REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1509/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: tužiteljica), zastupane po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv prvotužene- protutužiteljice ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje:prvotužena), drugotuženika-protutužitelja ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje:drugotuženika) i trećetužene-protutužiteljice PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], (dalje:trećetuženice) svi na adresi [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi drugotuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-759/2021-52 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice i žalba drugotuženika djelomično se odbijaju kao neosnovane a djelomično prihvaćaju te se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P- 759/2021-52 od 27. listopada 2023.

a) potvrđuje u točki I. izreke - u dijelu kojim je drugotuženiku ZO naloženo da tužiteljici IO isplati iznos od 14.115,01 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude (27. listopada 2023.) do isplate, a preinačuje u dijelu kojim je određena visina stope zakonske zatezne kamate na način da se stopa određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena,

b) potvrđuje u točki II. izreke - u dijelu kojim je u odnosu na drugotuženika odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 5.884,99 EUR, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, a preinačuje u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 14.115,01 EUR na način da se drugotuženiku nalaže da tužiteljici na iznos od 14.115,01 EUR isplati zakonsku zateznu kamatu od 14. siječnja 2019. (od podnošenja tužbe) do 26. listopada 2023. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 26. listopada 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana,

c) potvrđuje u točkama III., V. i VII. izreke,

d) potvrđuje u točki VI. izreke - u dijelu koji je tužiteljici IO naloženo isplatiti tuženicima novčani iznos od ukupno 500,00 EUR na ime naknade štete sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude (27. listopada 2023.) do isplate, a preinačuje u dijelu kojim je određena visina stope zakonske zatezne kamate na način da se stopa određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena,

e) potvrđuje u točki VIII. izreke - u dijelu kojim je tužiteljici naloženo prvotuženici i trećetuženici naknaditi trošak postupka u iznosu od po 66,36 EUR svakoj, tj. ukupno 132,00 EUR na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude (27. listopada 2023.) do isplate, a preinačuje u dijelu kojim je određena visina stope zakonske zatezne kamate na način da se stopa određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena,

f) preinačuje u točki IV. izreke tako da u tom dijelu sada u cijelosti glasi:

„IV. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženicima iznos od 3.041,44 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na;

-na iznos od 85,68 EUR teče od 30.04.2017.

-na iznos od 214,28 EUR teče od 31.05.2017.

-na iznos od 214,28 EUR teče od 30.06.2017.

-na iznos od 214,28 EUR teče od 31.07.2017.

-na iznos od 214,28 EUR teče od 31.08.2017.

-na iznos od 214,28 EUR teče od 30.09.2017.

-na iznos od 214,28 EUR teče od 31.10.2017.

-na iznos od 214,28 EUR teče od 30.11.2017.

-na iznos od 214,28 EUR teče od 31.12.2017.

-na iznos od 225,73 EUR teče od 31.01.2018.

-na iznos od 225,73 EUR teče od 28.02.2018.

-na iznos od 225,73 EUR teče od 31.03.2018.

-na iznos od 225,73 EUR teče od 30.04.2018.

-na iznos od 225,73 EUR teče od 31.05.2018.

-na iznos od 112,87 EUR teče od 15.06.2018.

do isplate, po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate na način da se stopa zatezne kamate u tom razdoblju određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu protutužbeni zahtjev tuženika radi isplate daljnjeg iznos od 8.323,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.“

g) preinačuje u točki IX. izreke tako da u tom dijelu sada glasi:

„IX. Nalaže se drugotuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 4.438,02 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja drugostupanjske presude 10. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan“.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 280,77 EUR u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 1.594,23 EUR) zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju pod 2.ZO da isplati tužiteljici- protutuženici HO iznos od 14.115,01 EUR, što odgovara iznosu od 106.349,54 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude (27. listopada 2023.), pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu, preko dosuđenog, tj. za iznos od 5.884,99 EUR, što odgovara iznosu od 44.340,46 kn, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao i više zatraženim zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos, tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice u odnosu na tuženika-protutužitelja pod 2., odbija se kao neosnovan.

III. Tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice TO u odnosu na tuženice- protutužiteljice pod 1. ŠO i 3. PO odbija se kao neosnovan u cijelosti.

IV. Nalaže se tužiteljici-protutuženici isplatiti tuženicima-protutužiteljima pod 1. do 3. iznos od 11.364,59 EUR, što odgovara iznosu od 85.626,50 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na iznose najamnine kako slijedi:

Od 10.12.2013.-31.12.2013. iznos 142,55 EUR

Od 01.01.2014.-31.01.2014. iznos 209,47 EUR

Od 01.02.2014.-28.02.2014. iznos 209,47 EUR

Od 01.03.2014.-31.03.2014. iznos 209,47 EUR

Od 01.04.2014.-30.04.2014. iznos 209,47 EUR

Od 01.05.2014.-31.05.2014. iznos 209,47 EUR

Od 01.06.2014.-30.06.2014. iznos 209,47 EUR

Od 01.08.2014.-31.07.2014. iznos 209,47 EUR

Od 01.09.2014.-30.08.2014. iznos 209,47 EUR

Od 01.10.2014.-31.10.2014. iznos 209,47 EUR

Od 01.11.2014.-30.11.2014. iznos 209,47 EUR

Od 01.12.2014.-31.12.2014. iznos 209,47 EUR

Od 01.01.2015.-31.01.2015. iznos 202,64 EUR

Od 01.02.2015.-28.02.2015. iznos 202,64 EUR

Od 01.03.2015.-31.03.2015. iznos 202,64 EUR

Od 01.04.2015.-30.04.2015. iznos 202,64 EUR

Od 01.05.2015.-31.05.2015. iznos 202,64 EUR

Od 01.06.2015.-30.06.2015. iznos 202,64 EUR

Od 01.07.2015.-31.07.2015. iznos 202,64 EUR

Od 01.08.2015.-31.08.2015. iznos 202,64 EUR

Od 01.09.2015.-30.09.2015. iznos 202,64 EUR

Od 01.10.2105.-31.10.2015. iznos 202,64 EUR

Od 01.11.2015.-30.11.2015. iznos 202,64 EUR

Od 01.12.2015.-31.12.2015. iznos 202,64 EUR

Od 01.01.2016.-31.01.2016. iznos 205,32 EUR

Od 01.02.2016.-29.02.2016. iznos 205,32 EUR

Od 01.03.2016.-31.03.2016. iznos 205,32 EUR

Od 01.04.2016.-30.04.2016. iznos 205,32 EUR

Od 01.05.2016.-31.05.2016. iznos 205,32 EUR

Od 01.06.2016.-30.06.2016. iznos 205,32 EUR

Od 01.07.2016.-31.07.2016. iznos 205,32 EUR

Od 01.08.2016.-31.08.2016. iznos 205,32 EUR

Od 01.09.2016.-30.09.2016. iznos 205,32 EUR

Od 01.10.2016.-31.10.2016. iznos 205,32 EUR

Od 01.11.2016.-30.11.2016. iznos 205,32 EUR

Od 01.12.2016.-31.12.2016. iznos 205,32 EUR

Od 01.01.2017.-31.01.2017. iznos 214,28 EUR

Od 01.02.2017.-28.02.2017. iznos 214,28 EUR

Od 01.03.2017.-31.03.2017. iznos 214,28 EUR

Od 01.04.2017.-30.04.2017. iznos 214,28 EUR

Od 01.05.2017.-31.05.2017. iznos 214,28 EUR

Od 01.06.2017.-30.06.2017. iznos 214,28 EUR

Od 01.07.2017.-31.07.2017. iznos 214,28 EUR

Od 01.08.2017.-31.08.2017. iznos 214,28 EUR

Od 01.09.2017.-31.09.2017. iznos 214,28 EUR

Od 01.10.2017.-31.10.2017. iznos 214,28 EUR

Od 01.11.2017.-30.11.2017. iznos 214,28 EUR

Od 01.12.2017.-31.12.2107. iznos 214,28 EUR

Od 01.01.2018.-31.01.2018. iznos 225,73 EUR

Od 01.02.2018.-28.02.2018. iznos 225,73 EUR

Od 01.03.2018.-31.03.2018. iznos 225,73 EUR

Od 01.04.2018.-30.04.2018. iznos 225,73 EUR

Od 01.05.2018.-31.05.2018. iznos 225,73 EUR

Od 01.06.2018.-15.06.2018. iznos 112,87 EUR

koje zakonske zatezne kamate teku na naprijed označene pojedinačne iznose do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

V. U preostalom dijelu, preko dosuđenog, tj. za iznos od 10.201,69 EUR (76.864,63 kn) zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja pod 1. do 3. odbija se kao neosnovan.

VI. Nalaže se tužiteljici-protutuženici HO isplatiti tuženicima-protutužiteljima pod 1. ŠO, 2. ZO i 3. PO novčani iznos od ukupno 500,00 EUR (3.767,25 kn), a ime naknade štete zbog oštećenja tuđe stvari, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude (27. listopada 2023.) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

VII. U preostalom dijelu, preko dosuđenog, tj. za iznos od 4.800,00 EUR (36.165,60 kn) na ime naknade štete zbog oštećenja tuđe stvari, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja pod 1. do

3. odbija se kao neosnovan.

VIII. Nalaže se tužiteljici-protutuženici HO naknaditi trošak postupka tuženicama-protutužiteljima pod 1. ŠO i 3. PO u iznosu od po 66,36 EUR (500,00 kn) svakoj, tj. ukupno 132,00 EUR (999,98 kn) na koji iznos teku zakonske zatezne kamate računajući od datuma donošenja prvostupanjske presude (27. listopada 2023.) do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog zahtjev ovih tuženica-protutužiteljica za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

IX. Tužiteljica-protutuženica IO i tuženik-protutužitelj pod 2. ZO

GO svaki snose svoje troškove postupka.“

2. Protiv točke II., točke III., točke IV., točke VI., točke VIII. i točke IX. pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužiteljica pobijajući prvostupanjsku presudu u tom dijelu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, navodi da je sud prvog stupnja pri donošenju pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su navedeni razlozi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni sami sebi i dokazima koji se nalaze u spisu, te da pobijana presuda ne sadrži obrazloženje temeljem kojeg bi bio moguće ispitati zakonitost pobijane presude u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice kao ni u odnosu na protutužbene zahtjeve tuženika. Navodi da je prvostupanjski sud pogriješio kada je tužbeni zahtjev tužiteljice dijelom usvojio i to samo u odnosu na drugotuženika te dijelom odbio kao i kada je usvojio protutužbene zahtjeve tuženika u odnosu na nju i to skoro u cijelosti. Ističe da je tužiteljica postavila obveznopravni zahtjev protiv sada pok.KO na ime ulaganja u obiteljskoj kući koja su izvršili ona i drugotuženik, za vrijeme trajanja bračne zajednice, da su nakon smrti pok. KO njegovim nasljednicima proglašeni svi tuženici, tako da oni, kao univerzalni sukcesori, odgovaraju za dugove ostavitelja do visine ostaviteljeve imovine, pa naknadna dioba ili dioba u sklopu ostavinskog postupka nije relevantna odlučivanje o obveznopravnom zahtjevu. Ukazuje da je neprihvatljivo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos iz točke I., budući da bi zakonske zatezne kamate trebale teći od dana podnošenja tužbe 14. siječnja 2019. Ističe da je tužiteljica nije bila u ugovornom odnosu kao najmoprimac sa pok. BO, a osim toga tužiteljica je u predmetnom katnom dijelu obiteljske kuće bila temeljem valjane pravne osnove i s pozivom na pravo retencije pa je protutužbeni zahtjev tuženika trebalo odbiti kao i zahtjev tuženika za naknadu štete jer tuženici nisu dokazali da im je tužiteljica prilikom napuštanja predmetne nekretnine sačinila bilo kakvu štete pa tako ni u visini 500,00 eura. Žalbeni prijedlog je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti prema svom tuženicima kao nužnim i jedinstvenim suparničarima (univerzalnim sukcesorima) i istoj dosudi ukupno zatraženi parnični trošak uvećan za trošak sastava žalbe te da se odbije protutužbene zahtjeve tuženika u cijelosti ili podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Prvostupanjsku presudu u točki I., točki IV., točki V., točki VI. i točki VII. pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija drugotuženik ne navodeći žalbeni razlog, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom, navodi da je sud trebao realno izračunati ulaganja tužiteljice jer da se zapravo radilo o ulaganjima tri osobe - pok. BO, tužiteljice i drugotuženika, da je maksimalni iznos ulaganja tužiteljice i drugotuženika 15.000,00 eura. Ističe da je na nalaz vještaka podnio niz prigovora te ukoliko vještak iste nije prihvati da je to morao učiniti sud te da u ovom postupku nije odlučivao sud nego vještak. Ističe da su za vrijeme trajanja braka tužiteljica i on podigli 3 kredita te da je niti pola trećeg kredita nije uloženo i kuću već je ostalo tužiteljici na raspolaganju te da tužiteljica nema nikakvih računa za bilo koje radove ili materijal. Ističe da su ukupna ulaganja njega i tužiteljice 15.000 DEM odnosno 7.000 Eur te da bi tužiteljici po toj osnovi pripalo 3.500 eur. Nadalje ističe da je točkom IV. izreke presude tuženima dosuđen manji iznos od utuženog a da to ničim nije obrazloženo. Ukazuje i da je vještak procijenio preniski iznos stanarine za prostor od 120 m2. Pobija i odluku o dijelu protutužbenog zahtjeva za naknadu štete navodeći da je dosuđeni iznos od 500,00 eura prenizak i ne pokriva prouzročenu štetu te da je u tom dijelu „čudna i procjena vještaka“. Žalbeni prijedlog je da se preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da se odbije tužbene zahtjeve kao neosnovane u cijelosti, prihvati osnovanim protutužbene zahtjeve drugotuženika, podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbama je postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP).

3.1. U odgovoru na žalbu drugotuženik je osporio žalbene navode tužiteljice te je predložio odbiti kao neosnovanu njezinu žalbu.

4. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana i djelomično neosnovana.

5. Žalba drugotuženika osnovana je samo u dijelu koji se odnosi na visinu stope zakonske zatezne kamate na iznos iz točke I. izreke, u kojem dijelu je ovaj sud povodom žalbe tuženika ispitao prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, dok je u preostalom dijelu žalba tuženika neosnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da joj tuženici kao nasljednici pok. BO isplate iznos od 20.000,00 EUR na ime polovice vrijednosti ulaganja izvršenih za vrijeme trajanja njezine bračne zajednice s drugotuženikom u katni dio kuće sagrađene na dijelu čest. 5273/1 i 5267/1, obje k. o. [katastarska općina] sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate. Predmet spora po protutužbi jest zahtjev tuženika za isplatom iznosa od 21.566,28 EUR na ime najamnine za razdoblje od 10. prosinca 2013. do zaključno 15. lipnja 2018., te iznosa od 5.300,00 EUR na ime naknade štete za oštećenje tuđe stvari.

7. U ovom stadiju postupka nesporno je trajanje bračne zajednice tužiteljice i drugotuženika, od 9. prosinca 1995. do 30. lipnja 2013., da su tijekom braka, počev od 1997. pa nadalje, na katu kuće sagrađene na čest. 5273/1 te dijelu 5267/1, obje k. o. [katastarska općina], na kojem su bili izvedeni samo grubi radovi te krov, tužiteljica i drugotuženik uz odobrenje pok. BO kao vanknjižnog vlasnika, vršili ulaganja kako bi stan na katu bio uvjetan za stanovanje, da su u stan uselili u travnju 1998. nakon čega su izgradili i potkrovlje koje nije dovršeno, da je tužiteljica ostala u posjedu predmetne nekretnine (stana i potkrovlja) i nakon razvoda braka stranaka 2014. sve do 16. lipnja 2018., te da je u trenutku podnošenja tužbe vanknjižni vlasnik predmetne obiteljske kuće bio sada pok. BO, koji je umro **.**.2019.

7.1. Također nije sporno da je po tužbi tužiteljice i drugotuženika podnesenoj 19. ožujka 2015., protiv BO, kod suda prvog stupnja vođen postupak broj P-752/15 radi utvrđenja da su građenjem stekli pravo suvlasništva na jednake dijelove prvog kata i potkrovlja obiteljske kuće u [adresa], sagrađene na čest. 5273/1 te dijelu 5267/1, obje k. o. [katastarska općina], u kojem je 30. prosinca 2015. donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Zadru broj Gž-261/16 od 18. travnja 2017. uz obrazloženje da temeljem načela jedinstvenosti nekretnine i čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužitelji temeljem ulaganja svojih financijskih sredstava i svoga rada u dovršenje kata i u dogradnju potkrovlja predmetne nekretnine ne mogu steći vlasništvo, već imaju pravo na obveznopravni zahtjev slijedom čega je njihov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

8. Među strankama je sporan opseg radova koje su tužiteljica i drugotuženik izvršili za vrijeme trajanja bračne zajednice i doprinos tužiteljice u tim ulaganjima i posljedično visina njezinog zahtjeva za isplatu po osnovi izvršenih ulaganja.

8.1.Sporan je osnovi visina protutužbenog zahtjeva za isplatu naknade za korištenje stana na katu kuće sagrađene na čest. 5273/1 te dijelu 5267/1, obje k. o. [katastarska općina] kao i osnov i visina protutužbenog zahtjeva za naknadu štete.

9. Prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja;

- da su prema rješenju o nasljeđivanju iza pok. BO broj O-885/19, UPP OS-78/19 na čest. 5273/1 i 5267/1, obje k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižnoj imovini ostavitelja njegovim nasljednicima proglašeni supruga ŠO za ¼ dijela, u naravi prizemlje s pripadajućim dijelom okućnice, sin ZO za ½ dijela, u naravi 1. kat kuće i potkrovlje s pripadajućim dijelom okućnice, te kćer PO za ¼ dijela, u naravi prizemlje s pripadajućim dijelom okućnice uz obrazloženje da su se nasljednici prihvatili svojeg zakonskog dijela te da su se sporazumjeli o diobi ostavinske imovine, dok su u odnosu na ostalu imovinu proglašeni nasljednicima svaki u 1/3 dijela;

- da su tužiteljica i drugotuženik u razdoblju od 1998. do prestanka njihove bračne zajednice 2013. uložili financijska sredstva i rad u dovršenje kata i u dogradnju potkrovlja radi ostvarenja uvjeta stanovanja obitelji tužiteljice i drugotuženika u kojim ulaganjima im je pomagao sada pok. GO;

-da su tužiteljica i drugotuženik oboje bili zaposleni, da je za vrijeme trajanja braka rođeno dvoje djece o kojima su se zajednički skrbili i zajednički brinuli o kućanstvu;

- da su tužiteljica i drugotuženik izveli slijedeće radove: unutarnju fasadu, estrih, postavili postojeće parkete, izveli keramičarske radove, platili priključak struje za koju su već bile izvedene instalacije, postavili ogradu na balkonu, podigli lastavicu i platili krovopokrivača, postavili izolacijske ploče, ploče u dvorištu, te vanjsku fasadu;

- da je pok. BO financirao; PVC stolariju, drveni pod, parket i kade, instalaciju struje, vode i telefona, krovnu ciglu, vanjske zidove od betonskog bloka, vanjsko stubište u gruboj izvedbi bez ograde, dimnjak do prve ploče, parket u kuhinji i dnevnom boravku, te materijal za žbukanje kata kuće iznutra i izvana te radnike koji su izvodili ove radove;

- da je vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke FO utvrđena vrijednosti svih uloženih radova na prvom katu i potkrovlju predmetne kuće koja prema cijenama u vrijeme izvođenja radova iznosi 34.900,00 EUR;

- da iz procijenjene vrijednosti uloženih radova na prvom katu i potkrovlju predmetne kuće treba umanjiti za 50% procijenjeni trošak za izradu dimnjaka u iznosu od 3.945,00 kn, žbukanje u iznosu od 34.830,00 kn, parket u iznosu od 21.735,00 kn, kadu u iznosu od 2.500,00 kn, jer je ta ulaganja djelomično financirao sada pok. BO, te da iz procjene valja izuzeti i trošak grede i daščane oplate kod tesarskih i krovopokrivačkih radova procijenjenih u iznosu od 10.000,00 kn i 8.750,00 kn jer je iste kupio pok. BO,

-da vrijednost ulaganja na prvom katu i potkrovlju predmetne kuće prema cijenama u vrijeme izvođenja radova procijenjena u iznosu od 34.900,00 EUR umanjeno za ulaganje izvršeno od strane BO u iznosu od 6.669,98 EUR daje 28.230,02 EUR koji iznos predstavlja ulaganje tužiteljice i drugotuženika;

- da je vještačenjem utvrđena visina najamnine za predmetni stan za katu u iznosu od 213,83 EUR za 2013., 209,47 EUR za 2014., 202,64 EUR za 2015., 205,32 EUR za 2016., 214,28 EUR za 2017. i 225,73 EUR za 2018. godinu;

- da su prilikom očevida (26. kolovoza 2022.) utvrđena manja oštećenja na električnim utičnicama i prekidačima na prvom katu, oštećenja uslijed vlaženja na zidu i plafonu u kupaonici u prizemlju i oštećenje kantuna kuće pri postavljanju nove vodovodne cijevi na spoju sjeveroistočnog i jugoistočnog pročelja (žbuka na pročelju) koja su oštećenja procijenjena u visini od 500,00 EUR;

zaključio da svi izvedeni radovi i ulaganja u predmetnu nekretninu procijenjeni u iznosu od 28.230,02 EUR izvođeni za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i drugotuženika u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 51/89., 59/90. i 25/94. u daljnjem tekstu ZBPO) i u vrijeme važenja Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/07., 17/04., 136/04., 107/07. u daljnjem tekstu ObZ), da je doprinos ulaganju tužiteljice u predmetnu nekretninu u razdoblju do 1. srpnja 1999. dakle, za vrijeme dok je na snazi bio ZBPO u omjeru 50%, a nakon toga, u smislu odredbi čl. 252. i 253. st. 1. ObZ prema kojima postoji presumpcija prema kojoj su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili, dakle, također u omjeru od 50% pa je posljedično tomu pozivom na odredbu čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje u tekstu: ZV), koji propisuje da, pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, određuju pravila obveznog prava, te čl. 1111. ZOO prema kojem tužiteljica ima pravo na naknadu za svoje ulaganje na temelju pravila o stjecanju bez osnove tužiteljici priznao ½ tog iznosa, odnosno 14.115,01 EUR (106.349,54 kn), te je naložio drugotuženiku kao izvanknjižnom vlasniku kata i potkrovlja predmetne kuće da joj isplati taj iznos sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 27. listopada 2023. do isplate, a u preostalom dijelu, preko dosuđenog, njezin zahtjev za isplatu stečenog bez osnove zajedno sa više zatraženim zakonskim zateznima kamatama, odbijen je kao neosnovan. Pri tome je prvostupanjski sud zbog promašene pasivne legitimacije odbio zahtjev tužiteljice da joj prvotužena i trećetužena solidarno sa drugotuženikom isplate taj iznos budući da je iz citiranog rješenja o nasljeđivanju iza smrti BO, te suglasnih navoda tuženika tijekom postupka utvrđeno da iste nisu vlasnice tog dijela kuće.

