REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-749/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja CODE ARCHITECT d.o.o., Zagreb, Ilica 87, OIB: 79015812022, zastupan po punomoćnici Marini Pezer, odvjetnici u Zagrebu, Strojarska cesta 8, protiv tuženika RADNIK d.d., Križevci, Ulica kralja Tomislava 45, OIB: 21846792292, zastupan po punomoćniku Marku Golubiću, odvjetniku u Koprivnici, Frana Galovića 7, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-168/24 od 3. veljače 2025., 10. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-168/24 od 3. veljače 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovan prijedlog za donošenje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine - ne vršiti izmjenu, preradu, prilagodbu ili obradu projektno-tehničke dokumentacije koja nosi evidencijski broj nabave NMV 37/2024: arhitektonski snimak zatečenog stanja predmetne građevine FAZA I koji čini sastavni dio MAPA I, integrirano arhitektonsko rješenje prikazano kroz MAPA I: Glavni arhitektonski projekt Faza 1 i Faza 2, te Izvještaj o ispitivanju elemenata konstrukcije T.D.: 24024 ĐA, dipl.ing.građ. G2295 - Prizma iskopi d.o.o., Zagreb, bez prethodne pisane suglasnosti tužitelja CODE ARCHITECT d.o.o., Ilica 87, OIB: 79015812022, u cilju zaštite od povrede autorskih prava predlagatelja osiguranja od strane protivnika osiguranja, zabranom protivniku osiguranja koristiti projektno-tehničku dokumentaciju koja nosi evidencijski broj nabave NMV 37/2024: arhitektonski snimak zatečenog stanja predmetne građevine FAZA I koji čini sastavni dio MAPA I, integrirano arhitektonsko rješenje prikazano kroz MAPA I: Glavni arhitektonski projekt Faza 1 i Faza 2, te Izvještaj o ispitivanju elemenata konstrukcije T.D.: 24024 ĐA, dipl.ing.građ. G2295 - Prizma iskopi d.o.o., Zagreb, sa samovlasnim izmjenama iste dokumentacije te se protivniku osiguranja zabranjuje da se provedu promjene na projektno-tehničkoj dokumentaciji sukladno evidenciji, evidencijski broj nabave NMV 37/2024: arhitektonski snimak zatečenog stanja predmetne građevine FAZA I koji čini sastavni dio MAPA I, integrirano arhitektonsko rješenje prikazano kroz MAPA I:

Glavni arhitektonski projekt Faza 1 i Faza 2, te Izvještaj o ispitivanju elemenata konstrukcije T.D.: 24024 ĐA, dipl.ing.građ. G2295 - Prizma iskopi d.o.o., Zagreb, bez prethodne pisane suglasnosti predlagatelja osiguranja.

1.1. Tako je odlučio prvostupanjski sud jer je zaključio da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine prema protivniku osiguranja jer je odredbom čl. 75. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj: 153/13, 20/17, 39/19, 125/19 i 145/24; dalje: ZG) propisano da se autorska prava na građevini projektiranoj glavnim ili drugim projektom i građenjem u skladu s tim projektom stječu sukladno posebnom zakonu, ako je to ugovoreno ugovorom o izradi projekta. Dalje zaključuje da autorska prava na nekom projektu (glavnom ili drugim projektom) postoje samo ako se posebno ugovore ugovorom o izradi projekta. Sud nije utvrdio da bi stranke ugovorile sukladno navedenoj odredbi da postoje autorska prava na projektnoj dokumentaciji na koju se poziva predlagatelj osiguranja, a predlagatelj nije dostavio u spis druge dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno utvrđenje. Osim navedenog, sud smatra da protivnik osiguranja nije pasivno legitimiran. Naime, nije sporno da je predlagatelj sklopio s Koprivničko-križevačkom županijom ugovor za izradu projekta, kako se to navodi u narudžbenici, pa imajući u vidu da je ovdje protivnik osiguranja taj koji je potom od strane Koprivničko-križevačke županije odabran na natječaju koji je upravo provela Koprivničko-križevačka županija te je protivnik osiguranja odabran za izvođenje radova i pribavu kompletne projektne dokumentacije, a što je protivnik osiguranja i napravio angažmanom društva Forma Biro d.o.o. koje je izradilo projektnu dokumentaciju, slijedom čega tuženik niti je ugovaratelj posla sa predlagateljem već s Koprivničko-križevačkom županijom, slijedom čega je neodlučno tko doista „fizički“ eventualno može mijenjati ili prerađivati ili prilagođavati spornu dokumentaciju, već je odlučno po čijem eventualnom nalogu se to radi odnosno tko je ugovaratelj, a to je u konkretnom slučaju Koprivničko-križevačka županija pa je jedino prema njoj moguće usmjeriti predmetnu mjeru. U odnosu na drugu pretpostavku, sud smatra da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom ni opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, te jednako tako nije učinio vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu. Rješenje pobija u cijelosti iz svih zakonom propisanih razloga. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji ovu žalbu, preinači pobijano rješenje te donese predloženu privremenu mjeru.

3. Žalba je osnovana.

4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu i prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine u kojem u bitnome navodi da je tužitelj temeljem narudžbenice br. 608/2023, od 15. studenog 2023., od strane Koprivničko-križevačke županije, [adresa], izradio projektnu dokumentaciju za poboljšanje temeljnih zahtjeva za građevinu te izvanredno održavanje građevine na postojećoj zgradi koja se nalazi na adresi: [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja projektna dokumentacija je sukladno narudžbenici, sačinjavala glavni arhitektonski projekt, glavni građevinski projekt, te pripadajuće troškovnike. Tužitelj je sukladno zahtjevu naručitelja izradio projektnu dokumentaciju, te je temeljem narudžbenice, dakle sklopljenog ugovora o izradi projektne dokumentacije istu i izradio, te sukladno narudžbenici izdao račun. Nadalje navodi da je temeljem postupka javne nabave Koprivničko-križevačke županije, a na temelju projektne dokumentacije izrađene od strane tužitelja, evidencijski broj nabave NMV 37/2024, 25. listopada 2024. u 10:00:40 sati, objavljenja Odluka o odabiru, od strane naručitelja Koprivničko-križevačke županije broj odluke Klasa: 406-01/24-03/6, Ur.broj: 2137-03/09-24-20, 3. listopada 2024. za kojeg je kao glavni izvođač odabran tuženik. Predlagatelj u prijedlogu navodi da je projektno-tehnička dokumentacija tužitelja sačinjena po fazama te i opisuje dvije faze. Navodi da je tuženik radove na rekonstrukciji zgrade za učenički dom trebao izvoditi sukladno uvodno označenoj dokumentaciji te da je 19. studenog 2024., na održanom sastanku između tužitelja i tuženika, tuženik obavijestio tužitelja o svojim namjerama i aktivnostima vezanim uz prilagodbu projektno-tehničke dokumentacije. Tuženik je tužitelja izvijestio kako je angažirao novog izrađivača projektno-tehničke dokumentacije radi prilagodbi koje smatra potrebnima za realizaciju projekta. Ova aktivnost pokrenuta je bez prethodnog obavještavanja tužitelja i konzultacija s istim. Tužitelj se izričito protivio bilo kakvoj izmijeni projektne dokumentacije, te zatražio da tuženik bez odgode uskladi svoje postupke s važećom projektnom dokumentacijom, zakonskim odredbama te pravilima struke. Smatra da se u predmetnom slučaju radi o projektno-arhitektonskom rješenju, koje ispunjava sve zakonske kriterije autorskog djela te da stoga svaka izmjena dokumentacije bez prethodnog odobrenja tužitelja predstavlja povredu autorskih prava.

6. Prema odredbi čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ), radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:

1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

7. Osnovan je žalbeni navod da je počinjena bitna povreda odredaba postupka jer je iz sadržaja spisa utvrdio činjenice koje su u protivnosti s izvedenim dokazima, a u ostalom dijelu nije ni iznio valjane razloge o odlučnim činjenicama. Nadalje, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo obzirom da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

8. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da autorska prava na nekom projektu (glavnom ili drugim projektom) postoje samo ako se posebno ugovore ugovorom o izradi projekta pozivom na odredbu čl. 75. ZG-a. 8.1. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj 21/24; dalje: ZAPSP) je poseban propis, lex specialis u odnosu prema svim drugim propisima kad se odgovara na pitanja je li nešto autorsko djelo, koji je sadržaj autorskog prava, kako se ono ostvaruje, koja su vremenska i sadržajna ograničenja autorskog prava, kakav je odnos autorskog prava i prava vlasništva itd. Dakle, sva pitanja koja se tiču autorskoga prava uređena su u Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, on je sedes materiae autorskog prava.

8.1. Suprotno stavu prvostupanjskog suda, odredbom iz čl. 75. ZG-a ne može se urediti pitanje stjecanja autorskog prava na građevini projektiranoj glavnim i drugim projektom i građenjem u skladu s tim projektom.

8.2. Autorsko pravo se stječe ispunjenjem onih pretpostavki koje su propisane Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima. Zakon o gradnji je, tehnički i proceduralni propis. On uređuje tehničke aspekte projektiranja i gradnje te procedure u pogledu gradnje. Članak 1. ZG-a jasno određuje predmet i cilj Zakona o gradnji te je iz tih odredaba jasno da taj Zakon ne uređuje autorskopravne aspekte.

8.3. Pitanje je li projekt autorsko djelo odgovara čl. 14. st. 1. sadašnjega Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima i on će biti autorsko djelo ako je originalna intelektualna tvorevina koja ima individualan karakter.

8.4. Djelo arhitekture i njegovi pojedini elementi tj. pojavni oblici (skice, studije, plastični i drugi prikazi, nacrti, idejna rješenja, idejni projekti, glavni projekti, izvedbeni projekti, planovi te izvedene građevine i zahvati u prostoru iz područja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture) bit će zaštićeni autorskim pravom kao autorska djela ako su originalne intelektualne tvorevine svojih autora koje imaju individualan karakter, sukladno čl. 14. st. 1. i 2. al. 6. ZAPSP-a.

8.5. Činjenica da su tehnička, funkcionalna i utilitarna obilježja djela arhitekture ujedno ispunjena u skladu s odgovarajućim propisima kojima se uređuje projektiranje i gradnja ne utječe na to da djelo arhitekture stekne autorskopravnu zaštitu. Rečeno se odnosi na djelo arhitekture kao cjelovitu autorsku zamisao i na pojedine elemente tj. pojavne oblike djela arhitekture poput idejnog ili glavnog ili izvedbenog projekta. Ako su ti projekti originalne intelektualne tvorevine svojeg autora koje imaju individualan karakter, činjenica da ujedno ti projekti zadovoljavaju sve propisane tehničke i druge karakteristike ne utječe na autorskopravnu zaštitu. Pravilnik o obveznom sadržaju idejnog projekta i Pravilnik o obveznom sadržaju i opremanju projekata građevina ne uređuju autorskopravna pitanja. U svim autorskopravnim pitanjima povezanim s idejnim i glavnim projektom kao i drugim vrstama projekata primjenjuje se Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2021. godine.

9. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava prvostupanjski sud uopće nije ispitivao činjenicu da li su projekti tužitelja originalna intelektualna tvorevina koji imaju individualan karakter odnosno jesu li autorska djela.

9.1. Dostatna je i minimalna razina kreativnosti tj. minimalna individualnost koja se odražava u tzv. kreativnim, estetskim izborima. Znači, ključ originalnosti kod djela arhitekture čine arhitektovi kreativni estetski izbori. Samo ona arhitektonska tvorevina koja je čisto i isključivo funkcionalna ili utilitarna neće imati autorskopravnu zaštitu. Takva isključivo i čisto funkcionalna ili utilitarna tvorevina bit će ona kod čije je izrade arhitekt u cijelosti bio motiviran tehničkim zahtjevima koji nisu ostavili nimalo prostora za njegovu kreativnost, odnosno ona kod koje je izbor kojeg je učinio arhitekt bio jedini mogući izbor.

10. Nadalje, autorsko djelo arhitekture koje je predmet javne nabave samim činom stvaranja nedvojbeno pripada fizičkoj osobi koja ga je stvorila ili više njih (ukoliko se radi o zajedničkom stvaranju koautorskog djela od strane više koautora). To, između ostalog, podrazumijeva pravo biti priznat i označen kao autor djela, što predstavlja samo neke od elemenata moralnopravne komponente autorskog prava na autorskom djelu.

10.1. Nastavno na navedeno, određivanje pripadnosti imovinskopravne komponente autorskog prava na autorskom djelu arhitekture u postupku javne nabave jest nešto složenije. Naime, sukladno čl. 96. st. 6. ZAPSP-a autorska prava iskorištavanja ne stječu automatski na temelju provedenog javnog natječaja, već u pravilu na osnovu ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi koji se sklapa nakon provedenog javnog natječaja s nagrađenim autorom autorskog djela arhitekture, ako u njemu nije drukčije određeno.

10.2. Ovdje valja istaknuti da nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Iz spisa proizlazi da je predmetne projekte napravila glavni projektant TA, mag.ing.arch. koja je zaposlenik tužitelja. Stoga je riječ o stvaranju arhitektonskog djela u radnom odnosu i tada se predmnijeva, sukladno čl. 100. st. 2. ZAPSP-a, da je poslodavac stekao autorska imovinska prava iskorištavanja preradom. Tužitelj je u konkretnom slučaju nositelj autorskog prava iskorištavanja preradom, uređenog u čl. 54. ZAPSP-a.

10.3. Prema tome, stjecanje autorskih prava iskorištavanja autorskog djela nije moguće na temelju jednostrane izjave volje naručitelja, temeljem toga što je isti raspisao natječaj, odabrao nagrađenog autora ili više njih ili platio nagradu, već je nužno da autor očituje svoju volju da za nekog osnuje pravo iskorištavanja. Sukladno čl. 58. st. 1. Zakona, autor to može učiniti ugovorom, davanjem odobrenja ili dozvole za korištenje ili drugim pravnim poslom. U pravilu, u postupcima javne nabave, pravo iskorištavanja autorskog prava na autorskom djelu arhitekture uređuje se posebnim ugovorom o narudžbi između naručitelja i nagrađenog autora.

11. U čl. 96. st. 5. ZAPSP-a propisana je posebna odredba o narudžbi djela arhitekture koja djelo arhitekture zbog njegove faznosti u izradi - kroz različite faze projektiranja, gradnje i projektantskog nadziranja izvedbe radova, svrstava u poseban pravni režim. Ako se sklapa ugovor o narudžbi djela arhitekture, u njemu je potrebno točno navesti koji element, tj. koji pojavni oblik djela arhitekture se naručuje zato što se predmnijeva (presumpcija) o stjecanju prava iskorištavanja u korist naručitelja odnosi samo na taj element tj. pojavni oblik koji je naveden u ugovoru i ne uključuje preradu u one elemente tj. pojavne oblike koji nisu izričito navedeni u ugovoru. To se uređenje za djela arhitekture razlikuje od uređenja za ugovore o narudžbi svih drugih vrsta autorskih djela kod kojih ugovora o narudžbi se predmnijeva da naručitelj stječe prava iskorištavanja u sadržaju i opsegu koji je potreban za ostvarenje djelatnosti koju obavlja, bez prostornog i vremenskog ograničenja.

12. Sukladno čl. 96. st. 6. ZAPSP-a stjecanje autorskih prava iskorištavanja mora se posebno ugovoriti ugovorom o narudžbi koji se sklapa nakon provedenog javnog natječaja, javnog poziva, javnog obećanja nagrade ili javne nabave, ako u njima nije nešto drugo određeno. Prema tome nema predmnijeve o stjecanju prava iskorištavanja niti ikakvog drugog „automatskog“ stjecanja prava iskorištavanja na strani osobe koja je raspisala javni natječaj, javni poziv, javno obećanje nagrade ili javnu nabavu.

13. Nadalje, u čl. 54. ZAPSP-a regulirano je imovinsko pravo prerade. Naime, imovinsko pravo prerade isključivo je pravo prevođenja, prilagođavanja, glazbene ili druge obrade ili koje druge preinake autorskog djela. U odnosu na djela arhitekture, za svaku preinaku koja nije izričito Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima uređena kao slobodna mora se tražiti dopuštenje autora. To znači da autor svojim pravom prerade iz čl. 54. ZAPSP-a može raspolagati na način da ugovorom ili izjavom u pisanom obliku drugome dade dopuštenje da njegovo djelo preradi, obradi ili da ga preinači.

14. No međutim, valja imati na umu i čl. 115. ZAPSP-a koji uređuje da se kod nužnih izmjena arhitektonskog djela moraju uzeti u obzir interesi vlasnika. Autor se ne može protiviti izmjenama koje su nužne zbog narušavanja temeljnih zahtjeva za građevinu iz zakona kojim se uređuje gradnja. Dakle, iako to nije ugovoreno, vlasnik odnosno investitor može zahtijevati od arhitekta da učiniti nužne izmjene koje proizlaze iz potrebe poštovanja temeljnih zahtjeva za građevinu i autor - arhitekt se tome ne može protiviti. Pri tomu, izmjene se mogu raditi na svakom pojavnom obliku tj. elementu djela arhitekture budući da čl. 115. st. 1. ZAPSP-a ne isključuje nijedan od elemenata propisanih u čl. 14. st. 2. al. 6. ZAPSP-a već govori o arhitektonskim djelima.

14.1. Temeljni zahtjevi za građevinu uređeni su u čl. 8. ZG-a kao mehanička otpornost i stabilnost, sigurnost u slučaju požara, higijena zdravlje i okoliš, sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe, zaštita od buke, gospodarenje energijom i očuvanje topline te održiva uporaba prirodnih izvora.

14.2. Kad se u čl. 115. ZAPSP- a kaže da se kod nužnih izmjena moraju uzeti u obzir interesi vlasnika misli se na interese vlasnika odnosno investitora da djelo arhitekture koje naručuje bude usklađeno sa svim temeljnim zahtjevima za građevinu kako bi mogao ispuniti sve tehničke propise i zahtjeve te građevinu koristiti u skladu s njezinom namjenom.

15. Nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što su autorska prava isključiva apsolutna prava što znači da djeluju prema svima, da ih svatko mora poštovati te da je za svako korištenje potrebno zatražiti odobrenje autora i platiti naknadu, ako Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima nije drukčije određeno. Dakle, samo ako izričita odredba Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima kaže da se nešto smije činiti s djelom arhitekture bez odobrenja autora, samo tada će takva radnja biti dopuštena, u suprotnom, svako korištenje bez dopuštenja smatra se povredom autorskog prava.

16. Kako prvostupanjski sud zbog pogrešne primjene odredaba Zakona o gradnji uopće nije ispitivao odlučne činjenice u ovom postupku to se za sada ne može zaključiti je li tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema tuženiku pa je valjalo temeljem čl. 380. t. 3. ZPP-a rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

17. U nastavku postupka prvostupanjski će sud ispitati naprijed navedene činjenice te nakon toga odlučiti je li tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine. Ukoliko sud utvrdi prvu pretpostavku iz čl. 346. OZ-a, postojat će i druga iz razloga što sama činjenica neovlaštene prerade autorskog djela čini nenadoknadivu štetu nositelju prava.

Zagreb, 10. ožujka 2025.

Sudac

Kamelija Parać