REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-3457/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku AH, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, [adresa], zastupanog po EO, službenoj osobi, radi teže povrede službene dužnosti, 10. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/II-114- 04/23-02/71, URBROJ: 511-01-158-23-5 od 4. srpnja 2023. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, ..., KLASA: UP/I-114-04/23-02/186, URBROJ: 511-01-158-23-9 od 9. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog za odgodni učinak tužbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/II-114-04/23-02/71, URBROJ: 511-01-158- 23-5 od 4. srpnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, ..., KLASA: UP/I-114-04/23-02/186, URBROJ: 511-01-158-23-9 od 9. svibnja 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je proglašen odgovornim za težu povredu službene dužnosti iz članka 96. toč. 7. Zakona o policiji, pravno opisanu kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije, činjenično u bitnome opisana na način da je tužitelj dana 12. ožujka 2022. u obiteljskoj kući na adresi prebivališta, zajedno s VO, fizički napao i prijetio smrću ĐO tako što je za vrijeme dok je VO ĐO gumenom policijskom palicom udario u predjelu glave, uslijed čega je isti pao na pod, prišao ĐO i dlanom ruke ga udario u predjelu lica glave, potom mu skinuo jaknu i iz džep izvadio mobilne telefone pritom prijeteći ĐO smrću, a potom mu skinuo kapu s glave i vestu te ga polio po glavi i odjeći nepoznatom gustom tekućinom, potom zapaljenom cigaretom i upaljačem koje je držao u blizini ĐO istome prijetio da će ga zapaliti, da bi potom tjelesnom snagom natjerao ĐO da popije sirovo jaje, tablete i rakiju, iako mu je ĐO rekao da boluje od astme i plućne bolesti, a potom ga nastavio maltretirati i udarati po tijelu zapovjedivši mu da klekne ispred VO te mu ponovno zaprijetio da će ga poprskati tzv. "peper sprejom", nakon čega je ĐO pao na pod i počeo nekontrolirano kašljati, uslijed čega je ĆO pozvao mjesnog svećenika JO, a potom i hitnu medicinsku pomoć koja je odvezla ĐO.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika i prigovara zaključcima javnopravnih tijela. Ističe da je disciplinski sud svoju odluku utemeljio isključivo na iskazu navodno oštećenog ĐO koji je od ranije bio u zavadi s trećom osobom VO, što je disciplinski sud ignorirao. Smatra da se radi o konstrukciji ĐO u kojoj je tužitelj samo "sporedna figura" u vezi trgovine sa psima, na što ukazuje i činjenica da je tužitelj oslobođen za terećeno ponašanje u svezi otuđenja stvari zbog nedostatka dokaza. Dalje tužitelj ukazuje na iskaze svjedoka JO i VO, a iz kojih proizlaze drugačiji činjenični zaključci u odnosu na one do kojih je došao disciplinski sud, posebno glede navodnog polijevanja ĐO uljem, udaranja i prijetnji upućenih ĐO od strane tužitelja i tjeranju ĐO da popije sirova jaja i rakiju. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje. Uz navedeno, predlaže odrediti odgodni učinak tužbe, jer bi tužitelju nastupila nepopravljiva šteta.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 17. veljače 2025.
6. Sukladno članku 96. toč. 7. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19; dalje: ZP) teža povreda službene dužnosti je nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.
7. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da su javnopravna tijela ispravno ocijenila prikupljeni dokazni materijal i potom zaključila da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti na način kako je to naprijed opisano.
8. Suprotno navodima tužitelja, ocjena je ovog suda da su javnopravna tijela osnovano prihvatila kao vjerodostojan iskaz svjedoka ĐO, dovodeći ga u vezu s drugim izvedenim dokazima, naročito s iskazima svjedokinje MO, RO i UO. Navedeni svjedoci su pristupili na lice mjesta radi pružanja hitne zdravstvene skrbi svjedoku ĐO, iskazivali o psihičkom stanju u kojem se nalazio svjedok ĐO, o vidljivom hematomu na glavi svjedoka ĐO kao da je udaren duguljastim predmetom i o drugim konkretnim okolnostima samog događaja koje im je neposredno ispričao ĐO (polijevanju odjeće uljem, prijetnjama, udaranju pendrekom, tjeranju da pojede sirovo jaje i dr.). U tom pravcu, javnopravna tijela ispravno ukazuju na dosljednost iskazivanja svjedoka ĐO, koji je konkretne okolnosti predmetnog postupanja na njegovu štetu u bitnome na istovjetan način iznio na kraju samog događaja pred svjedokinjom MO, a potom ponovio prilikom prijave policiji i ponovno tijekom disciplinskog postupka. Navedeno je životno uvjerljivo za osobu koja je bila izložena ponašanju za koje se tereti tužitelj, a sud ne smatra da bi se ovdje radilo o unaprijed konstruiranim terećenju od strane svjedoka ĐO. Relevantne okolnosti nedvojbeno ukazuju na to da je upravo tužitelj pozvao svjedoka ĐO da uđe u kuću u kojoj se nalazio i VO (što svjedoku ĐO nikako nije moglo biti poznato), a koji je naknadno prema svjedoku ĐO iskazivao agresivnost i netrpeljivost, što je sve detaljno opisano i analizirano u prvostupanjskom i osporenom rješenju. Dakle, očigledno je cjelokupna situacija za svjedoka ĐO predstavljala nepredvidljivi slijed događaja pa je u tom kontekstu neuvjerljivo da bi svjedok ĐO unaprijed smišljeno teretio tužitelja.
