na iznos od 5,14 € od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 15,27 € od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 2,86 € od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 19,10 € od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 21,78 € od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 23,11 € od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 15,00 € od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 15,92 € od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 11,64 € od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 8,58 € od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 9,83 € od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 11,99 € od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 12,19 € od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 10,72 € od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 14,52 € od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 17,65 € od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 21,96 € od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 21,45 € od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 27,19 € od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 26,58 € od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 28,97 € od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 46,59 € od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 43,49 € od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 54,79 € od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 51,51 € od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 45,93 € od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 59,18 € od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 75,96 € od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 64,93 € od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 69,50 € od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 64,86 € od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 66,31 € od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 88,87 € od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 91,59 € od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 111,75 € od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 102,79 € od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 92,89 € od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 95,25 € od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 94,82 € od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 100,27 € od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 105,08 € od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 106,08 € od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 103,44 € od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 105,92 € od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 107,76 € od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 105,81 € od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 106,87 € od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 105,51 € od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 102,07 € od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 106,65 € od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 109,08 € od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 108,14 € od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 100,75 € od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 107,87 € od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 108,92 € od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 106,76 € od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 99,07 € od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 99,32 € od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 101,80 € od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 105,50 € od 31.08.2013. pa do isplate

na iznos od 110,46 € od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 108,63 € od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 110,77 € od 30.11.2013. pa do isplate

na iznos od 113,13 € od 31.12.2013. pa do isplate

na iznos od 114,80 € od 31.01.2014. pa do isplate

na iznos od 117,77 € od 28.02.2014. pa do isplate

na iznos od 117,48 € od 31.03.2014. pa do isplate

na iznos od 115,288 € od 30.04.2014. pa do isplate

na iznos od 114,94 € od 31.05.2014. pa do isplate

na iznos od 115,20 € od 24.06.2014. pa do isplate

sve to u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.008,33 EUR,s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10.ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

VIII. S preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim članka 1. Ugovora o kreditu broj 528-50-4131365, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke PavelićMusa iz Osijeka, pod brojem: OV- 13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, u dijelu koji glasi: „28,156.16 (dvadesetosam tisućastopedesetšest …. i šesnaest …..“ – se odbija.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.

II. Smatra se da je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20,55 EUR (dvadeseteurapedesetpetcenti) – povučen.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 17.svibnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da je tužiteljica sa tuženikom dana 24. 05. 2007. godine, sklopila Ugovor o kreditu broj 528-50-4131365, kojim se ugovorom tuženik, kao kreditor obvezao tužiteljici staviti na raspolaganje iznos od 28.156,16 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, obračunatoj prema srednjem tečaju banke za CHF, važećem na dan korištenja kredita, dok se tužiteljica navedeni iznos obvezala vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužiteljica se navedenim Ugovorom obvezala tuženiku iznos kredita platiti u mjesečnim anuitetima, uz redovnu kamatu koja je člankom 2. predmetnog Ugovora, određena kao promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20 % godišnje. Tuženik je umjesto po prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,20 % jednostranom odlukom protivno načelu savjesnosti i poštenja, mijenjao kamatnu stopu, a čime je zbog promjene kamate došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan kredita. Promjene kamatne stope opisane su u knjigovodstvenoj kartici tuženika od dana 08. 02. 2019. godine, a koju tužiteljica prilaže uz ovu tužbu. Navedenim promjenama kamatne stope, mijenjao se dužni iznos mjesečnog anuiteta, a čime je tužiteljica temeljem razlike u kamati preplatila mjesečne anuitete u ukupnom iznosu od 10.605,11 kn. Navedeni iznos dobiven je usporedbom početno ugovorene kamatne stope od 5,20% i svake promijenjene kamatne stope. Naime, predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorene kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužiteljice i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužiteljice. Osim što tužiteljica nije mogla utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imala nikakvih egzaktnih kriterija. Kako su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka, tuženik je istom odredbom izbjegao utjecaj tužiteljice na njezinu promjenu, a što je suprotno članku 247. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11). Dakle, u ovom slučaju kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika, a o čemu isti nije tražio suglasnost tužiteljice, zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koji tužiteljica nije mogla utjecati. Navedena odredba ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, te kao takva nije razumljiva prosječnom potrošaču, i ne daje dovoljno točne kriterije, na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla proizlaze. Osim toga, tuženik se, kao financijska institucija, nije ponijela kao savjesni gospodarstvenik, nego je ugovaranjem predmetne odredbe i podizanjem kamatne stope stavila tužiteljicu u neravnopravan položaj, iz čega se da zaključiti kako je ugovorena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznog prava, sadržano u odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima. / Nadalje, osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prilikom sklapanja ugovora tužiteljici nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što tuženik kao prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je u ovom slučaju još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. S tim u vezi razvidna je činjenica, kako u označenom ugovoru o kreditu postoji ne samo jedan, nego čak dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana za švicarski franak i promjena kamatne stope), koja sama po sebi ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem kojih tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, pa tako ni danas, nije znala niti je mogla znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, odnosno nije znala koliko će iznositi njezina kreditna obveza. Uslijed navedenih promjena tuženik je temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, po svakom mjesečnom anuitetu, neosnovano stekao ukupni iznos od 37.889,52 kn, što zajedno sa razlikom nastalom jednostranom promjenom kamatne stope iznosi ukupno 48.494,63 kn. Da je tužiteljica imala saznanja, da će mjesečni anuitet porasti u tolikoj mjeri da će utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu tužiteljicinu egzistenciju, ista nikada ne bi preuzela takvu obvezu. Osim navedenog, pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj: Pž-7129/13, od dana 13. lipnja 2014. godine, u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/12, od dana 04. srpnja 2013. godine, u dijelu točke 1.,2., 3., 4.,5.,6., i 7 izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i četvrtotužena Raiffeisen bank Austria d.d., "u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom četvrtotužene Raiffeisen bank Austria d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora četvrtotužena Raiffeisen bank Austria d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku četvrtotužene Raiffeisen bank Austria d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time četvrtotužena Raiffeisen bank Austria d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 10.09.2004. do 06.08.2007. godine, i to člancima 81, 82 i 90, a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važečeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07-133/09) i to člancima 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima". Navodi tužiteljice, kao i dio presude Visokog Trgovačkog suda, koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope, potvrđeni su i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odlukom od dana 09. travnja 2015. godine, pod brojem Revt- 249/14. / Nadalje je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: Pž-6632/2017, od dana 14. lipnja 2018. godine, u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P- 1401/12, od dana 04. srpnja 2013. godine, u dijelu točke 1.,2., 3.,4.,5.,6., i 7 izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i četvrtotužena Raiffeisen bank Austria d.d., "u razdoblju od 01. 01. 2004. godine do 31. 12. 2008. godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključena i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora četvrtotužena Raiffeisen bank Austria d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time četvrtotužena Raiffeisen bank Austria d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 01.01.2004. do 06.08.2007. godine, i to člancima 81, 82 i 90, a od 07.08.2007. godine pa do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07-133/09) i to člancima 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača t suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima". Kako prema odredbi članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN. br. 41/14 i 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos između tužiteljice i tuženika. Osim navedenog, člankom 502 c. Zakona o parničnom postupku ((NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Uzevši u obzir sve navode iznesene u tužbi, te pravna utvrđenja presuda proizašlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, a koje pretpostavljaju ništenost ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, tužiteljica je od početno ugovorenog anuiteta, isplaćenog u kunskom iznosu na dan realizacije kredita, izračunala razliku u isplaćenim anuitetima, nastalu jednostranom promjenom kamatne stope te porastom tečaja, jer je tužiteljica na dan puštanja kredita nesporno primila točno određeni iznos kuna (CHF u kunskoj protuvrijednosti) obračunat upravo po tom početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi. S tim u vezi, početno isplaćeni kunski anuitet izračunat je temeljem jedine važeće kamatne stope, odnosno početno ugovorene kamatne stope od 5,20 % godišnje, te tečaja važećeg na dan realizacije kredita, koji u ovom slučaju iznosi 4,407494 CHF. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da nakon provedenog postupka donese sljedeću presudu:

I.Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4131365, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić- Musa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi:" u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 10.605,11 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine do isplate u visini zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku:

na iznos od 99,93 kn od 30.11.2007. pa do isplate

na iznos od 98,59 kn od 31.12.2007. pa do isplate

na iznos od 99,53 kn od 31.01.2008. pa do isplate

na iznos od 99,65 kn od 29.02.2008. pa do isplate

na iznos od 100,42 kn od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 97,08 kn od 30.04.2008. pa do isplate

na iznos od 147,02 kn od 31.05.2008. pa do isplate

na iznos od 147,50 kn od 30.06.2008. pa do isplate

na iznos od 143,50 kn od 31.07.2008. pa do isplate

na iznos od 142,27 kn od 31.08.2008. pa do isplate

na iznos od 142,43 kn od 30.09.2008. pa do isplate

na iznos od 152,51 kn od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 143,36 kn od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 151,47 kn od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 151,34 kn od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 150,37 kn od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 239,32 kn od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 237,28 kn od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 230,32 kn od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 224,57 kn od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 222,79 kn od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 221,77 kn od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 218,93 kn od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 214,61 kn od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 214,84 kn od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 214,38 kn od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 214,80 kn od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 211,11 kn od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 212,48 kn od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 208,60 kn od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 207,07 kn od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 217,21 kn od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 211,13 kn od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 215,84 kn od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 209,53 kn od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 201,63 kn od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 207,13 kn od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 214,68 kn od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 202,89 kn od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 201,73 kn od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 194,42 kn od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 191,08 kn od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 200,77 kn od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 197,75 kn od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 185,56 kn od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 176,30 kn od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 166,76 kn od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 113,29 kn od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 110,08 kn od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 108,75 kn od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 107,11 kn od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 104,18 kn od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 100,14 kn od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 97,59 kn od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 94,78 kn od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 90,91 kn od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 87,83 kn od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 84,10 kn od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 79,89 kn od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 77,54 kn od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 74,61 kn od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 70,91 kn od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 65,94 kn od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 63,80 kn od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 60,42 kn od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 56,46 kn od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 51,67 kn od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 48,17 kn od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 44,93 kn od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 41,77 kn od 31.08.2013. pa do isplate

na iznos od 38,65 kn od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 34,71 kn od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 31,14 kn od 30.11.2013. pa do isplate

na iznos od 27,52 kn od 31.12.2013. pa do isplate

na iznos od 23,77 kn od 31.01.2014. pa do isplate

na iznos od 20,04 kn od 28.02.2014. pa do isplate

na iznos od 16,07 kn od 31.03.2014. pa do isplate

na iznos od 12,01 kn od 30.04.2014. pa do isplate

na iznos od 8,03 kn od 31.05.2014. pa do isplate

na iznos od 4,04 kn od 30.06.2014. pa do isplate,

a sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4131365, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić- Musa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 28,156.16 (dvadesetosamtisućastopedesetšest švicarskih franaka i šesnaest centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-44226374, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita".

V. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od 37.889,52 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015.g. do isplate u visini zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku:

na iznos od 11,23 kn od 31.07.2007. pa do isplate

na iznos od 20,62 kn od 31.08.2007. pa do isplate

na iznos od 10,31 kn od 29.02.2008. pa do isplate

na iznos od 40,77 kn od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 117,08 kn od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 23,58 kn od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 145,95 kn od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 166,13 kn od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 176,17 kn od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 115,05 kn od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 121,98 kn od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 89,76 kn od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 66,68 kn od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 76,13 kn od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 92,35 kn od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 93,86 kn od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 82,82 kn od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 111,43 kn od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 135,01 kn od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 167,48 kn od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 163,63 kn od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 206,89 kn od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 202,30 kn od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 220,33 kn od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 353,04 kn od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 329,71 kn od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 414,84 kn od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 390,11 kn od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 348,08 kn od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 447,92 kn od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 574,38 kn od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 491,28 kn od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 525,72 kn od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 490,70 kn od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 501,64 kn od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 671,60 kn od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 692,12 kn od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 844,04 kn od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 776,50 kn od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 701,94 kn od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 719,66 kn od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 716,47 kn od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 757,49 kn od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 793,75 kn od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 801,31 kn od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 781,41 kn od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 800,13 kn od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 813,99 kn od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 799,26 kn od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 807,23 kn od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 797,01 kn od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 771,08 kn od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 805,56 kn od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 823,91 kn od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 816,80 kn od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 761,15 kn od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 814,79 kn od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 822,67 kn od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 806,44 kn od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 748,45 kn od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 750,36 kn od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 769,01 kn od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 796,90 kn od 31.08.2013. pa do isplate

na iznos od 834,26 kn od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 820,54 kn od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 836,62 kn od 30.11.2013. pa do isplate

na iznos od 854,42 kn od 31.12.2013. pa do isplate

na iznos od 866,98 kn od 31.01.2014. pa do isplate

na iznos od 889,35 kn od 28.02.2014. pa do isplate

na iznos od 887,22 kn od 31.03.2014. pa do isplate

na iznos od 870,65 kn od 30.04.2014. pa do isplate

na iznos od 868,02 kn od 31.05.2014. pa do isplate

na iznos od 875,52 kn od 30.06.2014. pa do isplate

sve to u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ističe da su deklaratorni zahtjevi sadržani u toč. I., III. i IV. tužbenog zahtjeva postavljeni protivno odredbi čl. 187. ZPP-a,te da bi usvajanje zahtjeva pod toč. III. dovelo do toga da uopće nije određen iznos kredita, a nejasno je zašto tužitelj u toč. IV. osporava dio uručenje otplatnog plana po isplati kredita. Tuženik stoga predlaže tužbu u tom dijelu odbaciti. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da tužitelj smatra djelomično ništetnima odredbe ugovora o kreditu kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i kojima je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika,te da tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje: VTSRH) posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. i Pž- 6632/17 od 14.06.2018. donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Iz historijata tužbe dade se zaključiti kako je tužitelj stava da je ovaj postupak samo formalne naravi te da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takav stav tužitelja je neosnovan. Naime, u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža se na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu. U navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača. U istom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. U tom smislu tuženik ukazuje na stavove VTSRH izražene u presudi posl.br. Pž-6632/17: ,,Budući da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (...) mjerodavan je samo onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, banci nepoznatim i apstraktnim fizičkim osobama. Pravno su relevantne samo informacije emitirane svim potrošačima u razdoblju od objave oglasa kojima se daje prva informacija o mogućnostima kredita, pa tako i kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, do nastanka pojedinačnog obveznopravnog odnosa između pojedine banke i određenog potrošača", odnosno,,Ovdje se štiti kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog standardnog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obaviještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku“.Pored navedenog, tužitelj je predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, dok se navedene odluke čak ni posredno ne mogu primijeniti na autokredite, kako to proizlazi iz sljedećih navoda VTSRH sadržanog u presudi posl.br. Pž-6632/17: ...ugovori o kreditu koji sadrže odredbe čijim korištenjem se vrijeđaju kolektivni interesi i prava potrošača sklopljeni radi rješavanja stambenih potreba, što je osnovna potreba svakog čovjeka, i to većinom u trenutku kada su radi potrage adekvatnog stana po prihvatljivoj cijeni bili iscrpljeni i nestrpljivi, nastojeći posljednji korak-traženje kredita, obaviti što prije", „Svrha ugovora o stambenom kreditu je da potrošač dobije određeni iznos novca kojim može riješiti svoj stambeni problem. Cilj samog ugovora je da potrošač putem pravnog posla pod određenim uvjetima stekne pravo dobiti iznos novca kojim može riješiti svoj stambeni problem, čime se ostvaruje svrha ugovora. Kako je tužitelj predmetni ugovor uzeo radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja, utvrđenja iz odluka na koje se tužitelj poziva ni na koji se način ne mogu koristiti u ovom postupku. Unatoč činjenici da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa ne odnose na tužiteljev ugovor o kreditu, ukoliko sud zauzme suprotan stav, tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze. Sukladno odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (dalje: ZZP) tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive. Ako isto ne bi dokazao, nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Ako pak nemaju bilo koje od navedena tri obilježja, tada se provodi test poštenosti. U tom slučaju potrebno je prvenstveno utvrditi je li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo pa ukoliko nije bilo pojedinačnog pregovaranja tužitelj mora dokazati da sporna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Identične odredbe sadržane su u čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. Tuženik ističe da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odlučujući u postupku kolektivne zaštite, žalbeni sud je zaključio da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna i lako uočljiva, ali da nije bila razumljiva prosječnom potrošaču. Kao što je tuženik već ukazao u toč. 16-17 ovog odgovora na tužbu, VTSRH zaključak o nerazumljivosti odredbe kojom je glavnica vezana za valutu CHF temelji isključivo na informacijama koje su banke potrošačima dale u tzv. predugovornoj fazi, odnosno kroz oglase i reklame, a prije zasnivanja konkretnog odnosa između potrošača i banke, obzirom na pravnu prirodu kolektivne zaštite kojom se štite apstraktni interesi svih potrošača. Tako VTSRH u presudi posl.br. Pž-6632/17 navodi da u postupku čiji je predmet kolektivna, a ne individualna zaštita potrošača, pravno su relevantne samo one informacije koje je pojedina banka, vezano za spornu odredbu, dala na način koji je dostupan svim potrošačima generalno, a ne samo pojedinim potrošačima te da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača ". Dakle, VTSRH je u posljednjoj odluci u postupku kolektivne zaštite ispitivanje razumljivosti sporne odredbe ograničio na tzv. predugovornu fazu odnosno isključivo na informacije koje su potrošačima bile iznesene u oglasima i reklamama banaka, dok informacije dane u konkretnom odnosu između potrošača i banke prilikom pregovaranja o kreditu i samom zaključenju ugovora o kreditu smatra odlučnim za donošenje odluke tek u pojedinačnom potrošačkom sporu. U tom smisli VTSRH i navodi:,,Pojedini potrošači su od banaka u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda su i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće, no to ne znači da su time sporne odredbe postale razumljive prosječnom potrošaču. “ Tuženik ističe kako je predmetna odredba tužitelju bila jasna, lako uočljiva i razumljiva i to kako na gramatičkoj razini, tako i u vidu shvaćanja ukupnosti njegove obveze u budućnosti u okviru realne mogućnosti prognoze budućeg neizvjesnog događaja. Tužitelju su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao te podnio zahtjev za kredit u CHF. Odredba kojom je ugovorena valutna klauzula sadržana je u čl. 1. Ugovora o kreditu, a prilikom zaključenja kredita tužitelju je uručen okvirni otplatni plan u kojem je iznos anuiteta izražen u CHF. Institut valutne klauzule u RH je uveden kao posljedica dugogodišnjih negativnih iskustava vezanih uz financijsku inflaciju i deprecijaciju nekadašnje nacionalne valute, zbog čega je taj institut vrlo brzo postao općeprihvaćen kako od strane banaka tako i potrošača. Sukladno stavu VSRH za ocjenu o jasnoći i razumljivosti valutne klauzule u CHF odlučno je jesu li na svjetskom ili domaćem tržištu postojale naznake koje su upućivale na postojanje okolnosti koje će izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, odnosno je li tuženik za takve okolnosti znao ili morao znati i je li ih uskratio tužitelju prilikom sklapanja ugovora. U postupku kolektivne zaštite utvrđeno je da takve okolnosti nisu postojale, da nije bilo nikakvih posebnih rizika ili naznaka na globalnom ili domaćem tržištu te da je tuženik korisnicima, time i tužitelju, dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao. Razumljivost sporne odredbe procjenjuje se u trenutku zaključenja kredita i podrazumijeva shvaćanje posljedica koje iz nje proizlaze, odnosno utjecaja koji bi na otplatu kredita prouzročio porast vrijednosti CHF ili smanjenje vrijednosti domaće valute i to u okviru informacija koje su bile poznate tuženiku i koje tužitelju nisu namjerno uskraćene. Nije sporno da bi svakoj punoljetnoj, odrasloj i prosječno opreznoj osobi trebalo biti jasno da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će prilike u društvu, posebno one ekonomske ostati neizmijenjene, a koje uz ostala društvena kretanja kako u našem okruženju tako i u svijetu, neminovno utječu na vrijednost a time i tečaj valuta, kako nacionalne - kune, tako i drugih svjetskih valuta kao što su EUR, švicarski franak, japanski Jen, US dolar i dr." Također, osim što je tuženik tužitelju prije zaključenja ugovora, odnosno prije tužiteljeve odluke i odabira da zaključi predmetni ugovor o kreditu, dao sve informacije temeljem koji je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku, predmetni ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. . Odredbom čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da će bilježnik strankama objasniti smisao i sadržaj posla, što u praksi uključuje čitanje ugovora pred strankama i raspravljanje o tome je li strankama ugovor razumljiv te odgovara li isti njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Solemnizacijom ugovora javni je bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da odražava njihovu pravu volju. Na kraju, radi pravilnog rješenja ove pravne stvari potrebno je utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja, a kako bi se utvrdilo da li isti ima pravo zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače kao slabije stranke u ugovornom odnosu, na što upućuje i VSRH u svojoj odluci posl. br. Revt-575/16. VSRH navodi kako se postupanje kako banaka tako i samih klijenata treba ocjenjivati u okviru objektivnih mogućnosti svakog od njih, kao i vremenskom okviru kada su ti ugovori nastajali, pri čemu treba voditi računa i o tome kakvo su saznanje objektivno mogli imati sami klijenti pri sklapanju takvih ugovora o kreditu, posebno ako su njihova saznanja o parametrima koji utječu na formiranje tečaja bili odnosno morali biti poznati i njima, pošto su nerijetko sami klijenti i potjecali iz krugova kojima financijsko kretanje i prilike nisu bili strani. Pojam „prosječnog potrošača" nastao je kroz praksu Suda Europske unije, koja ga definira kao osobu koja je razumno dobro informirana, razumno pažljiva i oprezna", a ista je definicija sadržana i u preambuli Direktive 2005/29/EZ. Stoga je u ovome postupku potrebno ispitati savjesnost postupanja tužitelja i to prilikom zaključenja ugovora o kreditu i tijekom njegove otplate, odnosno ispitati udovoljava li njegovo postupanje zahtjevima koje za zaštitu potrošača postavlja Sud Europske unije. Obveza tuženika obavijestiti potrošača o rizicima određenog ugovora o kreditu ovisi kako o informacijama koje su tuženiku poznate, tako i o postupanju i zainteresiranosti samog tužitelja. Zbog svega navedenog tuženik smatra da je tužitelju, ako ga se promatra kao razumno dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, predmetna ugovorna odredba bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Tužitelju je bilo razumljivo da i isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti ekonomske posljedice koje iz ugovaranja takve odredbe proizlaze, odnosno da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja. S time da, kao što je već navedeno, u trenutku zaključenja ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužitelju dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao. Tuženik pri tome napominje kako se ne može očekivati da korisnik u vrijeme zaključenja ugovora može predvidjeti ukupan iznos zaduženja za sve vrijeme trajanja kredita, osim eventualno u slučaju zaključenja kunskog ugovora o kreditu uz fiksnu kamatu što ovdje nije bio slučaj. To ne mogu znati ni korisnik ni banka jer nije moguće unaprijed znati kretanje vrijednosti valute uz koju se važe glavnica kredita bez obzira radi li se o CHF, EUR ili nekoj drugoj valuti, kao niti kretanje parametara o kojima ovisi visina kamatne stope, a ugovorne strane na njihove kretanje ne mogu utjecati. Obzirom da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, nije uopće dopušteno utvrđivati da bi ona bila nepoštena. Međutim, ako bi sud smatrao da odredba o valutnoj klauzuli tužitelju nije bila razumljiva, tuženik ističe da se o njoj pojedinačno pregovaralo koja činjenica također onemogućuje daljnje vođenje postupka kojim se traži utvrđenje da bi takva odredba bila nepoštena odnosno ništetna. Temeljem članka 96. ZZP iz 2007., o određenoj se ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako potrošač nije imao utjecaja na sadržaj te odredbe. Drugim riječima, o nepostojanju pregovora govori se u onim situacijama u kojima potrošač nema drugog izbora nego prihvatiti ugovornu odredbu kakva mu se nudi, u ovom slučaju odredbu valutnoj klauzuli uz koju će vezati traženi iznos kredita, ili odustati u potpunosti od sklapanja posla. U konkretnom slučaju, tužitelj i tuženik pojedinačno su pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu. Tužitelj je tako mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili ugovora bez valutne klauzule (kunski kredit). Tužiteljev ugovor nije bio tzv. „uzmi ili ostavi“, već je tužitelj tijekom pregovora mogao utjecati na spornu odredbu i otkloniti njenu primjenu ugovaranjem traženog iznosa u kunama ili npr. uz valutnu klauzulu u EUR, što je većina potrošača i činila. U tom smislu tuženik ukazuje i na stav Vrhovnog suda istaknutog u odluci Revt-249/14: „Pri tome treba imati na umu i to da u tom razdoblju potrošačima nije bilo onemogućeno sklapanje ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu vezanu uz drugu inozemnu valutu npr. EUR, no oni su se slobodnom voljom opredijelili upravo za ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom u Švicarskim francima, što je bio odraz njihove slobodne volje i odabira u konkretnim okolnostima, a za što pak nije bilo nikakvih zakonskih zapreka“. Obzirom da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ista se ne može smatrati nepoštenom odnosno ništetnom u smislu zahtjeva ZZP-a, sve i da je bila nerazumljiva tužitelja (a nije kako je gore obrazloženo), tako da sud tužbeni zahtjev treba odbiti bez potrebe da se provoditi tzv. test poštenosti sporne odredbe. Ako bi Naslovni sud, unatoč navedenom, smatrao da je moguće ispitivati poštenost sporne odredbe, tuženik se dalje očituje kako slijedi. Prije svega, u predmetnu slučaju ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja. Valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, dakle kao klauzula koja bi štitila tuženika u slučaju aprecijacije švicarskog franka, ali ne bi djelovala u korist tužitelja u slučaju devalvacije švicarskog franka, već je ugovorena kao dvostrana klauzula, koja prati kretanje švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu u oba smjera. Tuženik ne ostvaraje nikakav extra profit na temelju valutne klauzule u CHF imajući u vidu da je i sam zadužen u istoj valutu što je nesporno utvrđeno u kolektivnom sporu. Nadalje, uvažavajući zahtjev iz odredbe čl. 98. ZZP-a (2007), prilikom ugovaranja valutne klauzule, interesi obiju ugovornih strana uzimani u obzir u podjednakoj mjeri, a imajući u vidu i da je ugovaranjem švicarskog franka tužitelj: (i) imao mogućnost da ugovori kredit uz drugu valutnu klauzulu ili bez nje; (ii) dobio nižu kamatnu stopu nego da je ugovorio neku drugu valutu. Ono što je objektivno tužitelja kao korisnika kredita vezanog uz CHF dovelo u nepovoljni položaj, ne prema tuženiku, nego općenito jest izuzetno nagli i visoki rast vrijednosti Švicarskog franka u relativno kratkom vremenskom periodu. No, s jedne strane, ta vrsta ekonomske ili vrijednosne neravnoteže ne sanira se kroz pravila o nepoštenim ugovornim odredbama, već kroz druge institute poput pravila o izmjenama ugovora zbog izvanrednih okolnosti. S druge strane, kao što je u postupku kolektivne zaštite već utvrđeno, ta vrsta neravnoteže nije uzrokovana činjenicom da banke u predugovornom stadiju nisu eventualno obavijestile potrošače o nečemu što bi bilo bitno, već potpuno neočekivanim rastom švicarskog franka u odnosu na ostale svjetske valute kojeg nitko nije mogao predvidjeti. Slijedom navedenog, tuženik je prilikom odobrenja i zaključenja predmetnog kredita postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa o informacijama koje su mu dostupne i vodeći računa o zaštiti interesa svojih korisnika. VSRH u odluci posl.br. Revt-249/14 jasno navodi kako ništa ne upućuje na to da su tužene banke u vrijeme sklapanja spornih kredita imale saznanja, odnosno mogle predvidjeti buduća kretanja na planu svjetske ekonomije, a koja su kasnije bitno utjecala na porast vrijednosti švicarskog franka“. Prema tome, tuženik je tužitelja informirao o svim okolnostima vezanim uz kretanje CHF o kojima je imao saznanja, ugovaranjem dvostrano zaštitne klauzule nije prouzročena šteta u pravima i obvezama na štetu potrošača jer se radi o elementu izuzetom od utjecaja bilo koje ugovorne strane koja na jednak način djeluje prema objema. Uostalom, tužitelj u tužbi uopće ne navodi u čemu bi se sastojalo navodno nesavjesno postupanje tuženika, a kamoli da bi za to predložio ili dostavio bilo kakav dokaz (kao uostalom i za postojanje bilo koje druge pretpostavke nepoštenosti ugovorene odredbe). Tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Ista je, naime, sadržana već u čl. 2. ugovora o kreditu, pisana je jednakim slovima kao i ostatak ugovora, a razumljivost riječi „promjenjiva" tuženik ne smatra spornim. Metoda i kriterij promjene kamate propisani su tuženikovim općim aktima čija je primjena ugovorena u čl. 9. st. 3. ugovora o kreditu, a tužitelj je potpisom ugovora izjavio da je s tekstom istih općih akata upoznat. Pored svega navedenog, razumljivost iste ugovorne odredbe proizlazi i iz činjenice da je ugovor solemniziran, odnosno da je tužitelju ugovor obrazložen od strane javnog bilježnika. Slijedom svega navedenog, a obzirom da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi lako uočljiva, jasna i razumljiva, nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Ako bi sud ipak smatrao da je potrebno utvrditi je li tužitelju promjenama kamatne stope nastala šteta te jesu li promjene vršene protivno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik ističe kako tužitelj neosnovano zaključuje da bi u postupku kolektivne zaštite odredbe o promjenjivosti kamatne stope bile utvrđene ništetnim, pa da bi se njegov kredit trebao smatrati kreditom s fiksnom kamatom. Obrazloženjem presude VTSRH posl. br. Pž- 7129/13 jasno je naveden stav da su odredbe o promjenjivim kamatnim stopama valjane, a da je sporan samo dio odredbe koji bankama omogućava promjenu kamatne stope jednostranom odlukom bez ugovaranja točno određenih kriterija tj. parametara za promjenu kamatne stope. S obzirom na ovu okolnost, kao i činjenicu da je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjao kamatnu stopu, tužitelj u ovom postupku mora dokazati da promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika nisu bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da je tužitelju nastala šteta. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u čl. 9. predmetnog ugovora. U trenutku sklapanja predmetnih ugovora o kreditu nije postojala obveza kako tuženika tako ni drugih banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorne kamate. Međutim, tuženik je i prije usklađenja poslovanja s odredbama kasnije donesenih Zakona o kreditnim institucijama12 (donesen 13.10.2008. s kasnijim izmjenama) i Zakona o potrošačkom kreditiranju (donesen 30.6.2009. s kasnijim izmjenama13), koristio ugovorno ovlaštenje da temeljem svoje odluke mijenja kamatne stope onda kada je za to imao opravdani razlog vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava. Takvo postupanje tuženika bilo je u skladu i s Direktivom 93/13 EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je tuženik u tada važećim Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom kojim se propisuju osnovna pravila poslovnih odnosa tuženika i njegovih klijenata, u toč. VI propisao opće načelo da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novaca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima. Slijedom navedenog tuženik je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banke, a koji su neovisni o poslovnoj politici banke i to: kretanju tržišnih kamatnih stopa po kojima se banka zadužuje na domaćem i međunarodnom financijskom tržištu, kretanju premije rizika za hrvatsko financijsko tržište i kretanju tržišno ovisnog troška regulacije koji nastaje zbog utjecaja specifičnih propisa kao npr. obvezna pričuva. Također, tuženik je prilikom promjene kamatnih stopa vodio računa o svom položaju na tržištu imajuću u vidu konkurenciju na hrvatskom bankarskom tržištu. Navedeni kriteriji detaljno su razrađeni u Načelima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa i Pravilniku o obračunu kamata i naknada koji su stupili na snagu 01.01.2011. Ovi opći uvjeti i akti tuženika služe kao dopunski kriterij za ocjenu opravdanosti ili neopravdanosti promjene kamatne stope. Tuženik je ugovore s valutnom klauzulom vezane za CHF počeo sklapati u drugom kvartalu 2004. godine. Tržišni parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za autokredit s valutnom klauzulom u CHF bili su kretanje: 6-mjesečnog Libor-a za CHF, 3-godišnje premije rizika za hrvatsko tržište (tzv. CDS) i 6-mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banaka koja se mora održavati na računu HNB-a (po propisanoj naknadi) i za propisani minimum pokrića deviznih obveza banaka s kratkoročnim deviznim potraživanjima. U prilogu se dostavlja pregled kretanja prosječno ostvarenih kvartalnih pokazatelja ovih parametara od prvog kvartala 2004. do četvrtog kvartala 2013. godine. Navedeni parametri predstavljaju opravdan razlog za promjenu kamatne stope potrošačima. Ovo je potvrđeno Zakonom o potrošačkom kreditiranju iz 2012. godine (NN 112/12) koji je u čl. 11.a st. 2. propisao kako parametri za promjenu kamatne stope mogu biti parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane npr. LIBOR, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri. Premija na kreditni rizik RH je upravo gore spomenuti CDS. Prema tome samim zakonom je tuženikova poslovna praksa bila priznata i prihvaćena. Tuženik je koristio navedene parametre budući da u ukupnim financijskim izvorima tuženika značajan udio zauzimaju strani izvori financiranja, što znači da je tuženik, kao i većina drugih banaka ovisan o cijeni kapitala s vanjskih financijskih tržišta. Promjene cijena kapitala za financiranje hrvatske banke u inozemstvu prenose se i na cijenu kredita u RH, odnosno kamatna stopa na kredite u RH značajno ovisi o cijeni kapitala iz inozemstva. Uz kamatnu stopu na inozemni kapital, na ukupnu cijenu financiranja u RH od 2008. godine nadalje znatan učinak ima i premija rizika na hrvatsko tržište tzv. CDS. Premija na rizik tj. CDS u svojoj suštini predstavlja osiguranje vjerovnika od bankrota dužnika, pa će prema tome ta premija biti viša što je veći rizik od bankrota dužnika. CDS je za RH značajno porastao od kraja 2008. godine te je ostao na višim razinama do danas zbog povećane vjerojatnosti da RH ne bude u mogućnosti podmiriti svoj dug po izdanim obveznicama, što utjecalo na povećanje cijene kredita potrošačima. Promjene gore navedenih parametara korespondiraju s promjenama kamatne stope tužiteljevog ugovora o kreditu s tim da su troškovi financiranja su od 2007. do 2011. godine porasli više nego što je tuženik tužitelju povećao kamatnu stopu. Pri tome tuženik ističe da razlika između kamatne stope i zbroja tih parametara ne predstavlja tuženikovu dobit, jer ti parametri ne obuhvaćaju sve ostale troškove tuženikovog poslovanja npr. troškovi za plaće djelatnika, režije, poreze i sl. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je stoga trebao očekivati da će se kamatna stopa u određenom trenutku promijeniti. Tuženik je svoje djelatnike obučavao na način da potrošačima ukazuju na rizik promjene kamatne stope, tako da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora na taj rizik upozoren i nije mu mogao ostati nepoznat. HNB je javno potvrdio valjanost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a nužnost njenog ugovaranja nije dovedena u pitanje niti u postupku kolektivne zaštite. Obzirom da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom već s promjenjivom kamatnom stopom (što tužitelj ne spori), tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom. U tom smislu tuženik smatra potrebnim ispitati savjesnosti i stupanj primijenjene pažnje od strane tužitelja kao potrošača. Stoga tuženik predlaže saslušanje tužitelja na okolnost postupanja kako prilikom samog sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, tako i tijekom trajanja ugovora i korekcije kamatnih stopa, obzirom da je tužitelj potpisom ugovora potvrdio da je upoznat sa svim uvjetima kredita i da tuženiku nije uputio pisani prigovor na obavijesti o primjeni kamatnih stopa. Tuženik prigovora visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Tuženik predlaže tužbene zahtjeve odbiti te tužitelju naložiti da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zateznu kamatu na trošak tekuću od dana donošenja rješenja o trošku do isplate.

3. U pisanom podnesku od 14. svibnja 2021. (stranica 149 spisa) tužiteljica po punomoćniku predlaže da sud donese slijedeću presudu:

I.Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu, broj: 528-50-4131365, sklopljen dana 24.05.2007. godine, između tužiteljice KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, dana 11. 06. 2007. godine, pod brojem Ov-13.223/07, te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana. Tužiteljica navodi da za slučaj da sud ocijeni kako je zahtjev tužiteljice da se cijeli Ugovor o kreditu proglasi ništetnim neosnovano, tužiteljica na temelju istog historijata tužbe sukladno odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku, predlaže naslovnom sudu da usvoji sljedeći tužbeni zahtjev, kojim tužiteljica potražuje da sud utvrdi ništetnima i bez pravnog učinka pojedinačne odredbe Ugovora o kreditu, te predlaže naslovnom sudu donijeti sljedeću presudu:

I.Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4131365, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke PavelićMusa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi:" u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 10.605,11 kn,uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, i to od dospijeća do 31.12.2007.g. u visini od 15 % godišnje, od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, a koje teku:

na iznos od 99,93 kn od 30.11.2007. pa do isplate

na iznos od 98,59 kn od 31.12.2007. pa do isplate

na iznos od 99,53 kn od 31.01.2008. pa do isplate

na iznos od 99,65 kn od 29.02.2008. pa do isplate

na iznos od 100,42 kn od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 97,08 kn od 30.04.2008. pa do isplate

na iznos od 147,02 kn od 31.05.2008. pa do isplate

na iznos od 147,50 kn od 30.06.2008. pa do isplate

na iznos od 143,50 kn od 31.07.2008. pa do isplate

na iznos od 142,27 kn od 31.08.2008. pa do isplate

na iznos od 142,43 kn od 30.09.2008. pa do isplate

na iznos od 152,51 kn od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 143,36 kn od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 151,47 kn od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 151,34 kn od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 150,37 kn od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 239,32 kn od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 237,28 kn od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 230,32 kn od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 224,57 kn od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 222,79 kn od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 221,77 kn od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 218,93 kn od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 214,61 kn od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 214,84 kn od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 214,38 kn od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 214,80 kn od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 211,11 kn od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 212,48 kn od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 208,60 kn od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 207,07 kn od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 217,21 kn od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 211,13 kn od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 215,84 kn od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 209,53 kn od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 201,63 kn od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 207,13 kn od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 214,68 kn od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 202,89 kn od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 201,73 kn od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 194,42 kn od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 191,08 kn od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 200,77 kn od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 197,75 kn od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 185,56 kn od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 176,30 kn od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 166,76 kn od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 113,29 kn od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 110,08 kn od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 108,75 kn od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 107,11 kn od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 104,18 kn od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 100,14 kn od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 97,59 kn od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 94,78 kn od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 90,91 kn od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 87,83 kn od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 84,10 kn od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 79,89 kn od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 77,54 kn od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 74,61 kn od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 70,91 kn od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 65,94 kn od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 63,80 kn od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 60,42 kn od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 56,46 kn od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 51,67 kn od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 48,17 kn od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 44,93 kn od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 41,77 kn od 31.08.2013. pa do isplate

na iznos od 38,65 kn od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 34,71 kn od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 31,14 kn od 30.11.2013. pa do isplate

na iznos od 27,52 kn od 31.12.2013. pa do isplate

na iznos od 23,77 kn od 31.01.2014. pa do isplate

na iznos od 20,04 kn od 28.02.2014. pa do isplate

na iznos od 16,07 kn od 31.03.2014. pa do isplate

na iznos od 12,01 kn od 30.04.2014. pa do isplate

na iznos od 8,03 kn od 31.05.2014. pa do isplate

na iznos od 4,04 kn od 30.06.2014. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana.

III.Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4131365, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke PavelićMusa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 28,156.16 (dvadesetosamtisućastopedesetšest švicarskih franaka i šesnaest centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.".

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-44226374, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita".

V. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od 37.889,52 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, i to od dospijeća do 31.12.2007.g. u visini od 15 % godišnje, od 01.01.2008.g. do 31.07.2015. g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, a koje teku:

na iznos od 11,23 kn od 31.07.2007. pa do isplate

na iznos od 20,62 kn od 31.08.2007. pa do isplate

na iznos od 10,31 kn od 29.02.2008. pa do isplate

na iznos od 40,77 kn od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 117,08 kn od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 23,58 kn od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 145,95 kn od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 166,13 kn od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 176,17 kn od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 115,05 kn od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 121,98 kn od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 89,76 kn od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 66,68 kn od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 76,13 kn od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 92,35 kn od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 93,86 kn od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 82,82 kn od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 111,43 kn od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 135,01 kn od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 167,48 kn od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 163,63 kn od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 206,89 kn od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 202,30 kn od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 220,33 kn od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 353,04 kn od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 329,71 kn od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 414,84 kn od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 390,11 kn od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 348,08 kn od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 447,92 kn od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 574,38 kn od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 491,28 kn od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 525,72 kn od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 490,70 kn od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 501,64 kn od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 671,60 kn od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 692,12 kn od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 844,04 kn od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 776,50 kn od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 701,94 kn od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 719,66 kn od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 716,47 kn od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 757,49 kn od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 793,75 kn od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 801,31 kn od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 781,41 kn od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 800,13 kn od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 813,99 kn od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 799,26 kn od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 807,23 kn od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 797,01 kn od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 771,08 kn od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 805,56 kn od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 823,91 kn od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 816,80 kn od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 761,15 kn od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 814,79 kn od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 822,67 kn od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 806,44 kn od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 748,45 kn od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 750,36 kn od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 769,01 kn od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 796,90 kn od 31.08.2013. pa do isplate

na iznos od 834,26 kn od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 820,54 kn od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 836,62 kn od 30.11.2013. pa do isplate

na iznos od 854,42 kn od 31.12.2013. pa do isplate

na iznos od 866,98 kn od 31.01.2014. pa do isplate

na iznos od 889,35 kn od 28.02.2014. pa do isplate

na iznos od 887,22 kn od 31.03.2014. pa do isplate

na iznos od 870,65 kn od 30.04.2014. pa do isplate

na iznos od 868,02 kn od 31.05.2014. pa do isplate

na iznos od 875,52 kn od 30.06.2014. pa do isplate

sve to u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

4. U pisanom podnesku od 14. siječnja 2022. (stranica 198 spisa) tužiteljica po punomoćniku navodi da u odnosu na zaprimljeni financijsko knjigovodstveni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Dubravke Herceg, dipl. oec iz Osijeka, tužiteljica navodi da iz predmetnog nalaza i mišljenja vještaka, razvidno je, kako je tužiteljica svoju obvezu po kreditu po osnovi povećanja kamatne stope preplatila za iznos od 10.604,28 kn, dok je po osnovi tečajne razlike preplatila kredit za iznos od 37.735,52 kn, što čini ukupan iznos od 48.339,80 kn. Vještak je također utvrdio činjenicu, kako je tuženik tužiteljici na ime kredita isplatio na račun iznos od 119.790,95 kn, dok je tužiteljica tuženiku izvršila povrat kredita u iznosu od 196.523,19 kn, iz čega je razvidno da je tužiteljica zbog povećanja kamatne stope i rasta tečaja tuženiku vratila kredit s više plaćenim iznosom od 76.732,24 kn,te da iz preplaćenog iznosa kredita utvrđenog vještačenjem, nedvojbeno proizlazi kako je ugovor o kreditu sklopljen između tužiteljice i tuženika ništetan, a to sve, iz svih navoda tužiteljice do sada iznesenih tijekom postupka. Slijedom navedenog, tužiteljica nakon provedenog postupka, predlaže sudu donijeti sljedeću presudu:

I.Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu, broj: 528-50-4131365, sklopljen dana 24.05.2007. godine, između tužiteljice KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, dana 11. 06. 2007. godine, pod brojem Ov-13.223/07, te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II.Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana. Tužiteljica navodi da za slučaj da sud ocijeni, kako je zahtjev tužiteljice da se cijeli Ugovor o kreditu proglasi ništetnim neosnovan, tužiteljica na temelju istog historijata tužbe sukladno odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku, predlaže sudu da usvoji sljedeći tužbeni zahtjev, kojim tužiteljica potražuje da sud utvrdi ništetnima i bez pravnog učinka pojedinačne odredbe Ugovora o kreditu, te predlaže naslovnom sudu donijeti sljedeću presudu:

I.Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4131365, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke PavelićMusa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi:" u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

II.Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 10.604,28 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, i to od dospijeća do 31.12.2007.g. u visini od 15 % godišnje, od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, a koje teku:

na iznos od 99,93 kn od 30.11.2007. pa do isplate

na iznos od 98,59 kn od 31.12.2007. pa do isplate

na iznos od 99,53 kn od 31.01.2008. pa do isplate

na iznos od 99,65 kn od 28.02.2008. pa do isplate

na iznos od 100,42 kn od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 97,08 kn od 30.04.2008. pa do isplate

na iznos od 147,02 kn od 31.05.2008. pa do isplate

na iznos od 147,50 kn od 30.06.2008. pa do isplate

na iznos od 143,50 kn od 31.07.2008. pa do isplate

na iznos od 142,27 kn od 31.08.2008. pa do isplate

na iznos od 142,43 kn od 30.09.2008. pa do isplate

na iznos od 152,51 kn od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 143,36 kn od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 151,47 kn od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 151,34 kn od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 150,37 kn od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 239,32 kn od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 237,28 kn od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 230,32 kn od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 224,57 kn od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 222,79 kn od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 221,77 kn od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 218,94 kn od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 214,61 kn od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 214,84 kn od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 214,38 kn od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 214,80 kn od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 211,11 kn od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 212,48 kn od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 208,60 kn od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 207,07 kn od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 217,21 kn od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 211,13 kn od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 215,84 kn od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 209,53 kn od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 201,63 kn od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 207,13 kn od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 214,68 kn od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 202,89 kn od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 201,73 kn od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 194,42 kn od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 191,08 kn od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 200,77 kn od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 197,75 kn od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 185,56 kn od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 176,30 kn od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 166,76 kn od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 113,29 kn od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 110,08 kn od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 108,75 kn od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 107,11 kn od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 104,18 kn od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 100,14 kn od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 97,59 kn od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 94,78 kn od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 90,91 kn od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 87,83 kn od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 84,10 kn od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 79,89 kn od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 77,54 kn od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 74,61 kn od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 70,91 kn od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 65,94 kn od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 63,80 kn od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 60,42 kn od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 56,46 kn od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 51,67 kn od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 48,17 kn od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 44,93 kn od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 41,77 kn od 31.08.2013. pa do isplate

na iznos od 38,65 kn od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 34,71 kn od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 31,14 kn od 30.11.2013. pa do isplate

na iznos od 27,52 kn od 31.12.2013. pa do isplate

na iznos od 23,77 kn od 31.01.2014. pa do isplate

na iznos od 20,04 kn od 28.02.2014. pa do isplate

na iznos od 16,07 kn od 31.03.2014. pa do isplate

na iznos od 12,01 kn od 30.04.2014. pa do isplate

na iznos od 8,03 kn od 31.05.2014. pa do isplate

na iznos od 3,17 kn od 30.06.2014. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana.

III.Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4131365, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke PavelićMusa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 28,156.16 (dvadesetosamtisućastopedesetšest švicarskih franaka i šesnaest centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."

IV.Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-44226374, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita".

V. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od 37.735,52 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, i to od dospijeća do 31.12.2007.g. u visini od 15 % godišnje, od 01.01.2008.g. do 31.07.2015. g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, a koje teku:

na iznos od 09,20 kn od 31.07.2007. pa do isplate

na iznos od 18,59 kn od 31.08.2007. pa do isplate

na iznos od 8,28 kn od 28.02.2008. pa do isplate

na iznos od 38,75 kn od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 115,04 kn od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 21,55 kn od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 143,92 kn od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 164,10 kn od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 174,13 kn od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 113,01 kn od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 119,95 kn od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 87,73 kn od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 64,65 kn od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 74,10 kn od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 90,32 kn od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 91,83 kn od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 80,78 kn od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 109,39 kn od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 132,98 kn od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 165,44 kn od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 161,59 kn od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 204,85 kn od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 200,26 kn od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 218,29 kn od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 351,00 kn od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 327,68 kn od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 412,81 kn od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 388,07 kn od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 346,04 kn od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 445,88 kn od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 572,34 kn od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 489,24 kn od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 523,68 kn od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 488,67 kn od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 499,61 kn od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 669,57 kn od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 690,08 kn od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 842,01 kn od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 774,46 kn od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 699,91 kn od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 717,63 kn od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 714,43 kn od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 755,45 kn od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 791,71 kn od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 799,27 kn od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 779,38 kn od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 798,09 kn od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 811,95 kn od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 797,22 kn od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 805,20 kn od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 794,97 kn od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 769,04 kn od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 803,52 kn od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 821,88 kn od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 814,77 kn od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 759,12 kn od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 812,76 kn od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 820,64 kn od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 804,41 kn od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 746,41 kn od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 748,32 kn od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 766,98 kn od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 794,86 kn od 31.08.2013. pa do isplate

na iznos od 832,23 kn od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 818,51 kn od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 834,58 kn od 30.11.2013. pa do isplate

na iznos od 852,39 kn od 31.12.2013. pa do isplate

na iznos od 864,94 kn od 31.01.2014. pa do isplate

na iznos od 887,31 kn od 28.02.2014. pa do isplate

na iznos od 885,19 kn od 31.03.2014. pa do isplate

na iznos od 868,61 kn od 30.04.2014. pa do isplate

na iznos od 865,99 kn od 31.05.2014. pa do isplate

na iznos od 867,96 kn od 24.06.2014. pa do isplate

sve to u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

5. U pisanom podnesku od 17.svibnja 2024. (stranica 224 spisa) tužiteljica po punomoćniku navodi da obzirom na trenutnu pravnu nesigurnost, kao i razloge ekonomičnosti postupka, da povlači prvi tužbeni zahtjev kojim bi se ugovor o kreditu utvrdio ništetnim, a koji je dodala u podnesku od dana 14. svibnja 2021. g, te ostaje kod tužbenog zahtjeva za utvrđenjem pojedinih ugovornih odredbi ništetnima i isplate, koji je podnijela još u tužbi. Ukoliko bi tuženik iz bilo kojih razloga osporavao uspjeh tužiteljice u sporu, obzirom na povučeni dio tužbenog zahtjeva, te s tim u vezi i naknadu dosuđenog troška, tužiteljica ističe kako deklaratorni zahtjevi istaknuti uz zahtjev na činidbu, kakva je tužiteljica povukla, trebaju poslužiti samo za ocjenu opravdanosti tužbe na činidbu i ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, odnosno, vrijednost predmeta spora određuje se samo prema vrijednosti zahtjeva za činidbu, a koji navod se može potkrijepiti višebrojnom sudskom praksom, od kojih je jedna i Presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž: 712/02.Tužiteljica također opreza radi ukazuje i na presudu Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, u čijoj se točki 5. navodi da: "Članak 6. st.1. i članak 7 st.1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi nacionalno pravo koje dopušta da potrošač u postupku za ostvarivanje svojih prava snosi dio postupovnih troškova ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13". Tužiteljica navodi da navedena odluka suda Europske unije obvezuje sud da u sporovima pokrenutima radi zaštite potrošačkih prava istome u cijelosti prizna i dosudi naknadu parničnog troška koji je bio nužan za svrhovito vođenje parnice, neovisno o postotku njegova uspjeha u sporu. Kako su navedene odredbe Direktive 93/13 obvezujuće i za hrvatski sud i po svojoj pravnoj snazi su iznad domaćeg prava proizlazi da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredu čl. 154. st. 2. ZPP-a kod djelomičnog uspjeha u parnici jer bi to bilo u suprotnosti s navedenim odredbama Direktive 93/13. Tužiteljica navodi da slijedom navedenog, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, sve iznose preplate utvrđene provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem iskazuje u protuvrijednosti valute eur, te predlaže naslovljenom sudu nakon provedenog postupka donijeti sljedeću presudu:

IUtvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4131365, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke PavelićMusa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi:" u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 1.407,43 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 05. listopada 2005. do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, i to:

na iznos od 13,26 € od 30.11.2007. pa do isplate

na iznos od 13,09 € od 31.12.2007. pa do isplate

na iznos od 13,21 € od 31.01.2008. pa do isplate

na iznos od 13,23 € od 28.02.2008. pa do isplate

na iznos od 13,33 € od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 12,88 € od 30.04.2008. pa do isplate

na iznos od 19,51 € od 31.05.2008. pa do isplate

na iznos od 19,58 € od 30.06.2008. pa do isplate

na iznos od 19,05 € od 31.07.2008. pa do isplate

na iznos od 18,88 € od 31.08.2008. pa do isplate

na iznos od 18,90 € od 30.09.2008. pa do isplate

na iznos od 20,24 € od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 19,03 € od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 20,10 € od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 20,09 € od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 19,96 € od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 31,76 € od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 31,49 € od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 30,57 € od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 29,81 € od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 29,57 € od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 29,43 € od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 29,06 € od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 28,48 € od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 28,51 € od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 28,45 € od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 28,51 € od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 28,02 € od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 28,20 € od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 27,69 € od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 27,48 € od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 28,83 € od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 28,02 € od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 28,65 € od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 27,81 € od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 26,76 € od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 27,49 € od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 28,49 € od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 26,93 € od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 26,77 € od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 25,80 € od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 25,36 € od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 26,65 € od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 26,65 € od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 24,63 € od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 23,40 € od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 22,13 € od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 15,04 € od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 14,61 € od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 14,43 € od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 14,22 € od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 13,83 € od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 13,29 € od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 12,95 € od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 12,58 € od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 12,07 € od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 11,66 € od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 11,16 € od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 10,60 € od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 10,29 € od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 9,90 € od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 9,41 € od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 8,75 € od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 8,47 € od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 8,02 € od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 7,49 € od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 6,86 € od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 6,39 € od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 5,96 € od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 5,54 € od 31.08.2013. pa do isplate

na iznos od 5,13 € od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 4,61 € od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 4,13 € od 30.11.2013. pa do isplate

na iznos od 3,65 € od 31.12.2013. pa do isplate

na iznos od 3,15 € od 31.01.2014. pa do isplate

na iznos od 2,66 € od 28.02.2014. pa do isplate

na iznos od 2,13 € od 31.03.2014. pa do isplate

na iznos od 1,59 € od 30.04.2014. pa do isplate

na iznos od 1,07 € od 31.05.2014. pa do isplate

na iznos od 0,42 € od 30.06.2014. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana.

I.Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4131365, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 28,156.16 (dvadesetosamtisućastopedesetšest švicarskih franaka i šesnaest centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-44226374, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita".

V. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od 5.008,36 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 05. listopada 2005. do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, i to:

na iznos od 1,22 € od 31.07.2007. pa do isplate

na iznos od 2,47 € od 31.08.2007. pa do isplate

na iznos od 1,10 € od 28.02.2008. pa do isplate

na iznos od 5,14 € od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 15,27 € od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 2,86 € od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 19,10 € od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 21,78 € od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 23,11 € od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 15,00 € od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 15,92 € od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 11,64 € od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 8,58 € od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 9,83 € od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 11,99 € od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 12,19 € od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 10,72 € od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 14,52 € od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 17,65 € od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 21,96 € od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 21,45 € od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 27,19 € od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 26,58 € od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 28,97 € od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 46,59 € od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 43,49 € od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 54,79 € od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 51,51 € od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 45,93 € od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 59,18 € od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 75,96 € od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 64,93 € od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 69,50 € od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 64,86 € od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 66,31 € od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 88,87 € od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 91,59 € od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 111,75 € od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 102,79 € od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 92,89 € od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 95,25 € od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 94,82 € od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 100,27 € od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 105,08 € od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 106,08 € od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 103,44 € od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 105,92 € od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 107,76 € od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 105,81 € od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 106,87 € od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 105,51 € od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 102,07 € od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 106,65 € od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 109,08 € od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 108,14 € od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 100,75 € od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 107,87 € od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 108,92 € od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 106,76 € od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 99,07 € od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 99,32 € od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 101,80 € od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 105,50 € od 31.08.2013. pa do isplate

na iznos od 110,46 € od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 108,63 € od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 110,77 € od 30.11.2013. pa do isplate

na iznos od 113,13 € od 31.12.2013. pa do isplate

na iznos od 114,80 € od 31.01.2014. pa do isplate

na iznos od 117,77 € od 28.02.2014. pa do isplate

na iznos od 117,48 € od 31.03.2014. pa do isplate

na iznos od 115,288 € od 30.04.2014. pa do isplate

na iznos od 114,94 € od 31.05.2014. pa do isplate

na iznos od 115,20 € od 24.06.2014. pa do isplate

sve to u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana

6. U pisanom podnesku od 26. studenog 2024. (stranica 17.svibnja 2024.) tužiteljica po punomoćniku navodi da obzirom se tuženik protivio povlačenju prvo postavljenog tužbenog zahtjeva, da tužiteljica ostaje kod tužbenog zahtjeva uređenog podneskom od dana 14. siječnja 2022. godine nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, s tim da sve iznose preplate u sljedećem tužbenom zahtjevu iskazuje u protuvrijednosti valute eur, sukladno fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kn za 1 euro. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu nakon provedenog postupka donijeti sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu, broj: 528-50-4131365, sklopljen dana 24.05.2007. godine, između tužiteljice KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, dana 11. 06. 2007. godine, pod brojem Ov-13.223/07, te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, od dana presuđenja pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

Za slučaj da sud ocijeni, kako je zahtjev tužiteljice da se cijeli Ugovor o kreditu proglasi ništetnim neosnovan, tužiteljica navodi da na temelju istog historijata tužbe sukladno odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku, predlaže sudu da usvoji sljedeći tužbeni zahtjev, kojim tužiteljica potražuje da sud utvrdi ništetnima i bez pravnog učinka pojedinačne odredbe Ugovora o kreditu, te predlaže naslovnom sudu donijeti sljedeću presudu:

I.Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4131365, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke PavelićMusa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi:" u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 1.407,43 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 05. listopada 2005. do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, i to:

na iznos od 13,26 € od 30.11.2007. pa do isplate

na iznos od 13,09 € od 31.12.2007. pa do isplate

na iznos od 13,21 € od 31.01.2008. pa do isplate

na iznos od 13,23 € od 28.02.2008. pa do isplate

na iznos od 13,33 € od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 12,88 € od 30.04.2008. pa do isplate

na iznos od 19,51 € od 31.05.2008. pa do isplate

na iznos od 19,58 € od 30.06.2008. pa do isplate

na iznos od 19,05 € od 31.07.2008. pa do isplate

na iznos od 18,88 € od 31.08.2008. pa do isplate

na iznos od 18,90 € od 30.09.2008. pa do isplate

na iznos od 20,24 € od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 19,03 € od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 20,10 € od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 20,09 € od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 19,96 € od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 31,76 € od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 31,49 € od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 30,57 € od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 29,81 € od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 29,57 € od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 29,43 € od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 29,06 € od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 28,48 € od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 28,51 € od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 28,45 € od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 28,51 € od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 28,02 € od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 28,20 € od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 27,69 € od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 27,48 € od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 28,83 € od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 28,02 € od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 28,65 € od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 27,81 € od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 26,76 € od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 27,49 € od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 28,49 € od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 26,93 € od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 26,77 € od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 25,80 € od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 25,36 € od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 26,65 € od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 26,65 € od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 24,63 € od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 23,40 € od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 22,13 € od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 15,04 € od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 14,61 € od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 14,43 € od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 14,22 € od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 13,83 € od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 13,29 € od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 12,95 € od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 12,58 € od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 12,07 € od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 11,66 € od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 11,16 € od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 10,60 € od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 10,29 € od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 9,90 € od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 9,41 € od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 8,75 € od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 8,47 € od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 8,02 € od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 7,49 € od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 6,86 € od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 6,39 € od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 5,96 € od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 5,54 € od 31.08.2013. pa do isplate

na iznos od 5,13 € od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 4,61 € od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 4,13 € od 30.11.2013. pa do isplate

na iznos od 3,65 € od 31.12.2013. pa do isplate

na iznos od 3,15 € od 31.01.2014. pa do isplate

na iznos od 2,66 € od 28.02.2014. pa do isplate

na iznos od 2,13 € od 31.03.2014. pa do isplate

na iznos od 1,59 € od 30.04.2014. pa do isplate

na iznos od 1,07 € od 31.05.2014. pa do isplate

na iznos od 0,42 € od 30.06.2014. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana.

Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4131365, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 28,156.16 (dvadesetosamtisućastopedesetšest švicarskih franaka i šesnaest centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.".

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-44226374, od dana 24. 05. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: OV-13.223/07, dana 11. 06. 2007. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita".

V. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od 5.008,36 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 05. listopada 2005. do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, i to:

na iznos od 1,22 € od 31.07.2007. pa do isplate

na iznos od 2,47 € od 31.08.2007. pa do isplate

na iznos od 1,10 € od 28.02.2008. pa do isplate

na iznos od 5,14 € od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 15,27 € od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 2,86 € od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 19,10 € od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 21,78 € od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 23,11 € od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 15,00 € od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 15,92 € od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 11,64 € od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 8,58 € od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 9,83 € od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 11,99 € od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 12,19 € od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 10,72 € od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 14,52 € od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 17,65 € od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 21,96 € od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 21,45 € od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 27,19 € od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 26,58 € od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 28,97 € od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 46,59 € od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 43,49 € od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 54,79 € od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 51,51 € od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 45,93 € od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 59,18 € od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 75,96 € od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 64,93 € od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 69,50 € od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 64,86 € od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 66,31 € od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 88,87 € od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 91,59 € od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 111,75 € od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 102,79 € od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 92,89 € od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 95,25 € od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 94,82 € od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 100,27 € od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 105,08 € od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 106,08 € od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 103,44 € od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 105,92 € od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 107,76 € od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 105,81 € od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 106,87 € od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 105,51 € od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 102,07 € od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 106,65 € od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 109,08 € od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 108,14 € od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 100,75 € od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 107,87 € od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 108,92 € od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 106,76 € od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 99,07 € od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 99,32 € od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 101,80 € od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 105,50 € od 31.08.2013. pa do isplate

na iznos od 110,46 € od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 108,63 € od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 110,77 € od 30.11.2013. pa do isplate

na iznos od 113,13 € od 31.12.2013. pa do isplate

na iznos od 114,80 € od 31.01.2014. pa do isplate

na iznos od 117,77 € od 28.02.2014. pa do isplate

na iznos od 117,48 € od 31.03.2014. pa do isplate

na iznos od 115,288 € od 30.04.2014. pa do isplate

na iznos od 114,94 € od 31.05.2014. pa do isplate

na iznos od 115,20 € od 24.06.2014. pa do isplate

sve to u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana

7. Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, Otplatni plan,Kontrolni ispis unosa kredita,Prijepis knjigovodstvene kartice,Zahtjev za kredit, Promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 01.04.2007. do 30.06.2007.,Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom, Pravilnik o obračunu kamata i naknada,Tržišne parametre za auto kredit s valutnom kluzulom u CHF, proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Rezultat d.o.o.,izvršio uvid u pisano očitovanje vještaka i saslušao vještaka financijsko-knjigovodstvene struke,te saslušao svjedoka HM i tužiteljicu u svojstvu stranke.

8. Dakle predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti ,kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po navedenim osnovama.

9. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 528-50-4131365 (stranica 11 spisa) utvrđeno je da je sklopljen dana 24.svibnja 2007. godine između Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao kreditora i korisnika kredita KM i kao davatelja osiguranja.

Navedenim ugovorom tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 28.156,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1).

Člankom 2. ugovora ugovorena je redovna kamata od 5,20% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (stavak 1). Kamata po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 15% godišnje , promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose, koje korisnik kredita duguje temeljem ovog ugovora, osim u slučajevima kada je to zabranjeno prinudnim zakonskim propisima.

Namjena kredita je za kupnju automobila (čl. 6 ugovora).

Člankom 7. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 30.09.2007. godine.Kredit se otplaćuje u korist računa banke navedenog u ugovoru. Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa banke.

10. Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Zdenki Pavelić Musa iz Osijeka ( za javnog bilježnika prisjednik TM) dana 11.lipnja 2007.godine broj Ou-13.223/07 (list 15 spisa).

11. Svjedok ŽM, izjavio je saslušan kod suda da se sjeća da je supruga htjela 2007. godine kupiti osobni automobil, te je išao zajedno s njom u auto- kuću Lozić gdje su izabrali automobil. Iz auto-kuće su upućeni u Raiffeisen banku radi podizanja kredita. Tužiteljica je njegova supruga i zajedno sa njom bio je kod tuženika radi podizanja kredita, te je bio prisutan razgovoru između nje i djelatnice banke. Nudili su kredit u valuti CHF i navodili prednosti tog kredita te da će rata biti manja nego u eurskom kreditu. Dali su im ugovor na uvid koji su pročitali. Najviše su isticali prednost podizanja tog kredita, te da će rata biti manja. Nije nuđen kredit u drugoj valuti osim CHF. Koliko se sjeća nije spominjan rizik CHF. Nije bilo mogućnosti promjene odredbi ugovora, ugovor je bio unaprijed pripremljen. Išli su kod bilježnika gospođe Musa, te tamo ništa nije pojašnjavano. Kredit je isplaćen na račun auto-kuće. Supruga je bila u radnom odnosu te nije imala niti privatnu firmu, niti obrt, a niti on. Supruga je otplatila kredit uplatama u banci. U banci ih nisu upozorili na rizik sklapanja kredita u valuti CHF. Početna rata kredita je u početku bila oko 1.700,00 kuna da bi narasla na iznos od skoro 2.900,00 kuna, što im je stvorilo financijske probleme. Svakako da supruga ne bi podigla kredit da je znala da će rate kredita tako rasti. Otplata kredita je utjecala na njihovu egzistenciju, u smislu da su morali tražiti pomoć roditelja. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je bio svjestan da je ugovor vezan za valutu CHF, te da li su supruga i on znali što je valutna klauzula, svjedok je izjavio da nemaju takvo obrazovanje, znali su da može rasti rata ali su smatrali da će rasti u razumnim granicama. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li su on i supruga tražili pojašnjenja u banci, vezano za predmetni ugovor o kreditu, svjedok je izjavio da vjerojatno su u razgovoru imali nekakva pitanja. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li su tražili nekakav drugi kredit osim u valuti CHF izjavio je da nisu, jer im je ovaj kredit prezentiran kao najpovoljniji. Supruga je plaćala anuitete kredita, a on je možda nekada umjesto nje otišao uplatiti po neku ratu za nju. Uplate rata kredita je vršio u ime i za račun supruge, koja s obzirom da je imala malu djecu nije uvijek mogla otići u banku (stranica 232 spisa)

12. Tužiteljica KM izjavila je da je 2007. godine odlučila se na kupovinu osobnog automobila, te su joj za navedeno trebala sredstva. U auto-kući su joj rekli da imaju poslovnu suradnju sa Raiffeisenbank, te su joj preporučili da podigne kredit u navedenoj banci. Kada je došla u banku izrazila je želju za podizanjem kredita, izgledalo je kao da ih sve unaprijed već čeka. Dobila je primjerak ugovora da pročita, radilo se o unaprijed pripremljenom ugovoru, ugovor je pročitala, te je smatrala da ga je razumjela. U ugovoru je navedena promjenjiva kamatna stopa i ugovor je u valuti CHF. Znala je otprilike što znači promjenjiva kamatna stopa, ali joj nije predočeno da će se tako promijeniti da se rata povisi za 150%. Nije joj ništa rečeno vezano za rizik tečaja CHF. Nudilo se i u drugim valutama, ali joj je rečeno da je taj kredit najpovoljniji. Kod javnog bilježnika je sve išlo brzo, jer su morali ugovor ovjeriti kod javnog bilježnika. Automobil koji je kupila sredstvima kredita je koristila za osobne potrebe isključivo. Sama je otplatila taj kredit. Suprug je njezinim novcima s obzirom da je bila na porodiljnom, uplatio pojedine rate u njezino ime i za njezin račun. Bila je zaposlena u Getaldusu. Nije imala privatnu firmu niti obrt. Nakon što su rate krenule rasti, otišli su u banku pitati da li se što može promijeniti ali su rekli da je tako ugovoreno i da se ništa ne može promijeniti. Taj kredit joj je prouzročio financijske probleme s napomenom da je imala još jedan stambeni kredit. Kredit je otplatila. Ugovor o kreditu je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika, te nije mogla utjecati na odredbe ugovora. Otplata kredita joj je prouzročila znatne financijske probleme, bila je na porodiljnom, imala je dvoje djece u dobi od 1 i 3 godine. Da bi mogli izdržati sve to financijski pomogli su im roditelji. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je imala kakvih nejasnoća o ugovoru i da li je tražila objašnjenja, tužiteljica je izjavila da je pročitala da je promjenjiva kamatna stopa, ali nije očekivala da će se išta značajno promijeniti već je smatrala da će sve biti u razumnim granicama. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je tražila ponudu kredita u drugoj valuti osim u CHF, tužiteljica je izjavila da nije jer joj je rečeno da je to za nju najpovoljniji kredit. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li zna što znači promjenjiva kamatna stopa, izjavila je da zna, te na pitanje da li zna što je valutna klauzula izjavila je da zna. Na pitanje da li je joj itko objasnio parametre promjene kamatne stope izjavila je da nije. Imala je početni izračun. U svezi primjedbe punomoćnika tuženika na iskaz tužiteljice u dijelu gdje navodi da je suprug njezinim novcem plaćao kredit, jer je to suprotno navodu da je u to vrijeme imala manja primanja zbog porodiljnog dopusta, tužiteljica je izjavila da ostaje kod svog iskaza, da je govorila istinu, te da je njezin suprug imao svoj stambeni kredit koji je otplaćivao (stranica 234 spisa).

13. Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Rezultat d.o.o. koji je u pisanom nalazu i mišljenju (stranica 172-185 spisa) naveo:

1.Pretplata po osnovi povećanja kamatne stope po predmetnom ugovoru iznosi 2.003,72 CHF-a ili preračunato po srednjem tečaju Raiffeisenbank Austria na dan dospijeća iznosi 10.604,28 kuna( tablica br.3.).

2.Razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita umanjena za više plaćen iznos zbog promjenjive kamatne stope iznosi 37.735,52 kuna (tablica br. 4.). REKAPITULACIJA :

Iz prethodnih izračuna razvidno je da je KM obvezu po predmetnom Ugovoru o kreditu platila više za 48.339,80 kuna (tablica br.5.) i to po osnovi:

-Više plaćeno zbog povećanja kamatne stope 10.604,28 kuna

- Više plaćeno zbog tečajne razlike 37.735,52 kuna

UKUPNA PRETPLATA 48.339,80 kuna

Utvrditi koliki je iznos banka isplatila tužiteljici po osnovu kredita, te koliko je ukupan iznos svojim uplatama tužiteljica platila banci:

Banka je uplatila ne tekući račun tužiteljici 119.790,95 kuna

Tužiteljica je uplatila Banci anuiteta

196.523,19 kuna

Razlika

76.732,24 kune

13.1. U pisanom očitovanju od 03. listopada 2021.(stranica 194 spisa) vještak financijsko knjigovodstvene struke navodi da tuženik nema prigovor na matematički izračun vještaka , već osporava da je izrađen kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa i da je iskazana razlika kunske protuvrijednosti anuiteta samo u razdoblju otplate kada je bila veća kunska protuvrijednost za CHF simuliranog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita. Nalaz i mišljenje u ovom predmetu izrađen je sukladno zadacima postavljenim po rješenju suda za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Prvi zadatak je bio izračunati preplaćene iznose po osnovi kamatne stope, kao razliku između početno ugovorene kamatne stope i svake naknadno povećane kamatne stope od strane banke po svakom anuitetu, a tako je i izrađen nalaz. Fiksna kamatna stopa nije temelj izračuna kako se navodi u podnesku, već početno ugovorena kamatna stopa, jer se i ne može uzeti ništa drugo, osim početno ugovorene kamatne stope u izračun, budući ugovorom nisu definirani pojedinačni egzaktni parametri niti metodologija izračun kamatne stope. Drugi zadatak je bio izračunati preplaćene iznose zbog tečajne razlike između tečaja važećeg na dan realizacije, isplate kredita i svakog naknadnog povećanja tečaja CHF-a, a tako je i napravljen izračun za tečajnu razliku. Dakle Nalaz i mišljenje u ovom predmetu izrađen je sukladno zadacima po rješenju suda za provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u ovom predmetu.

13.2. Stalni sudski vještak Dubravka Herceg iz Rezultat d.o.o. Osijek, saslušana na ročištu kod suda izjavila je da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja od 31. kolovoza 2021. godine, kao i svog očitovanja na podnesak tuženika dostavljen 03. listopada 2021. godine. Zadatak vještaka je bio izračun visine preplaćenih mjesečnih anuiteta po osnovu povećanja kamatne stope po predmetnom ugovoru i tečajne razlike uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i početno stanje valute. Također je bio zadatak utvrditi koliki je ukupan iznos banka isplatila tužiteljici po osnovu kredita te koliko je ukupan iznos svojim uplatama tužiteljica platila banci. U skladu s navedenim napravljen je izračun. Nalaz i mišljenje sačinjen je sukladno zadatku određen Rješenjem Suda. U konkretnom slučaju, kamata je pet puta povećavana i svaki put je bila veća od početno ugovorene, koja je iznosila 5,20%, dakle nije bilo negativne razlike po osnovu kamata, što je vidljivo iz tablice broj 2 na stranici 7 nalaza. Glede tečajne razlike, negativna tečajna razlika se pojavljuje sa datumom 30. rujna 2007. godine u iznosu od 9,48 kuna i dana 30. listopada 2007. godine u iznosu od 12,95 lipa, što ukupno čini 22,43 kune. Navedeno nije bilo zadatak vještačenja, a ona je s obzirom na primjedbu tuženika utvrdila kako je naprijed navela. Na pitanje vještaku glede navoda u nalazu i mišljenju da je banka uplatila na tekući račun tužiteljici 119.790,95 kuna te da je tužiteljica uplatila banci anuiteta 196.523,19 kune, te izračunate razlike od 76.732,24 kune, što predstavlja navedena razlika, vještak je izjavila da je u navedenoj razlici sadržana preplata zbog više plaćene kamatne stope i više plaćene razlike u ukupnom iznosu od 48.339,80 kuna, a preostali iznos od 28.392,44 kune čini početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,20%, koja iznosi 5.495,08 CHF (tablica broj 1), s napomenom da nije vršila preračun u kune, koji preračun se vrši prema tečaju na dan plaćanja. Nije traženo da se napravi analiza navedenog. Na pitanje punomoćnice tuženika da vještak pojasni izračun u tabeli broj 4 na stranici 182 spisa, ukupnog iznosa od 37.735,52 kune s obzirom da razlika iznosa od 48.057,14 kuna (preplata anuiteta u kunama) iz iznosa 10.604,28 kune (više plaćeno zbog promjene kamatne stope) iznosi 37.452,86 kune, vještak je izjavila da je zbroj točan, iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o preplatama po tečajnoj razlici te nije uzet u obzir negativan iznos anuiteta. Na pitanje vještaku s obzirom da je na zapisnik na ročištu izjavila da je negativna tečajna razlika 22,43 kune zbog manjeg tečaja od početnog, da objasni ostalu razliku, vještak je izjavila da ukoliko sud zatraži da će dostaviti pojašnjenje (stranica 211 spisa).

13.3. U pisanom očitovanju od 25.svibnja 2022. (stranica 214 spisa) vještak financijsko knjigovodstvene struke navela je da ostaje kod nalaza i mišljenja koji je dan sukladno zadatku suda, da predmet izračuna nije bio izračun negativnih iznosa anuiteta na što je primjedbu stavila na ročištu punomoćnica tuženika, te kako bi pojasnila nejasnoće nastale zbog „manje plaćenih anuiteta“ daje tabelarni prikaz svih razlika po osnovu promjene tečaja. Negativna tečajna razlika zbog manjeg tečaja od početnog iznosi - 22,43 kn. Zbog manjeg tečaja CHF od početnog tečaja, a veće kamatne stope od početne kamate negativna tečajna razlika iznosi -42,07 kn. Tečajna razlika sadržana u preplaćenoj kamati iznosi -240,59kn. Ukupna negativna tečajna razlika iznosi 305,09 kn (22,43 plus 42,07plus 240,59kn).

REKAPITULACIJA:

Otplaćeno anuiteta

196.523,19kn

Anuitet po početnom tečaju

- 148.488,48kn

Razlika anuiteta

48.034,71kn

Pretplata zbog kamata

- 10.604,28 kn

Sva razlika tečaja i sa negativnim iznosom 37.430,43 kn

Preplata zbog povećanja tečaj iznosi

37.735,52 kn.

Negativna tečajna razlika iznosi

305,09 kn (37.735,52 -37.430,42).

