Posl.br. Pp-1756/2022
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog Suda Olgi Šuman- Pavlović, uz sudjelovanje Marije Raguž kao zapisničara, u žurnom prekršajnom postupku protiv okrivljenika FL, na temelju Obveznog prekršajnog naloga Postaje prometne policije Dubrovnik Klasa: 211-07/22-4/36321, Urbroj: 511-03-14- 22-1 od 31. svibnja 2022.godine, radi prekršaja iz čl. 12. st. 4., čl. 163. st. 1., čl. 229. st. 1. i čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 , 85/22 i 114/22), na temelju čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENIK: FL, sin F i I, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, zaposlen, konobar, slabog imovnog stanja, oženjen, otac dvoje djece, nekažnjavan, državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj],
kriv je
I. što je,
dana 30. travnja 2022.godine u 22,50 sati u mjestu Soline, Smokovjenac 63, upravljao osobnim vozilom marke Opel, reg. ozn. [registarska oznaka], u smjeru zapada, te je dolaskom do kbr. 63, izvršio radnju pretjecanja vozila ispred sebe preko pune uzdužne crte na kolniku,
čime je počinio prekršaj iz čl. 12. st. 4., kažnjiv po čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
II. zgode kao u toč. I. upravljao navedenim vozilom, a za vrijeme vožnje nije kod sebe imao vozačku dozvolu,
čime je počinio prekršaj iz čl. 229. st. 1., kažnjiv po čl. 229. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
III. zgode kao u toč. I. upravljao navedenim vozilom, iako je u krvi imao alkohola 1,17 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, što je utvrđeno alkometrom Drager (umanjeno za granicu dopuštene pogreške od 1,1 g/kg),
čime je počinio prekršaj iz čl. 199. st. 2., kažnjiv po čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
pa mu se, radi toga, uz primjenu čl. 39. Prekršajnog zakona, na temelju cit. propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, za prekršaj iz toč. I. utvrđuje novčana kazna u iznosu od 30,00 eura, za prekršaj iz toč. II. uz primjenu čl. 43. Prekršajnog zakona primjenjuje mjera opreza – opomena, a za prekršaj iz toč. III. uz primjenu čl. 36. Prekršajnog zakona, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 660,00 eura,
izriče
- novčana kazna u ukupnom iznosu od 690,00 eura i
primjenjuje
mjera opreza-opomena.
IV. Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske (IBAN: [broj bankovnog računa], Model: HR63), u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne (460,00 eura), smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
U protivnom dužan je platiti cijeli iznos novčane kazne izrečene u izreci (690,00 eura).
V. Temeljem čl.139. st. 3., a u vezi s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 13,27 eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Ukoliko se trošak postupka ne uplati u zadanom roku, izvršit će se prisilno
VI. Okrivljenik FL, s podacima naprijed navedenim,
oslobađa se od optužbe
da bi,
dana 30. travnja 2022.godine u 22,50 sati u mjestu Soline, Smokovjenac 63, upravljao osobnim vozilom marke Opel, reg. ozn. [registarska oznaka], u smjeru zapada, a da za vrijeme vožnje nije bio vezan sigurnosnim pojasom, čime bi počinio prekršaj iz čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Obrazloženje
1. Postaja prometne policije Dubrovnik izdala je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, radi prekršaja opisanih u izreci ove presude.
2. Na navedeni prekršajni nalog, okrivljenik je pravodobno podnio prigovor te je isti stavljen van snage i proveden je žurni prekršajni postupak u kojem je ispitan okrivljenik.
3. Izjašnjavajući se o optužbi okrivljenik je iskazao da nije kriv. Prigovor na OPN od dana 31. svibnja 2022. godine uložio je iz razloga jer nije kriv. Navedenog dana u navedeno vrijeme upravljao je navedenim vozilom i kretao se kolnikom navedene ceste. Dugo se vremena kretao iza vozila čiji vozač je stalno smanjivao brzinu, sporo se kretao pa je izvršio preticanje vozila ispred sebe preko pune uzdužne linije. Za vrijeme vožnje koristio je sigurnosni pojas. Za vrijeme vožnje imao je kod sebe vozačku dozvolu. Kada su ga policajci zaustavili tada je zaključio da su se oni kretali ispred njegovog vozila, a kretali su se na način da su stalno smanjivali brzinu i na taj način otežavali promet. Izvršili su kontrolu alkotestiranja, ali mu rezultate testa nisu pokazivali. Pretraživali su mu vozilo, ali nisu imali nalog. Ne zna što su tražili. Na sve ove okolnosti traži suočenje s policijskim službenicima. Bila su dva policajca, ali jedan policajac je izišao samo iz vozila pa traži suočenje s tim policajcem.
4. U dokaznom postupku pred zamoljenim Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu, ispitan je svjedok policijski službenik IL te je izvršen uvid u izvješće o počinjenom prekršaju, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu br. 1024802876, izvješće o ispitivanju alkometra Drager br. 1754/21 i prekršajnu evidenciju.
5. Okrivljenik priznaje učin djela prekršaja opisan pod toč. I. izreke, pa je neprijeporno da je svojim ponašanjem povrijedio odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom odredom je propisano da su sudionici u prometu dužni držati se ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova, pa su se u njegovom djelu ostvarila obilježja djela prekršaja iz primijenjene odredbe navedeno u toč. I. izreke.
6. Okrivljenik negira učin djela prekršaja opisan pod toč. II. i III. izreke, ističući da je za vrijeme vožnje imao kod sebe vozačku dozvolu i da su policijski službenici izvršili kontrolu alkotestiranja, ali mu rezultate testa nisu pokazivali. Međutim, njegova obrana je neosnovana. U cijelosti je pobijena iskazom svjedoka policijskog službenika IL koji je na neposredan način utvrdio izvršenje djela prekršaja, a čiji iskaz je dat jasno određeno i uvjerljivo, pa sud isti smatra vjerodostojnim, posebno cijeneći činjenicu da isti kao službena osoba nema razloga da neosnovano tereti okrivljenika, tim više, što je okrivljenik zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, bez primjedbi potpisao. Stoga je neprijeporno da je okrivljenik svojim ponašanjem povrijedio odredbu čl. 229. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom odredbom je propisano da kad upravlja vozilom, vozač mora kod sebe imati vozačku dozvolu ili potvrdu o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole i dužan ju je pokazati na zahtjev policijskog službenika, te odredbu čl. 199. st. 2. Istog Zakona, kojom je propisano da vozač vozila kategorije A1, A2, A, B, BE, F, G i AM ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.
7. Odredbom čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 60,00 eura kazniti za prekršaj sudionik u prometu koji postupi suprotno odredbi stavka 4. ovoga članka.
Odredbom čl. 229. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 30,00 eura kazniti za prekršaj vozač koji nema kod sebe vozačku dozvolu ili potvrdu o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole ili je ne pokaže na zahtjev policijskog službenika.
Odredbom čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura kazniti za prekršaj vozač i instruktor vožnje ako u krvi ima alkohola iznad 1,00 do 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.
8. Prilikom odmjeravanja kazne za djelo prekršaja opisan u toč. I., po mišljenju suda stekli su se uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne, temeljem čl. 37. st. 1. toč.3. Prekršajnog zakona, cijeneći priznanje djela prekršaja i raniju nekažnjavanost, što je dovelo do uvjerenja, da će se i ublaženom novčanom kaznom postići svrha prekršajnog kažnjavanja, tako da je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne za počinjeni prekršaj, do zakonskih mogućnosti propisanih navedenim člankom, smatrajući da će se ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti opća i posebna svrha prekršajno pravnih sankcija iz čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona i utjecati na okrivljenike da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje.
9. Obzirom da izvršenim prekršajem opisan pod toč. II. izreke nisu prouzročene teže posljedice, te cijeneći raniju nekažnjavanost za ovu vrstu prekršaja i slabo imovno stanje, sud je mišljenja da se i bez izricanja novčane kazne, uz primjenu čl. 43. Prekršajnog zakona – izricanjem opomene, može postići svrha prekršajnog kažnjavanja.
10. Prilikom odmjeravanja kazne za djelo prekršaja opisano pod toč. III. izreke, cijenjene su sve okolnosti propisane čl.36. Prekršajnog zakona. Od olakšavajućih okolnosti cijenjena je činjenica da izvršenim prekršajem nisu prouzročene teže posljedice, dok otežavajućih okolnosti nije bilo, pa je ovaj Sud mišljenja da će se i ovako izrečenom kaznom postići svrha prekršajnog kažnjavanja.
11. Za počinjene prekršaje izrečena je novčana kazna, kao u izreci ove presude, na način da je u skladu s odredbom čl.39. Prekršajnog zakona prethodno utvrđena za svaki od prekršaja, a potom je izrečena u ukupnom iznosu.
12. Ukoliko okrivljenik u roku kao u izreci uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena, kako je to u izreci i naznačeno, a sukladno odredbi čl.152. st.3. Prekršajnog zakona.
13. Okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, a prilikom odlučivanja o istim vodilo se računa o trajanju i složenosti prekršajnog postupka.
14. Okrivljenika je za djelo prekršaja opisano pod toč. VI. izreke valjalo osloboditi od optužbe, obzirom da je sud zaključio da djelo onako kako je činjenično opisano u optužbi ne predstavlja prekršaj opisan po čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojem je propisano da vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni su koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa. Očito je da ponašanje okrivljenika onako kako je opisano u toč. 2. pobijanog obaveznog prekršajnog naloga ne predstavlja prekršaj iz navedenog članka, to je temeljem odredbe čl. 182. toč.1 Prekršajnog zakona okrivljenike oslobodio od optužbe kako je to odlučeno u toč. VI. Izreke.
15. Sud nije prihvatio prijedlog ovlaštenog tužitelja, da se prema okrivljeniku primijeni zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, cijeneći činjenicu, da ranije nije kažnjavan pa je mišljenje Suda da ne postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti isti ili sličan prekršaj.
16. Radi svega izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Dubrovniku, 10. ožujka 2025. godine
Zapisničar
Sutkinja
Marija Raguž
Olga Šuman Pavlović
Pravna pouka:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena.
Dostaviti:
- okrivljeniku,
- ovlaštenom tužitelju,
- spis.
