REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pn-1244/2019-51

(Spojeni: Pn-156/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju Danijeli Kovačević, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Zagrebu, Ilica 116, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane 12. listopada 2023. i 3. veljače 2025., zaključene istoga dana u nazočnosti punomoćnice tužitelja Danijele Kovačević i punomoćnika tuženika Mate Kačana, odvjetnika u Zagrebu, nakon javne objave, 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od ukupno 7.493,60 EUR/56.460,58 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja,

- na iznos od 2.575,54 EUR/19.405,42 kuna teče od 25. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos od 4.918,06 EUR/37.055,16 kuna teče od 18. srpnja 2023. po stopi koja do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (Spojeni: Pn-156/2022)

za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, da tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.109,60 EUR (dvije tisuće jednu stotinu i devet eura i šezdeset centi), u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, za više zatraženi iznos od 1.217,50 EUR (tisuću dvije stotine sedamnaest eura i pedeset centi), na ime troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio 2. listopada 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 19.405,42 kuna, a za razdoblje isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018. Tužitelj je sudu podnio u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari, protiv istoga tuženika i tužbu 19. studenog 2022., a koja tužba je kod ovoga suda zaprimljena pod poslovnim brojem: Pn-156/2022, te se odnosi na potraživanje iznosa od 37.055,16 kuna, za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019.

1.1. Tužitelje je u tužbi naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. prosinca 1971. u Slavonskom Brodu, teže ozlijeđena tužiteljeva osiguranica FU. Nadalje, naveo je da je u nezgodi imenovana sudjelovala kao vozačica bicikla, kada ju je, prilikom pretjecanja, kada ju je vozač motorkotača, marke „Java“ registarskih oznaka [registarska oznaka], oborio na tlo. Motorkotačem je u trenutku štetnog događaja upravljao UU iz [adresa], a motorkotač je bio osiguran kod tuženika. Nadalje, naveo je kako je do prometne nezgode došlo iz razloga što vozač motorkotača nije držao dovoljno rastojanje. U predmetnoj prometnoj nesreći osiguranica tužitelja, BU, zadobila je udarnognječne rane glave i potres mozga, a koje povrede se smatraju težim povredama. Tužitelj je naveo, kako je za izazivanje predmetne prometne nezgode UU proglašen krivim presudom Okružnog suda u Požegi broj: K-127/1972-6 od 17. listopada 1972. Tužitelj je naveo kako je on svojoj osiguranici, BU, od 9. kolovoza 1982. priznao pravo na invalidsku mirovinu, s tim u svezi tužitelj je naveo kako je predmetna prometna nezgoda utjecala na invalidnost LU u 40% iznosu.

1.2. Tužitelj je naveo kako mu je tuženik naknadio štete za isplate izvršene zaključno do 31. prosinca 2016. Nadalje, naveo je kako su za isplate izvršene u razdoblju od 1. prosinca 2014. do 31. prosinca 2016. godine parnične stranke vodile sudski spor pred Trgovačkim sudom u Osijeku, stalna služba u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem: P-199/2017. Visoki trgovački sud svojom presudom broj P- 199/2017-2 od 18. srpnja 2017. odbio je tuženikovu žalbu protiv presude broj P- 199/2017-9 od 18.srpnja 2017. kojom mu je naložena isplata naknade štete za navedeno razdoblje.

(Spojeni: Pn-156/2022)

Nadalje, naveo je kako je on nastavio s isplatama invalidske mirovine svojoj osiguranici pa joj je tako na ime invalidske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018. isplatio iznos od 48.513,54 kunu.

1.3. Tužitelj je nadalje, naveo, da budući da je uzrok invalidnosti bolest 60% i ozljeda na radu 40 % iznos štete za invalidsku mirovinu s osnove ozljeda na radu iznosi 19.405,42 kune, koji iznos za tužitelja predstavlja štetu.

Tužitelj je naveo kako predmetni iznos potražuje od tuženika, odnosno svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi članka 161. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13.) u punom iznosu. Nadalje, naveo je kako je 7. siječnja 2019. tuženiku podnio zahtjev za naknadu štete u mirnom postupku, a po kojemu tuženik do podnošenja tužbe nije postupio.

1.4. U tužbi od 19. studenog 2022., a koja je kod ovoga suda zaprimljena pod poslovnim brojem: Pn-156/2022, tužitelj je dodatno naveo da je između parničnih stranka je u tijeku i postupak pred naslovnim sudom broj P-1244/2019 za obračunski period od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018. godine. Također, naveo je da nastavio s isplatama invalidske mirovine osiguranici BU pa joj je tako s na ime invalidske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2022. isplatio iznos od 92.673,40 kn. Međutim, budući je uzrok invalidnosti bolest 60% i ozljeda na radu 40 % iznos štete za invalidsku mirovinu iznosi 37.055,16 kuna, koji iznos za tužitelja predstavlja štetu. Tužitelj je naveo kako on predmetu štetu nastalu isplatama invalidske mirovine potražuje temeljem odredbi članka 161. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj:157/13, 115/2018) u punom iznosu izravno od tuženika sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, dok kamatu potražuje temeljem odredbe članka 165. st. 3. istog zakona.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporavao da bi tužitelj mogao zahtijevati naknadu utužene štete na ime isplaćenih mirovinskih izdataka za njegova osiguranika i to oni koji su nastali nakon što bi tužiteljeva osiguranica, kao neposredna oštećenica u predmetnoj nezgodi, a koja je rođena 1935. godine, da predmetnog štetnog događaja nije bilo, napunila 65 godina života, te bi ostvarila pravo na starosnu mirovinu. Tuženik je također naveo kako ističe materijalnopravni prigovor primjene materijalnog prava i to primjene onoga prava koji je na snazi bio u vrijeme štetnoga događaja, a ne onoga u času isplate tužiteljeve štete. S tim u svezi naveo je kako taj prigovor tužitelj nije istaknuo predmetu koji je vođen među parničnim strankama, koji prigovor je prihvaćen kao valjan obvezujućim pravnim shvaćanjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (predmet poslovni broj: P-199/2017), na koji se i sam tužitelj poziva.

2.1. Tuženik je naveo kako je prema pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a koje je doneseno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 4. prosinca 2016., opseg stvarne štete koja je tužitelju nastala nakon što bi osiguranik tužitelja navršio 65 godina (ili 60 godina) i time prema redovitom tijeku stvari, da štetnog događaja nije bilo stekao pravo na punu starosnu mirovinu)), predstavlja samo razliku između obiteljske (ili invalidske) i starosne mirovine. Navedeno dovodi do zaključka tužitelj nema pravo zahtijevati, nakon što osiguranik navrši navedenu starosnu dob, pune iznose isplaćenih mirovinskih davanja za tog osiguranika, kao naknadu svoje štete, a što je predmet konkretnog tužbenog zahtjeva.

(Spojeni: Pn-156/2022)

2.2. Tuženik se također pozvao i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u presudi poslovni broj: Gzz 80/04-2 od 16. veljače 2005., a u kojoj je navedeno „Obzirom ne nespornu činjenicu da bi pokojni Š. G. u travnju 1997. godine imao navršenih 68 godina života (bez obzira što ne bi imao navršenih 40 godina staža) ostvario bi pravo na starosnu mirovinu u smislu citiranih odredbi, a čime i prestaju pretpostavke za regresiranje tužitelja za isplaćene iznose s osnova obiteljske mirovine K. G.. Naime, u tom razdoblju da je sad pokojni Š. G. bio živ, ostvario bi pravo na starosnu mirovinu, pa u situaciji dakle kada bi on u utuženom razdoblju temeljem zakona stekao pravo na starosnu mirovinu, isplaćene obiteljske mirovine K. G., kao njegovoj udovici u utuženom razdoblju ne predstavljaju štetu koju tužitelj može regresirati od tuženika.“

S tim u svezi naveo je kako temelj navedenih i citiranih pravnih shvaćanjima, proizlazi iz pravilnog i zakonitog određenja potpunog obeštećenja tužitelja kao oštećenika sukladno zakonskom pravilu iz članka 1090. Zakona o obveznim odnosima, a to je dosuda naknade štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

2.2. Tuženik je također naveo kako smatra da njegova obveza naknade tužiteljeve štete u vidu isplaćenih mirovinskih davanja njegovu osiguraniku, nikako ne može biti u visini punog isplaćenog iznosa, već samo u visini razmjernog dijela, kako je to propisano odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. S obzirom na navedeno, tuženik je naveo, da ukoliko se prihvati pravni stav da tužitelju šteta nastaje prilikom svake isplate mirovinskog izdatka njegovu osiguraniku, jer svaka takva isplata dovodi do umanjenja tužiteljeve imovine, pa da se stoga u pogledu tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom takve štete, treba primjenjivati materijalno pravo na snazi u trenutku takvog umanjenja tužiteljeve imovine, tuženik smatra da se tada ima zaključiti da su u to relevantno vrijeme u Republici Hrvatskoj na snazi dva zakonska propisa – Zakon o mirovinskom osiguranju i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Navedena dva propisa su bila na snazi u vrijeme kada je tužitelju nastala utužena šteta, a ta dva propisa u pogledu obveze osiguravajućih društava, da naknade tužitelju štetu, sadrže različite odredbe. Naime, Zakon o mirovinskom osiguranju predviđa obvezu osiguravajućih društava da takvu tužiteljevu štetu naknade u punom isplaćenom iznosu, dok Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, u članku 27. predviđa takvu obvezu osiguravajućih društava u razmjernom iznosu. S tim u svezi naveo je kako se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima mirovinskog osiguranja.

2.3. Tuženik je naveo kako Zakon o mirovinskom osiguranju kao poseban propis ne uređuje sustav obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti pa time ne bi mogao niti regulirati obveze sudionika u tome sustavu.

Nadalje, tuženik je naveo da se njegova obveza naknade štete tužitelju ogleda u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika – koji je uzrokova ozljeđivanje tužiteljeva osiguranika, i upravo na je tuženik na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama. Ističe da se radi o ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te da je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije. S tim u svezi tuženik je naveo kako Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ne dira u pravo tužitelja da ostvari puni iznos isplaćenih mirovinskih izdataka za njegova osiguranika, nego on, (Spojeni: Pn-156/2022)

uvažavajući sadržaj i granice (limite) ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, upućuje da tužitelj taj puni iznos isplaćenog mirovinskog izdatka može ostvariti, i to: do razmjernog dijela sukladno odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, od tuženika, a do punog isplaćenog iznosa samo od neposrednog štetnika.

U svezi sa svojim navodima tuženik se pozvao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. prema kojoj se, razmatrajući odnos, u primjenu dvaju zakonskih propisa, odredbe jednog zakona mogu odnositi samo na predmet koji isti zakon obuhvaća, odnosno subjekte njegove primjene.

2.4. U odgovoru na tužbu podnesenom u ovosudnom spisu poslovni broj: Pn- 156/2022 tuženik je u bitnome istaknuo identične navode kao u odgovoru na tužbu podnesenom u postupku pod poslovnim brojem: Pn-1244/2019. Tuženik je predložio spajanje navedenih spisa predmeta.

Dodatno je tuženik naveo ne spori svoju pasivnu legitimaciju, ne spori činjenicu nastanka štetnog događaja - prometne nezgode od 10. prosinca 1971., kao i činjenicu da je osiguranica tužitelja, BU, u navedenoj prometnoj nezgodi, u svojstvu bicikliste, zadobila tjelesne ozljede, te da je uslijed toga istoj priznato pravo na invalidsku mirovinu. Ne osporava da je u naprijed navedenom štetnom događaju osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede kao niti činjenicu da je istome priznato pravo na invalidsku mirovinu, djelomično i zbog posljedica naprijed navedene prometne nezgode, i to u omjeru od 40%, dok je za preostalih 60% invalidnosti uzrok bolest osiguranice koja nije u uzročnoj vezi s ozljedama iz prometne nezgode. Međutim, tuženik se ovako postavljenoj tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti osporavajući prvenstveno osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, podredno i visinu istog dok za razdoblje isplaćenih mirovina u periodu od 1. siječnja 2019. godine pa do 19. srpnja.2019. ističe i prigovor zastare jer je tužba podnesena sudu 19. srpnja 2022., dakle nakon proteka roka od tri godine od dana izvršenih isplata do dana podnošenja tužbe.

2.4.1. Tuženik je naveo i kako je iz rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu osiguranici tužitelja, BU (priloženom uz tužbu), razvidno je da je ista rođena **.**.1935., te da je ista, u 2019. godini (godini za koju tužitelj potražuje naknadu štete za isplaćene iznose invalidske mirovine), navršila 84 godine života. Nadalje, naveo je i kako bi u tom smislu obveza tuženika na isplatu štete tužitelju postojala samo u slučaju kada bi se utvrdilo da je iznos invalidske mirovine koji je tužitelj isplatio u utuženom razdoblju veći od iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj bio u obvezi isplatiti osiguraniku u istom tom razdoblju i to samo za iznos eventualne razlike.

Tuženik je naveo i kako su prethodno za rješavanje istih sporova bili nadležni trgovački sudovi te da je o navedenom pravnom pitanju zauzeto i pravno shvaćanje na sjednici odjela Visokog trgovačkog suda RH, održanoj dana 5. prosinca 2016., a o istome da postoji i mnogobrojna sudska praksa (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-4069/2019 od 1. listopada 2020., broj: Pž-4762/2019 od 14 rujna.2020., broj: Pž-2841/2018 od 13. rujna 2019., presuda VSRH, broj: Rev- 2879/2014 od 5. lipnja 2019. godine.

2.4.2. Tuženik je, također naveo, kako smatra, da se u odnosu na utuženu tražbinu tužitelja prema tuženiku, točnije na sadržaj obveze koju tuženik u odnosu na (Spojeni: Pn-156/2022)

istu tražbinu može imati prema tužitelju, kao posebni propis ( lex specialis) ima primijeniti upravo Zakon o obveznim osiguranjima u prometu a ne Zakon o mirovinskom osiguranju.

U tom smislu naveo je da samo jedan propis u Republici Hrvatskoj regulira obvezna osiguranju u prometu pa da je nesporno da je samo jedan propis mjerodavan kao poseban propis (lex specialis) za pitanje obveze osiguratelja po osnovu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti te da je isključivo na temelju toga propisa moguće utvrditi sadržaj obveze tuženika kao osiguratelja automobilske odgovornosti svoga osiguranika prema trećim oštećenim osobama, što je i tužitelj u ovome slučaju, a da je to Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ( Narodne novine broj: 151/05,36/09, 75/09, 76/13, 152/14) koji u članku 27. (Subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja) propisuje:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

2.4.2. U odnosu na istaknuti prigovor da bi tužitelj imao pravo na naknadu samo razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine za utuženo razdoblje, tuženik se pozvao i na najnoviju sudsku praksu VSRH, primjerice, presuda VSRH broj Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022. godine, broj Rev-909/2021 od 8. rujna 2021. godine, broj Revx-388/2018 od 25. kolovoz 2020. godine, broj Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. godine, broj Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021. godine, broj Revd-3715/2021 od 8. rujna 2021. godine, broj Rev-66/2022 od 1. veljače 2022. godine, broj Revt-634/2017 od 16. ožujka 2022. godine, broj Rev-1235/2021 od 22. veljače 2022. godine, broj Rev- 3401/2018 od 20. travnja 2022. godine.

3. Na pripremnom ročištu za održanom kod ovoga suda 14. veljače 2023. (stranica spisa 284-285), sud je na raspravni zapisnik donio rješenje da se predmet ovoga suda poslovni broj: Pn-156/2022, spaja na ovosudni predmet poslovni broj: P- 1244/2019, radi jedinstvenog raspravljanja. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe članka 313. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – dalje: ZPP) rješenjem suca pojedinca predmetni postupci su spojeni radi zajedničkoga raspravljanja kako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi.

(Spojeni: Pn-156/2022)

3.1. Na ročištu za glavnu raspravu održanoj kod ovoga suda od 12. listopada 2023. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev, s obzirom da je sud odredio spajanje postupaka, te visinu tužbenog zahtjeva iskazala dvojno, u valuti EUR i kn, te je potraživala zakonsku zateznu kamatu, a sve to kako je to pobliže opisano u izreci.

4. Stranke su se tijekom postupka podnescima podrobnije očitovale na navode tužbe, odnosno odgovora na tužbu, u kojima su u bitnome ponavljale svoje stavove i pozivale se na oprečnu sudsku praksu koju su dostavljale sudu u privitku svojih podnesaka, ovo stoga jer je ranije bilo prihvaćeno pravno stajalište da se na subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koje pravno shvaćanje je promijenjeno recentnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske na način da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate.

5. Odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari sud je utvrdio čitanjem materijalnih dokaza koje su stranke dostavile uz tužbu i odgovor na tužbu, izvršen je uvid u spis predmeta ovoga suda poslovni broj: Pn-1244/2019, te su pročitane isprave i to: rješenje pravnog prednika tužitelja broj 12214 UP/I-511/82 od 9. kolovoza 1982. (str. 4), presuda Okružnog suda u Slavonskoj Požegi K-127/1972-6 od 17. listopada 1972. (str. 5 i 6), nalaz i mišljenje EU od 22. svibnja 1984. (str. 7) presuda Okružnog privrednog suda u Slavonskom Brodu IV/p.518/83-15 od 20. lipnja 1984. (str. 8 i 9), dopis tužitelja – zahtjev za naknadu štete KLASA: 140-01/10- 29-52, URBROJ: 341-16-15/01-18-28 od 7. siječnja 2019. s povratnicom (str. 10 i 11), sudska praksa (str. 12 do 14), presuda Visokog trgovačkog suda RH broj 28 PŽ- 5666/217-2 od 25. rujna 2018. (str. 15 do 18), obračun novčanih davanja iz mirovinskih osiguranja KLASA: 140-01/10-29-52, URBROJ: 341-16-15/01-19- od 4. siječnja 2019. (str. 19), potvrda o svoti isplaćene mirovine KLASA: 140-01/10-29-52, URBROJ: 341- 16-15/01-19- (str. 20), sudska praksa (str. 27 do 35, 42 do 43, 51 do 80, 146 do 281, 678 do 698), izračun razmjernog dijela invalidske mirovine korisnice BU za razdoblje 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018. od 9. siječnja 2023. (str. 144 do 145). Izvršen je uvid u ovosudni, spojeni, spis poslovni broj: Pn-156/2022 pročitane su isprave i to: presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu broj 1/P-199/2017-9 od 18. srpnja 2017., prikaz isplaćenih sredstava za osiguranicu BU za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2022. (str. 21), banku podataka isplaćenih mirovinskih primanja od 18. srpnja 2022. (str. 23 do 44), izračun razmjernog dijela invalidske mirovine korisnice BU za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. svibnja 2022. (str. 187). Nadalje, u provedenom jedinstvenom postupku provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji VU. Pročitana je i opsežna sudska praksa koju su stranke tijekom postupka dostavljale uz svoje podneske

5.1. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku BU, zbog profesionalne nesposobnosti za rad uslijed ozljede i bolesti (zbog prometne nesreće koju je prouzročio UU, iz [adresa], kao vozač motorkotača, marke „Java“ registarskih oznaka [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika.

(Spojeni: Pn-156/2022)

6.1. Dakle, riječ je o subrogacijskom zahtjevu tužitelja za isplatom tzv. kapitalizirane štete, pri čemu tužitelj takav zahtjev temelji na materijalno pravnoj osnovi za koju smatra da proizlazi iz odredbe članka 160. i čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik smatra da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tj. zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne Zakona o mirovinskom osiguranju.

6.2. Tuženik je istaknuo prigovor zastare utuženog potraživanja tužitelja za razdoblje isplaćenih mirovina u periodu od 1. siječnja 2019. godine pa do 19. srpnja.2019. Kako se u konkretnom slučaju radi o potraživanju povremenih davanja koja dospijevaju mjesečno, to ista sukladno odredbi članka 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog potraživanja, međutim pravo iz kojeg potječu pravovremene tražbine zastarijeva za pet godina računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine iz članka 227. stavka 1. ZOO-a. (isto: Odluka Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1423/08-2 od 20. siječnja 2009.). S obzirom da tužitelj potražuje naknadu za isplaćene iznose mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine pa do 19. srpnja 2019., a tužbu je podnio sudu (predmet poslovni broj: Pn-156/2022) 19. srpnja 2019. to je tuženikov prigovor zastare neosnovan jer zastara utužene tražbine nije nastupila.

7. Između stranaka u postupku nije bila sporna

- činjenica nastanka štetnog događaja - prometne nezgode od 10. prosinca 1971. godine

- činjenica da je vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka]494u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano od tuženika ugovorom o osiguranju, dakle nesporna je pasivna legitimacija tuženika,

- činjenica da je vozač tog vozila osiguranog kod tuženika UU kriv za nastanak predmetnog štetnog događaja,

- činjenica da je osiguranica tužitelja BU ozlijeđena u predmetnom štetnom događaju, da joj je rješenjem tužitelj priznato pravo na invalidsku mirovnu, zbog posljedica prometne nezgode, odnosno ozljede na radu u omjeru 40% te zbog bolesti 60%,

- tuženik nije činio spornim da je tuženik naknadio štetu tužitelju za prethodna utužena razdoblja sukladno pravomoćnim sudskim presudama

7.1. Sporno je pripada li tužitelju pravo na naknadu štete na ime isplaćenih invalidskih mirovina osiguraniku za utužena razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018., te od 1. siječnja 2019. godine pa do 19. srpnja. 2019. . u cijelosti sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015. i 93/2015., dalje: ZMO) ili u razmjernom iznosu sukladno odredbi članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., dalje: ZOOP).

7.2. Sporne činjenice sud je utvrđivao čitanjem materijalnih dokaza koje su stranke u postupku predložile i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za područje ekonomsko-financijske struke

(Spojeni: Pn-156/2022)

8. Prema odredbi članka 2. stavka 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a stranke u postupku su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (članak 7. st. 1. ZPP).

8. Uzročno-posljedična veza između predmetne prometne nezgode i ozljeđivanja osiguranika vidljiva je iz tužbi priloženog nalaza i mišljenja liječnika EU, dr. med. (str. spisa Pn-156/2022 – 12, spis Pn-1244/2019 – str. spisa 7) koje je provedeno u postupku koji se vodio pred Okružnim privrednim sudom u Slavonskom Brodu, pod brojem: IV/P.518/83, između tužiteljeva prednika i tuženika, radi naknade štete.

8.1. Rješenjem prednika tuženika, Samoupravne interesne zajednice mirovinskog invalidskog osiguranja radnika Hrvatske područne službe u Slavonskom Brodu od 9. kolovoza 1982., osiguranici tužitelja, BU, rođenoj **.**.1935. zbog smanjene sposobnosti za rad – zbog bolesti priznata je invalidska mirovina počevši od 1. srpnja 1982.

8.2. U tijeku dokaznog postupka sud je odredio financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Mirni Tot Nužda, koja je u podnesku od 7. lipnja 2023. navela da se na izračun pretpostavljene starosne mirovine ne može očitovati. Također je navela kako su sami ulazni podaci za izračun pretpostavljene mirovine u konkretnom slučaju nerealni, i na temelju njih nije prihvatljivo utvrđivati pretpostavljenu starosnu mirovinu osiguranika BU.

8.3. Na ročištu održanom kod ovoga suda 12. listopada 2023. tužiteljica se protivila prijedlozima tuženika za provođenjem daljnjih vještačenja, navodeći da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, u tom smislu naveo je da osiguranica tužitelja nije ostvarila 15 godina minimalnog uvjeta za priznavanje prava na starosnu mirovinu, te ona prema redovnom tijeku stvari niti ne može nikada ostvariti pravo na starosnu mirovinu.

8.5. Tuženik je predložio provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja po novom vještaku. U tom smislu naveo je da je najrecentnija sudska praksa zauzela stajalište, i to kako VS RH tako i Županijskih sudova da je potrebno primijeniti na konkretnom slučaju čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Stoga i kada se ne bi izračunavala pretpostavljena starosna mirovina, potrebno je izračunati sukladno čl. 27. citiranog Zakona, stavak 3. razmjerni iznos mirovine koji se određuje prema propisima u mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Prema stajalištu tuženika, za donošenje odluke, potrebno je utvrditi postoji li takva razlika, a pod pretpostavkom da ne postoji, tužbeni zahtjev bi bio neosnovan.

8.6. Na prijedlog tuženika provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji VU (Pravna osoba Centar za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb), koja je sudu pisani nalaz i mišljenje dostavila 25. studenog 2024.

U pisanom nalazu i mišljenju (stranica spisa 725-731), stalna sudska vještakinja navela je da je Iznos isplaćene invalidske mirovine u razdoblju 1. siječnja 2017. do 30 lipnja 2022. godine iznosio 141.187,44 kn dok bi iznos procijenjene starosne mirovine koju bi u istom razdoblju tužitelj isplaćivao osiguraniku, pod pretpostavkom da nije bilo (Spojeni: Pn-156/2022)

štetnog događaja, te da je osiguranik zatražio pravo na odlazak u mirovinu nakon što je stekao pravo iznosio 141.187,44 kn.

Slijedom navedenog, vještakinja je navela da iznos invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio osiguraniku je istovjetan iznosu koji bi isplatio po osnovu starosne mirovine koju bi osiguranik ostvario po redovnom tijeku stvari, odnosno da nije bilo štetnog događaja.

8.6.1. U podnesku od 9. prosinca 2024. tužitelj je naveo da neće ulaziti u ispravnost dostavljenog mu vještačenja, jer smatra da financijsko vještačenje nije trebalo niti provoditi. Tužitelj je ustrajao kod ranijih navoda i protivljenja primjeni članka 27. ZOOP-a, na konkretan slučaj, kao i kod navoda da osiguranica tužitelja FU BU nikad neće steći uvjete za starosnu mirovinu.

8.6.2. Podneskom od 9. prosinca 2024. tuženik je izvijestio sud da nema primjedbi na pisani nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje VU. S tim u svezi naveo je kako se iz utvrđenja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka nedvojbeno može zaključiti da tužitelju isplatom predmetnih mirovina ne nastaje nikakva šteta, jer je iznos isplaćene mirovine u spornom razdoblju jednak iznosu procijenjene starosne mirovine. Slijedom navedenoga tuženik je predložio tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelja obvezati na naknadu troškova parničnog postupka.

8.6.3. Na ročištu održanom kod ovoga suda 3. veljače 2025. stalna sudska vještakinja usmeno je iznijela svoj nalaz i mišljenje. Vještakinja je iskazala da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, te da je prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja uzela u obzir sve isprave, a osobito spis tužitelja broj 21790, i sve isprave iz spisa tužitelja i to osobne bodove koje je tužitelj priznao svojoj osiguranici BU i na temelju kojih je ona ostvarila pravo na starosnu mirovinu. Nadalje, iskazala je kako pri izradi nalaza i mišljenja uzela u obzir jesu li uplaćeni doprinosi tužitelju, jer navedeno nije bio zadatak vještačenja.

9. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje VU, i isti cijenio kao stručan, jasan i nepristran. Na temelju provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja sud nesporno utvrđuje da ne postoji razlika između isplaćene invalidske mirovine osiguranici tužitelja BU, u utuženim razdobljima, s obzirom na iznose koje bi ona primala, po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, na ime starosne mirovine.

10. Prema odredbi članka 161. ZOMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (stavak 1.), s tim da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu; novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (stavak 2.). Zavod može zahtjevom za naknadu štete obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina, stavak 3.). Kad se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja taj se iznos štete može (Spojeni: Pn-156/2022)

zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju Ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje (stavak 4.).

10.1. Prema odredbi članka 164. ZMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete, stavak 1.), s tim da su za utvrđivanje visine stvarne štete u tom slučaju mjerodavne odredbe tog Zakona (stavak 5.).

10.2. Odredbom članka 165. stavak 3. ZMO-a propisano je da na svotu potraživanja naknade štete, Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od petnaest dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

11. S druge strane, ZOOP odredbom članka 27. stavak 1. propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Nadalje, u stavku 2. istoga članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Nadalje, odredbom članka 27. stavak 3. ZOOP definirano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U stavku 4. istoga članka propisano je da se odredbe stavka 1., 2. i 3. toga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju izraženom u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. se poziva na raniju odluku br. Rev- x388/2018 od 25. kolovoza 2020. u kojoj je zaključeno slijedeće: "Naime, prema tom pravnom shvaćanju za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)“. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u drugim recentnim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., odluci broj Rev-1067/2012 od 5. prosinca 2017., odluci broj Revt412/2018 od 22. travnja 2020. prema kojemu je propis prema kojemu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen.

12.1. Imajući u vidu ranije citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda u zauzeto u odluci broj: Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. da se u konkretnoj pravnoj stvari (Spojeni: Pn-156/2022)

primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to članak 27. stavak 1., 2., i 3. mišljenje je ovoga suda kako tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete, ali onako kako je ona regulirana upravo citiranim zakonskim odredbama. To znači da se stvarnom štetom u smislu odredbe članka 27. stavak 1. ZOOP se smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a koji razmjerni iznos mirovine se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12.2. Prihvaćajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odredbe ZOOP-a tužitelj ima pravo potraživati od tuženika naknadu samo ako je iznos invalidske mirovine koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku u utuženom razdoblju veći od iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj bio u obvezi isplatiti osiguraniku u istom razdoblju i to za iznos utvrđene razlike. S obzirom da je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđeno, kao nesporno, da iznos invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio osiguraniku je istovjetan iznosu koji bi isplatio po osnovu starosne mirovine koju bi osiguranik ostvario po redovnom tijeku stvari, odnosno da nije bilo štetnog događaja, nesporno je, ne postoji razmjerni iznos mirovine, na koji bi tužitelj imao pravo primjenom odredbe članka 27. ZOOP-a, stoga je valjalo tužbeni zahtjev odbiti i odlučeno je kao u izreci presude.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP. Sud je troškove postupka odmjerio prema vrijednosti predmeta spora od 7.493,60 EUR (zbroj visine tužbenih zahtjeva oba spojena predmeta), uvažavajući činjenicu da tuženika zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) dosudio tužitelju kao osnovan trošak sastava podneska od 21. lipnja 2022. (zaprimljen kod ovoga suda 22. lipnja 2022.), u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, trošak podneska od 12. kolovoz 2024. (zaprimljen kod suda 14. kolovoza 2024.) u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8 točke 4. Tarife, trošak sastava podneska od 3. rujna 2024. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. točke 4. Tarife, te trošak sastava podneska od 6. prosinca 2024. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 3. Tarife.

Nadalje sud je kao osnovan tuženiku priznao trošak zastupanja na ročištima 14. veljače 2023., 12. listopada 2023., 3. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR svaki, ukupno 600,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1 Tarife, dok je sud tuženiku na ime troška zastupanja na ročištu 17. siječnja 2023. priznao kao osnovan iznos od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 5. Tarife. Slijedom navedenoga sud je kao osnovan utvrdio ukupan iznos od 1.050,00 EUR na koji iznos je tuženiku priznat PDV od 262,50 EUR sukladno Tbr. 46 Tarife, ukupno 1.312,50 EUR.

13.1. Pored navedenog iznosa sud je tuženiku kao osnovan priznao i trošak uplaćenog predujma od 797,10 EUR, koji predujam je uplaćen za troškove financijsko- knjigovodstvenog vještačenja za vještačenje po vještakinji VU. S tim u svezi valja istaknuti kako je tuženik po pozivu suda ranije uplatio iznos od 530,00 EUR za vještačenje po vještakinji knjigovodstveno-financijske struke, a koji iznos je kao uplaćen, a ne iskorišten sud naložio vratiti tužitelju, stoga je u tom dijelu od 530,00 EUR njegov zahtjev sud utvrdio neosnovanim.

(Spojeni: Pn-156/2022)

Slijedom svega navedenoga kao osnovan trošak sud je tuženiku dosudio iznos od 2.109,60 EUR.

13.2. Sud je neosnovanim utvrdio više zatraženi iznos od 150,00 EUR na ime troška zastupanja na ročištu od 17. siječnja 2023., temeljem Tbr. 9. točka 5 Tarife, jer je predmetno pripremno ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Nadalje, neosnovanim je sud utvrdio i više zatraženi iznos od 150,00 EUR za podnesak od 12. kolovoza 2024. (podnesak kojim tuženik zahtjeva postupanje suda) te više zatraženi iznos od 150,00 EUR za podnesak 3. rujna 2024. (podnesak kojim tuženik u sudski spis dostavlja dokaz o uplati), dakle, ukupno 300,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 4. Tarife. Također, sud nije kao osnovan priznao ni više zatraženi iznos od 100,00 EUR na ime troška sastava podneska od 6. prosinca 2024. budući da se radi o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8. točka 1. Tarife. Slijedom navedenoga sud je neosnovanim utvrdio iznos od 550,00 EUR, na koji iznos tuženiku nije priznat ni PDV od 137,50 EUR. Nadalje, kako je sud ranije naveo tuženiku nije priznat niti iznos od 530,00 EUR jer je naloženo isti vratiti tuženiku, kao uplaćen, a neiskorišten predujam. Na temelju navedenoga, sud je kao neosnovan utvrdio iznos od 1.217,50 EUR, za koji iznos je sud odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

14. Tuženik nije potraživao kamate na troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao, u smislu odredbe članka 2. stavak 1. ZPP.

15. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Anđela Bionda

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3

2. Tuženik Croatia osiguranje d.d., po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu

3. Na broj ovosudnog spisa, poslovni broj: Pn-156/2022