14. Odredbom čl. 322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora,ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

16. Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

17. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je između tužiteljice i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu dana 24.svibnja 2007. godine, koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku dana 11. lipnja 2007.godine.Iz provedenih dokaza proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva,niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljici na valjani i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope, a niti rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak,te je s obzirom na navedeno tužiteljici kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze,te su stoga s obzirom na izloženo navedene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne.

18. Glede dokaznog prijedloga tuženika za saslušanjem u svojstvu svjedoka javnog bilježnika odnosno javnobilježničkog prisjednika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, sud navedeni dokazni prijedlog nije prihvatio s obzirom da javni bilježnik solemnizaciju vrši temeljem odredbe čl.59.st.2 te čl. 24,57 i 58 Zakona o javnom bilježništvu,što znači da za te isprave vrijedi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno (VTS RH Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.god.). Za napomenuti je da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem u svojstvu svjedoka djelatnika tuženika ČM (stranica 232 spisa).

19. Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

20. S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).

21. Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

22. Točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene po kolektivnoj tužbi broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013. utvrđeno je da je tužena banka u razdoblju od 01.siječnja 2004. do 31.prosinca 2008.godine povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita kod sklapanja ugovora o potrošačkim kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,te na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke,a da tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa.

23. Dakle, predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu,te se o predmetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo,te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj predmetnih odredbi ugovora u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika,s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedenih odredbi.

24. Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

25. U svezi zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti za navesti je da je odredbom čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/2003) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava (st.1.),te da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st.2.). Kako je naprijed navedeno odredbom čl. 324. st. 1. ZOO/05 je propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe.

26. Za navesti je da sukladno utvrđenjima iz kolektivnog spora a kako je naprijed citirano, tj. utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavlja se ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopio bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle kao da je isti sklopio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora.

27. Stoga s obzirom na sve naprijed izloženo,te da je u konkretnom slučaju predmet spora tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti, prvenstveno utemeljeno na tvrdnji da su ništetne odredbe ugovora o kreditu koji se u bitnome odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, prema mišljenju ovog suda predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez navedenih ništetnih odredbi u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a s obzirom na navedenu djelomičnu ništetnost moguće je pod pretpostavkama predviđenim zakonom potraživati preplaćene iznose (VSRH Rev -1172/2018-2- od 19.ožujka 2019.godine).

28. Da se predmetni ugovor o kreditu može održati na snazi unatoč tome što su pojedine odredbe toga ugovora ništetne ne protivi se čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5.travnja 1993. čije su odredbe implementirane u naš pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 78/2012). Navedena Direktiva u stavku 1. propisuje da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba, a u stavku 2. propisuje da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža ovom Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice.

29. Za napomenuti je i to da Sud Europske unije u predmetima C-118/2017 i C-260/2018 zauzevši stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora o zajmu u primjeni čl.6. Direktive Vijeća EEZ/13 polazi od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi takvog ugovora upitna (predmet C- 260/2018), no da navedeni članak ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe te da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2018), s napomenom da je upravo odredbom čl. 324 ZOO/05 propisana mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništetne ugovorne odredbe.

30. S obzirom na izloženo predmetni ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti,dok su ništetne odredbe u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kako je to naprijed navedeno, ništetnost kojih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog pravnog posla, jer on sadrži sve elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost.

31. Odredbom čl. 323. st.1. ZOO, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora,a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

32. Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano,s napomenom da tuženik nije predlagao novo financijsko knjigovodstveno vještačenje na navedene okolnosti, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli preplatio tuženiku ukupno iznos od 6.415,79 EUR (48.339,80kn) i to više plaćeno zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 1.407,43 EUR (10.604,28kn) ,te više plaćeno zbog tečajne razlike 5.008,36 EUR (37.735,52 kn),te je stoga sud naložio tuženiku platiti tužitelju navedene iznose sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci presude (čl.1115. ZOO; čl.29. ZOO). Naime, s obzirom da je utvrđeno da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

33. Dokazni prijedlog tuženika za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost povijesnog kretanja 6mj. Libor za CHF,3-godišnje premije rizika za hrvatsko tržište (tzv. CDS) i 6-mjesečnog troška regulacije ,te usporedba zbroja tih parametara sa promjenom i visinom promjenjive kamatne stope iz tužiteljevog kredita i prosječnim stopama sličnih kredita u RH (stranica 42 spisa) - je neutemeljen, jer navedeni parametri nisu ugovoreni predmetnim ugovorom o kreditu.

34. U odnosu na navod tuženika da je kod izračuna potrebno uzeti u obzir manje plaćene iznose, tj. kada su kamatna stopa i tečaj bili niži u odnosu na početno ugovoreno, za navesti je da s obzirom da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu povećanja kamatne stope i tečajne razlike, da je stoga relevantan izračun vještaka u kojem su navedeni preplaćeni iznosi a prema kojem izračunu je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev za isplatu po osnovu ništetnih odredbi ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli. Dakle, za navesti je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl.2.st.1.ZPP),te je za navesti da tužitelj kao ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu nije odgovoran za ništetnost citiranih ugovornih odredbi u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, već je tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kako je naprijed navedeno tj. zaključujući ugovore o kreditu korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi, te eventualna korist koju smatra da je izgubio zbog ugovaranja nepoštenih ugovornih odredbi i vlastitih obračuna ne može teretiti potrošača (čl.323.st.2. ZOO/05). Također je za navesti da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe o stjecanju bez osnove, te je u konkretnom slučaju naloženo tuženiku vratiti tužitelju samo one iznose koje je neosnovano primio na osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a kako je to naprijed navedeno. Za navesti je i to da tuženik nije istakao procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl.333 ZPP, niti materijalno pravni prigovor prijeboja iz čl.195. i 196. ZOO, niti podnosio protutužbu u odnosu na iznose za koje smatra da predstavljaju tzv. negativnu razliku anuiteta (VSRH Rev-549/2023-4 od 18.prosinca 2023.).

35. U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

35.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 31.siječnja 2022.godine zauzeo je pravno shvaćanje broj Su-IV -33/2022- 2, prema kojem ako je ništetnost ustanovljena, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju,a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

35.2. U konkretnom slučaju eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova ( 245.st.1. ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12 ( u dijelu za promjenjivu kamatu),dakle nakon 13. lipnja 2014. godine, a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 17.svibnja 2019. godine, s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017).

35.3. Dakle, zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako je naprijed navedeno,neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju,a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, pa s obzirom na izloženo prigovor zastare eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa kamata i razlike tečaja u konkretnom slučaju nije osnovan ( VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel,Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

36. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, odnosno da pojedine uplate rata kredita nije izvršila tužiteljica, za navesti je da je u svezi navedenog tužiteljica saslušana u svojstvu stranke ,te upozorena na dužnost kazivanja istine i posljedice davanja lažnog iskaza izjavila da je sama otplatila kredit, da je njezin suprug kada je bila na porodiljnom dopustu njezinim novcima uplatio pojedine rate kredita u njezino ime i za njezin račun, te da je njezin suprug imao svoj stambeni kredit koji je otplaćivao. Navode tužiteljice potvrdio je u svom iskazu svjedok ŽM, suprug tužiteljice koji je izjavio da je njegova supruga otplatila kredit uplatama u banci, te da je išao poneku ratu uplatiti za tužiteljicu, koje uplate je vršio u ime i za račun supruge ,koja s obzirom na malu djecu nije uvijek mogla otići u banku. Dakle, s obzirom na izloženo u konkretnom slučaju tužiteljica je u obveznom odnosu prema tuženiku, te ne proizlazi dokazanim da je eventualno treća osoba ovlaštenik utuženog potraživanja, pa je prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je istakao tuženik neosnovan (čl.161. ZOO,čl.219.st.1.ZPP).

37. Tužiteljica po punomoćniku u pisanom podnesku od 17. svibnja 2024. (stranica 224 spisa) povukla je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti, čemu se tuženik protivio (stranica 232 spisa)te je stoga sud s obzirom na izloženo o navedenom tužbenom zahtjevu tužiteljice donio odluku kao u izreci.

38. Glede preostalog dijela eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva a radi utvrđenja ništetnom odredbe čl.1. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o visini iznosa glavnice kredita, za navesti je da tužiteljica nije navela postojanje pravnog interesa,razloge i dokaze za utvrđenje ništetnosti ugovora u navedenom dijelu,već samo glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i isplate preplaćenih iznosa po navedenim osnovama,te je stoga sud u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio (čl.7.s.t.1.,čl.219.st.1. ZPP).

39. U pisanom podnesku od 14.siječnja 2022. (stranica 198 spisa) tužiteljica po punomoćniku snizila je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa, što ima karakter povlačenja tužbe, čemu se tuženik nije protivio, te je stoga sud temeljem odredbe čl.193. ZPP donio rješenje kao u izreci (6.436,34 EUR – 6.415,79 EUR = 20,55 EUR).

40. Tužiteljica po punomoćniku u pisanom podnesku od 14.svibnja 2021. (stranica 149 spisa) a prije zaključenja prethodnog postupka postavila je i tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti,te po provedenom vještačenju po vještaku financijsko-knjigovodstvene specificirala eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u skladu s izračunom vještaka financijsko-knjigovodstvene struke kako je naprijed navedeno, te u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u RH, pri čemu je iz istih činjeničnih osnova zahtijevala novčane iznose sukladno izračunu vještaka,te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl.191.st.2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R- 469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužiteljica o egzaktnoj visini svoje tražbine mogla saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl.190.st.2. ZPP (čl.39.,čl.117.st.2.ZID ZPP), kao i temeljem odredbe čl.190.st.3. ZPP, jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, te je stoga sud donio rješenje kao u izreci (Napomena: Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-162/2021 od 26.studenog 2020.godine

- točka 4.).

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.5. ZPP u svezi s čl.188.st.2. ZPP (Napomena: VSRH Rev-451/2022-2- od 3.listopada 2023.).

41.1. S obzirom na uspjeh u postupku naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.008,33 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe (Tbr.7.t.1.) u visini od 100 bodova, sastav pisanih podnesaka od 02.10.2019 (Tbr.8.t.1.) 100 bodova, 14.05.2021. (Tbr.8.t.1) 100 bodova, 14.01.2022. (Tbr.8.t.1.) 100 bodova i 17.05.2024. (Tbr.8.t.1.) 100 bodova, te za zastupanja na ročištima kod suda dana 03.10.2019. (Tbr.9.t.2.) 50 bodova, 25.05.2021. (Tbr.9.t.1) 100 bodova, 16.05.2022. (Tbr. 9.t.1.), 24.10.2024.(Tbr.9.t.2.) 50 bodova,02.12.2024. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova i 23.05.2024.(Tbr.9.t.1.) 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV, troška vještačenja u iznosu od 398,17 EUR i troška plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 110,16 EUR (830,00 kn). Sud tuženiku nije priznao zahtijevani trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 110,17 EUR s obzirom da je odredbom čl.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, a odredbom čl.13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano je da navedeni zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „ Narodnim novinama“, pa s obzirom na navedeno tužiteljici ne pripada pravo na zahtijevani trošak sudske pristojbe na presudu.

42. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

43. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 10. ožujka 2025..

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude i rješenja, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude i rješenja.

Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba (čl.190. ZPP).

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika