REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž R-44/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici EZP, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1768/2023-16 od 25. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se, kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1768/2023-16 od 25. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:
„I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 2.130,20 eura, sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.900,00 eura od 14. listopada 2023.g, a na iznos od 230,20 eura od 25. studenoga 2024. do isplate po stopi koja se do 29.12.2023.g. godine određuje u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 1.935,00 euro od 14.10.2023. do 27.10. 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III/ Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u dijelu kojim se potražuju zakonske zatezne kamate na iznos od 2.130,20 euro od 29.09. 2023.
IV/ Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u kojim potražuje zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.935,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 29.9.2023.
V/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 875,00 euro sa zateznom kamatom tekućom od 25. studenoga 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana,
VI/ Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 875,00 euro, kao neosnovan.“
2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.
Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači sukladno iznesenim žalbenim razlozima u tuženiku naloži naknaditi mu troškove postupka koji se odnose na troškove sudske pristojbe na žalbu.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je temeljem odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.
6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi iz štetnog događaja od 4.1.2023., kada je kao djelatnik osiguranika tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, zadobio ozljedu na radu u skladištu pilane u Tikvešu, prilikom utovara paleta na grijanje na traktorsku prikolicu, smatrajući tuženika, kao osiguravatelja njegovog poslodavca od odgovornosti policom osiguranja broj: [broj police osiguranja], odgovornim za njezin nastanak, sve utemeljeno na odredbi čl. 1045., čl. 1095. i čl. 1100. u vezi odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).
9. Obzirom na žalbene navode žalitelja, u ovom dijelu postupku, nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, niti sama pravna osnova zahtjeva tužitelja ( nastanak ovog štetnog događaja), kao ni činjenica da je s ove osnove tuženik 27.10. 2023., prije podnošenja ove tužbe, na ime naknade štete isplatio tužitelju iznos od 1.935,00 euro. Nije sporno ni da tužitelju pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos naknade štete počev od 14.10.2023. pa do isplate 27.10. 2023. Sporna je visina štete, koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužitelj.
10. Tijekom ovog postupka sud prvog stupnja je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, relevantnih činjenica pravilno, i po ocjeni ovog suda, utvrdio ( čl. 8. ZPP ):
- da je tužitelj u štetnom događaju od 4.1.2023., kao djelatnik osiguranika tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, zadobio ozljedu na radu u skladištu pilane u Tikvešu, prilikom utovara paleta na grijanje na traktorsku prikolicu u vidu prijeloma srednje 5 prsta desne šake, bez ozljede tetiva, mišića, sa utrnulošću i gubitkom osjeta te značajnije ukočenje 5 prsta desne šake u području PIP i DIP zgloba;
- da je tužitelj u vezi ozljeda zadobivenih u navedenom štetnom događaju trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta 14 dana, a slabijeg intenziteta sumarno tijekom 20 dana;
- da je trpio primarni strah jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno jednog dana, srednjeg intenzitet u vremenu od kumulativno 7 dana i strah manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana;
- da je kod tužitelja u vezi sa ovom ozljedom došlo do smanjenja opće, životne aktivnosti od 5% zbog ukočenja 5 prsta desne šake te zbog nemogućnosti potpunog zatvaranja 5 prstom kao i gubitka osjeta;
- da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć (za vrijeme nošenja imobilizacije 55 dana) u trajanju od po 2 sata dnevno za uobičajene poslove (oblačenja, svlačenje, odlasci na kontrole liječnika, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, a istu je mogao pružiti netko od ukućana).
11. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 8. ZPP) sud prvog stupnja zaključuje da tuženiku na temelju odredbe čl. 1100. u vezi odredbe čl. 19. ZOO pripada pravo na pravičnu novčana naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.700,00 eura te sukladno odredbi čl. 1095. ZOO na ime imovinske štete zbog tuđe pomoći iznos od 365,20 euro, ali s obzirom na nesporno utvrđenu činjenicu da mu je u izvansudskom postupku već plaćen iznos od 1.935,00 euro, to da mu u ovom postupku pripada pravo na isplatu iznosa od 2.130,20 eura.
11. Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje i da tužitelju na nesporno isplaćeni iznos od 1.935,00 eura pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče počev od 14.10.2023. odnosno nakon proteka roka od 14 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate 27.10. 2023. ( čl. 919. st. 1. ZOO), dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev odbio kao neosnovan.
12. Ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, suprotno žalbenim navodima žalitelja, prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu jasne i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj svojom žalbom.
13. Na temelju odredbe čl. 1045. st. 1 ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
13.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
14. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, a koja činjenična utvrđenja nisu dovedena u dvojbu ni žalbenim razlozima žalitelja, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima tuženika, i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelju na ime pretrpljene imovinske i neimovinske štete iz navedenog štetnog događaja, koju trpi zbog povrede prava osobnosti, pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u presuđenom novčanom iznosu, cijeneći pri tom pravilno sve činjenice koje utječu na odmjeravanje svih vidova ove pravične novčane naknade, a napose okolnosti konkretnog slučaja, kao i životnu dob tužitelja, radi čega je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom.
14.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da je sud prvog stupnja visinu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete koju trpi tužitelj odmjerio uz pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe iz čl. 1100. ZOO i Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a cijeneći pri tome sve okolnosti konkretnog slučaja. Pri tome, valja istaknuti da ti kriteriji i iznosi predstavljaju samo određenu orijentaciju u dosuđivanju pravične novčane naknade nematerijalne štete. Međutim, oni ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja, a što je prvostupanjski sud svakako uzeo u obzir prilikom dosude ove pravične novčane naknade.
14.2. Iako tuženik u žalbi posebno ne pobija presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je tužitelju na ime naknade imovinske štete koju trpi zbog tuđe pomoći, temeljem odredbe čl. 1095. ZOO dosuđen iznos od 365,20 euro, valja istaknuti da je sud prvog stupnja cijeneći utvrđeno činjenično stanje koje niti žalitelj ne dovodi u dvojbu da je tužitelju takva pomoć bila potrebna za vrijeme nošenja imobilizacije 55 dana u trajanju od po 2 sata dnevno i to prilikom obavljanja uobičajenih poslova (oblačenja, svlačenje, odlasci na kontrole liječnika, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično) te uobičajene cijene jednog sata tuđe pomoći i njege od 3,32 eura, pravilno primijenio materijalno pravo i u tom dijelu, radi čega je žalbu žalitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.
15. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti u cijelosti, kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.
Pula - Pola, 10. ožujak 2025.
Predsjednik vijeća:
Robert Fabris
