REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-684/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja AB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Marko Gracin i Vatroslav Šego, odvjetnici u zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj OIB: 82031999604 Zagreb, Ozaljska 105, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja UB, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika FB, temeljem generalne punomoći Su-198/2023, dana 10. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj OIB: 82031999604 Zagreb, Ozaljska 105 da tužitelju AB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati iznos od 4.356,10 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 118,83 eura od 11. svibnja 2018. do isplate,

- 123,59 eura od 11. lipnja 2018. do isplate,

- 124,49 eura od 11. srpnja 2018. do isplate,

- 105,15 eura od 11. kolovoza 2018. do isplate,

- 127,24 eura od 11. rujna 2018. do isplate,

- 109,06 eura od 11. listopada 2018. do isplate,

- 126,96 eura od 11. studenog 2018. do isplate,

- 124,12 eura od 11. prosinca 2018. do isplate,

- 127,77 eura od 11. siječnja 2019. do isplate,

- 121,01 eura od 11. veljače 2019. do isplate,

- 116,04 eura od 11. ožujka 2019. do isplate,

- 125,66 eura od 11. travnja 2019. do isplate,

- 131,25 eura od 11. svibnja 2019. do isplate,

- 120,81 eura od 11. lipnja 2019. do isplate,

- 129,99 eura od 11. srpnja 2019. do isplate,

- 113,58 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate,

- 126,10 eura od 11. rujna 2019. do isplate,

- 116,11 eura od 11. listopada 2019. do isplate,

- 136,70 eura od 11. studenog 2019. do isplate,

- 108,24 eura od 11. prosinca 2019. do isplate,

- 116,23 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,

- 120,46 eura od 11. veljače 2020. do isplate,

- 100,04 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,

- 116,02 eura od 11. travnja 2020. do isplate,

- 89,56 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,

- 106,16 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,

- 109,21 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,

- 109,06 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- 129,51 eura od 11. rujna 2020. do isplate,

- 123,20 eura od 11. listopada 2020. do isplate,

- 138,92 eura od 11. studenog 2020. do isplate,

- 129,70 eura od 11. prosinca 2020. do isplate,

- 148,18 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- 131,96 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- 117,91 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- 137,88 eura od 11. travnja 2021. do isplate,

u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 4.356,10 eur.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.250,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 04. svibnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je 04. listopada 2017. s tuženikom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto vozač autobusa I. Nakon toga sklopio je još dva ugovora o radu za isto radno mjesto i to 17. rujna 2018. na određeno vrijeme i 05. travnja 2019. na neodređeno vrijeme. Tužitelj je 15. travnja 2021. sklopio s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto vozač autobusa III. Ugovorima o radu od 04. listopada 2017., 17. rujna 2018. i 05. travnja 2019. ugovoreno je da će tužitelju biti obračunata plaća primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,20, a ugovorom o radu od 15. travnja 2021. je ugovoren koeficijent složenosti poslova 2,40. Tužitelj tvrdi da svi vozači autobusa kod tuženika obavljaju iste poslove i radne zadatke tijekom smjene, ali se nekima plaća obračunavam primjenom koeficijenta 2,20, a nekima primjenom koeficijenta 2,40. Tužitelj smatra da mu je tuženik u utuženom razdoblju bio dužan obračunavati plaću primjenom koeficijenta 2,40 jer je obavljao iste poslove u istim ili sličnim uvjetima kao vozači kojima je plaća obračunavana temeljem koeficijenta 2,40.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 28. listopada 2024. tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu na ime razlike plaće za razdoblje od travnja 2018. do ožujka 2021. godine isplati iznos od 4.356,10 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od jedanaestog u mjesecu za prethodni mjesec.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev, navodeći da je tužitelj kod tuženika zaposlen na radnom mjestu vozač autobusa III, a utuženom razdoblju radio je na radnom mjestu vozač autobusa I za koje je utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20. Sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova V 2,11 do 2,40, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET- a iz 2015. godine, utvrđena su radna mjesta vozač autobusa I – koeficijent složenosti poslova 2,20; vozač autobusa II – koeficijent složenosti poslova 2,30 i vozač autobusa III – koeficijent složenosti poslova 2,40. Tužitelj je u utuženom razdoblju imao sklopljen ugovor o radu za radno mjesto vozač autobusa I s koeficijentom složenosti poslova 2,20 i tuženik je tužitelju obračunavao plaću sukladno ugovoru o radu i koeficijentu 2,20 koji je ugovoren ugovorom o radu. Tuženik je istaknuo prigovor zastare.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovore o radu između tužitelja i tuženika od 04. listopada 2017., 17. rujna 2018., 05. travnja 2019., 20. travnja 2023. i 15. travnja 2021. (list 12-24 spisa), izvadak iz Sudskog registra za tuženika (list 25-29 spisa), obavijest o prenošenju ugovora o radu na novog poslodavca od 29. prosinca 2017. (list 30 spisa), Dodatak V Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 30. srpnja 2013. (list 31-37, 153-159 spisa), Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. (list 38-41 spisa), Pravilnik o radu Zagrebačkog holdinga d.o.o. iz studenog 2016. (list 42-45 spisa), Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. (list 46- 86 spisa), obračunske liste (list 87-125 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebački električni tramvaj (list 132-151 spisa), izračun utuženog potraživanja izvršen od strane tuženika (list 189- 190 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka KB i OB.

