Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5536/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Križancu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d., Zagreb, Gajeva ulica 19, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, Maksimirska 81, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-246/2024-53 od 4. listopada 2024., dana 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-246/2024-53 od 4. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 156,25 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 416,10 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.753,27 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. listopada 2024. do isplate (točka I. izreke).

Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu zateznih kamata na iznos 7,17 eura od 1. prosinca 2009. do 29. prosinca 2009., na iznos 7,36 eura od 1. veljače 2010. do 26. veljače 2010., na iznos 7,91 od 1. kolovoza 2010. do 27. kolovoza 2010. i na iznos 8,11 eura od 1. listopada 2010. do 29. listopada 2010. (točka II. izreke).

2. Protiv točke I. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom s osnove djelomične ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope.

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu od 20. ožujka 2008. kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 35.305,00 CHF uz rok otplate od 5 godina,

- da je ugovorom o kreditu ugovorena početna redovna kamatna stopa od 6,50 % godišnje koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika,

- da je ugovorom o kreditu ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak,

- da je ugovor o kreditu tužitelj sklopio u svojstvu potrošača

- da se o spornoj odredbi o promjenjivosti kamatne stope nije pojedinačno pregovaralo, te da tužitelj kao nije bio informiran o parametrima na osnovi kojih će se mijenjati visina kamatne stope,

- da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovoreno promjena kamatne stope jednostranom odlukom tuženika nepoštene, te posljedično tome, ništetne,

- da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 416,10 eura osnove povrata preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

6. Tuženik žalbenim navodima osporava pobijanu presudu ističući u žalbi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da tužitelj ima svojstvo potrošača. Također, tuženik u žalbi ističe i da sud prvog stupnja nije proveo dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, čime sadržajno ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. ZPP, te je pogrešno utvrdio visinu tužiteljeve tražbine, čime sadržajno ističe da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio dokaze u postupku i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP. Tuženik u žalbi navodi i da sud prvog stupnja nije pozvao vještaka da usmeno izloži pisani nalaz i mišljenje čime je, prema stavu tuženika, sud prvog stupnja povrijedio odredbu čl. 260. st. 1. ZPP. Dakle, tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te da je počinio i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8., čl. 220. i čl. 260. st. 1.ZPP.

7. Međutim, u konkretnom slučaju, vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, tako da se, sukladno odredbi čl. 458. ZPP, radi o sporu male vrijednosti.

8. Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP, propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. zakona, osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točke 3. zakona.

9. Presuda u sporu male vrijednost ne može se dakle, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

10. Kao je ranije navedeno, tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te da je počinio relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Međutim, sukladno ranije citiranoj odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Stoga predmetni žalbeni navodi tuženika koji se tiču navedenih relativno bitnih povreda i utvrđenog činjeničnog stanja nisu mogli biti predmet razmatranja u žalbenom postupku.

11. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

12. U odnosu na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava sud prvog stupnja je na temelju utvrđenja da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i posljedično tome ništetne, pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) kada je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 416,10 eura sa pripadajućim zateznim kamatama u cijelosti prihvatio. Stoga nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg ističe također ističe tuženik.

13. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i kada je odlučivao o zateznim kamatama. Naime, odredbom članka 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO). S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd- 1535/2021 od 19. listopada 2021. i Rev-364/2022 od 25. travnja 2023.). Slijedom toga, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio zatezne kamate od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, pa stoga nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na tijek zateznih kamata.

14. Nisu osnovani niti tuženikovi žalbeni navodi kojima ističe da je tužiteljeva tražbina zastarjela, te da je i u tom dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Stoga rok zastare u konkretnom slučaju počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno u odnosu na promjenjivost kamatne stope od 13. lipnja 2014. Kako je tužba podnijeta 5. lipnja 2019. ista je podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO, tako da tražbina tužitelja nije zastarjela, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud. Pritom je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u skladu i sa pravnim shvaćanjem broj Su IV-33/2022 prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022.

15. Neosnovano tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka koja je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvog stupnja troškove postupka dosudio sukladno vrijednosti boda od 2,00 eura za sve poduzete radnje tijekom postupka. Naime, odredbom Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 - dalje: OT) propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, kako je sud prvog stupnja odluku o troškovima parničnog postupka donosio kada je na snazi bila nova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. i koja je propisala da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, sud prvog stupnja je, sukladno Tbr. 52.3. OT i Tbr. 54 OT, naknadu troškova postupka pravilno dosudio prema vrijednosti boda od 2,00 eura (istovrsno pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-574/2024 od 16. travnja 2024. i Rev- 259/2024 od 26. studenog 2024.).

16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

17. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. ožujka 2025.

Sudac:

Robert Jambor