REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-443/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika ŽĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Šimi Mrdeži, odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2262/2021 od 13. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tuženika dok se u preostalom dijelu odbija pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2262/2021 od 13. prosinca 2023. u st. I. i sudi:

"I. Nalaže se tuženiku ŽĐ da isplati tužitelju VĐ, iznos od 7.963,37 eura[1] /60.000,00 kuna sa zajedno sa zateznom kamatama tekućom:

-na iznos od 1.990,84 eura[1] /15.000,00 kuna od dana 15. srpnja 2021. pa do isplate

-na iznos od 1.990,84 eura[1] /15.000,00 kuna od dana 02. rujna 2021. pa do isplate

-na iznos od 1.990,84 eura[1] /15.000,00 kuna od dana 21. rujna 2021. pa do isplate

-na iznos od 1.990,84 eura[1] /15.000,00 kuna od dana 02. listopada 2021. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. pa do isplate sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom zatraženom dijelu u iznosu od 2.654,46 eura sa pripadajućom zateznom kamatom odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan".

II. Potvrđuje se odluka o troškovima postupka iz prvostupanjske odluke (st. II.).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., da se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.617,82 eura/80.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznose od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna teče od 15. srpnja 2021. do isplate, 02. rujna 2021. do isplate, 21. rujna 2021. do isplate te 02. listopada 2021. do isplate sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana;

-u st. II., da se nalaže tuženiku da isplati tužitelju s osnova troškova postupka iznos od 305,26 eura/2.300,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 13. prosinca 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svojega punomoćnika iz svih žalbenih razloga. Prvenstveno ističe da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Isto tako da je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 8. ZPP-a. Sud nije ispravno cijenio izvedene dokaze naročito ne iskaz samog tuženika a i narav izjava koju je tužitelj priložio u spis. Sud prvog stupnja je utvrdio da je između stranaka zaključen usmeni ugovor o zajmu te se pri tome pozvao na čl. 499. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO). Tuženik je naveo u svojem iskazu, "a i inzistira na tome" da nikakav ugovor o zajmu između njega i tužitelja nije zaključen. Nema nikakvih elemenata temeljem kojih je sud mogao utvrditi da je zaključen takav ugovor između stranaka. Tužitelj je predočio sudu određene izjave za koje se ne može smatrati da su ugovor o zajmu. Izjave nisu ovjerene, isto tako nije ovjeren ni potpis tuženika, a tuženik je osporio sadržaj tih isprava kao i svoj potpis na istima. Sud je ispravno utvrdio da je tuženik osporio sadržaj i potpis na ispravama međutim, uzima da je riječ o istinitim ispravama i to na teret tuženika jer da isti nije predložio vještačenje potpisa. Međutim, žalitelj drži da je teret dokaza na tužitelju jer tuženik ne može dokazivati negativnu činjenicu jer se takve činjenice ne dokazuju u parničnom postupku već je teret dokaza na tužitelju koji dokazuje pozitivnu činjenicu.

2.1. Sud je neopravdano odbio dokazne prijedloge tuženika da se pribavi ispis poziva koje je tužitelj uputio prema njemu iz kojih bi bilo vidljivo da je u više navrata tužitelju predao novac i to u kolovozu 2022. godine iznos od 4.000,00 eura, u rujnu 2022. godine iznos od 1.500,00 eura (od čega 150,00 eura u kunskoj protuvrijednosti) te još 1.000,00 eura. Isto tako sud je neosnovano odbio prijedlog da se kao svjedok sasluša BĐ a koji ima neposredna saznanja o predmetu spora te koji je bio svjedok očevidac dogovora između tužitelja i tuženika. Ukoliko se i uzme da se radi o ugovoru o zajmu onda se postavlja pitanje valjanosti tog pravnog posla jer je tužitelj sam rekao da ga je tuženik molio posudbu uslijed lošeg imovnog stanja i loše životne situacije pa se tako spominje registracija automobila kao radnja koja bi u današnjim uvjetima spadala u osnovne životne potrebe. Dakle, po riječima tužitelja isti je bio svjestan da je tuženik u teškom stanju. Radilo bi se onda o zelenaškom ugovoru prema odredbi čl. 329. st. 1. ZOO-a pa bi taj ugovor bio ništetan. Proizlazi da je tužitelj koristeći se lakomislenosti, naivnosti i teškom materijalnom situacijom tuženika zapisao da je tuženiku dao 20.000,00 kuna, a tuženik tvrdi da mu je dao 15.000,00 kuna pa proizlazi da potražuje preko 30% veći iznos od onoga kojega mu je stvarno i još uvećan za zatezne kamate.

2.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se presuda preinači "i da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu prema čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda, da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire žalitelj jer pobijana presuda nema proturječnosti ni nejasnoća kao ni drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se ne može zbog njihovog postojanja ista ispitati.

7. Sporno je pitanje ovog predmeta da li su između stranaka zaključeni ugovori o zajmu po kojima bi tužitelj tuženiku pozajmio u četiri navrata i to 14. siječnja, 01. ožujka, 20. ožujka i 01. travnja 2021. iznose od po 20.000,00 kuna s rokom vraćanja do 14. srpnja, 01. rujna, 20. rujna i 01. listopada 2021., a s tim u vezi sporno je i da li je tuženik tužitelju vratio dio navedenog iznosa, ukupno iznos od 6.500,00 eura, odnosno 4.000,00 eura, 1.500,00 eura i 1.000,00 eura.

8. Nakon provedenog postupka i svih dokaza predloženih po strankama (uvidom u isprave, saslušanjem tužitelja i tuženika) sud prvog stupnja utvrđuje da je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu, odnosno da iz priloženih izjava koje su potpisane od tužitelja i tuženika od 14. siječnja, 01. ožujka, 20. ožujka i 01. travnja 2021. proizlazi da je tužitelj tuženiku u četiri navrata pozajmio iznose od po 20.000,00 kuna, da tuženik nije osporavao istinitost priloženih izjava odnosno da nije "predložio da se eventualno provede vještačenje potpisa na istima", da stoga proizlazi da je tuženik potpisao navedene izjave a da navode tuženika da bi tužitelju vratio iznose i to 4.000,00 eura, 1.500,00 eura i 1.000,00 eura isti nije dokazao jer da ti navodi tuženika "nisu potkrijepljeni niti jednim dokazom".

9. Žalbeni navodi tuženika da je sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja su osnovani. Međutim, unatoč navedenom pravilna je ocjena suda da je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu. Naime, u situaciji kada je tuženik osporio da je potpisao navedene izjave (stranica 5 do 8 spisa) tu činjenicu je trebao dokazati tužitelj s obzirom da ta činjenica ide njemu u prilog, a ne tuženik – jer kako to pravilno isti navodi u svojoj žalbi on ne može dokazivati negativnu činjenicu.

9.1. Tužitelj je po vlastitom iskazu sam sastavio navedene izjave uz tvrdnju da ih je tuženik potpisao. Tuženik je od početka postupka tvrdio da navedene izjave nije potpisao pa bi kako to ističe sud prvog stupnja prijedlog da se provede vještačenje potpisa tuženika trebao predložiti tužitelj i on bi trebao snositi trošak tog dokaza. Međutim, predmetno nije imalo utjecaja na donošenje navedene odluke, odnosno prihvaćanja tvrdnje tužitelja da je tuženiku doista pozajmio novčane iznose jer je sam tuženik priznao da mu je tužitelj u četiri navrata pozajmio iznose međutim ne iznose navedene u izjavama od po 20.000,00 kuna već od po 15.000,00 kuna.

10. Stoga ovaj sud zaključuje da je između tužitelja i tuženika doista sklopljen ugovor o zajmu i to za nesporan iznos priznat po tuženiku ukupno od 7.963,37 eura/60.000,00 kuna tj. u četiri navrata iznos od 1.990,84 eura/15.000,00 kuna.

11. Odredbom čl. 499. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) koju ima pravilno u vidu i sud prvog stupnja propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje da mu vrati poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari, iste vrste i kvalitete.

12. S tim u vezi tuženik nije osporio datume vraćanja pozajmljenih iznosa, odnosno da je iznose trebao vratiti do 04. srpnja, 01. rujna, 20. rujna i 01. listopada 2021. Stoga navedeno opravdava ocjenu prvostupanjskog suda o dokazanosti činjenice (prema čl. 8. ZPP-a) da je tužitelj pozajmio tuženiku određeni iznos novca (međutim ne po 20.000,00 kuna već po 15.000,00 kuna) i da je taj iznos bio dužan vratiti u navedenim rokovima.

13. Žalbeni navodi tuženika su proturječni jer isti najprije tvrdi da ne postoji ugovor o zajmu da bi u nastavku žalbe naveo da je pozajmljen iznos od po 15.000,00 kuna koji da je u većem dijelu vratio.

13.1. Teret dokazivanja da je ispunio svoju obvezu bio je isključivo na tuženiku, a tako nešto u postupku nije dokazano. U odnosu na žalbene navode tuženika valja reći da isti nije predložio niti jedan dokaz izuzev dokaza saslušanjem svjedoka BĐ od kojeg dokaza je ročištu od 14. studenog 2023. odustao.

14. Slijedom svega navedenog valjalo je djelomično prihvatiti žalbu tuženika te preinačiti prvostupanjsku presudu i na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

15. Odluka o troškovima postupka ostaje neizmijenjena jer je tužitelj gotovo u cijelosti uspio u postupku pa mu je tuženik dužan naknaditi troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

U Puli - Pola 10. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus