REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ovr-29/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Jakovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, protiv ovršenika BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Josipi Bušić, odvjetnici u Zagrebu, Savska cesta 141, radi ovrhe, dana 10. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika BD podnesena u postupku zapljene po pristanku dužnika, u dijelu kojim je ista podnesena izvan žalbenog razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, kao neosnovana.

II. Odbija se prijedlog ovršenika BD za odgodu isplate zaplijenjenog dijela plaće koju poslodavac ovršenika plijeni na temelju Izjave o suglasnosti potvrđene 25. listopada 2013. od javnog bilježnika Zorke Čavajda, Zagreb, pod poslovnim brojem OV-18270/13, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovršenika BD za naknadu troška sastava prijedloga za odgodu isplate zaplijenjenog dijela plaće kao neosnovan, a odluka o naknadi troška sastava žalbe će biti donesena nakon donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u parničnom postupku kojeg je ovršenik upućen pokrenuti zaključkom ovog suda poslovnog broja Ovr-29/2024-7 od 30. siječnja 2025.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim postupka zapljene po pristanku dužnika koji se vodi na temelju Izjave o suglasnosti potvrđene 25. listopada 2013. od javnog bilježnika Zorke Čavajda, Zagreb, pod poslovnim brojem OV-18270/13 zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. U ovom postupku, ovršenik je podnio podnesak naslovljen kao prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa.

2. Rješenjem ovog suda poslovnog broja Ovr-1293/23-3 od 10. srpnja 2023. prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa su odbačeni kao nedopušteni, uz obrazloženje da se protiv ovršenika ne vodi postupak izravne naplate, nego postupak zapljene plaće na temelju pristanka ovršenika u smislu članka 202. OZ-a, a žalba i prijedlog za odgodu nisu dopušteni jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 202. stavak 12. OZ-a.

3. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovnog broja Gž Ovr-517/23-2 od 9. studenog 2023. je ukinuto rješenje ovog suda poslovnog broja Ovr-1293/23-3 od 10. srpnja 2023., pri čemu je drugostupanjski sud zauzeo stav da se protiv ovršenika vodi postupak izvansudske ovrhe u smislu članka 284. stavak 2. OZ-a, slijedom čega gore navedeni podnesak ovršenika naslovljen kao prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i smatrati žalbom nakon proteka roka.

4. U ovom postupku je prvo potrebno utvrditi koji postupak prisilnog namirenja se vodi protiv ovršenika, a budući postoji više vrsta postupaka prisilnog namirenja

(primjerice, sudska ovrha, izravna naplata itd.)

5. Ovršenik navodi da je njegovom poslodavcu dostavljena Izjava o suglasnosti potvrđena 25. listopada 2013. od javnog bilježnika Zorke Čavajda, Zagreb, pod poslovnim brojem OV-18270/13 (dalje u tekstu: Suglasnost) te uz podnesak dostavlja presliku predmetne Suglasnosti potvrđene od javnog bilježnika kao i dopis ovrhovoditelja upućen poslodavcu uz koji isti dostavlja poslodavcu Suglasnost na provedbu.

6. Uvidom u navedenu Suglasnost, sud je utvrdio da je ovršenik istom dao suglasnost za pljenidbu njegove plaće odnosno drugog stalnog novčanog primanja, osim u dijelu koji je izuzet od ovrhe, a radi namirenja tražbine vjerovnika Privredne banke Zagreb d.d. u iznosu 44.818,11 eura, dok je uvidom u presliku Ugovora o kupoprodaji plasmana utvrđeno da je na ovrhovoditelja prenesena tražbina utvrđena ispravom koja je ovjerena/potvrđena pod poslovnim brojem OV-18270/13.

7. Slijedom navedenog, protiv ovršenika se ne vodi postupak izravne naplate kako to smatra ovršenik jer se postupak izravne naplate vodi na novčanoj tražbini po računima ovršenika putem Financijske agencije, a ne vodi se niti postupak izvansudske ovrhe budući se postupak izvansudske ovrhe vodi na temelju rješenja o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik na temelju vjerodostojne isprave, već se protiv ovršenika vodi postupak iz članka 202. OZ-a, a obzirom se protiv ovršenika vodi postupak zapljene plaće (ne novčane tražbine po računima) na temelju suglasnosti za zapljenu (ne na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika).

8. Stoga, za donošenje odluke o prijedlozima ovršenika su bitne odredbe članka 202. OZ-a.

9. U tom smislu, sud ističe da nije vezan pravnom kvalifikacijom stranaka, slijedom čega okolnost što je ovršenik pogrešno smatrao da se protiv njega vodi postupak izravne naplate te, zbog toga, podnio pravno sredstvo naslovljeno kao prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa, ne obvezuje sud da o navedenim prijedlozima donese odluku na temelju članka 210. OZ-a, već, upravo suprotno, sud ima pravo pravno ocijeniti sadržaj navedenog podneska te donijeti odluku primjenom odredaba koje se odnose na tu vrstu podneska.

10. Slijedom navedenog, za donošenje odluke u ovom postupku su odlučne odredbe članka 202. OZ-a.

11. Člankom 202. stavak 1. OZ-a je propisano da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe, dok je člankom 202. stavak 3. OZ-a propisano da navedena isprava ima učinak rješenja o ovrsi.

12. Stoga, budući isprava kojom je dana suglasnost za zapljenu u smislu članka 202. stavak 1. OZ-a ima pravni učinak rješenja o ovrsi, a dužnik (ovršenik) uvijek mora imati mogućnost osporavanja pravilnosti i zakonitosti postupka prisilnog namirenja pa onda i postupka prisilnog namirenja na temelju isprave iz članka 202. stavak 1. OZ-a, dužnik (ovršenik) u postupku iz članka 202. OZ-a može pravilnost i zakonitost tog postupka osporavati korištenjem pravnih sredstava koja se mogu koristiti u svrhu osporavanja pravilnosti i zakonitosti rješenja o ovrsi.

13. Slijedom navedenog, sud je ovršenikov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sadržajno ocijenio kao žalbu.

14. Ovršenik u žalbi u bitnom navodi da je njegovom poslodavcu dostavljena Suglasnost i Ugovor o kupoprodaji plasmana sklopljen između ovrhovoditelja i Privredne banke Zagreb d.d., međutim ovrhovoditelj nema pravo na namirenja tražbine iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 5. OZ-a i člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ-a te ukazuje na pogrešnu primjenu članka 197. stavak 1. OZ-a kao i članka 12. stavak 1. ZPONS-a te članka 5. stavak 2. OZ-a.

U odnosu na pogrešnu primjenu članka 197. stavak 1. OZ-a

15. Suprotno navodima ovršenika, odredba članka 197. stavak 1. OZ-a nije pogrešno primijenjena.

16. Navedena odredba je stupila na snagu Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 93/14, dalje u tekstu: ZIDOZ/14) te je istom propisano da se ovrha može odrediti na plaći ovršenika samo ako se ovršeniku plaća ne isplaćuje na račun.

17. Člankom 84. ZIDOZ/14 je propisano da odredbe navedenog zakona stupaju na snagu 1. rujna 2014., međutim člankom 82. stavak 1. ZIDOZ/14 je propisano da se navedene izmjene i dopune ne odnose na postupke pokrenute prije stupanja na snagu ZIDOZ/14.

18. Slijedom navedeno, izmijenjena odredba članka 197. stavak 1. OZ-a se ne primjenjuje na postupke pokrenute prije 1. rujna 2014.

19. U ovom postupku se primjena zakona određuje obzirom na vrijeme izdavanja Suglasnosti. Navedeno iz razloga što je Suglasnost izdana na temelju pozitivnih propisa koji su bili na snazi u vrijeme njezina izdavanja, što znači da su stranke svoje postupanje mogle uskladiti samo s tim propisima kao i da su pristale samo na ona prava, obveze i ograničenja koja su bila propisana propisima koji su tada bili na snazi.

20. Stoga, budući je Suglasnost potvrđena od javnog bilježnika 25. listopada 2013. , dakle prije 1. rujna 2014., na istu se ne primjenjuje izmijenjena odredba članka 197. stavak 1. OZ-a.

21. Osim toga, unatoč izmjeni članka 197. stavak 1. OZ-a, odredbama OZ-a je i dalje propisano namirenje na temelju zapljene po pristanku dužnika (članak 202. OZ- a), a koje se odnosi isključivo na pljenidbu dijela plaće odnosno stalnog novčanog primanja ovršenika.

22. Slijedom navedenog, nakon izmjene članka 197. stavak 1. OZ-a, zakonodavac nije ukinuo mogućnost pljenidbe plaće na temelju isprave iz članka 202. stavak 1. OZ-a, što znači da se izmijenjena odredba članka 197. stavak 1. OZ-a ne primjenjuje na postupke prisilnog namirenja na temelju članka 202. OZ-a.

23. Naime, propise treba smisleno tumačiti, dakle uzimajući u obzir njihovu svrhu, smisao. Budući je smisao namirenja na temelju isprave iz članka 202. stavak 1. OZ-a da se pljenidba provodi upravo na plaći odnosno stalnom novčanom primanju ovršenika, ograničavanje navedenog načina prisilnog namirenja samo u onim postupcima u kojima se ovršeniku plaća ne isplaćuje na račun, a takvi postupci su iznimka (nikako ne pravilo), provedba namirenja na temelju isprave iz članka 202. stavak 1. OZ-a sadržajno više ne bi bila moguća.

24. Time bi zapravo isprave iz članka 202. stavak 1. OZ-a izgubile svoj smisao i sadržajno se ne bi mogle koristiti za svoju primarnu svrhu (namirenje na plaći) iako su donesene na temelju pozitivnih propisa koji su i dalje na snazi, a čime bi institut prisilnog namirenja propisan člankom 202. OZ-a bio sadržajno ukinut, a što sigurno nije smisao članka 197. stavak 1. OZ-a.

25. Slijedom navedenog, sud smatra da se odredba članka 197. stavak 1. OZ- a, čak i da je Suglasnost izdana nakon 1. rujna 2014., što nije, ne primjenjuje u ovom postupku.

U odnosu na razlog iz članka 50. stavak 1. točka 5. OZ-a

26. Ovršenik smatra da je ostvaren razlog iz članka 50. stavak 1. točka 5. OZ-a budući je Financijska agencija već jednom isknjižila ovršnu ispravu na temelju članka 12. stavak 1. ZPONS-a, a ovrhovoditelj nakon toga nije u roku iz članka 5. stavak 3. OZ-a podnio istu poslodavcu, slijedom čega ovršenik smatra da ovrhovoditelj više niti ne može tražiti provedbu ovrhe na drugom predmetu odnosno da je protekao rok u smislu članka 50. stava1. točka 5. OZ-a.

27. U odnosu na takve navode ovršenika, sud ističe da se odredba članka 5. OZ-a (o promjeni predmeta i sredstva ovrhe) odnosi isključivo na postupak sudske ovrhe, ne i na ostale postupke prisilnog namirenja (izravna naplata, izvansudska ovrha, namirenje na temelju isprave iz članka 202. stavak 1. OZ-a).

28. Slijedom navedenog, pravo ovrhovoditelja na namirenje na temelju članka 202. OZ-a je potpuno neovisno o eventualnom postupku izravne naplate te načinu i vremenu njegovog okončanja.

29. Stoga, nije ostvaren razlog iz članka 50. stavak 1. točka 5. OZ-a.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

U odnosu na razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a

31. Člankom 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 52. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da će sud zaključkom uputiti ovršenika da, u roku 15 dana od dana dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ako je ovršenik u žalbi istaknuo razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, a ovrhovoditelj je osporio postojanje tog razloga ili se o njemu nije očitovao, osim ako je ovršenik postojanje navedenog razloga dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 52. stavak 4. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a).

32. Slijedom navedenog, obzirom je ovršenik podnio žalbu iz žalbenog razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, ovrhovoditelj je osporio osnovanost žalbenog razloga (podnesak od 4. srpnja 2023.), a nisu ispunjene pretpostavke iz članka 52. stavak 4. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, na temelju članka 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog zaključka.

33. U dijelu podneska naslovljenog kao prijedlog za odgodu prijenosa, ovršenik je naveo da će mu nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta jer provedba ovog postupka ugrožava njegovu egzistenciju.

34. Budući se, a kako je već rečeno, protiv ovršenika ne vodi postupak izravne naplate, nego postupak zapljene po pristanku dužnika iz članka 202. OZ-a, sud je prijedlog za odgodu prijenosa sadržajno ocijenio kao prijedlog za odgodu isplate zaplijenjenog dijela plaće.

35. U članku 202. OZ-a propisano je postupanje samo povodom prijedloga za odgodu isplate zaplijenjenog dijela plaće kojeg je podnio prvobitni ovrhovoditelj i novi ovršenik, međutim sud smatra kako time zakonodavac nije isključio podnošenje prijedloga za odgodu u svim ostalim slučajevima, nego je samo posebno normirao postupanje u slučaju kada je došlo do promjene vjerovnika i dužnika.

36. Prijedlog za odgodu isplate zaplijenjenog dijela plaće nije osnovan.

37. Člankom 65. stavak 1. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točci 1. do 11. stavak 1. članka 65. OZ-a.

38. Slijedom navedenog, iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, jasno je da se ovrha može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a te ako uz postojanje nekog od tih razloga postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.

39. Postojanje navedenih kumulativnih pretpostavki dužan je dokazati ovršenik (članak 219. stavk 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a), a što ovršenik u ovom postupku nije učinio.

40. Naime, ovršenik je dokazao postojanje prve kumulativne pretpostavke budući je podnio žalbu iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 7., a čime je ispunjen razlog iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a, međutim ovršenik nije dokazao postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete.

41. U tom smislu, sud ističe da vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome jeli ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih iznosa koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.

42. Zbog navedenog, ovršenik koji tvrdi da će mu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta mora dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualni naknadni povrat iznosa koji će u postupku izravne naplate biti zaplijenjen i prenesen, a što se dokazuje odgovarajućim ispravama (izvadak iz zemljišne knjige, potvrda Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu motornog vozila, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnom statusu ovrhovoditelja i slično), ili na drugi odgovarajući način mora dokazati vjerojatnu insolventnost ovrhovoditelja.

43. Ovršenik niti ne tvrdi da imovina ovrhovoditelja nije dostatna za eventualni povrat novčanih sredstava ako ovršenik u parničnom postupku na koji je upućen dokaže nedopuštenost ovrhe.

44. Ovršenik vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete obrazlaže navodeći da će postupak ovrhe biti otegotan za njegovu egzistenciju i egzistenciju njegove obitelji, međutim navedeno nije šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a.

45. Naime, u postupku ovrhe se prisilno namiruje tražbina ovrhovoditelja (vjerovnika), a čime se prisilno umanjuje ovršenikova imovina, zbog čega postupak prisilnog namirenja uvijek ima otegotne posljedice za egzistenciju ovršenika fizičke osobe. Stoga, kada bi se navedeno smatralo štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ- a, u svakom postupku prisilnog namirenja bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu, a što nije smisao instituta odgode. Naime institut odgode, a što proizlazi i iz same odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, se primjenjuje samo iznimno, što znači samo u onim situacijama u kojima je opravdaniji interes ovršenika da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja nego interes ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom (osnovom za plaćanje).

46. Stoga, zauzimanje stava prema kojem se svaki negativan utjecaj prisilnog namirenja tražbine na egzistenciju ovršenika smatra štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a bi primjenu instituta odgode ovrhe učinilo pravilom, a ne iznimkom, što bi imalo za posljedicu odgađanje provedbe prisilne naplate u svakom postupku prisilnog namirenja, slijedom čega je jasno da bi takav pravni stav bio rezultat pogrešnog tumačenja odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a.

47. Slijedom navedenog, sama okolnost što je provedba ovrhe otegotna za egzistenciju ovršenika nije dostatna za primjenu instituta odgode ovrhe.

48. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

49. Obzirom je prijedlog za odgodu ovrhe odbijen nisu ispunjene pretpostavke iz članka 14. stavak 5. OZ-a za naknadu troška ovršeniku, slijedom čega je zahtjev za naknadu troška sastava navedenog prijedloga odbijen, dok će analognom primjenom članka 166. stavak 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, odluka o naknadi troška sastava žalbe nakon proteka roka biti donesena u odluci kojom će se odlučiti o osnovanosti navedenog prijedloga (točka III. izreke).

U Zagrebu, 10. ožujka 2025.

Sudac:

Mirna Jakovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).

DNA:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršeniku po punomoćniku