REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3226/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600, zastupanog po punomoćnici Dušanki Kuharić, odvjetnici u Ludbregu, Vladimira Nazora 1, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ivani Štih, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 8.240,43 kn, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1381/2021 od 20. svibnja 2022., 10. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1381/2021 od 20. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci odbio tužbeni zahtjev u kojem je tužitelj tražio da mu tuženik plati iznos od 8.240,43 kn te je odlučeno o naknadi troškova postupka.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet ovog spora potraživanje tužitelja koje proizlazi iz zahtjeva za naknadu iznosa kojeg je tužitelj platio svom osiguraniku na ime naknade štete na vozilu nakon prometne nezgode. Tužitelj je svom osiguraniku, po osnovi zaključenog kasko osiguranja, isplatio štetu nastalu na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] na temelju računa ovlaštenog autoservisa za popravak vozila, a plaćanje je izvršeno 23. kolovoza 2018. U konkretnom slučaju radi se o regresnom zahtjevu tužitelja, u smislu odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) te isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (zakonska subrogacija). Sukladno odredbi čl. 234. st. 6. ZOO-a, zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku. Sukladno odredbi čl. 230. st. 1. i 2. ZOO, tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila (subjektivn rok), a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala (objektivni rok). U konkretnom slučaju, šteta je tužiteljevom osiguraniku nastala 16. srpnja 2018. kada je njegovo vozilo u predmetnoj prometnoj nezgodi oštećeno, dakle, umanjena je vrijednost njegove imovine (obična šteta u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a). Stoga je utvrđeno da do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 23. kolovoza 2021. nije istekao objektivni petogodišnji zastarni rok. Iz prijave kasko štete utvrđeno je da je tužiteljev osiguranik već 16. srpnja 2018. izvršio prijavu štete osiguratelju. Izvid štete izvršen je 23. srpnja 2018., kada je kod prednika tužitelja vozilo pregledano i fotografirano, a potom je izvršen dopunski izvid na zahtjev ovlaštenog autoservisa od 26. srpnja 2018. Po shvaćanju suda, tužiteljev osiguranik je po izvršenom izvidu štete, a najkasnije 21. kolovoza 2018., kada mu je ovlašteni autoservis izdao račun o izvršenom popravku vozila po izvidu štete, u kojem računu su iskazani radovi potrebni za popravak oštećenja na vozilu i vrijednost ovih radova, doznao za štetu na pravno odlučan način, u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a, odnosno doznao je obujam štete nastale na vozilu. Stoga je mjerodavni subjektivni rok zastare tražbine naknade štete tužiteljevog osiguranika prema tuženiku počeo teći 21. kolovoza 2018. (u smislu odredbe čl. 215. st. 1. ZOO-a), jer je tada oštećeni tužiteljev osiguranik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Kako je tužitelj predmetnu tužbu podnio 23. kolovoza 2021., utvrđeno je da je predmetna tužba podnesena nakon nastupanja zastare 22. kolovoza 2021. (čl. 216. u vezi s čl. 300. st. 2. ZOO-a) te je po tuženiku istaknuti prigovor zastare osnovan.
3. Protiv navedene presude je tužitelj izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu a podredno da je preinači. U žalbi ističe da je sud pogrešno utvrdio da zastara počinje teći 21. kolovoza 2018. kada je izdan račun, već smatra da je zastara počela teći kada je tužitelj platio predmetni iznos.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelji u žalbi ponavljaju navode koje su iznosili tijekom prvostupanjskog postupka, te iznose neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio odlučne činjenice, a ni žalitelj ne spori iste odnosno da je račun izdan 21. kolovoza 2018., da je tužba podnesena 23. kolovoza 2021., a da je tužitelj platio račun za popravak vozila te da je tužitelj platio 23. kolovoza 2018. Prema mišljenju tužitelja zastarni rok od tri godine, počinje teći u trenutku kada je tužitelj platio utuženi iznos, a ne kada mu je ovlašteni autoservis izdao račun o izvršenom popravku vozila po izvidu štete, a u kojem računu su iskazani radovi potrebni za popravak oštećenja na vozilu i vrijednost tih radova.
10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljev osiguranik po izvršenom izvidu štete, a najkasnije 21. kolovoza 2018., kada mu je ovlašteni autoservis izdao račun o izvršenom popravku vozila po izvidu štete, u kojem računu su iskazani radovi potrebni za popravak oštećenja na vozilu i vrijednost ovih radova, doznao za štetu na pravno odlučan način, u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a, odnosno doznao je obujam štete nastale na vozilu. Stoga je mjerodavni subjektivni rok zastare tražbine naknade štete tužiteljevog osiguranika prema tuženiku počeo teći 21. kolovoza 2018. (u smislu odredbe čl. 215. st. 1. ZOO-a), jer je tada oštećeni tužiteljev osiguranik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila.
11. Naime, ako bi se zauzeo stav kojeg ističe žalitelj onda bi tijek zastare ovisio isključivo o njegovoj volji, a u ovoj pravnoj stvari je tužitelj ušao u pravnu poziciju ranijeg oštećenika pa se stoga tijek zastare računa kao i njegovog pravnog prednika.
12. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
13. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o troškovima postupka. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.
Zagreb, 10. ožujka 2025.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
