Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: R1 Ob-3/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ana-Mariji Murić kao sucu pojedincu u izvanparničnom predmetu predlagatelja ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici TN, odvjentici iz Varaždina, protiv protustranke UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Davorki Kovač, odvjetnici iz Varaždina, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, nakon ročišta održanog dana 17. listopada 2024. u prisutnosti predlagatelja i protustranke, 10. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog predlagatelja ĐN za utvrđenjem izvanbračne zajednice sa pok. IN, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predlagatelj je ovome sudu podnio prijedlog protiv protustranke za utvrđenjem postojanja izvanbračne zajednice sa pok. IN. U prijedlogu navodi da je bio u braku s IN od 1979. Dodao je pred kraj zatražila rastavu braka, no da je govorila da neka ne brine, da može biti s njom dokle je živ, zbog čega se nije protivio razvodu braka. Istaknuo je kako su živjeli u skladu i međusobnom poštovanju do njene smrti, da je ona kuhala, a kada više nije mogla, da je on kupovao i donosio hranu za njih oboje, donosio joj je lijekove, davao inzulin i mijenjao pelene.

2. U odgovoru na prijedlog protustranka ističe kako nije točno da bi predlagatelj živio u izvanbračnoj zajednici s njezinom pok. majkom IN. Navodi kako je brak između predlagatelja i pok. IN razveden presudom Općinskog suda u Varaždinu br. P-1166/1994 od 17. listopada 1994., koja je postala pravomoćna 18. prosinca 1994., s time da je pok. IN ponovno vratila svoje djevojačko prezime IN 2003. Nakon razvoda braka pok. IN imala je svoje domaćinstvo, odvojene financije te ništa nije dijelila s predlagateljem, a ako bi joj trebala bilo kakva pomoć pomagala joj je protustranka. Dodala je kako je predlagatelj bio fizički i verbalno agresivan prema pok. IN o čemu postoji i liječnička dokumentacija te se ista njega bojala. Predlagatelj je nakon razvoda ostao živjeti u istom stanu te nije htio izaći iz stana, a pok. majka ga nije mogla niti na koji način iseliti jer ga se bojala te zbog toga što je prema njoj bio agresivan. Prema tome, predlagatelj i pok. IN nisu živjeli ni u emotivnoj, ni u financijskoj niti u obiteljskoj zajednici već su živjeli svako za sebe.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u opomenu na stani 4 spisa, račun na strani 5 spisa, ovlaštenje na strani 6 spisa, rodni list na strani 17 spisa, saslušao je svjedoke SN, GN, DN, ŽN i JN te stranke u svrhu dokazivanja. Ujedno je izvršen uvid u predmete ovog suda br. P-1166/94 i O-1462/17. Sud nije saslušao svjedokinju KN budući je predlagatelj odustao od njenog saslušanja.

4. Rezultate izvedenih dokaza sud je analizirao svakog zasebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti, dovodeći ih u vezu s rezultatima cjelokupnog postupka, čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22, 155/23), u vezi s čl. 2. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine", broj 59/2023) te je odlučeno da je prijedlog predlagatelja neosnovan.

5. Odredbom čl. 11. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 dalje ObZ) je propisano da izvanbračna zajednica predstavlja životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Pri tome, kao što je vidljivo, Obiteljski zakon ne određuje što opisana životna zajednica u svom značenju podrazumijeva. Međutim, razmotre li se osobna prava i dužnosti bračnih drugova, to bi se i zajednica izvanbračnih drugova trebala temeljiti na ravnopravnosti, solidarnosti i sporazumijevanju kako je određeno čl. 31. ObZ u smislu da bi izvanbračna zajednica bila zajednica u kojoj su partneri dužni jedan drugom biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose. Dakle, pored činjenice životne zajednice neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće, ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, ova zajednica morala bi imati takvu kvalitetu da se temelji na načelima ravnopravnosti partnera, međusobnog poštovanja i pomaganja, te emotivnoj vezanosti partnera. Nužnost postojanja emotivne, ekonomske i druge povezanost partnera u zajednici života, da bi ona dobila kvalitetu izvanbračne zajednice i bila izjednačena sa bračnom zajednicom, u svojim odlukama pretpostavlja i Vrhovni sud Republike Hrvatske i to u odlukama Broj: Rev 248/2017-2 od 9. ožujka 2021. i Rev 1121/07 od 22. studenoga 2007.

6. Stoga ovaj sud nalazi da je predlagatelj u cilju dokazivanja osnovanosti svog prijedloga, tijekom postupka bio dužan dokazati da je između pok. IN i njega postojala trajnija kako formalna zajednica života na istoj adresi, tako i ekonomska i emotivna zajednica.

7. Saslušani svjedoci SN i DN, bili su poznanici pok. IN, s istom su živjeli u istoj zgradi te ono što su isti potvrdili je da su predlagatelj i pok. IN živjeli zajedno u istome stanu, a što nije niti sporno. Isticali su kako im nije poznato kakvo je bilo stanje u njihova četiri zida, da nisu govorili jedan protiv drugog, s time da je DN navodila kako je o pok. IN brinuo upravo predlagatelj, no da o tome nema neposrednih saznanja već da joj je to rekao predlagatelj.

8. Svjedokinja GN isticala je kako je poznavala pok. IN od 2003., da je bila u njihovom stanu nekoliko puta, zadnji puta prije nekih pet godina. Nije imala saznanja o njihovom financijama niti o njihovom funkcioniranju unutar četiri zida, no isticala je kako joj je pok. IN rekla da ju je kćer nagovorila na razvod braka. Smatra kako je o IN brinuo upravo predlagatelj, donosio bi joj hranu iz KTC-a te bi ista uvijek bila uredna.

9. Obzirom na navode predmetnih svjedoka, ono što je svima zajedničko je da se ne radi o osobama koje bi bile bliske predlagatelju i pok. IN, već se radi o susjedima ili poznanicima, koji nisu imali neposrednih uvida u način funkcioniranja pok. IN i predlagatelja. Činjenica da se isti nisu svađali pred njima ili loše govorili jedno o drugome ne iznenađuje budući da se ne radi o bliskim osobama kojima bi se iznosile intimne stvari. Isti također nisu imali neposrednih saznanja niti o eventualnoj brizi za pok. IN u njenoj bolesti već su o tome imali svoje mišljenje ili su to čuli od samog predlagatelja. Svjedokinja GN, iako se pokušava prikazati kao osoba koja je bila nešto bliskija pok. IN, nije se mogla izjasniti o godini njene smrti, niti je su li isti 2003. već bili razvedeni ili ne, a što ukazuje na činjenicu da između njih nije postojala bliskost (predmetnom doprinosi i tvrdnja svjedokinje da nema saznanja o načinu njihovog funkcioniranja unutar njihova četiri zida, odnosno činjenica da predmetna svjedokinja nije isticala nikakve pojedinosti života predlagatelja i pok. IN, a koje pojedinosti bi dovele do zaključka da je ista imala potrebnih saznanja o njihovoj zajednici).

10. S druge strane svjedokinja ŽN, također susjeda predlagatelja i pok. IN, istaknula je kako joj je na njen direktni upit pok. IN odgovorila da joj je predlagatelj samo sustanar, dok je svjedokinja JN isticala kako su njena baka (pok. IN) i predlagatelj samo fizički dijelili stambeni prostor nakon razvoda braka, no da njihova zajednica nije imala karakteristike braka, da su imali odvojene financije (njena majka je bila opunomoćena na njen račun te joj je ona podizala novce, plaćala račune i kupovala potrebne namirnice). Dodala je kako predlagatelj i pok. IN nisu niti spavali zajedno već je svatko imao svoj kauč, nisu odlazili zajedno nikome u posjete niti na druge događaje, o baki da je brinula njena majka.

11. Sam predlagatelj prezentirao je njihovu zajednicu kao skladnu (zajedno su pili kavu, bili intimni, kada se razboljela da je on kupovao hranu za njih dvoje u KTC-u), no s druge strane ističe kako je kćer bila opunomoćena na njen račun, da je kod kćeri bila nakon operacije kuka, da je kćer platila troškove pogreba, da ne zna koji razlog je bio za razvod braka (smatra da ju je kćer nagovorila), a isto tako smatra kako je uobičajeno da osoba nakon razvoda braka vrati svoje prezime.