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.

7. Člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

8. Tužiteljevo najstarije potraživanje odnosi se na travanj 2018. godine koje je dospjelo 10. svibnja 2018. godine, jer je člankom 6 ugovora o radu između tužitelja i tuženika ugovoreno da će poslodavac radniku isplaćivati plaću najkasnije desetog dana u mjesecu za izvršeni rad u prethodnom mjesecu.

9. S obzirom da je tužba podnesena 04. svibnja 2023., a najstarije potraživanje odnosi se na travanj 2018. koje je dospjelo 10. svibnja 2018., sud je zaključio da od dana dospijeća navedenog potraživanja 10. svibnja 2018. do dana podnošenja tužbe 04. svibnja 2023. nije protekao zastarni rok od pet godina propisan člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/14). Iz navedenog proizlazi da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

10. Uvidom u ugovor o radu od 04. listopada 2017. utvrđeno je da je navedeni ugovor sklopljen za razdoblje od 04. listopada 2017. do 19. rujna 2018., temeljem tog ugovora tužitelj je obavljao poslove radnog mjesta vozač autobusa I, a člankom 6 ugovora o radu ugovoreno je da će za navedene poslove tuženik tužitelju obračunati plaću primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,20 i to sukladno odredbama Kolektivnog ugovora ili Pravilnika o radu.

11. Uvidom u ugovor o radu od 17. rujna 2018. utvrđeno je da je navedeni ugovor sklopljen za razdoblje od 20. rujna 2018. do 19. rujna 2019., temeljem tog ugovora tužitelj je obavljao poslove radnog mjesta vozač autobusa I, a člankom 6 ugovora o radu ugovoreno je da će za navedene poslove tuženik tužitelju obračunati plaću primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,20 i to sukladno odredbama Kolektivnog ugovora ili Pravilnika o radu.

12. Tužitelj i tuženik su 05. travnja 2019. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto vozač autobusa I uz koeficijent složenosti poslova 2,20.

13. Tužitelj i tuženik su 15. travnja 2021. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto vozač autobusa III uz koeficijent složenosti poslova 2,40.

14. Tužitelj i tuženik su 20. travnja 2023. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto vozač autobusa III uz koeficijent složenosti poslova 2,40.

15. Tuženik je 24. srpnja 2015. donio Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, a sastavni dio tog Pravilnika je Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova u kojem su radna mjesta vozač autobusa svrstana u grupu V složenosti poslova i propisano je radno mjesto vozač autobusa I s koeficijentom 2,20, vozač autobusa II s koeficijentom 2,30 i vozač autobusa III s koeficijentom 2,40.

16. U utuženom razdoblju do sklapanja ugovora o radu od 15. travnja 2021. tuženik je tužitelju obračunavao i isplaćivao plaću sukladno koeficijentu složenosti poslova 2,20 koji koeficijent je utvrđen u članku 6 ugovora o radu od 04. listopada 2017., 17. rujna 2018. i 05. travnja 2019. i koji je propisan za radno mjesto vozač autobusa I.

17. Tužitelj tvrdi da ne postoji razlika između poslova radnih mjesta vozač autobusa I i vozač autobusa III, da se radi o istovjetnim poslovima pa iz tog razloga smatra da joj je tuženik u utuženom razdoblju bio dužan isplaćivati plaću obračunatu temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,40.

18. Na ročištu održanom 26. veljače 2025. sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je izjavio da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa na kojem je radio i u utuženom razdoblju i imao je ugovor o radu za radno mjesto vozač autobusa I. U utuženom razdoblju svi vozači autobusa nisu imali ugovor o radu za isto radno mjesto, već su neki vozači imali ugovor o radu za radno mjesto vozač autobusa III s koeficijentom 2,40, a neki za radno mjesto vozač autobusa I s koeficijentom 2,20. Izjavio je da su svi vozači autobusa obavljali iste poslove, nije postojala razlika između poslova radnog mjesta vozač autobusa I i radnog mjesta vozač autobusa III. Vozili su iste autobuse na istim linijama i tužitelj je kao vozač autobusa I mogao mijenjati vozača autobusa III u slučaju njegove odsutnosti i od vozača autobusa III je preuzima iste autobuse.

19. Svjedok KB je izjavio da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa, na kojem je radio i u utuženom razdoblju, a na istom radnom mjestu radio je i tužitelj i obavljao je iste poslove. Naveo je da nije postojala nikakva razlika između njegovih poslova i poslova koje je obavljao tužitelj, svi vozači autobusa obavljali su iste poslove, vozili su iste autobuse na istim linijama, mogli su jedni druge zamjenjivati u slučaju odsutnosti i tužitelj je od ostalih vozača preuzimao autobuse.

20. Svjedok OB je izjavio da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa do 2022., a na istom radnom mjestu radio je i tužitelj. Svi vozači autobusa nisu imali iste ugovore o radu jer su mlađi vozači imali koeficijent 2,20, a stariji 2,40. Naveo je da nije postojala nikakva razlika između njegovih poslova i poslova koje je obavljao tužitelj, svi vozači autobusa obavljali su iste poslove, vozili su iste autobuse na istim linijama, mogli su jedni druge zamjenjivati u slučaju odsutnosti i tužitelj je od ostalih vozača preuzimao autobuse.

21. Temeljem iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka sud je zaključio da su svi vozači autobusa kod tuženika obavljali iste poslove, ali nisu imali isti koeficijent za obračun plaće, već su vozači koji su imali ugovor o radu za radno mjesto vozač autobusa I imali manji koeficijent u odnosu na vozače koji su imali ugovor o radu za radno mjesto vozač autobusa III.

22. Iz tuženikovog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i Kataloga radnih mjesta po grupama složenosti poslova proizlazi da je kod tuženika radno mjesto vozač autobusa bilo razvrstano u tri kategorije (I, II i III) sa različitim koeficijentima složenosti poslova, ali iz navedenog Pravilnika i Kataloga nije vidljivo u čemu se sastoji razlika između navedenih kategorija radnog mjesta vozač autobusa i posljedično tome iz kojeg razloga je za svaku kategoriju vozača autobusa propisan različit koeficijent za obračun plaća. Navedenu razliku nije objasnio niti tuženik u odgovoru na tužbu niti u kasnijem tijeku postupka pa je sud zaključio da se navedena radna mjesta razlikuju isključivo po propisanom koeficijentu složenosti poslova.

23. Člankom 91 stavak 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Člankom 91 stavak 2 točka 1 Zakona o radu propisano je da u smislu stavka 1 tog članka, dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju.

24. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj u okviru radnog mjesta vozač autobusa I obavljao iste poslove i u istim uvjetima kao i vozači koji su imali ugovore o radu za radno mjesto vozač autobusa III, sud je zaključio da je tužiteljev rad na poslovima radnog mjesta vozač autobusa I bio jednak i jednake vrijednosti poslovima koje su obavljali vozači na radnom mjestu vozač autobusa III.

25. S obzirom da tuženik nije dokazao da postoji razlika između poslova koje je obavljao tužitelj i poslova koje su obavili vozači na radnom mjestu vozač autobusa III, sud je zaključio da se radi o radu jednake vrijednosti pa je tuženik bio dužan tužitelju isplaćivati plaću koju je obračunavao vozačima na radnom mjestu vozač autobusa III.

26. Tužitelju je na ime razlike između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,40 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20 dosuđen ukupni iznos od 4.356,10 eur bruto koji iznos je u skladu s tuženikovim izračunom. Tužitelju je na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od jedanaestog u mjesecu za prethodni mjesec, a sud je pri tom imao u vidu da su među strankama nesporni visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.

27. Bruto plaća sastoji se od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno članku 15 stavak 3 Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članku 17 stavak 3 Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće.

28. Iz navedenog razloga sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 4.356,10 eur.

29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23).

30. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

31. Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 29.08.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 24.09.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 18.10.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 26.02.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1).

32 Ukupan trošak tužitelja iznosi 1.000,00 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 250,00 eur pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.250,00 eur.

33. Tužitelju je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

34. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. ožujka 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku