Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-57/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje tužitelja) IJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja (dalje tuženika) Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, zastupan po punomoćniku NJ, diplomiranom pravniku, zaposlenom kod tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-395/2022 od 8. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-395/2022 od 8. siječnja 2025. u točkama I, II i III izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu [broj]...., Broj: [broj indeksa]10. siječnja 2022. kojom je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju nije dopuštena i da temeljem te odluke radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te nadalje da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na posao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

2.U točki II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika kojim je tražio da se sudski raskine ugovor o radu koji su zaključile stranke s danom 8. veljače 2024. kao danom prestanka radnog odnosa.

3.U točki III izreke odbijen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati naknadu štete u iznosu od 4.300,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama od sudskog raskida pa do isplate.

4. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja te da mu tuženik nadoknadi troškove parničnog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

5. Protiv citirane presude u odnosu na točku II izreke kojom je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika žalbu podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje, te predlaže da se tuženiku nadoknade troškovi žalbenog postupka koji se odnosi na plaćanje sudske pristojbe na žalbu.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. siječnja 2022. nedopuštena, da tuženik tužitelja vrati na posao i protutužbeni zahtjev tuženika kojim je tražio sudski raskid ugovora o radu, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete.

9.Temeljem provedenog dokaznog postupka i uvidom u odluku otkaza ugovora o radu utvrđeno je od strane suda prvog stupnja da je donesena odluka o izvanrednom otkazu iz razloga što je tuženik počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa na način da je putem dodijeljene zaporke nezakonito postupao s podacima i medicinskom dokumentacijom velikog broja pacijenata iskljičivo koji se nalaze na Covid odjelima jer da je u razdoblju od svibnja 2021. do prosinca 2021. nezakonito pristupio i otvorio 248 medicinskih dokumenata za 140 pacijenata.

10. Nadalje je utvrđeno da je tuženik postupao sukladno čl. 116. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine br. 93/14,127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 -dalje ZR) jer da je izvanredno otkazao ugovor u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji jer da je tuženik saznao za počinjenu povredu 28. prosinca 2021., dok da je odluku o otkazu donio 10. siječnja 2022., te je utvrđeno da je došlo do greške u pisanju kada je navedeno u odluci da je tuženik saznao za navedenu povredu 28.studenoga 2021. jer da iz ostalih dokaza proizlazi da se radi o 28. prosincu 2021., jer da to proizlazi iz poziva tužitelja za iznošenje obrane kao i iz iskaza svjedokinje FJ koja je obaviještena 27. ili 28. prosinca 2021. da je tužitelj vadio podatke pacijenata sa Covid odjela.

11. Isto tako utvrđeno je da je tužitelj privremeno udaljen s mjesta rada 29. prosinca 2021. te da se navodi da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove medicinske sestre – tehničara broj radnog mjesta 2013 na temelju ugovora o radu od 16. listopada 2018. koji je zaključen na neodređeno vrijeme.

12. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik postupio sukladno čl. 119. st. 2. ZR-a, jer da je prije izvanrednog otkazivanja ugovora uvjetovano ponašanjem radnika omogućio tužitelju da iznese svoju obranu jer da iz zapisnika od 29. prosinca 2021. proizlazi da je tužitelj pozvan u Odjel za upravljanje ljudskim resursima te da je upoznat s povredama koje mu se stavljaju na teret i da je tužitelj iznio svoju obranu u kojoj navodi, da ne smatra da je počinio tešku povredu obaveze iz radnih odnosa, da podatke u koje je izvršio uvid nije nikome davao, da su ga podaci zanimali jer da ga je bilo strah da se cijepi od Covida te da je htio vidjeti koliko covid pacijenata je prethodno cijepljeno.

13. Nadalje, sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 133. st. 1 i 2. ZR-a utvrdio da je tužba tužitelja podnesena u zakonom predviđenom roku jer da je tužitelj odluku o otkazu primio 14. siječnja 2022. što proizlazi iz preslike povratnice na strani 32 spisa, da je zahtjev za zaštitu prava podnesen 18. siječnja 2022., dakle u roku iz čl. 133. st. 1. ZR-a.

14. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik Odlukom od 31. siječnja 2022. odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja, da je tu odluku tužitelj primio 7. veljače 2022. i da je tužitelj podnio tužbu 21. veljače 2022. dakle u roku od 15 dana od dana kada je i primio odluku tuženika kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava.

15. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik postupio sukladno čl. 150. ZR-a jer da se savjetovao s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelja, da se je vijeće očitovalo 5. siječnja 2022. na način da se usprotivilo odluci o otkazu, te da protivljenje radničkog vijeća ne znači da je odluka ništetna.

16. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da iz navedenog očitovanja proizlazi da poslodavac nije tužitelja pravno uputio na posljedice korištenja podataka koji su mu bili dostatni i da je odgovorna osoba Covid odjela u odnosu na tužitelja trebala zatražiti ukidanje pristupa podacima pacijenata tog Odjela nakon premještaja tužitelja sa odjela te su predložili izricanje blaže kazne.

17. Također je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelju izdana dva upozorenja na obaveze iz radnog odnosa 17. lipnja 2019. i 13. listopada 2021. a koja upozorenja da nisu pravno relevantna za rješenje ovog spora jer da nije donesena odluka o otkazu temeljem skrivljenog ponašanja tužitelja.

18. Radi utvrđenja da li je tužitelj počinio osobito tešku povredu radne obveze i da li je tuženik kao poslodavac izgubio takvim ponašanjem tužitelja njegovo povjerenje i da li je nastavak radnog odnosa moguć sud prvog stupnja je izvršio uvid u dokument tuženika pod nazivom Medicinska dokumentacija – Pravo pristupa i povjerljivosti medicinske dokumentacije vođene u elektroničkom obliku u bolničkom informacijskom sustavu, te je saslušao svjedoke FJ, ŠJ, GJ, SJ, VJ i ĆJ te u svojstvu stranke tužitelja.

19. Nakon provođenja tih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, jer da je tužitelj u razdoblju od svibnja do prosinca 2021. nezakonito pristupio i otvorio 248 medicinskih dokumenata za 140 pacijenata sa dijagnozom Covid-19, iako nije imao opravdani razlog pristupati u medicinsku dokumentaciju pacijenata u čijem liječenju ne sudjeluje. Utvrđeno je da iz dokumenata Medicinske dokumentacije – pravo pristupa i povjerljivost medicinske dokumentacije vođene u elektroničkom obliku u bolničkom informacijskom sustavu od strane suda prvog stupnja da šifre za pristup bolničkom informacijskom sustavu se koriste u skladu sa radnom pozicijom zaposlenika i razinom pristupa koja im je dodijeljena, da zaposlenici nemaju pravo pristupati dokumentaciji pacijenata u čijem liječenju nisu sudjelovali, odnosno koji nisu bili liječeni na njihovim odjelima, a što je potvrđeno i iskazima saslušanih svjedoka.

20.Sud prvog stupnja iz iskaza tužitelja je utvrdio da je počinio radnje za koje ga se terete pa stoga zaključuje da je tužitelj počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa jer da je u razdoblju od svibnja do prosinca 2021. otvorio 248 medicinskih dokumenata za 140 pacijenata, da se radilo o sustavnom pregledavanju medicinske dokumentacije za pacijente u čijem liječenju tužitelj nije sudjelovao pa da je takvim postupanjem tuženik izgubio povjerenje u tužitelja što sve opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

21. Sud prvog stupnja je cijenio ponašanje tužitelja te je utvrdio da se ne radi o nenamjernoj pogrešci već o svjesnom i ustrajnom kršenju obveze iz radnog odnosa jer da je tužitelj zdravstveni djelatnik i da se medicinska dokumentacija odnosi na pacijenta i da je stoga nužno da djelatnici u sustavu zdravstva štite privatnost pacijenata i obzirno postupaju s njihovom medicinskom dokumentacijom, te za donošenje odluke o otkazu nije relevantna okolnost što tužitelj nije te informacije širio nekoj trećoj osobi već činjenica da je tužitelj preko 500 puta pregledavao nalaze pacijenata za koje postupanje nije imao temelj u svojoj radnoj poziciji. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer smatra da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita. Stoga i odbija tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na rad jer za prihvaćanje tog zahtjeva nema pravnog osnova sve sukladno čl. 124. st. 1. ZR-a, jer da je u navedenoj odredbi propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao naložit će vraćanje radnika na posao.

22. Sud prvog stupnja odbija i protutužbeni zahtjev tuženika kojim je tražio da se sudski raskine ugovor o radu, jer smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe iz čl. 125. st. 1. ZR-a, jer da prvostupanjskom odlukom nije utvrđeno da otkaz poslodavca nije dopušten, pa stoga niti tuženik kao poslodavac ne može tražiti sudski raskid ugovora o radu.

23. Sud prvog stupnja smatra da je i eventualno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.300,00 eur nije osnovan, jer da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 125. st. 1. i 2. ZR-a za naknadu štete jer da nije utvrđeno da otkaz poslodavca nije dopušten i da su postojale zakonske pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu i za naknadu štete kako je to propisano u čl. 125. st. 1. ZR-a.

24. Primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, pa da je i odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

25. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kada navodi da su razlozi u presudi suda prvog stupnja proturječni, jer u obrazloženju presude suda prvog stupnja nema proturječnosti i navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama. Isto tako ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 365.s t. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

26. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer da iz dokaznog postupka proizlazi da ne postoji akt kojim je tuženik zabranio da tužitelj pristupa informacijskom BIS sustavu jer da je tužitelju dao da raspolaže informacijama temeljem pristupne šifre bez ikakvog ograničenja, te je stoga trebalo utvrditi da tužitelj nije počinio navedene radnje koje bi predstavljale tešku povredu obaveza iz radnog odnosa.

27. Ovo iz razloga jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da iz dokumenta tuženika pod nazivom Medicinska dokumentacija – Prava pristupa i povjerljivosti medicinske dokumentacije vođene u elektroničkom obliku u bolničkom informacijskom sustavu je u točki 4.3.1.a. je navedeno tko sve ima pravo na pristup i razinu prava pristupa medicinskoj dokumentaciji pacijenata na klinici, i da to ostvaruju korisnici temeljem adekvatnog pismenog zahtjeva koji se temelji na parametrima ovisno o radnoj poziciji zaposlenika što se sve odnosi i na vanjske suradnike kao i djelatnike bolnice, te je iz iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno da su kao medicinsko osoblje imali pristup BIS sustavu samo sukladno poslovima iz radnog mjesta kojeg obavljaju i da su djelatnici bili ovlašteni sukladno svom radnom mjestu pristupati u medicinske podatke za pacijente koji se nalaze na njihovom odjelu. Stoga sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 116. st. 1. ZR-a za izvanredni otkaz zbog počinjenje osobito teške povrede obaveza iz radnog odnosa jer je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od svibnja do prosinca 2021. otvorio 248 medicinskih dokumenata za 140 pacijenata, da se radilo o sustavnom pregledavanju medicinske dokumentacije za pacijente u čijem liječenju tužitelj nije sudjelovao, da se je radilo o svjesnom i ustrajnom kršenju obaveza iz radnog odnosa i da je takvim ponašanjem tuženik izgubio povjerenje u tužitelja, što sve opravdava donošenje navedene odluke o otkazu.

28. Također se navodi da prema čl. 65. Zakona o djelatnostima u zdravstvu zdravstveni djelatnici imaju dužnost čuvanja profesionalne tajne i čuvanje prava pacijenata dok je prema Zakonu o zaštiti pacijenata sukladno čl. 25., pacijent ima pravo na zaštitu podataka iz zdravstvene dokumentacije koje se odnose na stanje njegovog zdravlja sukladno propisima o čuvanju profesionalne tajne i zaštiti podataka, te sukladno čl. 126. Zakona o zaštiti pacijenata zdravstveni radnici su dužni čuvati profesionalnu tajnu o zdravlju i stanju pacijenata i prema čl. 127.istog Zakona povreda čuvanja profesionalne tajne se smatra težom povredom obveze iz radnog odnosa.

29. S obzirom na izloženo ne mogu se prihvatiti kao neosnovani žalbeni navodi tužitelja da tuženik nije zabranio tužitelju niti na bilo koji način ograničio njegove radnje, jer da mu je ustupio šifru za ulaz u program te da mu je dodijelio razinu dostupnosti podataka, jer iz svih iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da im je bilo poznato temeljem dokumenta tuženika, Medicinske dokumentacije o pravu pristupa i povjerljivosti medicinske dokumentacije vođene u elektroničkom obliku u bolničkom informacijskom sustavu, da su zdravstveni djelatnici imali ovlaštenje sukladno svom radnom mjestu pristupati u medicinske podatke za pacijente koji se liječe na tom odjelu dok nemaju pravo uvida u medicinske dokumente drugih pacijenata koje nisu vezane za radnim mjesto zdravstvenog djelatnika. Stoga je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da tužitelj nije bio ovlašten sukladno svom radnom mjestu pristupati u medicinske podatke ostalih pacijenata koji nisu vezani sa obavljanjem poslova radnog mjesta kojeg je obavljao tužitelj.

30. Sud prvog stupnja, a protivno navodima iz žalbe tužitelja je pravilno utvrdio da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obaveze iz radnog odnosa i da uvažavajući sve okolnosti počinjenja navedenih radnji i interesa obiju ugovornih stranaka je opravdan zaključak suda prvog stupnja da nastavak radnog odnosa više nije moguć jer je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja.

31. S obzirom da je utvrđeno da nije sud prvog stupnja počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke, da je pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da izvanredan otkaz ugovora o radu zakonit, ne postoji obaveza vraćanja na rad niti su ispunjene pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu budući da nije utvrđeno da je otkaz ugovora nedopušten, pa da stoga nije niti osnovan eventualni zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu jer odlukom nije odlučeno da se sudski raskida ugovor o radu.

32. I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužitelj nije uspio u ovom postupku pa mu stoga ne pripada ni naknada troškova parničnog postupka.

33. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je otkaz poslodavca zakonit, pa stoga nisu ispunjene pretpostavke da se na zahtjev tuženika kao poslodavca utvrdi dan prestanka radnog odnosa. Pri donošenju odluke kojom je odbijen zahtjev da se sudski raskine ugovor o radu, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a koja bi utjecala na zakonitost donošenja te odluke.

34. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbe stranaka kao neosnovane je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

35. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka koji se odnose na pristojbu na žalbu iz razloga što tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

U Rijeci, 10. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić