REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-416/2021-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik mr.sc. Nikola Bošković-Slivonja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.587,71 eura sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2020. do isplate po stopi koja se za razdoblje 15. srpnja 2020. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 4.587,71 eura od 16. lipnja 2020. do 14. srpnja 2020.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.540,10 eura sa zateznim kamatama od 10. ožujka 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 17. veljače 2021. ističe da je 15. lipnja 2020. došlo do prometne nezgode u kojem je na njegovom vozilu registarske oznake [registarska oznaka] nastala imovinska šteta. Ističe da je to vozilo bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja automobilskog kaska te da je tuženiku 1. lipnja 2020. prijavio štetu, no da mu tuženik ništa nije isplatio. Tužbenim zahtjevom iz tužbe traži isplatu iznosa od 3.547,07 eura sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2020. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenje presude do isplate.

1.2. Nakon što je izveden dokaz prometnim vještačenjem, tužitelj podneskom od 8. ožujka 2023. uređuje tužbeni zahtjev na način da traži isplatu 4.587,71 eura sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2020. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da je tužitelj imao policu automobilskog kaska kod tuženika u razdoblju od 4. prosinca 2019. do 30. listopada 2020. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da je tijekom provjere ulaznog fotoelaborata utvrđena nepravilnost i da nije moguće utvrditi točan datum nastanka štete. Osporava i tijek zatraženih zateznih kamata. Kasnije tijekom postupka ističe da je tužitelj na svom vozilu imao i ranijih oštećenja te da tzv. ulazni fotoelaborat koji je tuženiku dostavljen u vrijeme sklapanja police nije vjerodostojan zbog čega je predložio da sud pribavi podatke od ranijih osiguratelja o ulaznim fotoelaboratima i ranijim štetama. Nakon što je tužitelj dostavio u spis vozačku dozvolu svog sina HZ koji je upravljao vozilom kad je došlo do prometne nezgode, tuženik je odustao od prijedloga da sud traži podatke o njegovoj vozačkoj dozvoli. Nadalje, u odnosu na povišen dio tužbenog zahtjeva iz podneska od 8. ožujka 2023. ističe prigovor zastare. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz saslušanjem svjedoka HZ i tužitelja kao i dokaz prometnim vještačenjem.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je vozilo u vlasništvu tužitelja 15. lipnja 2020. bilo osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja.

6.1. Na temelju iskaza svjedoka HZ (list 126-127 spisa) sud nalazi utvrđenim da je on upravljao vozilom 15. lipnja 2020. kada je došlo do prometne nezgode i da je on, izbjegavajući udarac u kamion koji je dolazio iz suprotnog smjera i koji je u zavoju prešao svojim kotačima na njegovu kolničku traku, naglo skrenuo udesno zbog čega je vozilo proklizalo i udarilo u betonski blok. Na temelju njegovog iskaza sud također nalazi utvrđenim da se vozač kamiona nije zaustavio te da svjedok nije zvao policiju s obzirom da je vozilo bilo u voznom stanju, da nije bio siguran što treba učiniti (svjedok je imao u vrijeme događaja 20 godina), a da mu se otac nije javljao. Sud je prihvatio njegov iskaz jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično. Sud je prihvatio kao istinit i iskaz tužitelja (list 127-128 spisa) iz kojeg proizlazi da na dan događaja nije bio u Hrvatskoj, da se idućeg dana vratio, ali da nije zvao policiju jer nije bilo saznanja o tom drugom vozilu te mu je i prijatelj koji radi u osiguranju rekao da to nije potrebno.

6.2. Također treba reći da okolnost što HZ, a kasnije niti tužitelj, nisu zvali policiju nije odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Takva obveza za naprijed opisanu dinamiku nastanka prometne nezgode nije propisana Uvjetima osiguranja motornih vozila i vodičem kroz usluge tuženika (list 20-70 spisa, dalje: Uvjeti), niti bi za posljedicu imalo gubitak prava iz osiguranja.

7. Radi utvrđenja visine štete na vozilu te radi usporedbe oštećenja na vozilu iz predmetnog događaja s ranijim oštećenjima vozila sud je pribavio podatke sukladno prijedlogu tuženika od ranijih osiguratelja tužitelja Sava osiguranja d.d. (list 101-110 spisa), Adriatic osiguranja d.d. (list 112-114 spisa), Euroherc osiguranja d.d. (list 117- 123 spisa) te je izveden dokaz prometnim vještačenjem.

8.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gorana Husinca od 21. veljače 2023. (list 136-139 spisa) proizlazi da troškovi popravka vozila tužitelja iznose 4.587,71 eura (s uključenim PDV-om).

8.2.Tuženik je predložio saslušati vještaka na okolnost zašto su troškovi popravka iz nalaza veći nego iz ponude koju je u spis dostavio tužitelj, je li na vozilu tužitelja nastala totalna šteta, je li vještak imao na uvid slike oštećenja te treba li se primijeniti obračun „staro za novo“. Sud je saslušao vještaka na ročištu 17. listopada 2023. (list 156-157) koji je odgovorio da je troškove popravka računao prema audatex sustavu - hrvatskom programu za izračun šteta na području Republike Hrvatske u kojem se nalaze cijene materijala i radnog sata te se ažuriraju u realnom vremenu, dok svaki serviser može popraviti vozilo ispod cijene, dati popust klijentu koliki želi te pronaći rezervne dijelove ispod cijene. Odgovorio je da je izvid štete napravio stručni procjenitelj tuženika koji je sam naveo da se ne radi o totalnoj šteti, što odgovara fotoelaboratu. Prilikom izrade nalaza i mišljenja imao je na uvid sve slike koje se nalaze u spisu te se koristio fotografijama i izvidom štete koje je napravio upravo procjenitelj tuženika. U odnosu na prigovor tuženika da se u slučaju ugradnje novih dijelova povećava vrijednost vozila tako da je vrijednost popravljenog vozila veća od njegove vrijednosti prije oštećenja, vještak je odgovorio da to nije točno jer se radi o karoserijskim dijelovima koji nisu amortiziran te svako vozilo koje je pretrpjelo štetu može vrijediti samo manje. Navedeno stoga što lakirani dijelovi nisu iste nijanse i uvijek se vidi da je vozilo bilo djelomično lakirano. Nadalje, vještak je odgovorio da je moguće, čak i vjerojatno da je njegov izračun viši od ponude za popravak koji se nalazi u spisu zbog rasta cijena, no da on ne može izračunati cijenu u vrijeme podnošenja tužbe jer nijedan program nema prikaz cijena kroz povijest.

8.3. Nadalje, iz dopune nalaza i mišljenja istog vještaka od 6. lipnja 2024. (list 178 spisa) proizlazi da oštećenja vozila iz predmetnog događaja nisu u nikakvoj vezi te da nemaju nikakve sličnosti s oštećenjima iz ranijih događaja o kojima se u spisu nalazi dokumentacija od drugih osiguravajućih društava.

9. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, njegovo usmeno očitovanje kao i dopunu kao istinito jer je jasno, obrazloženo i logično. Prigovorima tuženika isto nije dovedeno u sumnju. Naime, neosnovano tuženik prigovara da se prilikom popravka u vozilo ne bi trebali ugrađivati novi dijelovi jer je pogrešna njegova tvrdnja da bi se na taj način povećavala vrijednost vozila u odnosu na njegovu vrijednost prije oštećenja. Nadalje, tuženik je taj koji je osporavao visinu tužbenog zahtjeva prema ponudi koju je tužitelj dostavio u spis pa se na taj način tuženik sam izložio mogućnosti da je stvarna šteta na vozilu veća od one iz te ponude. Stoga činjenica da je ovlašteni sudski vještak procijenio štetu u većem iznosu od spomenute ponude ne dovodi u sumnju vjerodostojnost njegovog izračuna koji je napravljen po prihvaćenom audatex sustavu. Prema tome, kada tuženik neosnovano i paušalno prigovara visini tužbenog zahtjeva jer smatra neprihvatljivom ponudu neke auto kuće, tuženik se sam izlaže riziku da visina bude i viša od utužene. Nadalje, vještak je nalaz izradio uzimajući u obzir izvid štete i fotoelaborat samog tuženika, a ni sam procjenitelj tuženika nije naveo u izvidu štete da bi se radilo o totalnoj šteti.

10.1. Slijedom navedenog, sud nalazi utvrđenim da šteta na vozilu tužitelja iznosi 4.587,71 eura te da se radi o visini popravka oštećenja iz predmetnog događaja (a nekih ranijih oštećenja na vozilu).

10.2. Nije osnovan prigovor zastare istaknut u odnosu na povišen tužbeni zahtjev iz podneska od 8. ožujka 2023. Naime, do prekida zastare dolazi podnošenjem tužbe, a ne tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka). Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. Tražbina tužitelja nastala je 15. lipnja 2020., a trogodišnji zastarni rok iz čl. 234. st. 1. ZOO počeo je teći 1. siječnja 2021., a tužba je podnesena 17. veljače 2021. Prema tome, trogodišnji zastarni rok nije protekao.

10.3. Stoga je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 4.587,71 eura.

11. Sukladno čl. 943. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) tužitelju pripada pravo na zatezne kamate protekom četrnaest dana otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Tužitelj nije dostavio u spis dokaz kada je osiguratelj dobio tu obavijest. S obzirom da je tuženik sačinio izvid štete 30. lipnja 2020. (list 6 spisa), to je dan kada je tuženik najkasnije dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Četrnaestodnevni rok protekao je 14. srpnja 2020. Stoga su tužitelju kamate dosuđene od 15. srpnja 2020. do isplate, a u preostalom dijelu je zahtjev za isplatu istih neosnovan. O stopi zatezne kamate odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO.

12. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP (s obzirom da je tužitelju pogledu glavnog zahtjeva uspio u cijelosti), čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku.

13. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 15.04.2021. i 08.03.2023. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1), podnesaka od 28.04.2021. i 10.06.2024. za svaki po 25 bodova (Tbr. 8/4) te trošak pristupa na ročišta održana 17.01.2022., 06.09.2022., 17.10.2023. i 23.01.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 750 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.875,00 eura. Nadalje, priznat mu je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,96 eura te na presudu u iznosu od 92,33 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu 531,81 eura. Dakle, sveukupni troškovi parničnog postupka tužitelja iznose 2.540,10 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

14. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 06.09.2022. i 14.02.2024. jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155 ZPP.

15. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53 kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 10. ožujka 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.