9. U odnosu na navodne nelogičnosti u iskazu ĐO i tužiteljevom pozivanju na iskaz svjedoka JO i VO, a koje je istovjetno žalbenim navodima u upravnom postupku, sud smatra da je tuženik ove navode argumentirano i detaljno otklonio u obrazloženju osporenog rješenja. Između ostalog, uvjerljivo je obrazloženo iz kojih razloga nisu prihvaćeni dijelovi iskaza svjedoka JO na koje se poziva tužitelj, dok je nepristrana svjedokinja MO iskazivala ne samo o onome što joj je govorio svjedok ĐO, već o onom što je neposredno uočila, a tiče se psihičkog stanja u kojem je bio svjedok ĐO te o drugim konkretnim okolnostima (npr. hematom na glavi svjedoka ĐO, prisutnost ulja na odjeći svjedoka ĐO) koje se uklapaju u slijed događaja na način kako ga opisuje svjedok ĐO. Navedeno su uostalom potvrdili i drugi prisutni djelatnici hitne službe. Isto tako, razumno je obrazloženje javnopravnih tijela o agresivnom karakteru ponašanja svjedoka VO konkretne zgode, a uvjerljiva je ocjena tuženika o životno logičnoj reakciji svjedoka ĐO koji je, nakon izloženosti ponašanju za koje se tereti tužitelj, osjetio olakšanje kada je izašao iz kuće tužitelja i sjeo u kola hitne pomoći, iskazujući različite emocije (plač, smijeh i dr.).
10. Uvažavajući činjenične zaključke javnopravnih tijela u pogledu terećenog ponašanja, sud nadalje smatra osnovanim pravnu kvalifikaciju tog ponašanja kao stegovnog djela iz članka 96. toč. 7. ZP-a i razloge njegove štetnosti za policijsku službu, posljedično i nužnosti izricanja kazne prestanka državne službe, što je sve detaljno opisano i obrazloženo u osporenim rješenjima.
11. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, sud je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (članak 147. stavak 4. ZUS-a) pod točkom II. izreke.
12. Sud je odbio prijedloge za saslušanjem tužitelja i svjedoka. U tužbi nije specificirano na koje konkretne okolnosti bi trebalo saslušati tužitelja niti je konkretizirano koje svjedoke i na koje okolnosti je potrebno saslušati, uzimajući u obzir da su isti već ispitivani tijekom disciplinskog postupka. Osim toga, tužbeni navodi su prvenstveno usmjereni na navodne pogreške u zaključivanju disciplinskih tijela u svezi pribavljenih iskaza, zbog čega je za sud bilo odlučno razmotriti i ocijeniti logičnost i uvjerljivost zaključaka disciplinskih tijela u odnosu na prikupljeni dokazni materijal. S tim u vezi, napominje se da dostavljenom spisu tuženika prileže zapisnici o izjavama tužitelja i svjedoka saslušanih u disciplinskom postupku, uključujući svjedoke ĐO, VO, MO, JO, RO i UO.
13. U odnosu na prijedlog za odgodni učinak tužbe, ukazuje se da u tužbi, odnosno prilozima tužbi nema dokaza o cjelokupnom imovnom, odnosno materijalnom stanju tužitelja (npr. da li je isti vlasnik nekretnina i/ili vrjednijih pokretnina poput automobila). Nadalje, nema nikakvih podataka o tome da je tužitelj izložen posebno otegotnim imovinskim obvezama a niti da je posebno otežanog zdravstvenog stanja koje bi ga sprječavalo u pronalasku zaposlenja, posljedično i stjecanju redovnog prihoda. Stoga, sama činjenica da je tužitelju prestala državna služba uslijed utvrđenja disciplinske odgovornosti nije dostatna da bi se moglo govoriti o tome da tužitelju prijeti teško popravljiva šteta. Uz navedeno, sud smatra da bi u konkretnom slučaju određivanje odgodnog učinka tužbe bilo protivno javnom interesu. Sud polazi od toga da u odnosu na tužitelja pravno egzistiraju rješenja kojima je utvrđen odgovornim za težu povredu službene dužnosti, a koja uključuje udaranje druge osobe i upućivanje prijetnji. Uvažavajući navedeno, sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 42. stavka 2. ZUS-a za određivanje odgodnog učinka tužbe.
U Zagrebu 10. ožujka 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude i rješenja je dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. odvjetnik AH, [adresa]
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel drugostupanjskog sudovanja, [adresa]
3. u spis
