Poslovni broj P.660/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja ĐD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Mrazu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika AxFina Croatia d.o.o., OIB 36629391168, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 13, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Eli El Housseini, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, 10. ožujka 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I.Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja ĐD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na račun tuženika AxFina Croatia d.o.o., Zagreb, Ulica Damira TomljanovićaGavrana 13, OIB: 36629391168, određena zahtjevom za izravnu naplatu od 01.08.2023. godine upućenom Financijskoj agenciji, a na temelju Zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša br. OV-527/08 od 04.03.2008. godine.

II.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 10. ožujka 2025.g., sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1.Tužitelj u tužbi od dana 25. srpnja 2024.g. navodi kako je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Ovr-239/2024 od 24. lipnja 2016. godine (točan datum je 24. lipnja 2024.g) odbijen je prijedlog tuženika za proglašenjem nedopuštene pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa predlagatelja, ovdje tužitelja, na račun protustranke, ovdje tuženika, a na temelju zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša br. Ov-527/08 od 4. ožujka 2008. godine. Zaključkom je upućen ovršenik, ovdje tužitelj, da u roku od 15 dana od dana primitka zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša br. Ov-527/08 od 4. ožujka 2008. godine jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno, nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu od ovršenika (članak 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakon) i jer je tražbina ovrhovoditelja zastarjela ( članak 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona).

1.2.Tuženik je dana 01.08.2023. godine Finanancijskoj agenciji (FINA) podnio zahtjev za izravnu naplatu iznosa od 20.704,01 EUR (trošak 80,27 EUR, kamata 10.727,13 EUR i glavnica 9.896,61 EUR) protiv ovdje tužitelja kao ovršenika temeljem zadužnice ovdje tužitelja od dana 27.02.2008. godine. Tužitelj je dana 05.08.2023. godine zaprimio obavijest FINA-a o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju naprijed navedene isprave. Nakon navedenog tužitelj je dana 04.09.2023. godine podnio prijedlog radi odgode prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava i radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava.

1.3.Tužitelj smatra da su prava iz predmetne zadužnice na temelju koje je tuženik podnio prijedlog za izravnu naplatu zastarjela. Predmetna zadužnica je dospjela dana 27.02.2008. godine, a podnesena je prvi put na naplatu dana 25.04.2012. godine, no potraživanje pravnog prednika tuženika nije bilo u cijelosti naplaćeno u roku od 3 godine. Člankom 12. stavkom 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima propisano je: Ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopono s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

1.4.S obzirom da je tuženik dana 01.08.2023. godine ponovno podnio na naplatu predmetnu zadužnicu smatra da je jasno da je nastupila zastara potraživanja iz navedene zadužnice, odnosno da je protekao zastarni rok od 5 godina obzirom od 25.04.2015. do 01.08.2023. godine nije bilo nikakvih radnji od strane tuženika po pitanju naplate potraživanja od tužitelja temeljem predmetne zadužnice. Poziva se na stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici dana 19.11. 2018. godine : “Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ (“Narodne novine”, broj:139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl.371. ZOO/91 ( sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).” koji potvrđuje njegove navode.

1.5.Pošto se u ovom slučaju radi o zadužnici koja nije solemnizirana, nego je samo ovjeren potpis dužnika, ovdje tužitelja, te je stoga predmetna zadužnica privatna isprava i ne može biti izjednačena s javnobilježničkim aktom temeljem članka 59. st.1. Zakona o javnom bilježništvu, i na nju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godine propisan člankom 225. ZOO-a.

1.6.Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud, nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te obvezati tuženika na podmirenje troškova postupka.

2.1.Tuženik u odgovoru na tužbu od 11. listopada 2024.g. navodi da je Ugovorom o ustupu i prijenosu prava i tražbina od dana 10.03.2023. godine, sklopljenog između društva OFFCUT d.o.o., OIB: 55525619967, MBS: [matični broj subjekta] (ranije: VOLKSBANK LEASING d.o.o., VB LEASING d.o.o., VANTAGE LEASING d.o.o., VANTAGE LEASING d.o.o. u likvidaciji) kao ustupitelja / pravnog prednika (u daljnjem tekstu: „OFFCUT d.o.o.“) i ovdje ovrhovoditelja kao primatelja / pravnog sljednika, a ovjerenog od strane javne bilježnice Ilinke Lisonek dana 10.03.2023. godine pod brojem ovjere OV-2344/2023 (u daljnjem tekstu: „Ugovor o cesiji“), na tuženika preneseno novčano potraživanje koje je društvo OFFCUT d.o.o. imalo prema ovdje tužitelju temeljem navedene Zadužnice, a sukladno uvjetima navedenim u predmetnom Ugovoru. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da je nastala tražbina iz Ugovora o leasingu sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika ovrhovoditelja, društva OFFCUT d.o.o., te je radi osiguranja naplate iste izdana i predmetna Zadužnica, a koje potraživanje je u konačnici preneseno opisanim Ugovorom o cesiji na tuženika, što je pravno i dopušteno neovisno o tome je li predmetni Ugovor o leasingu raskinut obzirom da je predmet prijenosa već nastalo novčano potraživanje.

2.2.Tuženik dalje navodi kako nije niti sporno da je isti dana 01.08.2023. godine podnio zahtjev za izravnu naplatu, odnosno reaktivaciju Zadužnice na FINA-i, čime je prekinuta zastara. Međutim, obzirom da je novčano potraživanje s osnove Zadužnice ranije pripadalo društvu OFFCUT d.o.o., isti je dana 25.04.2012. godine FINA-i podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem iste Zadužnice, a koja osnova za plaćanje je bila neprekidno aktivna od dana podnošenja, dakle 25.04.2012. godine, sve do 30.03.2023. godine, kada je prvi put i isknjižena s FINA-e zbog nemogućnosti izvršenja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

2.3.Tuženik ističe kako je iz navedenog razvidno da je zastara prvi put prekinuta dana 25.04.2012. godine kada je društvo OFFCUT d.o.o. podnijelo FINA-i zahtjev za izravnu naplatu, odnosno vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred nadležnim tijelom radi ostvarenja svoje tražbine, a koji prekid je trajao do 30.03.2023. godine kada je okončana izvansudska ovrha pred FINA-om iz naprijed navedenog razloga, te drugi put dana 01.08.2023. godine kada je i sam tuženik podnio drugi zahtjev za izravnu naplatu. Iz navedenog, tuženik smatra da je očigledno da zastara nije mogla niti nastupiti, obzirom da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne uračunava se u zakonom određeni rok za zastaru (dakle vrijeme proteklo od dospijeća tražbine 27.02.2008. godine do 25.04.2012. godine te vrijeme proteklo od datuma zadnjeg isknjiženja Zadužnice kao osnove za plaćanje s FINA-e 30.03.2023. godine do ponovne reaktivacije te iste Zadužnice dana 01.08.2023. godine ne uračunava se u zastarni rok), slijedom čega nije protekao niti opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od 5 godina, niti zastarni rok iz članka 233. st.1. ZOO-a, kako to tužitelj pogrešno navodi.

2.4.Opreza radi, tuženik napominje kako se sukladno čl. 32. st. 1. OZ-a ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Također, sukladno stavku 3. istog članka OZ-a, novi ovrhovoditelj, ovdje tuženik mora primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kad u njega stupa. Dakle, obzirom da je ovdje tuženik sklapanjem naprijed opisanog Ugovora o cesiji stupio na mjesto ranijeg ovrhovoditelja, društva OFFCUT d.o.o., ima isti položaj kao što bi to imao raniji ovrhovoditelj, slijedom čega je razumno za zaključiti kako prvi prekid zastare izvršen podnešenjem zahtjeva za izravnu naplatu temeljem Zadužnice 25.04.2012. godine ima učinak i prema novom ovrhovoditelju, odnosno ovdje tuženiku.

2.5. Slijedom svega navedenog, tuženik ističe kako tužitelj ničime nije dokazao postojanje osnove ni visine svog zahtjeva te predlaže naslovnom sudu donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan te nalaže tužitelju platiti tuženiku troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Tijekom postupka sud je pregledao spis ovog suda poslovni broj Ovr.239/2024, izvršio uvid u ovom spisu priložene isprave – rješenje i zaključak doneseni u predmetu Ovr.239/2024 dana 24. lipnja 2024.g. (stranica 5- 11 spisa), zadužnicu ovjerenu od strane Javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša iz Pazina dana 4. ožujka 2008.g. pod posl.br.OV-527/08 (stranica 12-13 spisa), prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava od dana 4. rujna 2023.g. (stranica 14-18 spisa), odluku Gž.1582/2023-2 Županijskog suda u Zagrebu od 29. kolovoza 2023.g. (stranica 19-22 spisa), zahtjev za izravnu naplatu od dana 1. kolovoza 2023. (stranica 23-24 spisa), dopis tuženika Financijskoj agenciji uz zahtjev za izravnu naplatu sa specifikacijom potraživanja (stranica 25-26 spisa), Ugovor o ustupu prava i tražbina ovjeren od strane Javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod posl.br.OV- 2343/2023 od 10. ožujka 2023.g. (stranica 27-33, 53-59 spisa), Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (stranica 40-41 spisa), potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12 ZPONS-a (stranica 60-61 spisa).

4. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da je pred Financijskom agencijom tuženik pokrenuo postupak izravne naplate temeljem zadužnice ovjerene od strane Javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša iz Pazina dana 4. ožujka 2008.g. pod posl.br.OV-527/08 spram tužitelja

- da je predmetna zadužnica prvi put podnesena na naplatu Agenciji dana 24. travnja 2012.g. od strane ranijeg vjerovnika VB Leasing d.o.o.

- da je novi zahtjev za izravnom naplatom podnesen Agenciji dana 1. kolovoza 2023.g.

- da je ovdje tužitelj izjavio podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos sredstava, o kojem je sud odlučivao u postupku pod posl.br.Ovr.239/2024, te da je su prijedlozi odbijeni,a tužitelj/ovršenik je zaključkom od dana 24. lipnja 2024.g. upućen da pokrene parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, i to radi isticanja žalbenih razloga iz čl.50. st.1. toč.7 i 11 Ovršnog zakona.

5.1. Navedene činjenice proizlaze i iz ovršnog spisa ovog suda poslovni broj Ovr.239/2024 koji je pribavljen i pregledan za potrebe ovog postupka, te je posebnoj procesnoj pretpostavci za pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe(izravne naplate), a to je postojanje odluke kojom je tužitelj upućen da pokrene takav postupak iz ovršnog predmeta, udovoljeno. Također, tužitelj je pokrenuo parnicu i iz razloga iz kojih je u istu upućen, čime je zadovoljena druga pretpostavka za vođenje ovakvog postupka. Ovdje se mora napomenuti da je tužitelj u parnicu upućen radi dva razloga (koja je isticao u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim), onaj iz čl. 50. st.1. toč.11. radi kojeg je pokrenut ovaj parnični postupak, ali i razloga iz čl. 50.st.1. toč.7. OZ-a koji su se odnosili na ovlaštenje ovdje tuženika da kao ovrhovoditelj pokrene postupak izravne naplate spram tužitelja, u smislu da njegov pravni prednik nije mogao na tuženika prenijeti potraživanje iz ugovornog odnosa koji je raskinut. Tužitelj tužbu nije podnio iz takvog razloga, iako je i zbog njega upućen u parnicu, te se o tim navodima u ovom postupku ne raspravlja.

6. Između parničnih stranaka je sporno da li je nastupila zastara tražbine čija se prisilna naplata traži u postupku izravne naplate, odnosno da li je došlo do prekida zastare zbog poduzimanja radnji od strane tuženika.

7. Na pripremnom ročištu održanom 28. siječnja 2025. stranke su iznijele svoje stavove iz tužbe i iz odgovora na tužbu. Kako stranke nisu predlagale izvođenje dokaza, prethodni postupak je zaključen, nakon čega je otvorena i zaključena i glavna rasprava.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.1. Čl. 214. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08- dalje ZOO) regulira institut zastare te navodi da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a ona nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl.215.st.1.ZOO-a). Opći zastarni rok definiran je odredbama čl. 225. ZOO-a na način da je određeno da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

9.2. Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (čl. 241. ZOO-a). Sukladno čl. 245 ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (st.1.). Kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način (st.3.).Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, a isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja (st.4.i 5.). Zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta (st.6.).

9.3. Tužitelj navodi da je zadužnica zadužnice ovjerena od strane Javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša iz Pazina dana 4. ožujka 2008.g. pod posl.br.OV-527/08,a temeljem koje je zatražena izravna naplata, dospjela na naplatu dana 27. veljače 2008.g., da je prvi put predana na naplatu dana 25. travnja 2012.g. te da je isknjižena iz redoslijeda naplate temeljem čl. 12 ZPONS-a, pošto tri godina od primitka pred Agencijom i to šest mjeseci uzastopno, nije bilo naplate po navedenoj. Kako je zadužnica ponovno podnesena na naplatu tek 1. kolovoza 2023.g., time smatra da pošto između dana 25. travnja 2015.g. i 1. kolovoza 2023.g. nije bilo nikakve radnje tuženika po pitanju naplate potraživanja, da je time nastupila zastara istog. Poziva se i na stajalište VSRH po kojem se na tražbine iz zadužnice na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren (one sastavljene prije 1. siječnja 2011.g.) primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Tuženik u bitnom ističe da je došlo do prekida zastare, najprije podnošenjem prijedloga za naplatu od strane prednika istog, koji je onda trajao do 30. ožujka 2023.g. koji je datum dan zadnjeg isknjiženja predmetne zadužnice kao osnove za plaćanje, nakon čega je zastara počela ponovno teći i ponovno je prekinuta podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINAi dana 1. kolovoza 2023.g. Slaže se da se u slučaju ovakve isprave primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, ali smatra da isti nije istekao uzimajući u obzir ranije navedeno.

9.4. Iz potvrde o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12 ZPONS Klasa: 034-011/24-07/1, Urbroj 118-08-2012-24 od 22. svibnja 2024.g. sa specifikacijom o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje (stranica 60-61 spisa) vidljivo je da je kao datum primitka osnove naveden 25. travnja 2012.g. (što je nesporno), a kao datum prestanka izvršavanja dan 30. ožujka 2023.g.

9.5. Tužitelj ovdje pogrešno tumači učinke odredbe čl. 12 ZPONS-a, smatrajući da bi dan koji kalendarski pada tri godine od dana podnošenja zahtjeva za naplatu FINAi bio dan kada bi postupak naplate bio završen, a kojim bi onda ponovno počeo teći rok zastare od pet godina. Dan kada postupak naplate pred Agencijom završava je onaj kada ili ovrhovoditelj povuče osnovu sa naplate ili kada Agencija zaprimi odluku nadležnog tijela kojom je postupak temeljem koje je naplata određena završen. FINA poznaje tri vrste osnova tzv. "aktivne", "neaktivne" i "brisane" i o svima vodi očevidnik. Osnove po čl. 12 ZPONS-a prelaze u "neaktivne", dakle one i dalje postoje i nisu povučene ni obustavljene, ali se naplata po njima ne izvršava. Da bi se to dogodilo moraju kumulativno biti ispunjena dva uvjeta – da je osnova evidentirana u očevidniku najmanje tri godine, te da osim toga šest mjeseci uzastopno po istoj nije bilo nikakve naplate. Time dan 25. travnja 2015.g. (koji kao zadani dan kada se osnova prestala izvršavati uzima tužitelj) predstavlja samo prvi dan kada je bilo moguće da se, ukoliko ta dva uvjeta budu ispunjena, osnova povuče iz redoslijeda, a ne dan kada se to sigurno događa. S obzirom da je FINA, kao tijelo nadležno za provedbu izravne naplate u specifikaciji navela dan 30. ožujka 2023.g. kao dan kada je prestala sa izvršavanjem osnove, taj datum sud uzima kao mjerodavan.

9.6. Vjerovnik ima pravo zahtijevati naplatu svoje tražbine na temelju zadužnice dan nakon dospijeća obveze iz navedene, dok se pritom na zadužnicu koja je izdana prije 1. siječnja 2011.g. primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina. Podnošenjem zadužnice na naplatu dolazi do prekida zastare koja potom počinje teći ispočetka, a kako je FINA po zakonu nadležno tijelo koje provodi ovrhu radi ostvarenja novčane tražbine na računima dužnika, nema sumnje da se podnošenjem iste na naplatu prekida tijek zastare tražbine na koju se ona odnosi. Navedeni prekid zastare trajao je do dana 30. ožujka 2023.g. kao dana kada je Agencija prestala s izvršavanjem osnove, te ponovno počinje teći slijedećeg dana - 31. ožujka 2023.g.

9.7. Kako je tuženik, ako novi vjerovnik, ponovno prijedlog za izravnu naplatu podnio dana 1. kolovoza 2023.g., time je navedeni prijedlog ponesen unutar roka od pet godina od trenutka kada je zastara ponovno počela teći.

10. Slijedom navedenog, a kako tužitelj svoje navode iz tužbe nije uspio dokazati, trebalo je tužbeni zahtjev odbiti kao u toč.I. izreke ove presude.

11.1. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) u vezi s člankom 155. ZPP-a.

11.2. Kao potreban trošak tuženika za vođenje parnice, sukladno članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), sukladno vrijednosti predmeta spora, sud je utvrdio trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife) u iznosu od 250 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 28. siječnja 2025., u iznosu od 250 bodova, ukupno 500 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife, iznosi 1.000,00 EUR, uvećano za PDV od 25 %, što ukupno iznosi 1.250,00 EUR. Tuženicima nije priznat trošak pristojbi prema odluci suda, obzirom za tuženika nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi. Dakle, sveukupno priznati trošak iznosi 1.250,00 EUR-a te je naloženo tužitelju naknaditi isti u roku od 15 dana (točka II. izreke).

U Dubrovniku 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. tužitelj po punomoćniku uz pristojbu na presudu

2. tuženik po punomoćniku