Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž Ovr-37/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Ani Jeleč-Pecirep sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv ovršenika ... Zagreb, [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Ranko Tomašević odvjetnik u Odvjetničkom uredu Šarušić u Zagrebu, Baštijanova 2 A, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2751/2024-2 od 8. kolovoza 2024., dana 10. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2751/2024-2 od 8. kolovoza 2024.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijeni su kao neosnovani prijedlozi ovršenika od 18. srpnja 2024. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8675/2023 od 21. veljače 2024. (točka I. izreke), te za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u navedenom postupku izravne naplate (točka II. izreke), jednako kao što je odbijen i prijedlog ovršenika za naknadu troškova postupka (točka III. izreke).
2. Navedeno rješenje žalbom pobija ovršenik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 – dalje; OZ). Predlaže preinačiti pobijano rješenje u skladu s navodima žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ovršenik u žalbi ne ukazuje koja bi od bitnih povreda postupka bila ostvarena, pa kako prvostupanjskim rješenjem nije počinjena ni jedna od bitnih postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ), to je žalba ovršenika podnesena iz tog žalbenog razloga neosnovana, jednako kao što neutemeljeno ovršenik pobija prvostupanjsko rješenje i iz žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Iz razloga prvostupanjskog rješenja, sukladno podacima predmeta, proizlazi:
- da je po prijedlogu ovrhovoditelja pokrenut postupak izravne naplate kod Financijske agencije temeljem presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj
P-8675/2023 od 21. veljače 2024.,
- da je 18. srpnja 2024. ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim utemeljen na tvrdnji da nije primio tužbu povodom koje je donesena presuda zbog ogluhe, niti je uredno primio predmetnu presudu ističući kako je zbog toga u navedenom parničnom postupku podnio prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti kao i prijedlog za ponavljanje postupka iz kojeg presuda proistječe,
- da je isti dan podnio i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ističući da bi provedbom ovrhe pretrpio teško nadoknadivu štetu obzirom da bi mu blokadom žiro računa bilo onemogućeno poslovanje i vrlo vjerojatno bi završio u stečaju, jer ne bi bio u mogućnosti plaćati obveze prema dobavljačima, poreznim tijelima i ostalima s kojima posluje,
- da je u odnosu na presudu zbog ogluhe u navedenom parničnom postupku izdana potvrda pravomoćnosti i ovršnosti 26. ožujka 2024. koja u vrijeme podnošenja prijedloga i do donošenja prvostupanjskog rješenja nije ukinuta.
6. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud, pravilno zaključio da se u odnosu na razloge prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, sadržajno radi o žalbenom razlogu protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ u smislu čl. 210. st. 2. OZ, te je pravilno utvrdio neosnovanost tog žalbenog razloga smatrajući da u pogledu ovršne isprave na temelju koje je određena izravna naplata kod Financijske agencije nije ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti čime su ispunjene pretpostavke za izravnu naplatu prema odredbi čl. 209. st. 1. OZ.
7. Neutemeljeno ovršenik ističe žalbene prigovore – da je u postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava podnio i prijedlog za ponavljanje postupka, pored prijedloga za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti o kojima parnični sud još nije donio odluku, zbog čega je za očekivati da će ovaj ovršni predmet sačekati do donošenja sudske odluke povodom predmetnih prijedloga u postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava.
8. Prvostupanjski je sud, protivno žalbenim prigovorima, pravilno ocijenio da ovršeniku ne pripada pravo na zaštitu u ovom postupku u smislu čl. 210. st. 1. OZ, uz pravilan zaključak, a što ovršenik niti ne osporava, da potvrda ovršnosti nije ukinuta niti u trenutku podnošenja prijedloga niti u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja, zbog čega je pravilno u postupku izravne naplate postupljeno temeljem već izdane potvrde o ovršnosti isprave, budući ovršni sud nije ovlašten utvrđivati je su li postojale pretpostavke za izdavanje predmetne potvrde, o čemu je ovlašten odlučivati na zahtjev stranke samo sud u postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava u smislu čl. 36. OZ.
9. Pored toga, isticanje okolnosti da je podnesen i prijedlog za ponavljanje postupka nema značaj žalbenog razloga iz čl. 50. st. 3. OZ jer ovršenik niti ne tvrdi da je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno da je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili da je utvrđeno da je bez učinka, već navodi da u postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava još nije odlučeno o prijedlogu za ponavljanje postupka, a koja činjenica, ne utječe na pravilnost pobijanog rješenja.
10. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanost i prijedloga za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava (odgoda ovrhe), te pravilno primijenio materijalno pravo odbijajući prijedlog, uz pravilan zaključak da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi prijenosom već zaplijenjenih novčanih sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, kao jednu od kumulativno potrebnih pretpostavki za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ u vezi s čl. 210. st. 1. OZ. Naime, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je ovrhovoditelj Republika Hrvatska koja raspolaže državnim proračunom i ima imovinu dostatnu za naknadnu povratnu isplatu ovršeniku onog iznosa koji je zaplijenjen i prenesen u postupku izravne naplate, slijedom čega bi ovršenik u slučaju povoljnog ishoda u parničnom postupku, mogao protuovrhom ili restitucijskim zahtjevom u parničnom postupku ostvariti povrat naplaćenog, jednako kao što odgoda prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja ne bi dovela do deblokade računa ovršenika imajući u vidu da se u smislu čl. 209. st. 3. OZ u postupku izravne naplate na odgovarajući način primjenjuje odredba čl. 205. OZ koji st. 2. propisuje da dostavom banci naloga iz st. 1. istog članka ovrhovoditelj do iznosa zaplijenjene tražbine stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini prema banci za isplatu novčanih sredstava na računu.
11. Neutemeljeno ovršnik ističe prigovore - da mu nastavkom postupka ovrhe prijeti stečaj koji ako se provede dovodi do prestanka ovršenika kao pravne osobe pa ne bi postojala ni mogućnost povrata zaplijenjenih sredstava jer se sredstva ne bi imala kome vratiti, jer protivno žalbenim navodima ovršenika, sve i da predmetni postupak dovede do otvaranja stečaja (premda su u tom pravu istaknuti općeniti i neodređeni razlozi) ta činjenica ne bi dovela do prestanka djelovanja pravne osobe dužnika, budući u smislu čl. 89. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 44/96, 29799, 129/00, 123/03, 197/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13) prava tijela dužnika pravne osobe prelaze na stečajnog upravitelja.
12. Slijedom naprijed navedenog, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu ovršenika valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsko rješenje, te na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, riješiti kao u točki I. izreke.
13. Odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl.166. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, a zahtjev ovršenika za naknadu troškova sastava žalbe trebalo je odbiti jer nije uspio sa podnesenom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ).
U Šibeniku 10. ožujka 2025.
S U D A C
Ana Jeleč-Pecirep
