Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž Ob-35/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, mr. sc. Zrinki Tironi, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Eleonori Katić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikici Leskovaru, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebanom skrbniku OS, dipl. iur., zaposleniku Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob – 2342/2023-19 od 2. siječnja 2025., dana 10. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob – 2342/2023-19 od 2. siječnja 2025., kao neosnovana

Obrazloženje

1. Općinski građanski sud u Zagrebu je 2. siječnja 2025., pod poslovnim brojem: R1 Ob – 2342/2023-19 od 2. siječnja 2025., donio rješenje slijedećeg sadržaja:

„I./ Određuje se privremena mjera na način da će maloljetno dijete IS stanovati s majkom na adresi prebivališta majke u [adresa] IV. 8 dok će osobne odnose s ocem ostvarivati:

- svaki parni vikend u mjesecu od petka od završetka nastave do nedjelje u 19,00 sati na način da otac preuzme dijete u školi i vrati ga na adresu stanovanja majke,

- ukoliko otac boravi u [adresa], tada i utorkom i četvrtkom od završetka nastave do 19,00 sati na način da otac preuzme dijete u školi i vrati ga na adresu stanovanja majke pri čemu je otac dužan obavijestiti majku o namjeri dolaska u Zagreb i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom tijekom tjedna barem 3 dana ranije,

- polovicu svih školskih praznika na način da svake parne godine prvi dio praznika dijete provodi s ocem, a svake neparne godine dijete drugi dio praznika provede s ocem, a posebno tijekom ljetnih školskih praznika na način da naizmjenično boravi sa svakim od roditelja po 14 dana u kontinuitetu pri čemu prva dva tjedna po početku praznika dijete provodi s ocem,

- svakodnevno putem video-poziva što je roditelj s kojim dijete boravi dužan osigurati.

II./ Dodjeljuje se majci djelomično samostalna roditeljska skrb u dijelu donošenja odluke o obrazovanju na način da joj se dopušta upisati dijete u osnovnu školu prema adresi svog prebivališta, [adresa] IV. 8.

III./ Nalaže se ocu US da za uzdržavanje maloljetnog djeteta IS doprinosi 250,00 eura mjesečno najkasnije do 15. -og u mjesecu za tekući mjesec počevši od 2. siječanja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na tekući račun majke.

IV./ Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P Ob-1224/2023.

V./ Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu.“

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja protivnik osiguranja je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP),a u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a, sve u svezi s odredbom članka 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., dalje ObZ). U žalbi protivnik osiguranja predlaže da drugostupanjski sud ukine navedeno prvostupanjsko rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Predlagateljica osiguranja nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba protivnika osiguranja nije osnovana.

5. Predmet postupka u ovoj žalbenoj fazi postupka jest prijedlog predlagateljice osiguranja za osiguranjem nenovčane tražbine radi određivanje privremene mjere s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom te uzdržavanja.

6. Prijedlog za privremenu mjeru koji je prihvaćen prvostupanjskim rješenjem poslovni broj: R1 Ob – 2342/2023-19 od 2. siječnja 2025. temelji se na tvrdnji predlagateljice osiguranja da je donošenje privremene mjere u najboljem interesu djeteta s obzirom da dijete pohađa obveznu godinu predškolskog odgoja te da je uskoro potrebno izvršiti upis djeteta u osnovnu školu, a u tom pogledu nema dogovora roditelja.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog za određivanjem privremene mjere uz zaključak da je u najboljem interesu djeteta da stanuje s majkom u Zagrebu uz ostvarivanje osobnih odnosa s ocem, da majka samostalno upiše dijete u osnovnu školu u Zagrebu prema mjestu prebivališta, kao i da otac doprinosi za uzdržavanje djeteta iz razloga što je dijete rođeno u [adresa], živi u [adresa] i pohađa vrtić u Zagrebu te da ne postoje razlozi za potpunom promjenom životne sredine djeteta preseljenjem u [adresa] ([adresa]).

8. Protivnik osiguranja u bitnom navodi kako je u interesu djeteta da stanuje u [adresa] ([adresa]) i tamo pohađa školu, jer da bi na taj način imao podršku šire obitelji te ne bi trebao ići u cjelodnevnu školu.

9. Žalbenim razlozima protivnika osiguranja, koji se svode na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti prijedloga za određivanjem privremene mjjere, nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

10. Razmatrajući predmetno prvostupanjsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a i odredbom članka 346. ObZ-a.

11. Odredbom članka 536. stavak 1 ObZ-a propisano je da ako u stvarima o osobnim pravima djeteta koja se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i po ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom.

Odredbom članka 529. stavak 2. ObZ-a propisano je kako privremene mjere o tomu s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom sud može odrediti prije pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava, kao i za trajanja tih postupaka. Odredbom članka 531. stavci 1. i 2. ObZ-a propisano je da se privremena mjera radi uzdržavanja, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja. Smatra se da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.

12. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da su stranke sklopile brak 7. rujna 2017., a bračna zajednica da je prestala u siječnju 2023. te da je u braku 17. prosinca 2017. rođeno mlt. dijete IS,

- da su stranke došle živjeti u [adresa] prije rođenja maloljetnog AS tako da je IS rođen u [adresa] te su nakon njegovog rođenja roditelji ostali živjeti u [adresa] uz redovite odlaske u Split, odnosno [adresa],

- da je po prestanku bračne zajednice majka ostala živjeti u [adresa] te je riješila stambeno pitanje kupnjom stana, dok je otac otišao živjeti u [adresa] ([adresa]),

- da je po prestanku bračne zajednice mlt. IS podjednako vremena provodio s oba roditelja,

- da osnovni problem u predmetnom slučaju predstavlja nemogućnost dogovora roditelja oko mjesta stanovanja mlt. AS nakon kretanja u školu,

- da majka smatra kako je dječak cijelo djetinjstvo proveo u Zagrebu gdje želi i ostati, dok otac smatra kako se u [adresa] može znatno lakše osigurati stambeno pitanje i ukupna skrb o djetetu,

- da je mlt. IS u razgovoru sa psihologom naveo da ima 6 godina, da ide u vrtić te je imenovao prijatelje, da s majkom živi u [adresa], a s tatom malo u [adresa], malo u [adresa], kao i da voli biti i u [adresa] i u [adresa], da u [adresa] o njemu brine mama, a u [adresa] uz tatu i drugi članovi obitelji (baka, teta…),

- da je dječak pozitivno pričao o oba roditelja, što ukazuje na bliski odnos oba roditelja s djetetom,

- da su prema mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Peščenica (dalje: Zavod), oba roditelja dobrih roditeljskih kapaciteta te da oba roditelja imaju blizak i kvalitetan odnos s mlt. djetetom,

- da je Zavod zaključio kako je IS dječak koji odrasta u okolnostima odvojenog života roditelja te naizmjenično provodi podjednako vrijeme s roditeljima,

- da je mlt. dječak izložen određenoj razini obiteljskog stresa do čega dolazi uslijed nedovoljne komunikacije roditelja, njihovog narušenog odnosa, različitog odgojnog pristupa te neizvjesnosti o stalnom mjestu stanovanja djeteta,

- da je Zavod procijenio kako je u interesu djeteta da provodi vrijeme s oba roditelja, ali i da njegov svakodnevni život i okolnosti stanovanja trebaju postati stabilniji i predvidljiviji,

- da se prijedlog oca ne odnosi samo na mjesto stanovanja djeteta već i majke djeteta budući smatra kako je u interesu djeteta i majčino preseljenje u [adresa] te da bi pod tom pretpostavkom za njega bilo prihvatljivo da dječak i dalje jednako vremena provodi s oba roditelja,

- da majka s druge strane prihvaća očevu odluku o njegovom životu u [adresa], ali iskazuje jasnu namjeru da sa djetetom ostane u Zagrebu uz ostvarivanje osobnih odnosa oca i djeteta u što većem opsegu,

- da Zavod smatra kako majka jasno pokazuje da je svoj stil života podredila brizi o djetetu i njegovim potrebama dok otac, iako angažiran kao roditelj, u znatno većoj mjeri naglašava važnost članova šire obitelji na koje se s obzirom na poslovne obaveze u velikoj mjeri oslanja u pogledu skrbi o djetetu,

- da je majka u većoj mjeri spremna na uvažavanje uloge drugog roditelja, dijeljenje informacija s ocem i poticanje kontakata djeteta i oca dok je otac u svom pristupu u većoj mjeri samovoljan i isključiv,

- da je Zavod predložio da dijete nastavi stanovati s majkom u Zagrebu, a da s ocem provodi vrijeme kako je to već citirano u obrazloženju ove drugostupanjske odluke (točka I. izreke pobijanog rješenja), a uzimajući u obzir činjenicu da otac ima riješeno pitanje smještaja u Zagrebu,

- da je Zavod predložio da sud omogući majci da upiše maloljetno dijete u 1. razred osnovne škole,

- da je mlt. IS dječak urednog kognitivnog razvoja za njegovu dob te da mu je potrebna nešto veća potpora u socio-emocionalnom razvoju,

- da su prije prestanka bračne zajednice u rujnu 2020. roditelji mlt. AS sporazumno upisali dječaka u vrtić u Zagrebu te da je i po prestanku bračne zajednice mlt. IS nastavio pohađati vrtić u Zagrebu,

- da je sad mlt. IS u fazi obveznog predškolskog odgoja te da ga je majka upisala u školu u Zagrebu prema adresi njegovog prebivališta,

- da se majka samostalno brine o djetetu na način da većinu aktivnosti obavlja kada je dijete u vrtiću, dok otac u odgoj djeteta uključuje širu obitelj (očevu majku, baku, majčinu sestru, njezinog supruga i očevog brata) za koje ističe da s djetetom puno rade i uče,

- da majka smatra kako je za dijete bolje živjeti u [adresa] jer je rođeno u [adresa], gdje i danas živi te se dječak navikao na život u Zagrebu,

- da majka drži kako mlt. dječak u Zagrebu ima veće mogućnosti za napredak i obrazovanje,

- da otac smatra kako je za dijete bolje da živi u [adresa] gdje će imati redoviti kontakt sa širom obitelji i s očeve strane i s majčine strane.

13. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

14. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je određivanje privremene mjere u skladu s najboljim interesom djeteta, a obzirom da je dijete izloženo određenoj razini obiteljskog stresa zbog nedovoljne komunikacije roditelja, njihovog narušenog odnosa, različitog odgojnog pristupa te neizvjesnosti o stalnom mjestu stanovanja djeteta. Nadalje, kako je dijete u razvojnoj fazi obveznog predškolskog odgoja i upisa u osnovnu školu nužno je odrediti stalno mjesto stanovanja djeteta, a s obzirom na nemogućnost dogovora roditelja. Kako je dijete rođeno u [adresa], pohađa vrtić u Zagrebu i naviklo živjeti u [adresa], dok je u [adresa] ([adresa]) provodio manje vremena te nema posebnih i ozbiljnih razloga za promjenu životne sredine djeteta, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako je prijedlog Zavoda da dijete nastavi stanovati s majkom u Zagrebu valjan i logičan. Nadalje, kako majka ne omogućava osobne odnose oca i djeteta u širokom opsegu, a da otac ima mogućnost boraviti u [adresa] pravilno prvostupanjski sud smatra kako otac može boraviti u [adresa] i dulje vrijeme kada mu to poslovne obaveze dopuštaju i viđati dijete i više od predviđenog. I samim prijedlogom Zavoda predloženo je da otac ostvaruje osobne odnose s djetetom utorkom i četvrtkom kad god je to u mogućnosti. Također je i prijedlog stanaka o ostvarivanju osobnih odnosa svaki dan putem video-poziva je najboljim interesom djeteta pa je pravilno prvostupanjski sud prihvatio prijedlog stranaka u tom dijelu. Slijedom navedenog pravilna je i odluka da majka samostalno upiše dijete u školu prema prebivalištu majke, čime se omogućava djetetov pravilan rast i razvoj.

Otac u žalbi nije posebno dovodio u pitanje visinu iznosa uzdržavanja djeteta. Prema stajalištu ovog suda prvostupanjski je sud pravilno s osnova uzdržavanja mlt. IS odredio mjesečni iznos uzdržavanja od 250,00 eura. Naime, ukupne materijalne potrebe mlt. IS su 800,00 eura (troškovi stanovanja, režija, prehrane, kupnje odjeće obuće te troškovi logopeda i vrtića), dok su primanja oca 900,00 eura s osnova plaće te 3.000,00 eura s osnova najma, dok ostala primanja ovise o dobiti tvrtke koju ima u vlasništvu.

15. Slijedom navedenog neosnovan je žalbeni navod protivnika osiguranja da je u najboljem interesu djeteta da živi s ocem u [adresa] ([adresa]) jer bi bio okužen širom obitelji, kako s majčine strane, tako i s očeve.

Naime, priroda odnosa između unučadi i djeda i bake je znatno drugačija od uloge roditelj – dijete. Roditelj s djetetom ima najintenzivnije razvijenu emotivnu bliskost: za dijete je roditelj model iz kojeg ono uči. Uloga je roditelja da vodi svoje dijete kroz život brinući se za njega, dajući mu smjernice kroz strukturu, osnažuje ga i uvažava u njegovim potrebama i osjećajima. Roditelj donosi odluke vezane uz dijete i općenito ima glavnu ulogu u njegovu odgoju. Kada su uloge tako definirane, dijete razvija sigurnost i povjerenje u roditelja da ga ono usmjerava kroz život. Uloga djeda i bake drugačije je prirode. Oni su ulogu roditelja ostvarili u životu čineći to isto sa svojom djecom, roditeljima njihove unučadi. U svojim godinama teško da bi mogli jednakom snagom ponoviti to isto. Njihova odgovorna zadaća kao roditelja je završena, najčešće je i radni vijek za njih završio, pa oni mogu smirenije ulaziti u odnose – kako s drugima, tako i s vlastitim unucima. S obzirom na to da s unucima provode manje vremena nego roditelji, te je to vrijeme planirano, često imaju više strpljenja u slušanju svojih unuka, više se igraju s njima, a ponekad i više razumiju. Dakle, uloga djeda i baka je da budu podrška djeci i roditeljima.

16. Nije osnovan ni žalbeni navod da u predmetnom slučaju nije adekvatno ispitano djetetovo mišljenje. Naime, sukladno odredbi članka 86. ObZ-a psihologinja Zavoda je obavila razgovor s djetetom na način primjeren njegovoj dobi (star 6 godina) prvenstveno kroz igru.

17. Žalbeni navod da se majka povodi za svojim interesom ne djetetovim je subjektivni dojam protivnika osiguranja, ne objektivno dokazana činjenica. Sukladno pravilu o teretu dokaza (članak 7. stavak 1., članak 219. stavak 1., članak 221.a i članak 220. stavak 2. ZPP-a). Na temelju pravila o teretu dokaza, kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

18. Ovdje je za istaknuti kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, br. 12/93. i 20/97.,dalje: Konvencija) te istovjetna odredba članka 24. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83. Ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavak 3. Konvencija jamči djetetu koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit.

Nadalje, kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, br. 18/97. i 4/02., dalje: EKLJP), s pripadajućim Protokolima broj 1., 4., 6., 7., 11., 12. i 13., Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.). Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. („Narodne novine“, br. 108/14.) broj: U- III- 4784/2013 od 6. ožujka 2014., („Narodne novine“, br. 34/14.), zauzeo shvaćanje:

„... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (...).“

19. Slijedom svega navedenog u ovom obrazloženju trebalo je žalbu protivnika osiguranja odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, a ovo u suglasju s odredbom članka 380. stavak 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Mr. sc. Zrinka Tironi