REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Š 5
Poslovni broj: Us I-1374/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat, u upravnom sporu tužitelja ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik mr. sc. Emir Kulenović, odvjetnik u Odvjetničkog uredu Alma Kulenović u Puli, Kapitolinski trg 10, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi oglašavanja rješenja ništavim, 10. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-350-05/24-08/60, URBROJ: 513-03-4-24-2 od 8. kolovoza 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Istarske županije, Grada Pula-Pola, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za gradnju, KLASA: UP/I- 350-05/23-05/000065, URBROJ: 2163-7-05-03-0466-24-0007 od 15. travnja 2024., odbijen je zahtjev tužitelja za oglašavanjem ništavim rješenja o utvrđivanju građevne čestice, KLASA: UP/I-350-05/22-05/000077, URBROJ: 2163-7-03-05-0465-23-0006 od 16. ožujka 2023., pravomoćno 27. svibnja 2023.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-350-05/24-08/60, URBROJ: 513-03-4- 24-2 od 8. kolovoza 2024., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.
3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je to rješenje nepravilno, nejasno i ozbiljno dovodi u pitanje zakonitost postupanja ne samo upravnog tijela I. stupnja, već i svoj odnos prema istaknutim žalbenim razlozima, što je neprihvatljivo za ujednačavanje takve prakse na teritoriju Republike Hrvatske. Oba upravna tijela da potpuno promašeno ističu kako izneseni razlozi koje je tužitelj iznio zbog kojih se traži oglašavanje rješenja ništavim nisu sami po sebi takav razlog da bi se zahtjevu moglo udovoljiti. Takvo rješenje da je protivno tada važećem prostornom planu Grada Pule- Pola, te ukazuje na odredbu članka 159. stavak 1. i 2. Zakona o prostornom uređenju. Ako u rješenju o utvrđivanju građevne čestice jasno stoji da je rješenje doneseno temeljem pravila struke, a ne prema prostornom planu, onda da je jasno da se zbog objektivnih okolnosti postojanja ranije izgrađenog objekta, građevinske i uporabne dozvole, naknadno donesenog rješenja o izvedenom stanju, takvo rješenje nije moglo niti smjelo biti doneseno, jer je protivno izričitoj zakonskoj odredbi, što u krajnjoj konsekvenci dovodi do ništavosti rješenja i jasne primjene odredbe članka 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a. Navodi kako je u svojoj žalbi protiv I. stupanjskog akta precizno naveo konkretne podatke o važenju Generalnog urbanističkog plana Grada [adresa]-Pola na dan podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja na dan 16. ožujka 2023. zbog kojih da se takvo rješenje nije moglo donijeti, te ih navodi i predlaže da se poništi rješenje tuženika. Navode iz tužbu ponavlja i u podnesku o 21. listopada 2024.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su prigovori tužiteljice neosnovani i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.
5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 3. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.
6. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te posebno ističe, prije svega odredbom članka 51. stavak 1. ZUS-a tuženik da je u obvezi u odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, predložiti dokaze potrebne za njihovo utvrđivanje i izjasniti se o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima druge stranke. Iz dostavljenog odgovora na tužbu ništa od toga da ne proizlazi. Dapače tuženik u odgovoru na tužbu i ne osporava i ne protivi se tužbi formalno. Nastavno pravni osnov za pokretanje postupka oglašavanja ništavnim je u odredbi članka 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a s obzirom da je ispunjen uvjet u donošenju i prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja osporavanog rješenja. Naime ako je odredbom članka 159. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju, propisano u postupku određivanja građevne čestice da se ista mora oblikovati u skladu s prostornim planom, a ako to nije moguće tada u skladu s pravilima struke, odnosno stavkom 2. da je predviđen izuzetak da kad vlasnik građevine želi promijeniti oblik i veličinu građevne čestice, tada se građevna čestica određuje isključivo u skladu s prostornim planom po čemu su isključena „pravila struke“ i prvostupanjsko upravno tijelo i utuženo drugostupanjsko upravno tijelo, potvrđuju da je osporavano rješenje doneseno isključivo „pod pravilima struke“ i priznaju da isto nije bilo moguće na temelju prostornih planova koji važe za grad [adresa]. Dapače u drugostupanjskom rješenju da se eksplicite navodi kako činjenica je li rješenje doneseno sukladno urbanističkom planu grada [adresa] je irelevantno. Dakle prvostupanjsko rješenje da je doneseno mimo prostornih planova pa predlaže ukoliko je to sporno sud izvrši uvid u postojeće planove grada [adresa] koje su u obrazloženju tužbe precizno naveli, ukoliko sud drži nespornim da je iznesena tvrdnja točna predlaže da se usvoji tužba, poništi osporavano rješenje i tuženik obveže na snošenje troškova ovog postupka.
7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti naprijed navedene dokazne prijedloge, ocijenivši iste suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 12. prosinca 2023. podnio prijedlog za oglašavanje ništavim rješenja o utvrđivanju građevne čestice, KLASA: UP/I-350-05/22-05/000077, URBROJ: 2163-7-03-05-0465-23-0006 od 16. ožujka 2023., pravomoćno 27. svibnja 2023., a kojim se rješenjem utvrđuje da građevnu česticu predmetne stambeno poslovne građevine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čine u cijelosti k. č. br. [katastarska čestica], te dio k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].
10. Odredbom članka 128. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21, dalje ZUP) propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti; 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku; 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće; 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo; 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala; 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (stavak 1.). Rješenje će oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke u svako doba (stavak 2.). Kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo prvostupanjsko tijelo, protiv toga rješenja može se izjaviti žalba. Kad je drugostupanjsko javnopravno tijelo ili tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo rješenje oglasilo ništavim, protiv toga rješenja može se pokrenuti upravni spor (stavak 3.).
11. Cijeneći mjerodavnu zakonsku odredbu i utvrđeno činjenično stanje, utvrđeno je kako ranije taksativno nabrojeni razlozi za oglašavanje rješenja ništavim u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Naime, razlozi koje navodi tužitelj radi oglašavanja rješenja ništavim su razlozi koji se odnose na zakonitost pobijanog rješenja, a niti samim ZUP-om, niti Zakonom o prostornom uređenju nije izričito propisano da su to razlozi zbog kojih bi rješenje trebalo oglasiti ništavim.
12. Kako rješenje čije se oglašavanje ništavim predlaže, ne sadrži nepravilnosti koje su po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (članak 128. ZUP-a), nije bilo osnove zaključiti da ovi razlozi postoje, to je i Sud u konkretnom upravnom sporu našao da nisu ostvarene pretpostavke za usvajanje zahtjeva tužitelja da se rješenje od 8. kolovoza 2024. oglasi ništavim, zbog čega je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen.
13. Odluka o trošku iz točke II. izreke presude temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a koji određuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
U Rijeci 10. ožujka 2025.
Sutkinja
Danica Vučinić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja mr. sc. Emiru Kulenoviću, odvjetniku u Odvjetničkog uredu Alma Kulenović u Puli, Kapitolinski trg 10
- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,
Ulica Republike Austrije 20