9.1. Odlučujući o protutužbenom zahtjevu tuženika za isplatu najamnine za traženo razdoblje od 10. prosinca 2013. do 15. lipnja 2018., prvostupanjski sud je zaključio da se tužiteljica nakon prestanka bračne zajednice sa drugotuženikom u srpnju 2013. u predmetnom stanu nalazila bez valjane pravne osnove i bila nepošteni posjednik, te je stoga tužiteljici pozivom na odredbu čl. 165.st.1. ZV naložio naknaditi tuženicima sve koristi koje je imala za vrijeme svojeg posjedovanja, u visini najamnine za predmetni prostor utvrđene po građevinskom vještaku, a u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tuženika odbijen je kao neosnovan budući da je isti suviše visoko postavljen (toč. IV. i V. izreke presude). Zahtjev tuženika za naknadu štete na stvarima prvostupanjski sud je djelomično prihvatio zaključujući kako je upravo na traženje tužiteljice postavljena nova vodovodna cijev na spoju sjeveroistočnog i jugoistočnog pročelja, uslijed čega je došlo do oštećenja kantuna kuće i prodora vode s prvog kata, kako je to utvrđeno i prilikom očevida na licu mjesta slijedom čega je tužiteljici naložio naknaditi tuženicima štetu u iznosu od 500,00 EUR koliko je po vještaku procijenjen trošak sanacije tako nastale štete, sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu štete odbijen kao neosnovan s obzirom da tuženici nisu dokazali da bi manja oštećenja na električnim utičnicama i prekidačima na prvom katu uzrokovala upravo tužiteljica.

10. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji mu je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuju tužiteljica. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

11. Tuženik žalbom u pretežnom osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o obimu doprinosa tužiteljice i drugotuženika u uređenja kata i gradnji potkrovlja predmetne kuće kao i doprinos tužiteljice u stjecanju bračne stečevine.

11.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu tužiteljice za isplatu po osnovu ulaganja u predmetni dio kuće drugotuženika ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio kada su stranke, u kojem obimu i u kojoj vrijednosti vršili ulaganja u predmetnu nekretninu, odnosno koji iznos ulaganja predstavlja njihovu bračnu stečevinu te tako utvrđeno činjenično stanje, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11.2. Naime, prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda pravilno utvrdio da su tužiteljica i 2. tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice na predmetnoj nekretnini izveli: unutarnju fasadu, estrih, postavili postojeće parkete, izveli keramičarske radove, platili priključak struje za koju su već bile izvedene instalacije, postavili ogradu na balkonu, podigli lastavicu i platili krovopokrivača, postavili izolacijske ploče, ploče u dvorištu, te vanjsku fasadu, dok je BO financirao: PVC stolariju, drveni pod, parket i kade, instalaciju struje, vode i telefona, krovnu ciglu, vanjske zidove od betonskog bloka, vanjsko stubište u gruboj izvedbi bez ograde, dimnjak do prve ploče, parket u kuhinji i dnevnom boravku, te financirao materijal za žbukanje kata kuće iznutra i izvana te radnike koji su izvodili ove radove, trošak greda i daščanih oplata jer takvo utvrđenje proizlazi iz iskaza pok. BO danog u postupku koji se vodio po tužbi BO protiv ovdje tužiteljice kao tužene pod posl. br. Ps- 7/22 te iskaza ovdje drugotuženika danog u postupku koji se vodio po tužbi tužiteljice i drugo tuženika protiv BO radi utvrđenja da su građenjem stekli pravo suvlasništva na jednake dijelove prvog kata i potkrovlja obiteljske kuće sagrađene na čest. 5273/1 te dijelu 5267/1, obje k. o. [katastarska općina] vođenog pod posl. br. P- 752/15, kao i iskaza tužiteljice danog u ovom postupku te postupcima Ps-7/22 i P-752/15. Nadalje prvostupanjski sud je pravilno na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske koji je nalaz, nakon usmenog obrazloženja i očitovanja vještaka na primjedbe i pitanja stranaka, prihvatio u cijelosti cijeneći ga stručnim i objektivnim, utvrdio ukupnu vrijednosti izvedenih ulaganja u iznosu od 34.900,00 EUR od kojeg je iznosa umanjio vrijednost doprinosa pok. BO procijenjenog u iznosu od 6.669,98 EUR, pa je posljedično tome prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ulaganje tužiteljice i drugotuženika u uređenje kata i izgradnju potkrovlja izvršeno za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice iznosi 28.230,02 EUR.

11.3. U odnosu na žalbene prigovore drugotuženika da je odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice donio vještak a ne sud navesti je da je provedenim vještačenjem utvrđena samo vrijednost spornih ulaganja u uređenje kata i izgradnju potkrovlja koje pojedinačne cijene rada i materijala tuženik žalbom ni ne osporava, dok je prvostupanjski sud ocjenom svih provedenih dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi sukladno čl. 8. ZPP pravilno utvrdio tko je i u kojem obimu (radom i /ili materijalom) sudjelovao u pojedinim ulaganjima.

11.4. Žalbeni navodi drugotuženika da polovina sredstva trećeg kredita nije uložena u uređenje kata i gradnju potkrovlja već da su ta sredstva ostala tužiteljici na raspolaganju suprotni su s navodima drugotuženika iznijetih u postupku P-752/2015 kojeg je zajedno sa tužiteljicom vodio protiv BO radi utvrđenja da su građenjem stekli pravo suvlasništva kata i potkrovlja predmetne kuće u jednakom dijelovima a u kojem je postupku drugotuženik tamo kao tužitelj tvrdio da su u uređenje prvog kata kuće i gradnju potkrovlja osim sredstva stečenih radom njega i tužiteljice uložena i sredstava kredita koje je tužiteljica podizala 1997. u Splitskoj banci u iznosu 1.789,52 DEM, 2001. u Dalmatinskoj banci u iznosu od 20.000,00 DEM, te 2006. u Privrednoj banci u iznosu od 20.000,00 kuna, pa su stoga takvi njegovi žalbeni navodi u cijelosti neosnovani.

11.5. U odnosu na žalbene navode drugotuženika kako tužiteljica nema račune za materijal i rad, navesti je kako ta okolnost, da tužiteljica nema račune, ne znači da ulaganja nisu vršena jer je na temelju svih u postupku izvedenih dokaza (iskaza svjedoka, stranaka, uvidom u spise P-752/19 i Ps-7/22) utvrđeno koji su radovi u relevantno izvedeni i tko je koliko doprinio u izvođenju pojedinih radova a vrijednost istih je utvrđena vještačenjem. Pri tome navesti je kako ni pok. BO nije dostavio račune za kupnju materijala za koje je u ovom postupku ostalim provedenim dokazima ipak utvrđeno da ih je djelomično ili u cijelosti financirao KO.

11.6. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 287. st. 1. ZBPO pravilno utvrdio doprinos u ulaganju tužiteljice u predmetnu nekretninu u razdoblju do 1. srpnja 1999., dakle za vrijeme kada je na snazi bio ZBPO u omjeru od 50%, imajući u vidu da su i tužiteljica i drugotuženik bili zaposleni, da je za vrijeme trajanja bračne zajednice rođeno dvoje djece, da su oboje brinuli oko odgoja i podizanja djece te zajedno brinuli o kućanstvu, cijeneći pritom i svaki drugi oblik rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine, a nakon toga, u smislu odredbi čl. 252. i čl. 253. st. 1. ObZ, prema kojima postoji presumpcija prema kojoj su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili, u omjeru od 50%.

11.7. Prvostupanjski sud je imajući u vidu nespornu činjenicu da je drugotuženik po smrti oca BO na temelju sporazuma o diobi ostavinske imovine naslijedio u cijelosti kat kuće i potkrovlje te da je tužiteljica, koja je izvršila ulaganja u taj dio nekretnine sada, time povećala njegovu imovinu, pravilnom primjenom odredbe čl. 156. st.2. ZV u vezi s čl.1111. ZOO obvezao drugotuženika, koji je kao vanknjižni vlasnik kata i potkrovlja pasivno legitimiran, da tužiteljici isplati 50% vrijednosti izvršenog ulaganja za vrijeme trajanja bračne zajednice u iznosu od 14.115,01 EUR, pa je posljedično tome žalbu drugotuženika protiv tog dijela točke I. prvostupanjske presude valjalo odbiti kao neosnovanu.

11.8. Prvostupanjski sud je povodom žalbe drugotuženika ispitao i primjenu materijalnog prava glede visine stope zateznih kamata dosuđenih na iznos od 14.115,01 EUR od donošenja presude 27. listopada 2023. pri čemu je utvrđeno da je sud pogrešno primijenio Uredbu o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj: 156/22.) dosuđujući stopu zatezne kamate kao da se radi o odnosu iz trgovačkih ugovora, odnosno ugovora između trgovca i osobe javnog prava – uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet (5) postotnih poena umjesto tri (3) postotna poena radi čega je povodom žalbe drugotuženika prvostupanjsku presudu u tom dijelu točke

I. valjalo preinačiti (čl. 373.toč.3. ZPP).

12. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu po osnovi u ulaganja u kat i potkrovlje predmetne kuće u odnosu na prvotuženu i trećetuženu zaključivši da iste nisu pasivno legitimirane. To stoga što je u ostavinskom postupku na temelju sporazuma nasljednika, vlasnikom tog dijela nekretnine (kata i potkrovlja), proglašen u cijelosti drugotuženik te je tužiteljica ulaganjem povećala vrijednost njegove imovine (kata i potkrovlje) pa je posljedično tomu isključivo drugotuženik dužan isplatiti tužiteljici dosuđeni iznos od 14.115,01 EUR, slijedom čega je žalba tužiteljice u tom dijelu neosnovana.

12.1. U pravu je tužiteljica da je prvostupanjski sud dosuđujući zakonsku zateznu kamatu na iznos od 14.115,01 EUR od presuđenja, umjesto od podnošenja tužbe 14. siječnja 2019. pogrešno primijenio materijalno pravo, jer prema odredbi čl. 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa kako je tužiteljica kamatu na utuženi iznos zatražila u tužbi, to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici zateznu kamatu na dosuđeni iznos ulaganja (čija je vrijednost utvrđena prema cijenama u vrijeme kada je ulaganje vršeno) valjalo priznati od podnošenja tužbe 14. siječnja 2019.

12.2. Stoga je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice pobijanu presudu u točki II. valjalo preinačiti i tužiteljici priznati zateznu kamatu na dosuđeni iznos od podnošenja tužbe 14. siječnja 2019. do 26. listopada 2023. a u preostalom dijelu točke II. i u točki III. izreke odbijanjem žalbe tužiteljice kao neosnovane potvrditi prvostupanjsku presudu.

13. Odlučujući o protutužbenom zahtjevu tuženika za isplatu najamnine za traženo razdoblje od 10. prosinca 2013. (čl. 2. st. 1. ZPP) do 15. lipnja 2018. prvostupanjski sud je na temelju nesporne činjenice da je tužiteljica koristila predmetni stan i nakon prestanka bračne zajednice sa drugotuženikom u srpnju 2013. do iseljenja iz stana 15. lipnja 2018. pogrešno zaključio da je tužiteljica za sve to vrijeme bila nepošteni posjednik te da se u predmetnom stanu nalazila bez valjane pravne osnove, a kako to osnovano ukazuje tužiteljica u žalbi.

13.1. Naime, iz spisa predmeta Ps-7/22 vođenom po tužbi BO protiv tužiteljice kao tužene radi iseljenja iz stana razvidno je da se tužiteljica u odgovoru na tužbu usprotivila tužbenom zahtjevu navodeći da je zajedno sa ovdje drugotuženikom, tamo kao tužiteljem, protiv BO podnijela sudu tužbu radi utvrđenja da su građenjem stekli pravo suvlasništva na jednake dijelove prvog kata i potkrovlja obiteljske kuće u [adresa], sagrađene na čest. 5273/1 te dijelu 5267/1, obje k. o. [katastarska općina], a koja se vodi pod posl.br. P-752/15, a povodom te tužbe, određen je prekid postupka u parnici po tužbi BO radi iseljenja do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđenja suvlasništva pod posl.br. P-752/15 . U tom predmetu je 30. prosinca 2015. donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja suvlasništva kao neosnovan, a koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Zadru broj Gž-261/16 od 18. travnja 2017. uz obrazloženje da tužitelji temeljem ulaganja svojih financijskih sredstava i svoga rada u dovršenje kata i u dogradnju potkrovlja predmetne nekretnine ne mogu steći vlasništvo pa da posljedično tomu da nije osnovan njihov stvarnopravni zahtjev.

13.2. Dakle, po pravnom shvaćanju ovoga suda tužiteljica je bila pošteni posjednik stana na katu predmetne kuće od prestanka bračne zajednice do trenutka kada je saznala za pravomoćnu odluku kojom je odbijen njezin zahtjev kao i zahtjev ovdje drugotuženika za utvrđenje prava suvlasništva na spornoj nekretnini na ime ulaganja nje i drugotuženika za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice.

13.3. Prema odredbi čl. 164. st.1. ZV pošten posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Prema stavku 6., od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika, a prema odredbi čl. 165. st.1. ZV nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja.

13.4. Primjenom navedenih odredbi na konkretan slučaj proizlazi da tužiteljica nije dužna platiti tuženicima naknadu za korištenje stana za razdoblje od 10. prosinca 2013. do 18. travnja 2017. jer je stan za to vrijeme stan koristila kao pošten posjednik držeći da je zajedno sa drugotuženikom vlasništvo predmetnog stana stekla građenjem, dok je od 19. travnja 2017., kada je saznala za pravomoćnu presudu P- 752/15 do iseljenja iz stana 15. lipnja 2018., tužiteljica bila nepošteni posjednik jer je znala da joj ne pripada pravo na posjed te je za to vrijeme tuženicima dužna naknaditi koristi koje je imala za vrijeme svojeg posjedovanja u visini najamnine za predmetni prostor.

13.5. Dakle, imajući u vidu navedeno prvostupanjsku presudu u točki IV. valjalo je preinačiti na temelju čl. 373. toč.2. ZPP i tužiteljici naložiti da tuženicima kao nasljednicima pok. BO u jednakim dijelovima plati naknadu za korištenje stana za razdoblje od 19. travnja 2017. do 16. lipnja 2018. u ukupnom iznosu od 3.041,44 EUR i to za travanj 2017. u iznosu od 85,68 EUR (214,28 EUR:30 dana x 12 dana), za razdoblje od svibnja do konca prosinca 2017. u mjesečnim iznosima po 214,28 EUR, za razdoblje od siječnja do konca svibnja 2018. u mjesečnim iznosima po 225,73 EUR i za mjesec lipanj do iseljenja 16. lipnja 2018. iznos od 112,87 EUR sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st.2. ZOO na svaki mjesečni iznos od zadnjeg dana u mjesecu do isplate, dok je u preostalom dijelu protutužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 8.323,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama valjalo odbiti kao neosnovan.

14. Neosnovano drugotuženik u žalbi osporava visinu utvrđenog iznosa najamnine za predmetni stan navodeći kako je vještak prenisko procijenio najamninu za stan površine 210 m2. Naime, kako drugotuženik u tijeku prvostupanjskog postupka nije prigovarao nalazu vještaka u dijelu u kojem je utvrđen iznos najamnine takve prigovore ne može s uspjehom isticati niti u žalbenom postupku, slijedom čega je žalbu tuženika protiv točke V. kojom je odbijen protutužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznos od 10.201,69 EUR koji se odnosi na mjesečne iznose najamnine valjalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi prvostupanjski presudu.

15. Prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima oba žalitelja pravilno odlučio o zahtjevu tuženika za naknadu štete kada je tužiteljici naložio tuženicima isplatiti iznos od 500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate dok je u preostalom dijelu za iznos od 4.800,00 EUR protutužbeni zahtjev za naknadu štete odbio kao neosnovan. To stoga što je očevidom i građevinskim vještačenjem utvrđeno da su uslijed prodora vode sa prvog kata, do kojeg je došlo zbog oštećenja ugla (kantuna) kuće prilikom postavljanja nove vodovodne cijevi na spoju sjeveroistočnog i jugoistočnog pročelja kuće, nastala oštećenja na zidu i plafonu u kupaonici stana u prizemlju te da je oštećena žbuka na pročelju kuće te da trošak sanacije tako nastalih oštećenja iznosi 500,00 EUR. Budući je nesporno da su radovi postavljanja nove vodovodne cijevi na spoju sjeveroistočnog i jugoistočnog pročelja kuće izvršeni po nalogu tužiteljice to je tužiteljica na temelju čl. 1045. st.1. ZOO dužna naknaditi tuženicima tako prouzročenu štetu, slijedom čega je žalbu tužiteljice i drugotuženika u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu.

15.1. Međutim, povodom žalbe tužiteljice valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava, preinačiti odluku o visini stope zateznih kamata dosuđenih na iznos od 500,00 EUR od donošenja presude 27. listopada 2023. (točka VI. izreke) na način da se stopa određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna (čl. 373.toč.3. ZPP).

16. U preostalom dijelu pravilno je odbijen protutužbeni zahtjev za naknadu štete budući tuženici nisu u tijeku postupka niti određeno naveli u čemu se sastoje navodna oštećenja a niti su ičim dokazali da je upravo tužiteljica odgovorna za bilo kakva daljnja oštećenja u stanu na katu ili prizemlju predmetne kuće. Žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica prilikom izlaska iz stana na katu „čupala utičnice, elektroinstalacije i vodovodne instalacije, pa čak i rolete na prozorima i sve što je stigla po kupatilu“ nisu osnovani te su suprotni utvrđenju prvostupanjskog suda da je stan u trenutku izlaska tužiteljice iz istog bio potpuno uvjetan za stanovanje, bez oštećenja, koje utvrđenje kao pravilno prihvaća i ovaj sud budući da svoje utemeljenje ima u sadržaju izjave potpisane po ĆO u kojoj se konstatira stanje predmetnog stana na dan 16. lipnja 2018. dokumentirano fotografijama kao i iskazu svjedoka ĆO. S obzirom da tužitelj nije dokazao da bi tužiteljica počinila oštećenja koje navodi u žalbi neosnovani su žalbeni prigovori na visinu procjene troškova sanacije štete. Stoga je žalbu drugotuženika i u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu.

17. Žalba tužiteljice u dijelu kojom pobija točki VIII. prvostupanjske presude kojom je naloženo da prvotuženici i trećetuženici naknadi trošak vještačenja svakoj u iznosu od po 66,36 eura nije osnovana, jer iako su tuženice sa protutužbenim zahtjevom uspjele tek u manjem dijelu trošak vještačenja bio je neophodan radi utvrđenja visine ostvarene koristi od korištenja stana. Međutim, i u tom je dijelu povodom žalbe tužiteljice valjalo pravilnom primjenom materijalnog prava, preinačiti odluku o visini stope zateznih kamata dosuđenih na tako priznati iznos troška od donošenja presude 27. listopada 2023. (točka VIII. izreke) na način da se stopa određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna (čl. 373.toč.3. ZPP).

18. Slijedom svega navedenog, djelomičnim odbijanjem i djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice i žalbe drugotuženika valjalo je temeljem čl. 368. st.1. i čl. 373. toč.2. i 3. ZPP odlučiti kao u izreci.

19. Kako je zbog preinačenja presude došlo do promjene uspjeha stranaka u postupku to je primjenom odredbe iz čl. 166. st.2. ZPP valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka.

19.1. Tužiteljica je s tužbenim zahtjevom u odnosu na drugotuženika uspjela u omjeru od 70,1% a s prigovorima u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika sa 86,8% iz čega slijedi da je u postupku uspjela sa 78,45% (70,1%+86,8%/2) čime je uspjeh drugotuženika 21,55 % pa je sukladno čl. 154. st. 2. ZPP drugotuženik dužan tužiteljici platiti 56,9% parničnih troškova.

19.2. Tužiteljici je kao opravdan i potreban u smislu čl. 155. ZPP priznat trošak za sastav tužbe i sastav obrazloženih podnesaka od 9. srpnja 2021., 9. rujna 2022., 13. ožujka 2023. i 21. travnja 2023. te trošak zastupanja na ročištima održanim 5. srpnja 2021., 25. listopada 2021., 7. prosinca 2021., 26. kolovoza 2022. (očevid), 7. rujna 2023. i 4. listopada 2023. za svaku od navedenih radnji (zatraženih) 250 bodova (vrijednost predmeta spora 46.866,28 EUR) na temelju Tbr. 7.toč.1., Tbr. 8. toč.1. i Tbr. 9. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj:138/23.-dalje:Tarifa) ukupno 2.750 bodova što uvećano za vrijednost boda 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife i PDV 25% (na osnovicu 5.500,00 EUR) prema Tbr. 46. Tarife te trošak sudske pristojbe na presudu uplaćen u iznosu od 149,31 EUR zbirno daje 7.024,31 EUR.

19.3. Tužiteljici pripada 56,9% tog iznosa ili 3.996,82 EUR. Pored toga, tužiteljici pripada neophodni trošak izlaska suda na uviđaj i trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 441,20 EUR (ukupan trošak očevida i vještačenja 4.822,90 kuna umanjen za 1.500,00 kuna koliko su predujmili tuženici) tako da ukupni parnični troškovi tužiteljice iznose 4.438,02 EUR koji iznos joj je dužan naknaditi drugotuženik, sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja drugostupanjske presude do isplate.

19.4. Pri tome navesti je kako prvotuženici i trećetuženici nije naloženo tužiteljici naknaditi parnični trošak jer je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na te tuženice odbijen u cijelosti. Tuženicama nije priznat daljnji trošak izuzev razmjernog troška vještačenja (točkom VIII. prvostupanjske presude) budući iste nisu niti postavile određen zahtjev za naknadu troška (čl. 164. st.1. ZPP).

19.5. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 5. siječnja 2022. jer spisu ne prileži podnesak s navedenim nadnevkom. Nije priznat ni trošak za pristojbu na tužbu jer u spisu nema dokaza da je tužiteljica platila tu pristojbu. Neutrošeni trošak predujmljen za vještačenje tužiteljici će biti vraćen putem računovodstvenog odjela prvostupanjskog suda.

20. Tužiteljica je sa žalbom uspjela u omjeru od 26% (uspjela sa 8.323,15 EUR za koliko je odbijen protutužbeni zahtjev / vrijednost pobijanog dijela 31.864,59 EUR) u kojem su joj postotku tuženici dužni naknaditi troškove žalbenog postupka.

20.1. Tužiteljici je priznat trošak za sastavljanja žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 625,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu od 156,25 EUR (Tbr. 10. toč. 1. i Tbr.46. Tarife) te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 298,62 EUR što ukupno iznosi 1.079,87 EUR. Pripada joj 26% toga iznosa. Stoga je tuženicima naloženo tužiteljici naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 280,77 EUR, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

Pula – Pola, 10. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Bruno Franković