REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-224/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić j.t.d. Split, protiv tuženog GENERALI OSIGURANJA d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB 10840749604, kojeg zastupaju punomoćnici iz B & partneri, Odvjetničkog društva d.o.o. Split, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Pn-468/2023-4 od 18. prosinca 2023., u sjednici održanoj 10. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se, prihvaćanjem žalbi tužitelja i tuženika, presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Pn-468/2023-4 od 18. prosinca 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 734,72 eura / 5.535,75 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 26. veljače 2020. do isplate (točka 1.) dok je preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.265,28 eura / 9.533,25 kuna odbijen kao neosnovan (točka 2.). Tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć i troškove liječenja iznos od 120,11 eura / 904,97 kuna sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 26. veljače 2020. do isplate (točka 3.) te na ime štete na automobilu iznos od 6.586,54 eura / 49.626,29 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2020. do isplate (točka 4.), kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 4.549,05 eura / 34.274,82 kuna sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate (točka 5.).

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tužitelj se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i odluke o troškovima postupka u dijelu u kojem mu nisu dosuđeni daljnji troškovi. Smatra da je sud propustio primijeniti pravno shvaćanje s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (dalje: Orijentacijski kriteriji), kao i uvažiti posebne okolnosti slučaja, inflaciju i smanjenje vrijednosti novca od 2020. te da mu pripada cjelokupna utužena naknada neimovinske štete u iznosu od 2.000,00 eura. Posebno ističe da je dosuda po osnovi naruženja i srednje jakih bolova preniska u odnosu na Orijentacijske kriterije i recentnu sudsku praksu. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu te potražuje troškove žalbe.

2.2. Tuženik podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe članka 8. i 338. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) te da je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ne sadrži ocjenu dokaza ni valjano obrazloženje. Ističe da sud uopće nije cijenio činjenicu da se upravo protiv tužitelja, a ne protiv osiguranika tuženika vodi kazneni postupak radi prouzrokovanja predmetne prometne nesreće. Prigovara što sud nije analizirao dokaze iz kaznenog postupka. Osim toga, navodi da iz provedenog vještačenja proizlazi odgovornost tužitelja za nastanak predmetne prometne nesreće, jer je postupio suprotno odredbi članka 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19., dalje: ZOSPC) kada je poduzeo radnju uključenja na glavnu cestu bez da se sa sigurnošću uvjerio da tu radnju može započeti i završiti bez opasnosti po druge sudionike i prepriječio put osiguraniku tuženika koji se kretao glavnom cestom, što da je isključivi uzrok ove prometne nesreće. Osporava utvrđenje vještaka Nevena Kralja da bi brzina kretanja vozila motocikla marke Yamaha bila čak 109,3 km/h, pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Joze Šituma iz istražnog postupka u kome je utvrđena brzina od 83 km/h, iako brzina nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom nesreće, s obzirom na preglednost od više od stotinu metara za oba sudionika. Prigovara dosuđenoj visini naknade neimovinske štete koja da višestruko premašuje Orijentacijske kriterije. Navodi da nije jasno na temelju čega je tužitelju dosuđena naknade (imovinske) štete u iznosu od 120,11 eura niti je jasno na što se odnose dosuđeni troškovi liječenja. Prigovara da odluka ne sadrži obrazloženje u pogledu tijeka zateznih kamata pa tako ni kada je liječenje tužitelja bilo završeno, kada bi tuženik pao u zakašnjenje. Osporava i odluku o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se ukine i vrati na ponovan postupak. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Sa žalbama je postupljeno prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio kao posljedicu prometne nesreće koja se dogodila 3. siječnja 2020. u Trogiru, u kojoj su sudjelovali tužitelj kao vozač automobila marke Volvo, registarske oznake [registarska oznaka], i osiguranik tuženika ČĆ koji je upravljao motociklom marke Yamaha, registarske oznake [registarska oznaka].

6.1. Našavši osiguranika tuženika u cijelosti odgovornim za nastanak predmetne prometne nesreće, sud prvog stupnja je tužitelju dosudio naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 734,72 eura, imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja u iznosu od 120,11 eura, sa zateznim kamatama od 26. veljače 2020. do isplate te imovinsku (totalnu) štetu na vozilu u iznosu od 6.586,54 eura sa zateznim kamatama od 13. siječnja 2020. do isplate.

6.2. U žalbenoj fazi postupka i dalje je sporna osnovanost osnove tužbenog zahtjeva odnosno odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetne prometne nesreće, kao i visina štete.

7. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

8. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na postojanje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

8.1. Ispitana presuda ne sadrži obrazloženje u odnosu na tijek zateznih kamata za nijedan vid dosuđene naknade štete, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8.2. Nije ostvarena bitna povreda iz članka 8. u vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP-a. Pobijana presuda je utemeljena na ispravama i prometnom vještačenju, koje je ocijenjeno i prihvaćeno, a ostali, personalni dokazi, iako su bili predloženi nisu izvedeni pa ih sud nije mogao niti ocijeniti.

9. Sud prvog stupnja je odluku o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak predmetne prometne nesreće utemeljio na ispravama (policijskom zapisniku o očevidu) te nalazu i mišljenju vještaka prometne struke Nevena Kralja na temelju kojega je utvrdio:

- da se nezgoda desila u Trogiru, na kolniku ceste DC 409 u Ulici Kneza Trpimira 303, gdje je neposredno prije sraza osobno vozilo Volvo, kojim je upravljao tužitelj, obavljalo radnju uključivanja sa sporednog kolnika ispred trgovačkog centra Lidl s namjerom uključivanja na sjeverni prometni trak kolničke površine DC 409 i s namjerom nastavljanja kretanja u pravcu zapada tj. u pravcu Trogira,

- da se motocikl Yamaha, kojim je upravljao osiguranika tuženika, kretao iz pravca zapada južnom prometnom trakom te se u samom srazu i neposredno prije njega gibao brzinom od oko 29,8 m/s ili 109,3 km/h,

- da se vozilo tužitelja od početka uključivanja do sraza kretalo na putu od oko 6 metara, uz prosječno ubrzanje od 2 m/s2, za što mu je bio potreban vremenski interval od oko 2,44 sekunde i u samom srazu imao je brzinu kretanja od oko 17,6 km/h ili 4,89 m/sec,

- da je do sraza došlo oko 0,6 metara od isprekidane crte južnog dijela prometnog otoka u pravcu sjevera,

- da mogućnost uočavanja na bližem licu mjesta nezgode iznosi više od 100 metara za oba sudionika, ako ne postoje nikakve prepreke na pravcu kretanja sudionika,

- da se u trenutku započinjanja uključivanja osobnog vozila Volvo vremenski gledano 2,44 sekunde prije sraza, motocikl Yamaha nalazio na udaljenosti 72,7 metara,

- da do sraza ne bi došlo da se motocikl Yamaha kretao dozvoljenom brzinom od 40 km/h ili 11,08 m/s, a ni da se kretao brzinom od 80 km/h ili 22,16 m/s, bez poduzimanja bilo kakve radnje usporavanja, jer bi se u oba slučaja vozilo Volvo uključilo u pravcu zapada na sjeverni prometni trak.

10. Odredbom članka 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), kojom su uređeni međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila, u stavku 1. propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a prema stavku 2. ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

11. Ovaj sud, prije svega, primjećuje da se sud prvog stupnja u pobijanoj presudi nije pozvao ni na koju odredbu materijalnog prava, prvenstveno ZOSPC-a, kada je analizirao predmetnu prometnu situaciju pa stoga nije ni ocjenjivao jesu li i koje odredbe toga zakona prekršili svaki od sudionika u predmetnoj prometnoj nesreći i od kakvog je utjecaja takvo postupanje bilo na nastanak prometne nesreće.

11.1. Prema činjenicama utvrđenim u postupku, sud prvog stupnja je odgovornost osiguranika tuženika očito utemeljio na odredbi članka 53. stavka 1. ZOSPC-a kojom je propisano da se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.

11.2. Osim toga, člankom 58. stavkom 1. ZOSPC-a propisano je da vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju.

11.3. Međutim, prema odredbi članka 57. stavka 4. ZOSPC-a vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan je propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom.

12. Po ocjeni ovog suda, izvodeći zaključak o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak predmetne prometne nesreće, pa i unatoč evidentno bitno većoj brzini vožnje od dopuštene, sud prvog stupnja je u predmetnoj prometnoj situaciji propustio kritički ocijeniti postupanje tužitelja koji se uključivao sa sporedne na glavnu prometnicu u smislu odredbe članka 57. stavka 4. ZOSPC-a. Na potrebu kritičkog sagledavanja postupanja samog tužitelja upućivala je već i činjenica da su djelatnici policije u vezi predmetnog događaja kazneno prijavili tužitelja i da je protiv njega s time u vezi u tijeku kazneni postupak pod poslovnim brojem K-617/2020, koji u času donošenja pobijane presude nije bio pravomoćno dovršen, dok je osiguraniku tuženika izdan obvezni prekršajni nalog radi počinjenja prekršaja iz članka 223. stavka 2. ZOSPC-a budući da nije posjedovao vozačku dozvolu odgovarajuće, A kategorije.

13. Iz vještačenja koje je provedeno pred prvostupanjskim sudom proizlazi da je postojala mogućnost međusobnog uočavanja sudionika na udaljenosti većoj od 100 metara, ali pod uvjetom da na pravcu kretanja sudionika nije bilo prepreka. Zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa, sud prvog stupnja propustio je utvrditi mogućnost međusobnog uočavanja odnosno, s time u vezi, ocijeniti tvrdnje tužitelja o postojanju nepoznatog vozila koje ga je propustilo i koje je osiguranik tuženika pretjecao na nedozvoljenom mjestu, što je moglo smanjiti mogućnost uočavanja, o kojoj činjenici nema podataka u policijskom zapisniku, a propušteno je ocijeniti i od kakvog je značenja na utvrđeno kretanje osiguranika tuženika prije nesreće samo mjesto sraza koje je bilo izvan prometne trake kojom se trebao kretati osiguranik tuženika.

14. Detaljnu analizu konkretne prometne situacije je svakako otežala činjenica što sud prvog stupnja nije izveo personalne dokaze koje su stranke predlagale odnosno nije saslušao sudionike prometne nesreće, a niti je tijekom prvostupanjskog postupka proveden uviđaj.

15. U odnosu na visinu dosuđene naknade neimovinske štete osnovani su žalbeni navodi tužitelja da dosuda iz pobijane odluke predstavlja odstupanje od Orijentacijskih kriterija na njegovu štetu, bez da su za to izneseni razlozi. Nije jasno na čemu sud temelji odluku da bi za bolove srednjeg intenziteta pripadajuća naknada iznosila 23,89 eura po danu, kada je Orijentacijskim kriterijima iz 2020., precizno numerički iskazano, predviđena naknada od 43,80 eura po danu, a niti je jasna odluka o naknadi za naruženje blagog stupnja koje je svakom vidljivo od 132,72 eura, kada je Orijentacijskim kriterijima za laki stupanj naruženja vrlo uočljivo trećima predviđena naknada od 995,42 eura, a za laki stupanj naruženja uočljiv trećima samo ponekad 497,71 eura. Orijentacijski kriterij jesu samo pomoćno sredstvo za odmjeravanje pravične novčane naknade, ali kada se od njih tako značajno odstupa (u konkretnom slučaju na štetu oštećenika) onda razlozi za to moraju jasno proizlaziti iz sudske odluke.

16. Osim navedenoga, iz stanja prvostupanjskog spisa doista nije jasno na čemu sud prvog stupnja temelji odluku o dosudi naknade imovinske štete za troškove liječenja pa je u tom dijelu osnovana žalba tuženika. Po toj je osnovi, zajedno s naknadom štete za tuđu pomoć i njegu koja iznosi 13,94 eura, tužitelju dosuđeno 120,11 eura, što znači da na troškove liječenja otpada 118,17 eura, a sam je tužitelj zahtijevao 39,82 eura (300,00 kuna), dok se razlika odnosila na uništenu odjeću. Sudska odluka mora biti utemeljena na činjenicama utvrđenim dokazivanjem ili, eventualno, na slobodnoj ocjeni u smislu članka 223. ZPP-a, pod uvjetom da su za to ispunjene zakonske pretpostavke, a to je u pobijanoj odluci u odnosu na ovaj vid štete izostalo. Budući da je tužitelj predlagao da ga se sasluša i na okolnost ove štete, a i sud je u rješenju o zaključenju prethodnog postupka prihvatio taj dokazni prijedlog, nije jasno zašto u konačnici taj dokaz nije izveo.

17. Slijedom svega navedenog, kako je zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, na temelju odredbe članka 370. ZPP-a.

18. U ponovljenom suđenju će sud prvog stupnja otkloniti nedostatke pobijane presude tako što će, cijeneći sadržaj odgovarajućih odredaba ZOSPC-a, ocijeniti postupanje oba sudionika predmetne prometne nesreće odnosno njihov doprinos nastanku prometne nesreće. Za ocjenu postupanja samog tužitelja bitno je utvrditi mogućnost uočavanja osiguranika tuženika koja, prema nalazu i mišljenju vještaka, ovisi o tome je li na cesti eventualno bilo kakvih prepreka koje su onemogućavale preglednost, a potrebno je ocijeniti i kretanje osiguranika tuženika s obzirom na vještačenjem utvrđenu poziciju u trenutku sraza. U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja ima mogućnost, pored dokaza koje su izvedeni, izvesti i one dokaze koje su stranke pravovremeno predlagale, a koje nije izveo, budu li stranke kod tih prijedloga ustrajale, a po potrebi i dopuniti provedeno vještačenje. Uputno je svakako (ponovo) izvršiti uvid i u kazneni spis koji se vodi protiv tužitelja odnosno provjeriti je li eventualno taj postupak pravomoćno dovršen.

18.1. Utvrdi li i u ponovljenom suđenju da je osiguranik tuženika, barem djelomično, odgovoran za predmetnu prometnu nesreću, sud prvog stupnja dužan je otkloniti prigovore obiju stranaka na dosuđenu visinu štete, kako neimovinske budući da nisu obrazloženi razlozi bitnog odstupanja od Orijentacijskih kriterija na štetu tužitelja, tako i imovinske štete koja se prema navodima iz pobijane presude odnosi na troškove liječenja, s obzirom na to da na tu okolnost nije izveo predložene dokaze niti je obrazložio na čemu temelji odluku o visini dosude. U presudi koju donese sud će obrazložiti i tijek zateznih kamata na svaki od dosuđenih vidova štete.

19. O troškovima postupka u povodu žalbi odlučit će se u konačnoj odluci, na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.

U Puli 10. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus