Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-248/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB:23057039320, zastupane po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana dana 26. veljače 2025.g., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, a odluke donesene dana 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 5103699709 od 11. 10. 2007. sklopljenog između tužiteljice RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d.Jadranski trg 3a, 51 000 Rijeka OIB: 23057039320, i to odredba članka 2. u dijelu u kojem je ugovorena valuta u CHF i prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak po srednjem tečaju Kreditora na dan puštanja kredita u tečaj odredba članka 7. u cijelu teksta „po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrena žiro računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta dospijeću u kunama nastalog uslijed promijene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru Korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja“ te u tome dijelu ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d.Jadranski trg 3a, 51 000 Rijeka OIB:23057039320, isplatiti tužiteljici RR, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove preplate zbog promjene tečaja CHF-a kroz razdoblje otplate kredita ukupan iznos od 12.809,35 €

(slovima:dvanaesttisućaosamstodeveteura i tridesetpetcenti) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku

na iznos od 0,49 EUR teku od 1. 11. 2007.

na iznos o 5,73 EUR teku od 1. 12. 2007.

na iznos od 5,26 EUR teku od 1. 1. 2008.

na iznos od 14,42 EUR teku od 1. 2. 2008.

na iznos od 20,49 EUR teku od 1. 3. 2008.

na iznos od 26,49 EUR teku od 1. 4. 2008.

na iznos od 12,42 EUR teku od 1. 5. 2008.

na iznos od 8,51 EUR teku od 1. 6. 2008.

na iznos od 12,78 EUR teku od 1. 7. 2008.

na iznos od 4,28 EUR teku od 1. 8. 2008.

na iznos od 6,19 EUR teku od 1. 9. 2008.

na iznos od 14,59 EUR teku od 1. 10.2008

na iznos od 54,37 EUR teku od 1. 11. 2008.

na iznos od 24,11 EUR teku od 1. 12. 2008.

na iznos od 59,94 EUR teku od 1. 1. 2009.

na iznos od 62,21 EUR teku od 1. 2. 2009.

na iznos od 64,50 EUR teku od 1. 3. 2009.

na iznos od 57,66 EUR teku od 1. 4. 2009.

na iznos od 59,20 EUR teku od 1. 5.2009.

na iznos od 1,48 EUR teku od 15.5. 2009.

na iznos od 52,82 EUR teku od 1. 6. 2009.

na iznos od 0,01 EUR teku od 1. 7.2009.

na iznos od 50,65 EUR teku od 16. 7. 2009.

na iznos od 49,87 EUR teku od 27. 8. 2009.

na iznos od 51,96 EUR teku od 5. 9. 2009.

na iznos od 1.919,28 EUR teku od 21. 9. 2009.

na iznos od 9,53 EUR teku od 24. 9. 2009.

na iznos od 27,93 EUR teku od 12. 10. 2009.

na iznos od 0,01 EUR teku od 1. 11. 2009.

na iznos od 31,69 EUR teku od 12. 11. 2009.

na iznos od 0,01 EUR teku od 1. 12. 2009.

na iznos od 30,75 EUR teku od 17. 12. 2009.

na iznos od 38,20 EUR teku od 11. 1. 2010.

na iznos od 0,01 EUR teku od 1. 2. 2010.

na iznos od 42,04 EUR teku od 22. 2. 2010.

na iznos od 0,01 EUR teku od 1. 3. 2010.

na iznos od 48,89 EUR teku od 7. 4. 2010.

na iznos od 48,64 EUR teku od 23.4. 2010.

na iznos od 46,40 EUR teku od 24. 5. 2010.

na iznos od 50,31 EUR teku od 1. 6. 2010.

na iznos od 0,08 EUR teku od 15. 6. 2010.

na iznos od 0,02 EUR teku od 1. 7. 2010.

na iznos od 71,14 EUR teku od 13. 7. 2010.

na iznos od 0,02 EUR teku od 1. 8. 2010.

na iznos od 80,87 EUR teku od 23. 8. 2010.

na iznos od 75,04 EUR teku od 4. 10. 2010.

na iznos od 68,99 EUR teku od 2. 11. 2010.

na iznos od 93,69 EUR teku od 1. 12. 2010.

na iznos od 192,30 EUR teku od 17. 1. 2011.

na iznos od 186,13 EUR teku od 8. 3. 2011.

na iznos od 94,54 EUR teku od 20. 4. 2011.

na iznos od 8.776,74 EUR teku od 21. 4. 2011.

na iznos od 155,66 EUR teku od 22. 4. 2011.

do 31. 12. 2007. sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. 1. 2008. do 31. 7. 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. 1. 2023. do 31. 12. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. Jadranski trg 3a, 51 000 Rijeka OIB:23057039320 isplatiti tužiteljici RR, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 1.990,00 € (slovima:tisućudevetstodevedeseteura) zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine od dana presuđenja 10. ožujka 2025. pa do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi kako je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu br. broj 2402006- 1031262160 dana 11.listopada 2007.g., na temelju kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu od 90.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja te se obvezala vratiti pozajmljeni iznos prema uvjetima Ugovor kojeg je sklopila. U pogledu predmetnog ugovora, tužiteljica smatra kako je istim povrijeđeno njegovo pravo kao potrošača, budući da je tuženik koristio nerazumljive te nedopuštene i nepoštene odredbe članaka 2. i 7. Ugovora vežući ugovor uz valutnu klauzulu a da prije toga nije korisniku kredita pojasnio posljedice i doseg takvih odredbi po njega kao potrošača. Tuženik je na taj način u fazi pregovaranja i općenitog komuniciranja s potrošačima tako i s tužiteljicom propustio dati sve potrebne informacije, a na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač pa tako i tužiteljica mogla razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima kao i sve rizike koje s time donose ugovorne odredbe. Tužiteljica se poziva na odluke kojima su već riješeni odnosi s potrošačima i to sa Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/2012. od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., presudom i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt- 575/16-5 od 3. listopada 2017., pravomoćno je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, te da su odredbe Ugovora o kreditu u spornom periodu, a koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica- švicarski franak nepoštene i nedopuštene, a uslijed čega su ništetne. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je u konačnici presudu, poslovni broj Rev- 2211/2018-11 od 03. rujna 2019., a kojom su konačno i u potpunosti razriješena sva sporna pitanja iz kolektivnog spora koji je udruga Potrošač pokrenula protiv 8 banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj, a između ostalog i tuženika. Navedenim odlukama se utvrdilo da su tuženici u spornom razdoblju su povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (do 06.08.2007.), a od 07.08.2007. - 31.12.2008. suprotno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, odnosno prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora nisu kao trgovci u cijelosti informirali potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tužiteljica stoga traži utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu te povrat više preplaćenih sredstava u iznosu od 13.139,56 €, a nakon provedenog vještačenja postavio je zahtjev u skladu s nalazom na iznos od 12.809,35 EUR. Tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev no budući da se tuženik nije protivio smanjenju zahtjeva u roku od 15 dana sud je nastavio s postupkom jer o tome nije bilo potrebno posebno odlučivati.

2. Tuženik u cijelosti osporava kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana, jer ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, te tužiteljevo svojstvo potrošača. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti te prigovor zastare navodeći kako zastara potraživanja po osnovu kamatne stope nastupila bi dana 14.lipnja 2019.g. a navodi kako odredbe ugovora o valutnoj obvezi nisu ništetne jer su dopuštene Zakonom o obveznim odnosima. Uvjeti na tržištu su se naknadno nepredvidivo izmijenili i bili su rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je za njih mogao znati ili utjecati. Tuženik navodi kako presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 ne obvezuje sud u ovom postupku pokrenutom zbog navodnog stjecanja bez osnove te odluka Vrhovnog suda broj Rev 2221/18 su nepravilne i nezakonite jer je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik smatra kako tužitelj u tužbi pogrešno poziva na navedenu presudu jer navodi kako se utvrđenja iz kolektivne parnice ne mogu primijeniti na konkretan predmet odnosno odluke donesene u parnici pokrenutoj kolektivnom tužbom, na nijedan način, niti u bilo kojem segmentu, ne mogu zamijeniti pojedinačnu tužbu iz konkretnog pravnog odnosa te da nema mjesta primjeni utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi na ovaj konkretni spor. Slijedom navedenog, tuženik ističe da je u ovom postupku tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača te predložiti dokaze na kojima temelji svoj status potrošača. Dakle, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u ovo-predmetnom ugovoru odraz je dispozitivne zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima te je stoga sukladno mišljenju Suda EU izraženom u odlukama C-81/19 i C-243/20 isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, čak i ako se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

3.U svrhu dokaza pročitani su Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 (list 7-10), izvadak iz knjige položenih ugovora br. [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list 11-12), otplatni plan za kredit (list 13-17), plan otplate za kredit koji se otplaćuje u anuitetima (list 18- 21), Aneks ugovora o kreditu (list 22-23), obavijest o promjeni kamatne stope (list 24), otplatni plan (list 25-27, pregled prometa po partiji kredita za razdoblje od 15.10.207. - 7.5.2011. (list 28-33), kopija računa Podravske banke), sudska praksa (list 51-70), izjava LR, pitanje i odgovori za stambene kredite, pisani iskaz (list 76), podnesak Trgovačkog suda u Zagrebu (list 78-80), izvješće o valutnom riziku (list 81), ugovor o oročenom deviznom depozitu (list 83), izvod iz zapisnika VSRH (list 84), dokumentacija (list 85-99), informacija Erste & Stiermarkische banke (list 114), zajedno sa grafičkim prikazima (list 115-118), odluke ŽS u Varaždinu br. Gž-1252/21-2 od 20.10.2021., dokumentacija (list 122-195), saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje

4. Analizirajući provedene dokaze, svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Sud je rješenjem broj P-248/23-4 od dana 2.svibnja 2023.g. odbio prigovor tuženika mjesne nenadležnosti no budući da je odluka ukinuta ponovno je rješenjem broj P- 248/2023-10 od dana 27.ožujka 2024.g. usvojio prigovor mjesne nenadležnosti tuženika no ovaj put je Županijski sud preinačio odluku rješenjem broj Gž-1521/2024-2 od dana 12.lipnja 2024.g. i odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.

6. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu br. broj 2402006-1031262160 dana 11.listopada 2007.g., na temelju kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu od 90.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja te se obvezala vratiti pozajmljeni iznos prema uvjetima Ugovor kojeg je sklopila. Nesporno je utvrđeno da je u predmetnom Ugovoru, u čl. 2. i 7.. ugovorena valutna klauzula o kojoj se nije pregovaralo, budući da je kao takva predstavljala je dio sadržaja standardnog tipskog ugovora, koji karakteriziraju unaprijed formulirane ugovorne odredbe od strane tuženika kao kreditora, a na čiji sadržaj tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja.

7. Sud smatra kako su ugovorne odredbe sadržane u čl. 2. i 7. Ugovora nepoštene, budući da nisu bile predmetom pojedinačnih pregovora, s obzirom da je činila sadržaj unaprijed pripremljenog, tipskog obrasca ugovora, čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, jer je tužiteljica u konkretnom slučaju, bez odgovarajućeg znanja o učincima i rizicima koje donosi kreditiranje pristupila sklapanju Ugovora, vjerujući u točnost prezentiranih informacija od strane tuženika kao kreditora, koji je pak, raspolažući stručnim znanjem, iskoristio neinformiranost i nestručnost tužitelja i u tipskom ugovoru sastavio odredbe koje su suprotne temeljnim načelima obveznog prava – načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelu savjesnosti i poštenja.

8. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ( „ Narodne novine“, br. 79/2007 od dana 30.srpnja 2007.g.), čiji sadržaj su činile odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, pa je tako čl. 96.st. 1. i st. 2. bilo propisano da nepoštenom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 1. je neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. Time je položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Tuženik je za razliku od tužiteljice raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.

9. U čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO/05), određeno je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. S obzirom da su odredbe čl. 1. i 7. Ugovora predmetnog ugovora bile protivne prisilnim propisima, iste su ostvarile obilježje ništetne odredbe, stoga je prema stajalištu ovog suda valjalo utvrditi njihovu ništetnost i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

10. Vrhovni sud već presudio da kolektivna tužba prekida zastaru te petogodišnji rok ponovno počinje teći od pravomoćne odluke u kolektivnom sporu, budući da je donesena odluka 14. lipnja 2018. rok za tužbe u odnosu na valutnu klauzulu počinje teći od tog datuma tako da je rok pa podnošenje tužbe do 14. lipnja 2023. godine, pa s obzirom na navedenu činjenicu nije osnovan prigovor zastare tuženika jer tužiteljica nije stavila tužbeni zahtjev u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu.

11.Sud je na okolnost preplaćenih iznosa zbog vezanosti iznosa za valutnu klauzulu kroz za cijeli vremenski period otplate kredita, proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije ZR. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj tuženiku, zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, platila više iznos od 12.809,35 EUR dok negativnih tečajnih razlika nije bilo po izračunu vještaka. Punomoćnici stranaka nisu prigovorili matematičkom izračunu visine dugovanja odnosno pa ovakav nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća i sud jer je dan jasno i u skladu s pravilima struke.

12. Sud je saslušao tužiteljicu kao stranku u svrhu dokazivanja koja je navela kako je kredit podigla zbog renovacije stana budući da su njeni roditelji bili slabo pokretni, a kada su se rate kredita povećale a roditelji umrli tužiteljica je prodala stan. Navodi kako je nitko nije upozorio u banci da je švicarska valuta ustvari valuta utočišta, a djelatnica tužene ju je nagovarala da podigne kredit u "švicarskim francima" iako je ona htjela dići kredit u eurima.

13. U skladu s čl. 29. st. 2. i čl. 323. st.1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, sud smatra da je tuženik dužan tužiteljici vratiti preplaćeni iznos od 12.809,35 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom, od dana plaćanja pojedinog iznosa.

14. Na temelju čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku ( „ Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu prema postavljenom tužbenom zahtjev u trenutku zaključenja glavne rasprave, tuženik je u obvezi nadoknaditi trošak parničnog postupka u cijelosti, koji se prema vrijednosti predmeta spora i odvjetničkoj tarifi odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 €, sastav žalbe od dana 16.travnja 2024.g. u iznosu od 100,00 €, te podneska od dana 3.2.2025.g. u iznosu od 200,00 €, te za zastupanje na ročištima od dana 14.3.2024.g., 19.9.2024.g., 12.2.2025.g., i 27.2.2025.g. svakog u iznosu od 200,00 €, te za ročište za objavu i uručenje presude u iznosu od 100,00 €, te predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 365,00 €, te PDV od 25% u iznosu od 325,00 € odnosno sveukupno 1.990,00 €.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 10. ožujka 2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1.Odvj. Bruno Čer, Koprivnica, neposredno

2.Odvj. Damir Metelko, OD Metelko, Knežević i partneri, Zagreb, Lopašićeva 6-preko e- oglasne ploče