REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ob-25/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u izvanparničnom predmetu predlagateljice ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv protustranke Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Črnomerec sa sjedištem u [adresa], uz sudjelovanje maloljetne SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici ČP, dipl. pravnici, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi vraćanja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1 Ob-2227/2024-11 od 8. siječnja 2025., 10. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1 Ob-2227/2024-11 od 8. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„Odbija se prijedlog predlagateljice ŠP podnesen ovom sudu 27. rujna 2024. kao neosnovan.“

2. Protiv tog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi predlagateljica. U žalbi ne navodi zbog kojih zakonskih žalbenih razloga podnosi žalbu, ali se sadržajno može zaključiti da to čini zbog pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnomu, ističe: da suprotno negativnom očitovanju Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje: HZSR), smatra da može skrbiti za svoje dijete; da su se, u međuvremenu, u bitnomu promijenile okolnosti u pogledu oduzimanja njezinog prava na roditeljsku skrb u odnosu na njezino maloljetno dijete - lvanu ŠP, obzirom da se njezina situacija aktualno znatno popravila te stoga smatra da bi joj trebala bit vraćeno pravo na roditeljsku skrb; da ona sada živi u jednosobnom stanu površine 40 m2 koji se nalazi na adresi u [adresa], a koji joj je stan dodijeljen od strane države, kao socijalna mjera pa stoga smatra da imam osiguran odgovarajući smještaj, pogodan za odgoj djeteta; da se i njezino zdravstveno stanje znatno poboljšalo pa je tako pri kraju s farmakološkim terapijama i smatra da je sposobna skrbiti za svoje dijete, a kako joj terapije uskoro završavaju, u potrazi je za poslom kako bih imala bolja primanja i kako bi mogla osigurati bolje uvjete života za svoje dijete; da je ona svjesna da dijete nije do sada živjelo s njom te da nisu u prethodnim godinama imale blizak kontakt, ali želi to promijeniti, jer do sada nije bila u dovoljno dobrom zdravstvenom stanju da bi se uopće mogla često viđati s djetetom i posvetiti se njihovomu odnosu; da se sada sve to promijenilo, osjeća se bolje, ima smještaj i u potrazi je za poslom.

2.1. Žalbeni je prijedlog „da joj se vrati pravo na roditeljsku skrb“ jer želi ostvariti kontakt s maloljetnim djetetom i izgraditi odnos.

3. Sa žalbom predlagateljice postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba predlagateljice nije osnovana.

6. Predmet ovog izvanparničnog postupka je prijedlog predlagateljice za vraćanje roditeljske skrbi, utemeljen na odredbama članka 176. stavaka 1. i 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - u daljnjem tekstu: ObZ).

7. Prvostupanjski sud je, pobijanim rješenjem, odbio kao neosnovan takav prijedlog predlagateljice osnovom zaključka: da je iz podneska protustranke HZSR od 23. prosinca 2024. razvidno je kako je maloljetna SP posvojena pravomoćnim rješenjem od 7. studenoga 2024. pa pravo na roditeljsku skrb majci više ne može biti vraćeno u smislu odredbe članka 176. stavka 1. ObZ; da, osim toga, bez obzira na činjenicu posvojenja, iz očitovanja HZSR od 5. studenoga 2024. proizlazi kako nisu prestali razlozi zbog kojih je ovdje predlagateljica kao majka bila lišena prava na roditeljsku skrb, uzimljući pri tomu u obzir: da dijete, koje je danas u dobi od nepunih 14 godina, nije nikada živjelo s biološkom majkom, od 10 mjeseci živi u udomiteljskoj obitelji u kojoj se aktualno i nalazi; da unatoč raznim mjerama HZSR te odvijanja osobnih odnosa majke i djeteta pod nadzorom stručne osobe, majka i dijete nisu nikada ostvarile blizak emocionalni odnos, a kod majke su prisutne dugotrajne nepovoljne okolnosti u njezinom psihičkom, socijalnom i općenito životnom funkcioniranju; da je iz iscrpno provedenog dokaznog postupka koji je prethodio donošenju rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: R1 Ob-296/2021 od 1. ožujka 2024. razvidno kako je takvo rješenje doneseno u najboljem interesu maloljetne djevojčice kojoj je potrebno sigurno i stabilno okruženje, stabilna svakodnevna rutina i stabilna obitelj koja vodi brigu o svim potrebama djeteta i kako su sve raspoložive mjere, postupci i mehanizmi koji su eventualno mogli polučiti promjene u roditeljskim kapacitetima majke i u kvaliteti odnosa između majke i kćerke, u vremenskom okviru koji premašuje desetljeće, iscrpljeni.

8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tomu – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. stavak 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP i sve u vezi sa člankom 346. ObZ), koje se u ovomu postupku imaju primijeniti kao postupovnopravne odredbe, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.

9. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 346. ObZ.

10. U ovomu postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

11. Odredbom članka 176. stavka 1. ObZ propisano je da pravo na roditeljsku skrb može rješenjem suda u izvanparničnom postupku biti vraćeno ako prestanu razlozi zbog kojih je roditelj bio lišen prava na roditeljsku skrb, osim ako dijete prije toga bude posvojeno.

11.1. Prema odredbi članka 176. stavka 2. ObZ prijedlog za vraćanje roditeljske skrbi mogu podnijeti dijete, roditelj koji je lišen prava na roditeljsku skrb ili centar za socijalnu skrb.

12. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i po sudu prvog stupnja utvrđene činjenice

- kako je maloljetna SP posvojena pravomoćnim rješenjem od 7. studenoga 2024. (pa pravo na roditeljsku skrb majci više ne može biti vraćeno u smislu odredbe članka 176. stavka 1. ObZ) te da, čak i neovisno o tomu, iz očitovanja HZSR od 5. studenoga 2024. proizlazi i kako u konkretnomu slučaju, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, nisu prestali razlozi zbog kojih je ovdje predlagateljica kao majka bila lišena prava na roditeljsku skrb, uzimljući pri tomu u obzir: da dijete, koje je danas u dobi od nepunih 14 godina, nije nikada živjelo s biološkom majkom, od 10 mjeseci živi u udomiteljskoj obitelji u kojoj se aktualno i nalazi; da unatoč raznim mjerama HZSR te odvijanja osobnih odnosa majke i djeteta pod nadzorom stručne osobe, majka i dijete nisu nikada ostvarile blizak emocionalni odnos, a kod majke su prisutne dugotrajne nepovoljne okolnosti u njezinom psihičkom, socijalnom i općenito životnom funkcioniranju; da je iz iscrpno provedenog dokaznog postupka koji je prethodio donošenju rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: R1 Ob-296/2021 od 1. ožujka 2024. razvidno kako je takvo rješenje doneseno u najboljem interesu maloljetne djevojčice kojoj je potrebno sigurno i stabilno okruženje, stabilna svakodnevna rutina i stabilna obitelj koja vodi brigu o svim potrebama djeteta i kako su sve raspoložive mjere, postupci i mehanizmi koji su eventualno mogli polučiti promjene u roditeljskim kapacitetima majke i u kvaliteti odnosa između majke i kćerke, u vremenskom okviru koji premašuje desetljeće, iscrpljeni, prvostupanjski sud je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao odbio kao osnovan prijedlog predlagateljice, a za što je ovomu sudu dao dovoljno jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti niti žaliteljica u svojoj žalbi pa je i njezinu žalbu valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

13. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu žaliteljice i na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe članka 346. ObZ, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Puli – Pola 10. ožujka 2025.

Sudac

Miroslav Ružić