12. Iz iskaza protustranke proizlazi kako je do razvoda braka došlo zbog toga što je predlagatelj bio agresivan prema pok. IN, fizički ju je napadao i vrijeđao, a ona to više nije mogla trpjeti. Nakon razvoda da ga se nije mogla riješiti, prijetio je da će se ubiti i da će ona za to biti kriva, da on nije imao kuda otići, tako da su na kraju ostali skupa u tom stanu no svako je imao svoj život. Svako je spavao na svom kauču, pok. IN je većinom tijekom dana bila u kuhinji ili na balkonu, a on u sobi, gdje ga ona nije smjela ometati, tako da je tamo išla samo spavati. Istaknula je kako je predlagatelj sam sebi kupovao hranu, a ona je majci donosila namirnice. Kada majka više nije mogla kuhati, donosila joj je hranu. Nakon operacije kuka boravila je kod nje do oporavka. Istaknula je kako je majka bojala predlagatelja. U bolesti da je svaki dan dolazila, prala ju je, ali ne u kadi već u kuhinji jer on nije dao da se kupa u kadi jer je tvrdio da je kada njegova. Isto tako nije si mogla prati niti veš jer je on kupio veš mašinu, zbog čega je ona majčino rublje odnosila k sebi i tamo ga prala.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su predlagatelj i pok. IN bili u braku koji je razveden 1994., s time da su nakon razvoda nastavili živjeti u istom stanu, a što su potvrdili svi saslušani svjedoci, pa i sama protustranka. No spornim se ukazala činjenica je li takav njihov suživot imao karakter izvanbračne zajednice ili ne.

14. Uvidom u predmet ovog suda br. P-1166/1994 vidljivo je da je predlagatelj kod Centra za socijalni rad dana 27. srpnja 1994. izjavio kako se protivi razvodu braka zbog svoje neriješene stambene situacije, a do poremećaja u njihovim bračnim odnosima da je došlo zbog nerazumijevanja, neslaganja, ljubomore i ne prihvaćanja jedno drugoga te da se osjeća ugroženim i traži pomoć. Pok. IN je na ročištu kod suda 16. rujna 1994. izjavila kako ju ovdje predlagatelj već godinama tuče, uvredljivo se prema njoj ponaša, odlazi, a da ne govori kamo ide, da između njih ne postoji nikakav dogovor niti normalni bračni život. Da navedeno traje godinama te da ju je ovdje predlagatelj ponovo istukao tako da je završila u bolnici, a što ona više ne može podnositi. Isto tako dodala je kako ju je kćer pokušala nagovoriti da mu da još jednu priliku, da će se možda promijeniti, no to se nije dogodilo.

15. Iz predmetnog je vidljivo kako navodi predlagatelja u ovome postupku da nije znao koji je razlog razvoda braka te da ju je kćer na to nagovorila, nisu točni, obzirom da sam predlagatelj u postupku razvoda braka navodi da su njihovi odnosi poremećeni zbog nerazumijevanja, neslaganja i ljubomore, dok je pok. IN sama istaknula u tom postupku kako ju je kćer nagovarala da pruži još jednu priliku ovdje predlagatelju, ali da se ona s tim nije složila, a što opovrgava tvrdnje predlagatelja da bi ju kćer nagovarala na razvod braka.

16. Isto tako uvidom u predmet ovog suda br. O-1462/2017 vidljivo je da ovdje predlagatelj nije sudjelovao u tom ostavinskom postupku, niti je nasljeđivao kao izvanbračni suprug. Isto tako predlagatelj ne ističe da bi bio zatajen kao nasljednik u navedenom ostavinskom postupku niti je u tom smislu pokretao bilo kakve parnične postupke.

17. Za postojanje izvanbračne zajednice muškarca i žene nije od odlučnog značaj da žive na istoj adresi, ali u ovom predmetu, sud smatra, kako predlagatelj nije dokazao kako bi u razdoblju od tri godine između njega i pokojne IN postojala trajnija ekonomska i emotivna zajednica s obzirom da se mora raditi o faktičnoj zajednici dviju osoba suprotnog spola koja je trajna, a od bračne se zajednice razlikuje samo o tome što nije formalnopravno zaključen brak. Da bi se odnos neudane žene i neoženjenog muškarca mogao izjednačiti s bračnom zajednicom mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, što podrazumijeva zajedničku svakodnevicu, zajedničke financije i intimnu odanost, pa i namjeru da takva zajednica bude trajna te pored toga takva zajednica, a u smislu odredbe članka 11. ObZ-a mora trajati najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno dijete, odnosno da bi ona bila izvanbračna zajednica mora sadržavati sve kvalitete bračne zajednice. Iako je predlagatelj živio u istom stanu kao i pok. IN, sud je iz provedenog postupka utvrdio da je razina bliskosti pokojne i predlagatelja ostala samo na razini nužnog sustanarstva te da predlagatelj nije dokazao da je njihov odnos imao takav stupanj životne, ekonomske i intimne povezanosti koji bi upućivao na to da je među njima postojala izvanbračna zajednica sukladno čl. 11. ObZ-a.

18. Obzirom na sve iznijeto, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana-Marija Murić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja predlagatelju je dopuštena žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog Suda pisano u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja.

Dostaviti:

1. Željka Mance, odvjetnica iz Varaždina

2. Davorka Kovač, odvjetnica iz Varaždina