Poslovni broj: P Ob-1296/2023-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Merlin Božičković, u pravnoj stvari tužitelja mlt. VSR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci i zz VS, a ona zastupana po punomoćnici Marini Blažun, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sunčici Novak Vidović, odvjetnici iz Osijeka, radi povišenja uzdržavanja, nakon glavne rasprave zaključene 24. siječnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 10. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-914/20-12 od 10. lipnja 2021. godine u točci I. izreke te se nalaže tuženiku, ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje tužitelja, mlt. VSR, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto prethodno dosuđenog iznosa od 2.271,00 kn mjesečno, iznos od 600,00 EUR mjesečno za razdoblje od 27. studenog 2023. godine pa nadalje dok za isto budu postojali zakonski uvjeti, time da iznosi uzdržavanja dospijevaju na naplatu 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskim zateznim kamatama koja se obračunavaju za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te je dospjele iznose dužan platiti odjednom u roku od 15 dana sve na tekući račun majke i zz, VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Zagrebačka banka d.d. IBAN: [broj bankovnog računa].

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu uzdržavanja u mjesečnom iznosu od 181,00 eur počevši od 27. studenog 2023. godine pa nadalje s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku, ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju, mlt. VSR, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. studenog 2023. godine podnio ovom sudu tužbu kojom traži povišenje uzdržavanja. Navodi da je presudom ovoga suda poslovni broj P Ob- 914/2020-12 od 10. lipnja 2021. godine naloženo tuženiku doprinositi za uzdržavanje tužitelja iznos od 2.271,00 kn (protuvrijednost 301,41 EUR) mjesečno počevši od 02. studenog 2020. godine nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Ističe da su se u međuvremenu promijenile okolnosti na način da su porasli troškovi života od lipnja 2021. godine do danas te su troškovi za dijete povećani obzirom je isti sada polaznik srednje škole. U slobodno vrijeme trenira E – sport na način da pohađa gaming treninge i turnire, a veći su izdaci za školovanje, prehranu, odjeću i obuću te kulturne i sportske potrebe djeteta. Tuženik je zaposlen u Njemačkoj sa izuzetno visokim prihodima te nema obveze uzdržavanja drugih osoba.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da tuženik doprinosi za uzdržavanje djeteta mjesečni iznos od 781,00 EUR počevši od dana podnošenja tužbe do isplate s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje dospijevaju do 15-og u mjesecu za tekući mjesec. Također predlaže da mu tužitelj naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako nesporno, temeljem sudske odluke, ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete 301,41 EUR mjesečno te je uz navedeni iznos uredio i isplatu dječjeg doplatka za dijete na račun majke u mjesečnom iznosu od 250,00 EUR te i pored navedenog tuženik tužitelju daje novčane iznose za njegove osobne potrebe. Tuženik radi u Njemačkoj te prosječno ostvaruje plaću oko 2.500,00 EUR, ali na ime stanovanja ima mjesečni trošak od 1.000,00 EUR. Smatra da iznos koji tuženik uplaćuje na ime uzdržavanja uvećano za trošak dječjeg doplatka, ukupni iznos od 550,00 EUR mjesečno, je dostatan za podmirenje djetetovih potreba. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i potražuje trošak parničnog postupka.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, proveo je dokaz saslušanjem majke i zz mlt. tužitelja i tuženika.

5. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu kako je to navedeno u izreci pod I, dok ga je s neosnovanim dijelom valjalo odbiti kako je to odlučeno u izreci pod II.

6. Među strankama nije sporno da je pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P Ob-914/2020-12 od 10. lipnja 2021. godine naloženo tuženiku doprinositi za uzdržavanje tužitelja iznos od 2.271,00 kn (protuvrijednost 301,41 EUR) mjesečno počevši od 02. studenog 2020. godine nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

7. Među strankama je sporno jesu li ispunjeni uvjeti za povećanje uzdržavanja, odnosno jesu li plaćanjem uzdržavanja po naprijed navedenoj presudi i dječjeg doplatka od 250,00 EUR mjesečno u potpunosti namirene potrebe djeteta.

8. Iz iskaza majke i zz, TS, proizlazi da je dijete sada starosti 17 godina radi čega su se njegove potrebe povećale od donošenja prethodne presude. Navedeno je vrednovano i kroz Tablice ministarstva, povećani su i prihodi tuženika, a isti ne plaća redovito uzdržavanje. Dijete živi s majkom u stanu koji je u majčinom vlasništvu za koji plaća kredit od 200,00 EUR mjesečno. Režije mjesečno iznose oko 200,00 EUR dok je došlo do promjene vezano za troškove prehrane na način da su isti povećani i isti sada za njih oboje iznose 200,00 EUR do 300,00 EUR. Majčini roditelji im šalju hranu iz Slavonije radi čega imaju niže troškove prehrane. Higijena kućanstva i za dijete iznosi oko 100,00 EUR mjesečno. Dijete je polaznik srednje škole, početkom školske godine majka izdvoji oko 300,00 EUR do 350,00 EUR za torbu, radni materijal za školu, šlape, hlače i odjeću i obuću, a tijekom školske godine potrošni materijal plati 150,00 EUR godišnje. Na razini školske godine za dva do tri izleta izdvoji 60,00 EUR. Dijete je polaznik škole Mudrog učenja i brzog čitanja što košta 50,00 EUR mjesečno te ima potrebu za instrukcijama iz matematike na što majka na razini školske godine izdvoji oko 500,00 EUR. Za odjeću i obuću na razini godine potroši oko 1.000,00 EUR time da mu kupuje tenisice po cijeni od 100,00 EUR do 150,00 EUR. Za društveni život djeteta potroši 300,00 EUR do 400,00 EUR godišnje. Za mobitel plaća pretplatu 21,00 EUR mjesečno. Dijete je zdravo. Utrošila je novac za renoviranje sobe i to će ju koštati 2.000,00 EUR do 3.000,00 EUR. Tijekom 2022. godine dijete je išlo na trening gaminga na Vrbane dva do tri puta mjesečno po 20,00 EUR. Otac živi i radi u Njemačkoj tako da isključivu brigu o djetetu vodi majka i otac nema drugih troškova za dijete osim uzdržavanja, pa ga tako otac ne vodi na more, na putovanja i izlete. Majka radi kao trener i natjecatelj trčanja te često odlazi na natjecanja gdje vodi i dijete. 2023. godine zajedno su išli u Indiju te je platila kartu za sina 1.500,00 EUR, smještaj u hotelu 450,00 EUR i prehranu 300,00 EUR, bili su u Španjolskoj za što je karta za dijete koštala 300,00 EUR i hotel 300,00 EUR te idu u Grčku, a za dijete karta, smještaj i prehrana iznose 450,00 EUR. Na takva putovanja idu tri do četiri puta godišnje. Otac je u razdoblju kada nije plaćao alimentaciju na djetetov račun uplaćivao 50,00 EUR do 100,00 EUR mjesečno no to je bila njegova dobra volja. Tužitelj će imati trošak maturalca kao i upisa u auto školu. Nadalje, ističe kako je djetetu prije dvije godine kupila mobitel za 1.200,00 EUR, računalo za oko 1.500,00 EUR te laptop oko 1.000,00 EUR. Trošak interneta joj je 26,00 EUR mjesečno. Na kraju drugog razreda srednje škole kupila mu je igraču konzolu za 240,00 EUR. U ljeto 2024. godine dijete je radilo i zaradilo oko 600,00 EUR. Potvrđuje da prima doplatak 210,00 EUR od Njemačke od kada je otac u Njemačkoj, a u Hrvatskoj od srpnja 2024. godine po 40,00 EUR. Ona ostvaruje prihod od 960,00 EUR, od obrta oko 900,00 EUR te u školi trčanja zaradi oko 250,00 EUR.

9. Iz iskaza tuženika proizlazi da isti cijelo vrijeme od donošenja prethodne presude živi i radi u Njemačkoj. Ostvaruje plaću koja prosječno mjesečno iznosi 3.500,00 EUR. U vlasništvu nema nekretnine niti pokretnine veće vrijednosti. Živi u kući koju iznajmljuje s cimerima za što plaća 400,00 EUR mjesečno, a režije su mu 100,00 EUR do 150,00 EUR mjesečno. Za prehranu izdvaja 1.500,00 EUR mjesečno jer radi na postavljanju zaštitnih ograda na auto putu te se hrani na terenu gdje je hrana puno skuplja, a poslodavac mu to ne plaća. Za odjeću i obuću mjesečno izdvaja 500,00 EUR. Zdrav je i radno sposoban. Pomagao je pokojnoj majci tako što joj je kupovao lijekove. Pomaže i ocu koji ima malu mirovinu. Uz uzdržavanje na račun djeteta uplati 100,00 EUR do 300,00 EUR mjesečno te mu kupuje odjeću i obuću kada je u Hrvatskoj. Viđaju se za Uskrs, Božić i na ljeto. Misli da ga je prije tri godine vodio na more. Ističe kako majčin klub plaća troškove djeteta kada ga majka vodi na putovanja. Nije mu poznato što to znači gaming i kada je to pokazao sinu rekao je da to ne postoji. Pretpostavlja da dijete ide na instrukcije. Prije dvije godine platio je 700,00 EUR za krečenje stana i promjenu struje, a ništa mu nije poznato za renovaciju stana. Putovanja majke i djeteta on ne može financirati.

10. U odnosu na imovno stanje tuženika sud je izvršio dokumentaciju koja prileži spisu te je utvrđeno da otac nema u vlasništvu vozilo kao niti nekretnine na području zemljišnoknjižnog odjela Zagreb i Vukovar. Iz dostavljenih platnih lista utvrđeno je da je tuženik ostvario plaću u siječnju 2024. godine u iznosu od 2.909,85 EUR, u prosincu 2023. godine u iznosu od 4.429,85 EUR, u studenom 2023. godine u iznosu od 5.058,70 EUR, u listopadu 2023. godine u iznosu od 3.593,56 EUR, u rujnu 2023. godine u iznosu od 3.776,51 EUR, u kolovozu 2023. godine u iznosu od 3.503,35 EUR, u srpnju 2023. godine u iznosu od 2.963,70 EUR, u lipnju 2023. godine u iznosu od 3.326,82 EUR. Nadalje, iz dostavljene dokumentacije vezano za plaćanje najamnine utvrđeno je da tuženik mjesečno izdvaja 400,00 EUR na ime najamnine, a dok je iz potvrde poslodavca od 25. listopada 2024. godine utvrđeno da tuženik sam podmiruje troškove najamnine.

11. Iz dostavljene dokumentacije koja datira iz razdoblja prije utuženja, vezano za troškove putovanja djeteta proizlazi da je majka putovala s djetetom 2020. u Italiju po cijeni noćenja od 117,40 EUR ( rezervacija za tri osobe), da je 2021. kupila avionske karte za Italiju 256,12 EUR (za dvije osobe), da je 2022. platila trošak smještaja u Italiji po cijeni od 507,03 EUR, da je 2022. platila trošak smještaja u Sloveniji 130,00 EUR, da je 2022. platila za sebe i dijete trošak aviona od Zagreba do Londona, od Londona do Madrida te od Madrida za Zagreb u ukupnoj cijeni od 311,22 EUR, da je 2023. platila trošak putovanja za dijete 240,00 EUR British Airways, da je dijete u studenom 2023. godine putovalo s majkom na svjetsko natjecanje u Indiji, da je putovao u Atenu u studenom 2024. godine te je aranžman koštao 1.680,00 EUR, da je majka za dijete 2024. platila kartu za autobus od 46,98 EUR za putovanje u Nurnberg. Uvidom u ugovore o trajnom nalogu utvrđeno je da je majka 30. kolovoza 2019. godine i 24. lipnja 2022. godine ugovorila trajni nalog plaćanja na račun djeteta iznosa od 44,41 kn, odnosno 33,58 kn mjesečno. Također je iz dostavljenih računa utvrđeno da majka kupuje djetetu igrače konzole u vrijednosti od 5.200,00 kn, mobitel u vrijednosti od 9.500,00 kn, tenisice u vrijednosti od 189,99 EUR te odjeću u vrijednosti od 169,00 EUR.

12. Odredbom čl. 307 st. 1 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 156/23; dalje: ObZ) propisno je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, st. 2 propisno je da će pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, a dok je st. 3 propisno da će pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Odredbom čl. 311. st. 1 ObZ-a propisno je da sud u parničnom postupku utvrđuje ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a dok je st. 2 propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Odredbom čl. 313 st. 1 ObZ-a propisno je da sud u parničnom postupku utvrđuje ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje se odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje. Na osnovi odredbe čl. 313. st. 2, 4 i 5 ObZ-a kada sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje uzima u obzir ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja, sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja, a dok se novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Odredbom čl. 285 ObZ-a propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Odredbom čl. 290. st. 1. ObZ propisno je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.

13. Prethodna odluka o uzdržavanju donijeta je 21. lipnja 2021. godine te je nedvojbeno da su se okolnosti od tog vremena do sada promijenile jer je mlt. tužitelj samim odrastanjem imao i veće troškove života, a i troškovi života su porasli jer su porasle cijene i hrane, odjeće, obuće i stanovanja. Tužitelj je u vrijeme donošenja prethodne odluke bio u dobi od 14 godina, a sada je u dobi od 17 godina. Također je i na strani tuženika došlo do povećanja prihoda. Sve navedeno opravdava donošenje nove odluke o uzdržavanju mlt. tužitelja. Pogrešno majka i zz smatra da činjenica da otac neredovito plaća uzdržavanje predstavlja okolnost temeljem koje bi se trebao povećati iznos uzdržavanja. Majka i zz raspolaže pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom temeljem koje može provesti postupak prisilne naplate i na taj način naplatiti neplaćene iznose uzdržavanja.

14. Temeljem odredbe čl. 307 st. 2 i čl. 311 st. 1 OZ-a utvrđeno je da je mlt. LS rođen **.**.2007., pohađa treći razred srednje škole. Živi s majkom u stanu koji je majčino vlasništvo za koji plaća kredit 200,00 eur mjesečno, režije 200,00 eur mjesečno, prehranu 200 do 300 eur mjesečno za kućanstvo, za higijenu kućanstava i djeteta 100,00 eur mjesečno. Dijete je fizički zdravo dijete. Za školske potrepštine majka izdvaja oko 300 do 350 eur na početku školske godine (stvari potrebne za školu, torba, odjeća i obuća), tijekom školske godine 150 eur godišnje za potrošni materijal, te trošak školskih izleta koji na razini godine iznose 60,00 eur. Za školu mudrog učenja i brzog čitanja izdvaja 50,00 eur mjesečno te ima i trošak instrukcija oko 500,00 eur godišnje. Za odjeću i obuću majka izdvoji 1.000,00 eur godišnje u prosjeku. Za druženja djeteta, odlaske u kino i na rođendane na razini godine potroši 300 do 400 eur . Za pretplatu za mobitel majka plaća 21,00 eur i za Internet 26,00 eur. Majka snosi i troškove renovacije dječje sobe, trošak mobilnog uređaja, laptopa, igraćih konzola te trošak maturalca i auto škole, te se radi o povremenim troškovima no novčano značajnim troškovima. Majka snosi troškova djetetovog ljetovanja oko 200 eur. Također majka snosi trošak djetetovih putovanja tako što ga jednom godišnje vodi na svjetsko putovanje te tri do četiri put godišnje na putovanje po Europi obzirom su njoj ta putovanja plaćena pa vodi sina i za njega financira to putovanje. Majka navodi da je dijete išlo u 2022. na treninge gaminga no takve troškove za 2023. i 2024. ne navodi.

15. Temeljem odredbe čl. 313 OZ-a utvrđeno je da je tuženik rođen **.**.1984. Po zanimanju je ugostitelj no zaposlen je u Njemačkoj na postavljanju zaštitnih ograda na autoputu. Iz dostavljenih obračunskih lista i iskaza tuženika utvrđeno je da isti prosječno mjesečno ostvari plaću od 3.500,00 eur neto, da nema drugih prihoda niti u vlasništvu nekretnina ili pokretnina veće vrijednosti. Isti živi u kući u najmu te za svoji dio najma izdavanja 400,00 eur kako to proizlazi i iz dopisa (list 130. i 131 spisa), režije su mu oko 100 do 150 eur, za odjeću i obuću izdavanja 500 eur mjesečno te tvrdi da mu trošak prehrane iznosi 1.500,00 eur obzirom se hrani na terenu gdje je prehrana skuplja, a to mu poslodavac ne plati. Zdrav je i radno sposoban. Tvrdi da djetetu na račun uplaćuje 100 do 300 eur mjesečno uz uzdržavanje.

16. U odnosu na navode tuženika da je isti pomagao svojoj majci koja je preminula, a da sada pomaže svom ocu jer ima malu mirovinu valja reći kako je obveza roditelja prvenstveno uzdržavati svoje mlt. dijete te da postoji i obveza uzdržavanja i vlastitih roditelja no da ista ne može ići na teret mlt. djeteta. U konkretnom slučaju prema stavu ovoga suda tuženik ima dovaljene prihode kojima može podmiriti i uzdržavanje za dijete, a pomoći i svom ocu. Što se tiče dodatnih uplata na račun djeteta valja reći kako sve uplate na djetetov račun prije punoljetnosti ne predstavljaju plaćanje obveze uzdržavanja već se radi o daru prema djetetu. Naime, obveza je roditelja s kojim dijete ne živi plaćati uzdržavanje u novcu i to na račun roditelja s kojim dijete živi koji ima obvezu zaprimljenim iznos podmiriti potrebe djeteta. Sva plaćanja ili kupovinu stvari koje tuženik eventualno izvrši bez znanja majke na djetetov račun ne mogu se uračunavati u iznos uzdržavanja te se smatraju darom. Valja napomenuti i da tuženik nije dokazao koje novčane iznose uplaćuje na račun djeteta, a majka tvrdi da je otac u vrijeme kada nije plaćao uzdržavanje sinu uplaćivao 50 do 100 eur tako da nije nesporno da tuženik svaki mjesec uplaćuje dodatno 100 do 300 eur na račun djeteta. U odnosu na iznos dječjeg doplataka koji se uplaćuje majci i koji mjesečno iznosi 250,00 eur valja reći kako se dječji doplatak ne uračunava u zadovoljavanje prosječnih mjesečnih potreba mlt. djeteta. Roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj što proizlazi iz odredbe čl. 63. st. 1. Ustava RH ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - pročišćeni tekst,) i čl. 27. st. 2. Konvencije UN o pravima djeteta iz 1989. kojoj je RH pristupila na temelju notifikacije o sukcesiji ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori", broj 12/93). Njihova obveza uzdržavanja nije samo materijalna (financijska), već i moralna jer izvire ne samo iz konvencijskog i ustavnih prava, već i iz načela solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji na kojem se načelu, među ostalima, temelji i ObZ (čl. 4. ObZ). Stoga su roditelji prvi pozvani i dužni uzdržavati svoju djecu, a država je obvezna davati materijalnu potporu tek po načelu supsidijarnosti, što se odnosi i na pravni institut doplatka za djecu koji u načelu predstavlja novčano primanje roditelja radi potpore uzdržavanja i odgoja djece. (tako i Ustavni sud RH poslovni broj U-III-2490/2018 od 14. studenoga 2019.).

17. Što se tiče troškova putovanja djeteta tuženik ne osporava da dijete putuje s majkom no osporava da bi on bio obveznik plaćanja troškova putovanja djeteta i majke. Tužitelj je dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi da putuje s majkom i to tijekom 2020 godine (1 putovanje), 2021. (1 putovanje), 2022. (3 putovanja), 2023. (2 putovanja), 2024. (2 putovanja). Iz navedene dokumentacije je utvrđeno da dijete doista putuje s majkom te je sud prihvatio iskaz majke i zz da dijete s njom putuje kada ide na natjecanja i da ona snosi trošak djetetovog puta, smještaja te boravka. Radi se o luksuznim troškovima koji nisu nužni za podmirenje osnovnih životnih potreba djeteta.

18. Iz iskaza majke i tuženika sud je utvrdio da otac s djetetom ostvaruje osobne odnose kada dođe u Hrvatsku pa se tako vide za Božić, Uskrs i tijekom ljeta time da ga otac u utuženom razdoblju nije vodio na more pa je utvrđeno da sve troškove oko djeteta u potpunosti snosi majka pa i u razdobljima kada bi dijete trebalo vrijeme provoditi s ocem radi čega otac nema dodatnih troškova oko djeteta i ima na raspolaganju dodatno vrijeme kada može raditi.

19. Odlukom o Tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta ("Narodne Novine" broj 48/23) propisano je da mjesečni iznos uzdržavanja za roditelja koji ostvaruje prihod od 3.318,00 eur do 3.982,00 eur u odnosu na mlt. dijete starosti 13 do 18 godina iznosi 730,00 EUR. Odlukom o Tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta ("Narodne Novine" broj 49/24) propisano je da mjesečni iznos uzdržavanja za roditelja koji ostvaruje prihod od 3.401,00 do 3.700,00 EUR u odnosu na mlt. dijete starosti 13 do 18 godina iznosi 781,00 EUR.

20. Sud je temeljem naprijed citiranih zakonskih odredbi utvrdio ukupne mjesečne novčane potrebe mlt. LS u iznosu od 600,00 eur uzevši u obzir činjenicu da se radi o djetetu starosti 17 godina koje ima uobičajene troškove kao i druga djeca njegove dobi, dijete je zdravo te nema povećane potrebe niti s osnova zdravlja, niti s osnova školovanja ili bilo kojeg drugog aspekta svog života. Sud je uzeo u obzir i činjenicu da dijete putuje povremeno s majkom na njezina natjecanja te je ocijenio da je u interesu djeteta da putuje u inozemstvo jer mu isto daje određeni obrazovni i iskustveni dio u životu kroz upoznavanje načina života u drugim zemljama, drugih kultura i sl. te će isto svakako pozitivno utjecati na dijete. Radi se o luksuznom dijelu života djeteta pa ako mu roditelji navedeno mogu priuštiti, a u konkretnom slučaju otac ima dovoljna financijska sredstva da djetetu navedeno može priuštiti, to je stav ovoga suda da se navedeni troškovi mogu uzeti u određenom dijelu u obzir te ih je sud cijenio prilikom procjene mjesečnih potreba djeteta. Nedvojbeno je da su se potrebe djeteta povećale u odnosu na vrijeme kada je donijeta odluka da otac doprinosi za uzdržavanje 301,41 eur mjesečno, obzirom je mlt. LS sada polaznik trećeg razreda srednje škole, te su se povećali troškovi života (režija, prehrane, odjeće i obuće), kao što su se povećale i materijalne mogućnosti oca. Temeljem čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. U konkretnom slučaju otac je dobrih financijskih mogućnosti, nema obvezu uzdržavanja druge djece, zdrav je i radno sposoban, te obzirom s djetetom ne ostvaruje redovite osobne odnose jer živi i radi u Njemačkoj u mogućnosti je i dodatnim radom zaraditi sredstva dostatna za uzdržavanje djeteta. Uzevši u obzir sve djetetove potrebe i materijalne mogućnosti oca, kao i njegove troškove, stav je ovoga suda da je tuženik u mogućnosti doprinositi iznos od 600,00 eur mjesečno od podnošenja tužbe pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti. Slijedom navedenoga, a primjenom čl. 307., čl. 311. i čl. 313. ObZ, odlučeno je kao u izreci pod I. U preostalom dijelu u iznosu od 181,00 eur mjesečno tužbeni zahtjev je ocijenjen neosnovanim te je odlučeno kao u izreci pod II.

21. Odredbom čl. 310 st. 1 OZ-a propisno je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a dok je st.2. propisno da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

22. Slijedom izloženog sud je odlučio kao u izreci ove presude pod I i II.

23. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a.

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i 2. Zakona o parničnom postupku te Tbr. 7/3 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (dalje Tarifa), a tužitelju je priznato 200 bodova. Vrijednost boda je 2 eur na osnovi Tbr. 54 OT, što ukupno iznosi 400,00 eur. Tužitelju je priznat cjelokupni trošak postupka, iako nije uspio u određenom omjeru u sporu u odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, pri čemu je sud cijeno da da je tužiteljev zahtjev za povišenje uzdržavanja ocijenjen osnovanim, da je tuženik osporavao osnov tužbenog zahtjeva te da u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u odnosu na koji nije uspio u sporu nisu nastali posebni troškovi. Tuženiku iz navedenih razloga trošak parničnog postupak nije priznat. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci pod III i IV.

25. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona i čl. 29 st. 2 ZOO-a, te su iste dosuđene tužitelju od 10. ožujka 2025. godine do isplate.

U Zagrebu, dana 10. ožujka 2025. godine

Sutkinja:

Ana Merlin Božičković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

mlt. tužitelj po punomoćnici

tuženik

Hrvatski zavod za socijalni rad, područni ured Vukovar - po pravomoćnosti