REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-164/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejana Jakca i Marine Mraković, iz Buzeta, kao punomoćnicima, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao punomoćnicima, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj: P- 1239/2019-37 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika ... odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj: P- 1239/2019-37 od 10. siječnja 2025., u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka II. i III. izreke), kao i u dijelu odluke o troškovima postupka (točka IV. izreke).
II. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.
Obrazloženje
I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljici ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.815,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini određenoj člankom 1. Uredbe o visini kamatne stope koja teče od dospijeća pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kako slijedi:
- na iznos od 21,37 EUR od 1.9.2007 do isplate
- na iznos od 21,37 EUR od 1.10.2007 do isplate
- na iznos od 32,89 EUR od 1.11.2007 do isplate
- na iznos od 32,72 EUR od 1.12.2007 do isplate
- na iznos od 32,99 EUR od 1.1.2008 do isplate
- na iznos od 32,92 EUR od 1.2.2009 do isplate
- na iznos od 33,47 EUR od 2.2.2008 do isplate
- na iznos od 33,63 EUR od 1.3.2008 do isplate
- na iznos od 64,01 EUR od 1.4.2008 do isplate
- na iznos od 62,31 EUR od 1.5.2008 do isplate
- na iznos od 61,56 EUR od 3.6.2008 do isplate
- na iznos od 62,20 EUR od 1.7.2008 do isplate
- na iznos od 60,95 EUR od 1.8.2008 do isplate
- na iznos od 60,88 EUR od 2.9.2008 do isplate
- na iznos od 61,58 EUR od 2.10.2008 do isplate
- na iznos od 66,27 EUR od 1.11.2008 do isplate
- na iznos od 63,62 EUR od 3.12.2008 do isplate
- na iznos od 73,44 EUR od 1.1.2009 do isplate
- na iznos od 73,98 EUR od 3.2.2009 do isplate
- na iznos od 74,14 EUR od 3.3.2009 do isplate
- na iznos od 73,10 EUR od 1.4.2009 do isplate
- na iznos od 73,10 EUR od 1.5.2009 do isplate
- na iznos od 71,59 EUR od 2.6.2009 do isplate
- na iznos od 70,43 EUR od 1.7.2009 do isplate
- na iznos od 70,53 EUR od 1.8.2009 do isplate
- na iznos od 70,88 EUR od 1.9.2009 do isplate
- na iznos od 70,66 EUR od 1.10.2009 do isplate
- na iznos od 69,97 EUR od 3.11.2009 do isplate
- na iznos od 70,77 EUR od 1.12.2009 do isplate
- na iznos od 71,37 EUR od 1.1.2010 do isplate
- na iznos od 72,30 EUR od 2.2.2010 do isplate
- na iznos od 71,86 EUR od 2.3.2010 do isplate
- na iznos od 73,17 EUR od 1.4.2010 do isplate
- na iznos od 72,69 EUR od 1.5.2010 do isplate
- na iznos od 73,27 EUR od 2.6.2010 do isplate
- na iznos od 77,59 EUR od 1.7.2010 do isplate
- na iznos od 76,41 EUR od 3.8.2010 do isplate
- na iznos od 79,16 EUR od 1.9.2010 do isplate
- na iznos od 77,91 EUR od 1.10.2010 do isplate
- na iznos od 76,05 EUR od 3.11.2010 do isplate
- na iznos od 79,28 EUR od 1.12.2010 do isplate
- na iznos od 74,80 EUR od 1.1.2011 do isplate
- na iznos od 71,81 EUR od 1.2.2011 do isplate
- na iznos od 72,65 EUR od 1.3.2011 do isplate
- na iznos od 71,19 EUR od 1.4.2011 do isplate
- na iznos od 71,20 EUR od 1.5.2011 do isplate
- na iznos od 76,14 EUR od 1.6.2011 do isplate
- na iznos od 76,39 EUR od 1.7.2011 do isplate
- na iznos od 80,43 EUR od 2.8.2011 do isplate
- na iznos od 77,96 EUR od 1.9.2011 do isplate
- na iznos od 75,30 EUR od 1.10.2011 do isplate
- na iznos od 57,77 EUR od 1.11.2011 do isplate
- na iznos od 57,41 EUR od 1.12.2011 do isplate
- na iznos od 58,07 EUR od 1.1.2012 do isplate
- na iznos od 58,61 EUR od 1.2.2012 do isplate
- na iznos od 58,50 EUR od 1.3.2012 do isplate
- na iznos od 57,76 EUR od 1.4.2012 do isplate
- na iznos od 57,88 EUR od 1.5.2012 do isplate
- na iznos od 57,89 EUR od 1.6.2012 do isplate
- na iznos od 57,26 EUR od 1.7.2012 do isplate
- na iznos od 57,14 EUR od 1.8.2012 do isplate
- na iznos od 56,61 EUR od 1.9.2012 do isplate
- na iznos od 55,74 EUR od 2.10.2012 do isplate
- na iznos od 56,19 EUR od 1.11.2012 do isplate
- na iznos od 56,28 EUR od 1.12.2012 do isplate
- na iznos od 55,80 EUR od 1.1.2013 do isplate
- na iznos od 54,30 EUR od 1.2.2013 do isplate
- na iznos od 55,13 EUR od 1.3.2013 do isplate
- na iznos od 54,97 EUR od 3.4.2013 do isplate
- na iznos od 54,32 EUR od 1.5.2013 do isplate
- na iznos od 52,77 EUR od 1.6.2013 do isplate
- na iznos od 52,50 EUR od 2.7.2013 do isplate
- na iznos od 52,56 EUR od 1.8.2013 do isplate
- na iznos od 52,82 EUR od 1.9.2013 do isplate
- na iznos od 53,26 EUR od 1.10.2013 do isplate
- na iznos od 52,65 EUR od 1.11.2013 do isplate
- na iznos od 52,63 EUR od 1.12.2013 do isplate
- na iznos od 52,65 EUR od 1.1.2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da isplati tužiteljici ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od 5.598,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini određenoj člankom 1. Uredbe o visini kamatne stope koja teče od dospijeća pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kako slijedi:
na iznos od 0,01 EUR od 1.4.2008 do isplate
- na iznos od 11,74 EUR od 1.11.2008 do isplate
- na iznos od 2,47 EUR od 2.12.2008 do isplate
- na iznos od 14,95 EUR od 1.1.2009 do isplate
- na iznos od 17,35 EUR od 3.2.2009 do isplate
- na iznos od 18,44 EUR od 3.3.2009 do isplate
- na iznos od 15,47 EUR od 1.4.2009 do isplate
- na iznos od 16,06 EUR od 1.5.2009 do isplate
- na iznos od 11,51 EUR od 2.6.2009 do isplate
- na iznos od 8,15 EUR od 1.7.2009 do isplate
- na iznos od 9,05 EUR od 1.8.2009 do isplate
- na iznos od 10,83 EUR od 1.9.2009 do isplate
- na iznos od 10,69 EUR od 1.10.2009 do isplate
- na iznos od 8,90 EUR od 3.11.2009 do isplate
- na iznos od 12,28 EUR od 1.12.2009 do isplate
- na iznos od 14,99 EUR od 1.1.2010 do isplate
- na iznos od 18,85 EUR od 2.2.2010 do isplate
- na iznos od 17,98 EUR od 2.3.2010 do isplate
- na iznos od 23,23 EUR od 1.4.2010 do isplate
- na iznos od 22,26 EUR od 1.5.2010 do isplate
- na iznos od 25,01 EUR od 2.6.2010 do isplate
- na iznos od 41,02 EUR od 1.7.2010 do isplate
- na iznos od 37,60 EUR od 3.8.2010 do isplate
- na iznos od 48,20 EUR od 1.9.2010 do isplate
- na iznos od 44,58 EUR od 1.10.2010 do isplate
- na iznos od 38,73 EUR od 3.11.2010 do isplate
- na iznos od 51,20 EUR od 1.12.2010 do isplate
- na iznos od 67,77 EUR od 1.1.2011 do isplate
- na iznos od 56,49 EUR od 1.2.2011 do isplate
- na iznos od 60,90 EUR od 1.3.2011 do isplate
- na iznos od 55,87 EUR od 1.4.2011 do isplate
- na iznos od 56,84 EUR od 1.5.2011 do isplate
- na iznos od 78,37 EUR od 1.6.2011 do isplate
- na iznos od 80,53 EUR od 1.7.2011 do isplate
- na iznos od 98,57 EUR od 2.8.2011 do isplate
- na iznos od 89,41 EUR od 1.9.2011 do isplate
- na iznos od 79,35 EUR od 1.10.2011 do isplate
- na iznos od 79,93 EUR od 1.11.2011 do isplate
- na iznos od 79,19 EUR od 1.12.2011 do isplate
- na iznos od 84,18 EUR od 1.1.2012 do isplate
- na iznos od 88,55 EUR od 1.2.2012 do isplate
- na iznos od 89,18 EUR od 1.3.2012 do isplate
- na iznos od 86,26 EUR od 1.4.2012 do isplate
- na iznos od 88,33 EUR od 1.5.2012 do isplate
- na iznos od 89,77 EUR od 1.6.2012 do isplate
- na iznos od 87,51 EUR od 1.7.2012 do isplate
- na iznos od 88,18 EUR od 1.8.2012 do isplate
- na iznos od 86,50 EUR od 1.9.2012 do isplate
- na iznos od 82,84 EUR od 2.10.2012 do isplate
- na iznos od 86,92 EUR od 1.11.2012 do isplate
- na iznos od 88,92 EUR od 1.12.2012 do isplate
- na iznos od 87,57 EUR od 1.1.2013 do isplate
- na iznos od 80,02 EUR od 1.2.2013 do isplate
- na iznos od 86,55 EUR od 1.3.2013 do isplate
- na iznos od 87,18 EUR od 3.4.2013 do isplate
- na iznos od 84,71 EUR od 1.5.2013 do isplate
- na iznos od 76,87 EUR od 1.6.2013 do isplate
- na iznos od 76,72 EUR od 2.7.2013 do isplate
- na iznos od 78,72 EUR od 1.8.2013 do isplate
- na iznos od 81,90 EUR od 1.9.2013 do isplate
- na iznos od 86,29 EUR od 1.10.2013 do isplate
- na iznos od 84,13 EUR od 1.11.2013 do isplate
- na iznos od 85,77 EUR od 1.12.2013 do isplate
- na iznos od 87,64 EUR od 1.1.2014 do isplate.
- na iznos od 92,55 kn od 1.2.2014 do isplate
- na iznos od 95,02 kn od 1.3.2014 do isplate
- na iznos od 94,21 kn od 1.4.2014 do isplate
- na iznos od 91,49 kn od 1.5.2014 do isplate
- na iznos od 90,61 kn od 1.6.2014 do isplate
- na iznos od 91,01 kn od 1.7.2014 do isplate
- na iznos od 94,10 kn od 1.8.2014 do isplate
- na iznos od 96,70 kn od 2.9.2014 do isplate
- na iznos od 96,16 kn od 1.10.2014 do isplate
- na iznos od 98,41 kn od 1.11.2014 do isplate
- na iznos od 99,94 kn od 2.12.2014 do isplate
- na iznos od 99,04 kn od 1.1.2015 do isplate
- na iznos od 99,29 kn od 1.2.2015 do isplate
- na iznos od 99,29 kn od 3.3.2015 do isplate
- na iznos od 99,29 kn od 1.4.2015 do isplate
- na iznos od 99,29 kn od 1.5.2015 do isplate
- na iznos od 99,29 kn od 2.6.2015 do isplate
- na iznos od 99,29 kn od 1.7.2015 do isplate
- na iznos od 99,29 kn od 1.8.2015 do isplate
- na iznos od 99,29 kn od 1.9.2015 do isplate
- na iznos od 99,29 kn od 1.10.2015 do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznosu u visini od 10.414,56 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu obračunatu počevši od 01. listopada 2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljici ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznosu visini od 3.787,77 eura u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka, u iznosu od 2.033,53 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
V. U preostalom dijelu tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 450,00 eura o d b i j a s e kao neosnovan.“
2. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude (točka II. i III. izreke), kao i odluke o troškovima postupka (točka IV. izreke), žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio županijskom sudu da preinači presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i da naloži tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka u iznosu od 949,33 eura.
2.1. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a da su navedeni razlozi međusobno proturječni, prije svega iz razloga što nije otklonio tuženikove prigovore na nalaz i mišljenje vještaka koje je dodatno usmeno istaknuo na ročištu od 27. studenog 2024., te u odnosu na koji je osporavao vještakovu metodu izračuna navodne preplate, osobito kada je riječ o izračunu razlike nedospjelih glavnica u valuti CHF i valuti EUR na dan konverzije iz razloga što je to pitanje u potpunosti uređeno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015, dalje u tekstu: ZID ZPK), kao i zbog toga što je usvojio podredni tužbeni zahtjev koji je tužiteljica istaknula nakon zaključenja prethodnog postupka, zatim iz razloga što nije obrazložio zbog čega je odbio prijedlog tuženika za dopunu vještačenja, kao i da presuda proturječi sama sebi jer je usvojeni eventualni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi koji je već sadržan u osnovnom tužbenom zahtjevu. Osim navedenog da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer je tuženika onemogućio u raspravljanju kada nije cijenio izložene prigovore na nalaz i mišljenje vještaka i kada izrađeni nalaz i mišljenje nije kritički vrednovao u odnosu na iznesene prigovore tuženika.
2.2. Tuženik, nadalje, ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada prilikom donošenja odluke nije imao u vidu da je kredit tužiteljice konvertiran u EUR sukladno ZID ZPK-a, te da je tuženik tijekom postupka isticao da su svi iznosi koje je tuženik za vrijeme važenja Ugovora o kreditu naplatio na temelju ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli, uračunati tužiteljici u novi ugovor o kreditu – sporazum o konverziji, u kojem su joj ti iznosi priznati, a da je to potvrđeno i nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno da je tužiteljica obeštećena na način da je stavljena u istu činjeničnu i pravnu poziciju kao da je cijelo vrijeme imala zaključen ugovor o kreditu u EUR, kao i da je tužiteljici prilikom izračuna konverzije priznat upravo onaj iznos koji je, kako tvrdi, preplatila na osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valuti, s tim da je nakon provođenja konverzije i glavnica kredita umanjena za 568,49 eura.
2.3. Obzirom da je tužiteljica svojom slobodnom voljom prihvatila konverziju, tuženik je mišljenja da su stranke isključivo po izboru tužiteljice riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom, te da tužiteljica nema pravo na isplatu eventualne razlike između plaćenih iznosa i onih iznosa koje bi platila pod pretpostavkom primjene početno ugovorene kamatne stope i početnog CHF tečaja, zatim da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio, odnosno da nije primijenio, relevantne odredbe članka 59. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP), te članka 74. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12 i 56/13), kao i odredbe članka 172., 173. i 175. Zakona o bankama i članka 308. stavka 3. Zakona o kreditnim institucijama, a koje zakonske odredbe da su predviđale ugovaranje promjenjive kamatne stope i pretpostavke pod kojima se ista može mijenjati, s tim da je po tim odredbama tuženik u cijelosti i postupao.
2.4. Osim navedenog tuženik je mišljenja da bi uspostava ravnoteže među ugovornim stranama imala za posljedicu primjenu kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kunama, a ne primjenu početno ugovorene kamatne stope i tečaja, te da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada nisu uzeti u obzir manje plaćeni iznosi, odnosno tzv. negativne razlike, te kada je zaključeno da nije osnovan istaknuti prigovor zastare i kada su tužiteljici dosuđene zatezne kamate od dana stjecanja kao da je tuženik nesavjestan stjecatelj, a ne od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik zaključno osporava i odluku o troškovima postupka zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari, kao i zbog toga što tužiteljica nije uspjela sa glavnim tužbenim zahtjevom pa da joj ne pripadaju troškovi postupka u cijelosti.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži isplatu iznosa od 4.815,73 eura s osnova ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 5.598,83 eura s osnova ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, te eventualno kumulirani (podredni) zahtjev kojim traži isplatu iznosa od 10.414,56 eura s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate i isplatu iznosa od 3.787,77 eura s osnova obračunatih zateznih kamata na dan 30. rujna 2015., što iznosi ukupno 14.202,33 eura.
6. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda u pobijanom dijelu sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se može ispitati. Naime, prvostupanjski sud je obrazložio zbog čega je našao neosnovanim primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, dok iz spisa proizlazi da tuženik nije predložio dopunu vještačenja. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženik, jer iz spisa proizlazi da se tuženik podneskom od 9. srpnja 2024. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da je iznio samo primjedbe pravne naravi, i to da je sporazumom o konverziji tražbina tužiteljice prestala, te da bi uspostava ravnoteže među ugovornim stranama imala za posljedicu primjenu kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kunama, s tim da se vještak očitovao na primjedbe tuženika na ročištu od 27. studenog 2024. na način da je iskazao da tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun nego da je samo paušalno osporavao nalaz i mišljenje, te je dodatno obrazložio da su kod izračuna na temelju kojeg je postavljen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice uračunavati kompletni efekti konverzije, tako da tuženiku u konkretnom slučaju nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.
6.1. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
7. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno:
- da su tužiteljica kao korisnica kredita i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj: 346- 111/2006, solemniziran kod javnog bilježnika Davora Dušića u [adresa] pod brojem OU-1046/06 dana 07. prosinca 2006. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), za iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 62.000,00 CHF sa rokom otplate 17 godina (204 mjesečnih anuiteta) i ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke, koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 3,88% godišnje;
- da se kamatna stopa mijenjala od početno ugovorene šest puta povišenjem iste (4,60%, 5,00%, 5,99%, 6,20%, 5,95% i 5,45%) do konačnog smanjenja na 3,23% sukladno ZID ZPK kojim odredbama je regulirana kamatna stopa na stambene kredite sa valutnom klauzulom CHF;
- da su tužiteljica i prednik tuženika dana 5. studenog 2015. zaključili Aneks uz Ugovor o kreditu broj: broj: 346-111/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje u tekstu: Aneks Ugovora o kreditu) temeljem ZID ZPK kojim je izvršena konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, kojim je u članku 2. utvrđeno da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 2.897,75 eura (21.833,08 kn), koja će se koristiti za namirenje budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.
8. Prema žalbenim navodima tuženika sporno da li je valutna klauzula sadržana u predmetnom Ugovoru o kreditu ništetna, kao i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, te da li nakon sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu, kojim je izvršena konverzija valutne klauzule CHF u eure, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa temeljem djelomične ništetnosti osnovnog Ugovora o kreditu i u kojem iznosu, te od kada tužiteljica ima pravo na zatezne kamate i da li je nastupila zastara potraživanja.
9. Odlučujući o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu, kao o prethodnom pitanju, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su navedene odredbe ništetne, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužiteljicu stavila u neravnopravni položaj. Naime, cijeneći iskaze tužiteljice i svjedoka OP, njezinog supruga, koje je prihvatio kao uvjerljive, životne i logične, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se radi o potrošačkom ugovoru, da se o spornim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo i da prije sklapanja ugovora prednik tuženika kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke imajući u vidu da su u to vrijeme takvi krediti bili novost i da je tužiteljica bila uvjeravana da nema razloga za brigu, te da je zaposlenica banke nije upozorila na postojanje eventualnih rizika ugovaranja takvog kredita u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u EUR.
10. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužiteljice i svjedoka OP, proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi prednik tuženika dao tužitelju odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba, a da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da tužiteljica nije mogla utjecati na njegov sadržaj, kao i da je iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u kojoj je sav rizik razlika na ime ugovorene valutne klauzule prebačen na tužiteljicu kao korisnika kredita, te da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je određena u visini od 3,88 %, a da pri tome nisu navedeni kriteriji na temelju kojih će se ta kamatna stopa nadalje mijenjati, a da je tuženik podneskom od 9. srpnja 2024. obavijestio sud da odustaje od saslušanja predloženog svjedoka GP, dakle da je odustao od prijedloga da se saslušanjem zaposlenika banke dokaže suprotno iako je teret dokaza bio na njemu, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž- 6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) u vezi sa člankom 4. . Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, kao o prethodnom pitanju, da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a.
11. Prihvaćajući tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je na temelju članka 326. stavka ZOO-a pravilno zaključio da u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Aneks Ugovora o kreditu. Nadalje, iako Aneks Ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19. b. ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, to ne znači da je tužiteljica kao korisnik kredita izgubila pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji tužiteljica nije u cijelosti obeštećena, odnosno da sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu.
12. U postupku je, nadalje, utvrđeno da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno odredbama ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima.
13. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Tomislava Prpića iz Klane, kojeg je prihvatio u cijelosti nalazeći da je isti izrađen stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke, te u skladu sa rješenjem o određivanju vještačenja, utvrdio da preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope, pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamata nije mijenjala (korištena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora 3,88%) pa do konverzije kredita, iznosi 4.815,73 eura, a s osnova tečajnih razlika, pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj bio jednak tečaju na dan isplate kredita, da preplata iznosi 5.598,83 eura, zatim da negativna tečajna razlika iznosi 178,38 eura pa da uvažavajući pozitivne i negativne tečajne razlike preplata s tog osnova iznosi 5.420,46 eura, te da nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30. rujna 2015. iznosi 2.071,35 eura i da je na dan 30. rujna 2015. utvrđena preplata u konverziji u iznosu od 2.897,75 eura. Nadalje je na temelju navedenog nalaza i mišljenja utvrđeno da nakon uzetih iznosa po utvrđenoj preplati po osnovi kamatne stope 4.815,73 eura i po osnovi samo pozitivnih tečajnih razlika u iznosu 5.598,83 eura u obračun, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji 2.071,35 eura i utvrđene preplate u konverziji u iznosu od 2.897,75 eura) da preostalo ukupno dospjelo potraživanje sa danom 30. rujna 2015. iznosi 14.202,33 eura od čega da 10.414,56 eura predstavlja preplatu po kamati i valuti na koju teku pripadajuće zatezne kamate od 1. listopada 2015. do isplate, te iznos od 3.787,77 eura preostalih dospjelih zakonskih zateznih kamata na dan 30. rujna 2015.
14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u smislu članka 1115. ZOO-a tuženik nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača jer je sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nametnuo tužiteljici bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužiteljica ovlaštena tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja anuiteta jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.
15. Pravilno je, nadalje, zaključeno da tužiteljica, ukoliko se u postupku utvrdi da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, ima pravo na isplatu s osnova ništetnosti valutne klauzule prema nalazu i mišljenju vještaka u varijanti u kojoj je imao u vidu samo na pozitivne razlike, budući je tuženik do zaključenja prethodnog postupka samo općenito stavio materijalnopravni prigovor kojim zapravo osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, odnosno nije postavio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, tako da u ovom slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljičinu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita, a što je u skladu i s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.
16. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao i prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
16.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 14. lipnja 2019., ista je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.
17. Imajući u vidu sve izneseno, te da je tužiteljica eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka koji je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva uzeo u obzir sve efekte konverzije, zatražila isplatu iznosa od 10.414,56 eura s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli na koju teku pripadajuće zatezne kamate od 1. listopada 2015. do isplate, te iznos od 3.787,77 eura na ime zateznih kamata obračunatih od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa pa do 30. rujna 2015., kao i da su primjedbe tuženika na navedeni nalaz i mišljenje samo pravne naravi, odnosno da se odnose na metodologiju izračuna koju je vještak izradio sukladno postavljenom zadatku u rješenju o određivanju vještačenja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a u cijelosti usvojio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice, imajući pri tome u vidu da u slučaju ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu tužiteljica ima pravo na razliku preplaćenog iznosa prema početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, zbog čega je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki
II. i III. izreke potvrditi.
18. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno priznao tužiteljici troškove parničnog postupka temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a jer je u cijelosti uspjela sa eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, s tim da bi tužiteljica kao potrošač imala pravo na cjelokupne troškove postupka i u slučaju da je djelomično odbijena s tužbenim zahtjevom, budući da iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 proizlazi da se odredba članka 6. stavka i članka 7. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti.
19. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom nije uspio, a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
20. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.
Slavonski Brod, 10. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
