Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Povrv-113/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja ŠR, vl. OPG Mario Navratil, iz Humljana, Humljani 46, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Aleksandri Ojkić Bucić, odvjetnici u Orahovici, protiv ovršenika AGRO BOS d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge iz Vuke, Osječka 7a, OIB: 30714909209, zastupanog po punomoćniku Stjepanu Širiću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. veljače 2025., u nazočnosti zamjenice tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Borisa Godžirov, Našice, Trg Franje Tuđmana 11, poslovni broj: Ovrv-76/2021 od 15. listopada 2021 u dijelu u kojem je nalaženo tuženiku AGRO-BOS d.o.o. (OIB:30714909209), Vuka, Osječka 7a, da tužitelju HR, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) nositelju OPG Mario Navratil, Humljeni 46, plati iznos od 4.499,30 EUR-a (četiritisućečetristodevedesetdeveteura-tridesetcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 27. travnja 2021. pa do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po Javnom bilježniku Borisu Godžirov, Našice, poslovni broj: Ovrv-76/2021 od 15.10.2021., u dijelu u kojem je nalaženo tuženiku AGRO-BOS d.o.o. (OIB:30714909209), da tužitelju HR, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) nositelju OPG Mario Navratil, Humljeni 46, plati trošak ovršnog postupka sa zateznim kamatama.

III/ Nalaže se tuženiku AGRO-BOS d.o.o. (OIB:30714909209), Vuka, Osječka 7a, da tužitelju HR, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) nositelju OPG Mario Navratil, Humljeni 46, plati trošak postupka u iznosu od 2.287,21 EUR-a (dvijetisućedvjestoosamdesetsedameura-dvadesetjedancent) sa zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 2/P1/1 od 12. travnja 2021. radi naplate iznosa od 33.900,00 kn, a potraživao je i naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 125,00 kn, odvjetničke troškove u iznosu od 1280 kn, odnosno sveukupno nastale troškove u iznosu 1.530,00 kn. U prijedlogu navodi da se iz predmetnog računa vidi da je tražbina dospjela na naplatu dana 27. travnja 2021. Javni bilježnik Boris Godžirov iz Našica donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj poslovni broj Ovrv-76/2021 od 15. listopada 2021. općenito na imovini ovršenika.

1.1. Tijekom postupka tužitelj specificirao tužbeni zahtjev i to prvotno na ročištu održanom 8. studenog 2023., na način da toč. I. tužbenog zahtjeva sada glasi: "Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Borisa Godžirov, poslovni broj: Ovrv-76/2021 od 15. listopada 2021. g., u dijelu u kojem je nalaženo tuženiku da tužitelju platni novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 4.499,30 eura/33.900,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. travnja 2021. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 203,06 eura/1.530,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2021. do 31. prosinca 2022., a u toč. II. potražuje naknadu prouzročenih parničnih troškova zajedno za zateznom kamatom. Nadalje, tužitelj je na raspravi održanoj 4. veljače 2025. specificirao tužbeni zahtjev u toč. I. u odnosu na promjenu kamatne stope sukladno ZOO-u, na način da je dodao rečenicu: " a od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine", te je naveo da se ista specifikacija odnosi i na toč. II. troška postupka.

1.2. Tužitelj je tijekom postupka u podnescima isticao da je iz dokumentacije koju je pribavio iz sustava Veterinarske stanice Orahovica vidljivo da su sva goveda čiji se životni broj nalazi u dostavljenim tovarnim listovima označena i registrirana od svog rođenja te su imala svu potrebnu dokumentaciju, a sve sukladno Pravilniku o označavanju i registraciji goveda. Nadalje, tijekom postupka tužitelj je isticao da se račun odnosi na trošak sijena i i sjenaže radi sihrane krava koje je tuženik kupio a nije u roku preuzeo krave, pa je tužitelj od 26. listopada 2020. do 12. travnja 2021. ima trošak ishrane krava.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi ovršenik (ovdje tuženik) je naveo da podnosi prigovor protiv rješenja o ovrsi izdanog po javnom bilježniku Borisu Godžirovu iz Našica broj Ovrv-76/2021 od 15. listopada 2021. koje pobija u cijelosti kako po osnovu, tako i po visini. U odnosu na poslovni odnos stranaka, navodi da su bili u poslovnom odnosu isključivo na način da je ovršenik od ovrhovoditelja kupovao predmetnu stoku i to krave, a gdje je zbog slučaja, koji se dogodio ovrhovoditelju, kasnila isporuka, a u konačnici nije bila po viđenom stanju, već nešto slabije kvalitete, no, nakon što je ovrhovoditelj otklonio pravne i stvarne nedostatke te se uskladio sa zakonskim propisima, odnosna isporuka je izvršena te je za istu ovrhovoditelj izdao račun 1/P1/1 od 12. travnja 2021. koji predmetno ovrhovoditelj i podmirio, što nije ni sporno. Isto tako naveo je da je ovrhovoditelj samo iz njemu znanih razloga izdao račun iz odnosnog prijedloga za ovrhu broj 2/P1/1 od 12. travnja 2021. i to iz opisa usluge i u spornom računu za navodnu sjenažu i sjeno ekološko u nekakvoj količini od 10.000,00 koja je, s obzirom već i na opis naziva robe/usluge, vidno nejasna te da se navedeni poslovni događaj stvarno nije dogodio, niti je on bio za ovršenik, a potreban bilo u vidu obavljanja usluge sjenaže, bilo u vidu usluge isporuke nekakovih količina sijena, tj. predmetno niti je on od ovrhovoditelja naručio bilo kakovu uslugu sjenaže niti je razvidno u čemu se ta usluga sastoji, u kojim količinama i dr., a niti je priložio bilo kakvi ekološki certifikat, kao ni teretnica, otpremnica i sl. Nadalje, navodi da je odnosni račun i izričito odbio kao neosnovan i to u dva navrata i to na način da je u prvom pismenu koje je uputio putem svoje knjigovodstvene službe jasno objasnio da je kupio od ovrhovoditelja samo krave te da sa računom silaže i ekološkog sijena nemaju veze, kao ni sa ishranom stoke, a potom još jednom da je račun naprosto bez osnove. Dakle, ističe kako ovrhovoditelj odnosni platni nalog temelji isključivo na spornom računu, bez ikakvih drugih dokaza i/ili pojašnjenja o poslovnom događaju, koji se stvarno nije dogodio, te prema tome sporni račun nema nikakvu osnovu izdavanja u smislu poslovnih isprava, a tom smislu niti narudžbenicu, niti ponudu ovrhovoditelja prihvaćenu od ovršenika, niti tovarni list, niti otpremnicu, odnosno, niti bilo koji dokaz o izvršenim uslugama, odnosno isporuci robe te je sam račun u tom smislu kontradiktoran, jer ne sadrži jasan i nedvojben opis računa. Slijedom svega navedenog, imajući u vidu činjenicu da se predmetno radi o platnom nalogu ovrhovoditelja, koji se temelji na računu ovrhovoditelja izdanom bez ikakve stvarne i pravne osnove, predložio je sudu da nakon izvršenog uvida u spis i dokumentaciju donese rješenje kojim će odbiti platni nalog tužitelja kao neosnovan. Potražuje i naknadu parničnih troškova za zateznim kamatama.

2.1. Tijekom postupka, a nakon što je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev na ročištu i podneskom od 8. studenog 2023., tuženik je naveo u podnesku od 11. prosinca 2023. da je tužbeni zahtjev ne samo pravno i knjigovodstveno neosnovan, nego i stoga, što je isti stvarno i činjenično neosnovan. Naime, predmetno je tuženik kupovao 20 krava od tuženog, a koji se, po njegovim navodima, rješavao određene pasmine, a poradi namjere da uvede u svoje gospodarstvo drugu pasminu u uzgoj. No, predmetna prodaja je tužitelju bila nemoguća pa čak i zabranjena, budući da je ove krave držao bez odgovarajuće dokumentacije kako veterinara tako i nadležnog ministarstva te ista nije mogla biti obavljena, dok tužitelj ne izvrši potrebne radnje, odnosno izvrši odgovarajuće veterinarske preglede stoke i ishodi odgovarajuće ušne markice nadležnog ministarstva. Dakle, do predaje stoke predmetno nije došlo samo iz razloga, koji su na strani tuženika kao prodavatelja, a da bi osigurao posao, tuženi je izvršio isplatu na ime premdetne kupoprodaje stoke te isplatio tuženiku iznos od 49.000,00 Kn dana 26. 10. 2020., da bi na inzistiranje tužitelja tuženik platio i iznos od 59.480,00 Kn dana 27. 10. 2020. god., pri čemu je stvar ostala za situaciju nakon konačnog preuzimanja stoke i vaganja, budući da je cijena bila pogođena između tužitelja i CR po kg/žive stoke. Shodno ovome, tužitelj je nakon predaje predmetne stoke tuženiku te vaganja i ispostavio račun broja 1/p1/1 od 12. travnja 2021. god., a tuženi isti i podmirio, na koji način je ova kupoprodaja i dovršena. No, budući da isporuka nije bila moguća zbog slučaja, koji je bio na strani tužitelja, stoka je do preuzimanja i konačne odvage bila njegova te je isti bio odgovoran i za propast stvari, kao što se u međuvremenu i dogodilo. Naime, stoka je u vrijeme ugovaranja posla bila na divljem pašnjaku tužitelja te je tada bila u vidno dobrom stanju i uhranjena, pri čemu, pristup na putu je bio dobar, no, pristup stoci je već bio problematičan, budući je pašnjak bio zapravo u kaljuži, što je bio problem i za utovar, koji je otežavalo, no, do utovara nije došlo ne zbog ovih razloga, nego zbog pravne naravi na strani tužitelja kao kupca i vlasnika stoke. Kao što je i rečeno, za propast stvari odgovarao je tužitelj kao vlasnik pa tako, budući da nije uopće skrbio o stoci, a kamoli da ju je hranio u dostatnim količinama, napose nekakovim eko sijenom, ista je kalirala i vidno izgubila četvrtinu svoje kilaže te očigledno preživjela sa onim, što je uspjela u to doba godine pasti na tom pašnjaku, pri čemu su tri krave uginule. Da je tome tako, razvidno je i iz dijela dokumentacije, koju je tužitelj dostavio, a gdje je razvidno da je kod prijave premještanja stoke, gdje je pribavio markice Ministarstva poljoprivrede, jednu kravu upisao te je taj upis prekrižio, a upravo uslijed uginuća te nemogućnosti isporuke, pri čemu, iz ove dokumentacije je razvidno da je potvrda na 12. 04. 2021. god., da je dotadašnji posjednik ŠR, a da je razlog premještanja otprema na drugo gazdinstvo kod tuženika te je u tu svrhu izdan i veterinarski certifikat, naznačen u potvrdi, no, kojeg tužitelj nije dostavio. Za tuženika nije sporno da bi tužitelj bio licenciran za proizvodnju bio hrane, no, predmetno je ovo irelevantno, budući da je do otpremanja predmetna stoka bila njegova i tuženi ju nije mogao bez njegove predaje niti preuzeti, a istu je bio dužan i hraniti, što je vrlo upitno da je to činio i kako je to činio, pri čemu, budući da je stoka bila na pašnjaku, nije jasno gdje je i na koji način mogao proizvoditi uopće bilo kakovo sijeno, a napose, ne dokazuje ničim da je bilo proizveo bilo na drugi način pribavio bio sijeno, niti koje količine, a niti cijenu, pri čemu ne dokazuje postojanje u tome bilo kakovog dogovora sa tuženikom, a napose sporazuma o obvezi hranjenja, vrsti ishrane, količinama te cijenama i načinu obračuna za takovu ishranu. Predmetno tuženi mora imati dokumentaciju sa Agroproteinkom za uginule 3 krave u ovom periodu, pa se predlaže da sud naloži tužitelju da, u slučaju da bi sporio uginuće ove tri krave, ovu dokumentaciju sam dostavi, a supsidijarno da sud naloži Agroproteinki da dostavi dokumentaciju vezano za uginuća krava kod tužitelja u vremenu od 20. listopada 2020. do kraja travnja 2021. , kao i sud naloži tužitelju da dostavi podatke o pribavi predmetnih ušnih markica za odnosnu stoku, a sukladno dostavljenoj dokumentaciji iz tovarnog lista i otpremnice te naznačenim brojevima za ovu stoku, a odakle će biti razvidno vlasništvo stoke i vrijeme kada su markice nabavljen kao i putovnice za ovu stoku te veterinarsku dokumentaciju. Vezano za naprijed rečeno, budući se radi o prijedlogu za održavanje platnog naloga na snazi, a ne o sporu vezano za ishranu predmetne stoke, za istaći je da tužitelj naprosto nije dokazao osnov za izdavanje spornih računa, odnosno terećenje tuženika, budući da nema nikakove niti narudžbenice, ugovora, nikakove ponude, a napose ne prihvata ponude, nema niti podataka o tome što je i kako ugovoreno, a tužitelj se i protivi dokazivanju u ovom smislu, pri čemu nema niti dokaza o postojanju bilo kakovog sijena, a kamoli eko sijena, nema dokaza o cijeni i td., napose nema dužnih otpremnica i sl., a što bi bilo osnovom za terećenje tuženika i izdavanje spornih računa, a predmet parnice nije utvrđivanje slučaja, koji se dogodio bilo kojoj od stranaka u postupku. Nadalje, predlaže i provođenje kombiniranog vještačenja po vještaku veterinarske struke i financijsko-knjigovodstvene struke, a nakon pribave predmetne dokumentacije od Ministarstva poljoprivrede i veterinarske službe kao i tvrtke Agroproteinka, odnosno pribave podataka od samog tužitelja u smislu naprijed iznijetog, a koje isti nije dostavio na ovosudni spis.

2.2. Nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka veterinarske struke tuženik se u podnesku od 29. siječnja 2025. očitovao na isti navodeći da osporava pravnu osnovu (odnosno nepostojanje iste), u pogledu spornog računa broj: 2/P1/1 od 12. travnja 2021. (fiskaliziranog tek 28. svibnja 2021.) koji je izdao tužitelj (OPG ŠR) za navodnu ekološku sjenažu i sijenu u količini od 10.000,00 kilograma, kojom je jednako tako navodno hranio krave, koje su nesporno kupili, no, čiji vlasnici nisu bili sve do realizacije odnosne kupoprodaje i u skladu s tim utovarom ove stoke, u kom smislu postoje tovarni listovi, a onda i upisom kod nadležne veterinarske službe odnosnog prijenosa vlasništva u putne isprave za svako kupljeno grlo stoke, a sporni oslovni događaj ne samo da se nije dogodio, uslijed čega smo izdavatelju vratili račun i odbili ga platiti kao neosnovanog, nego se niti nije mogao dogoditi, obzirom na pravila o prijenosu vlasništva i obvezama vlasnika, a sud ovaj trenutak nije predmetno niti utvrdio, a napose, kao što je naprijed rečeno, to nije niti potrebno, niti je ovlašten raspravljati po platnom nalogu izvan ovog postupka. Nadalje, navodi da je nalaz i mišljenje vještaka koje je sud naložio u bio potpuno nepotreban, promašen i neutemeljen, a sve i da ima utemeljenje i da je svrhovito, ono bi svakako bilo nemoguće, budući da jedino može predstavljati u više pravaca nagađanje, no, ne i dokaz o bilo kakovom poslu, a sve iz razloga, što sud u takovoj vrsti parničnog postupka, koji bi se mogao inače voditi temeljem isključivo nekakove tužbe, prije zatraženog vještačenja u postupku nije potpuno i točno utvrdio sve činjenice i okolnosti slučaja, te s tim u vezi nije niti odlučio o pravnom pitanju – trenutku prelaska vlasništva nad kravama, o kojem trenutku ovisi i obveza hranjenja istih, odnosno trenutak kada sa jednog poslovnog subjekta prelaze obveze i odgovornosti na drugog subjekta u pogledu objekta. Nadalje, navodi da nalog suda je, sve i da se radi o parnici po tužbi tužitelja iz bilo kojeg pravnog osnova, a ne u stvari dokazivanja osnovanosti platnog naloga, najmanje nepotpun, nepotreban, a u konkretnom slučaju i potpuno proizvoljan i promašen, imajući u vidu, da sud u postupku nije na nedvojben način utvrdio: kada je zaključen ugovor o kupoprodaji, kada je ugovoren odvoz kupljenih krava, o kojoj količini krava je bilo riječi, koliko krava je u konačnici kupljeno, a koliko uginulo, koliko dug je bio period hranjenja krava, da li su krave bile bolesne, koliko pojede krava oboljela od metilja, da li su krave imale i drugu prehranu, od kakovog je to utjecaja na utrošak druge hrane, kakvi su uvjeti hranjenja bili na pašnjaku, koliko reducira ishranu sjenom ispaša, a koliko silaža i žitarice, kao što nije niti utvrdio najbitniju stvar odnosno u kojem trenutku su krave prešle u vlasništvo kupca ovdje tuženika AGROBOSd.o.o., a što je osnov za utvrđenje obveze na hranjenje krava do kojeg trenutka, pa je uvezi s tim potpuno bespredmetno utvrđivati količine i vrijednost pojedene hrane za pojedino razdoblje. Nadalje navodi da je čl. 37. Zakona o veterinarstvu (82/2013, 148/2013, 115/2018), – koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja spornog računa i kupoprodaje krava (na snazi od 1.1.2019 do 21.5.2021), propisano je, da je posjednik životinje - svaka pravna ili fizička osoba, koja je kao vlasnik, korisnik ili čuvar izravno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinje. Pri tome, istim zakonom propisano je, da zaštita zdravlja životinja obuhvaća

- otkrivanje, nadziranje, sprječavanje pojave i širenja, kontrola, suzbijanje i iskorjenjivanje bolesti životinja utvrđenih ovim Zakonom, uključujući suzbijanje bolesti zajedničkih ljudima i životinjama i uzgoj životinja određenog genotipa slobodnog od određenih bolesti. Logično je, da pitanje dobrobiti životinja uključuje prehranu tih istih životinja i brigu o njima i po vrsti i po količinama. Konačno, obzirom da se u slučaju pokretnina (krava) vlasništvo smatra prenesenim predajom u posjed, da promjena posjednika mora biti upisana u JRG (Jedinstveni registar goveda) u propisanim rokovima, da je iz putnih listova utvrđeno da je prijevoz krava izvršen 12. travnja 2021. te da je s navedenim datumom izvršena i promjena u JRG te je (17) krava prešlo u posjed/vlasništvo poduzeća AGRO BOS d.o.o., čime je toga dana na nijh prešla i obveza vođenja brige o navedenim životinjama, sasvim je jasno, da je sva prethodna briga o dobrobiti i hranjenju životinja, do predaje u posjed krava tuženiku, bila obveza prethodnog vlasnika/posjednika odnosno ovdje tužitelja OPG-a Mario Navratil, uslijed čega se istom obvezom ne može teretiti novog vlasnika (na trenutak prijelaza vlasništva i obvezu hranjenja životinja ukazuje i vještakinja u svom nalazu i mišljenju).

3. Povodom prigovora ovršenika, sada tuženika, sud je rješenjem broj Povrv- 113/2022-3 od 8. rujna 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi, u dijelu u kojem je određena ovrha, te ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se na raspravi održanoj 8. studenog 2023. očitovao na prigovor, sada odgovoru na tužbu, navodeći da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva kako je to sadržano u pri čemu je uredio tužbeni zahtjev, istaknuo je da su prigovori tuženika navedeni u prigovoru protiv rješenja o ovrsi usmjereni radi odugovlačenja postupka, da predmetna tražbina nije fiktivna već ista odražava stvarni događaj koji tužitelj potkrepljuje računom i knjigovodstvenom dokumentacijom – knjiga IRA – neplaćeni računi od 1.1.2021. – 31.7.2021. Nadalje, naveo je da se račun odnosi na trošak sijena i sjenaže radi ishrane krava koje je tuženik kupio, a nije u roku preuzeo krave, pa je od 26. listopada 2020. godine sve do 12. travnja 2021. godine imao trošak ishrane istih. Predložio je i da se izvrši uvid u izvod iz poslovnih računa tužitelja, da je temeljem ponude dana 26. i 27. listopada 2020. tužitelj platio naručenu stoku, kao i da se izvrši uvid u Prijave premještanja goveda te Vagarske listove, iz kojeg je vidljivo kada je stoku preuzeo, te da se izvrši uvid u rješenje Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, a iz kojega proizlazi da je tužitelj ekološki proizvođač sijena, sve u cilju osporavanja navoda tuženika s obzirom da je tužitelj krave hranio ekološkim sijenom, jer se radilo o muznim kravama. Isto tako, predložio je da se se sasluša tužitelj i svjedoci ŠR i FR, na okolnosti predmetnog događaja i predmetne suradnje s tuženikom i načina i uvjeta plaćanja te da se, ukoliko bude potrebno, provede kombinirano vještačenje po vještaku veterinarske struke i financijsko – knjigovodstvene struke na okolnost visine troškova ishrane navedenih krava u razdoblju od 26. listopada 2020. do 12. travnja 2021.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao račun br. 2/P1/1 (list spisa 12), povratnice (list spisa 14-15), knjiga IRA – neplaćeni računi od 1.1.2021. – 31.7.2021. (list spisa 42), Prijave premještanja goveda (list spisa 43-45), Vagarske listove (list spisa 46-47), Izvadak prometa za račun od 26.10.2020. i od 27.10.2020. (list spisa 48-49), rješenje Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja od 5.6.2008. (list spisa 50-51), podaci o ušnim markicama te podaci o govedu HPA-

VETIS (list spisa 67-85), Komercijalni dokument za prijevoz nusproizvoda životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi od 10.4.2021. i 18.12.2020. (list spisa 86), Nalaz i mišljenje vještaka (list spisa 106-118), Evidencija o poljoprivrednoj proizvodnji i prodaji vlastitih poljoprivrednih proizvoda OPG-a za 2021.g. (list spisa 140) te je saslušao svjedoke, tužitelja i vještaka

5.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem knjigovotkinje tuženika jer je predložena na iskazivanje okolnosti vraćanja fakturiranog računa, koja okolnost nije sporna u ovoj pravnoj stvari.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi isplate iznosa od 4.499,30 eura/33.900,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 27. travnja 2021. do isplate, a temeljem računa broj 2/P1/1 od 12. travnja 2021. Navedeni iznos odnosi se na trošak ishrane krava koje je tužitelj prodao tuženiku i to u razdoblju od 26. listopada 2020. do 12. travnja 2021.

8. Među parničnim strankama je sporno kada je tuženik trebao preuzeti krave, zašto tuženik nije preuzeo krave do 12. travnja 2021., te koliko krava je kupio tuženik od tužitelja i koliko iznosi trošak ishrane krava u utuženom razdoblju.

9. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik 12. travnja 2021. preuzeo od tužitelja krave.

10. Iz računa br. 2/P1/1 (list spisa 12) proizlazi da se odnosi na sijeno i sijenažu u količini od 10.000,00 kg, te da s PDV-om iznosi 33.900,00 kn.

11. Iz knjiga IRA – neplaćeni računi od 1.1.2021. – 31.7.2021. (list spisa 42) proizlazi sa je poslovnim knjigama tužitelja evidentiran neplaćeni račun od 12. travnja 2021. na ime kupca Agro-bos d.o.o. na iznos do 33.900,00 kn.

12. Iz prijave premještanja goveda (list spisa 43-45) proizlazi da je ukupno 17 goveda, sa svojim jedinstvenim životnim brojem i serijskim brojem putnog lista premješteno od NR do Agrobos, Vuka, s datumom 12. travnja 021.

13. Iz vagarskog lista 2021-OM-000195 od 12. travnja 2021. proizlazi da je su krave vagane, te da na prvom vaganju iznosi 12360 kg, te da je prvo vrijeme vaganja u 14:10 sati, vozilo [registarska oznaka], vozač ČR. Nadalje, iz vagarskog lista -2021- OM-000194 proizlazi da su krave vagane, te da prvom vaganju iznosi 6980 kg, vrijeme vaganja u 13:25 sati i da je vozilo [registarska oznaka], vozač ČR.

14. Iz izvatka iz prometa za račun od 26. listopada 2020. i od 27. listopada 2020. (list spisa 48-49) proizlazi da je AGRO BOS d.o.o. 26. listopada 2020. tužitelju uplatio iznos od 49.000,00 kn, a 27. listopada 2020. uplatio je tužitelju iznos od 59.480,00 kn.

15. Iz rješenja Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja od 5. lipnja 2008. (list spisa 50-51) proizlazi da je Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo – Mario Navratil, MIBPG:000058340 upisan u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda s pravom proizvodnje, prerade i trgovine ekoloških proizvoda.

16. Iz podataka o govedu HPA-VETIS proizlazi da su zabilježene migracije 17 krava na AGRO BOS d.o.o. 12. travnja 2021. Nadalje, iz detalja po pregledu krava evidentirani su za goveda datumi teljenja, te njihovi životni brojevi, spol, putovnica, pasmina, migracija. Životni brojevi krava i imena odgovaraju životnim brojevima krava u podacima o govedu HPA-VETIS koji je zabilježio migracije

17. Iz Komercijalnog dokument za prijevoz nusproizvoda životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi od 10. travnja 2021. i 18. prosinca 2020. (list spisa 86) proizlazi da su ukupno dva goveda predana na prijevoz Agroprotetiki, jedno govedo kilaže 350 kg a drugo govedo kilaže 500 kg.

18. Iz Nalaza i mišljenje vještaka dr.sc. Anete Karakaš, dr.med. vet. (list spisa 106- 118) proizlazi da je prema obrascu premještanja tuženik 12. travnja 2021. preuzeo ukupno 17 goveda, s datumima označavanja ušnom markicom, te da samo jedno govedo nema podatak datuma označavanja ušnom markicom (govedo broj HR 31001864342). Za jednu kravu težine 500 kg treba oko 20 kg sijena dnevno. Dnevna količina sijena za 17 goveda iznosi 57.120 kg za 168 dana (od 26. listopada 2020. do 12. travnja 2021.). 2020. cijena sijena je bila 2,00 -2,30 kn/kg. Nadalje, navodi da je kg sijena kao najskuplja krmna smjesa u navedenom periodu iznosilo 0,4 eura.

18.1. Iz iskaza vještakinje Anete Karakaš proizlazi da ističe da je bilo dosta nepoznanica prilikom izrade Nalaza i mišljenja. Nalaz i mišljenje je izradila uzimajući u obzir da su se krave hranile samo sa sijenom i sjenažom s tim da se navodi u spisu da su krave cijelo vrijeme bile na pašnjaku, a za koje je morala izraditi Nalaz i mišljenje. Misli da je nemoguće da su krave cijelo vrijeme preko zime bile na pašnjaku. Isto tako, navodi da je cijena eko sjene i sjenaže u HR jednaka cijeni običnog sjena i sjenaže. Isto tako nepoznanica joj je bila i težina rolo bala. Utvrdila je da težina koju krava te pasmine može pojesti iznosi 4kg hrane na 100kg težine krave. Idealna težina goveda je 500kg. Stoga, bi bilo potrebno 20kg sijena na govedo idealne težine od 500kg. Simentalsko govedo je idealno govedo za naše podneblje, selekcijom naših stručnjaka, to je mliječno-mesno govedo. Da bi proizvodilo više mlijeka mora se bolje hraniti i bolje držati, a zimi se drže u zatvorenom u štali. Prosječno govedo Simentalne pasmine se hrani 2x na dan sa sjenom i sjenažom/silažom. 17 krava pomnoženo sa 40kg (20kg po obroku), a riječ je o dva obroka, dobije se iznos od 114.240kg. Vještakinja ističe da je to rađeno na bazi idealne ishrane goveda kojem bi tu trebalo dodati i kukuruz, silažu. Simentalska goveda bi se trebala držati u štali, pogotovo zimi. Hrane se raznoliko i to sjenom, silažom i kukuruzima, raznolika ishrana odnosi se na sve krave, bez obzira na spol. Na pašnjacima nema vegetacije od kasne jeseni od listopada ili studenog mjeseca, ovisno od temperature, od zime do veljače i ožujka. U tom periodu ništa ne raste na pašnjaku. Kada nema vegetacije krave se hrane u štali sijenom, silažom, kukuruzom. U spisu nije vidjela evidenciju o poljoprivrednoj proizvodnji i prodaji vlastitih proizvoda, a da je vidjela, po toj evidenciji bi znala po kojoj je cijeni prodavano sijeno i sjenaža. U spisu nije bilo podataka o količini sijena i sjenaže za prodaju, pa je vještačenje je izrađeno na temelju idealnog stanja ishrane goveda samo sa sijenom. Na upit pun. tuženika postoji li mogućnost da su krave na neki način bile izdvojene na pašnjak radi bolesti, odg.: moguće, sve je moguće jer se ne zna dijagnoza uginuća i nije mi jasno zašto bi bile usred zime na pašnjaku. U spisu nema podataka od čega su krave uginule, krave ne jedu ako su u zadnjem stadiju metilja, ali nema u spisu nalaz Veterinarskog zavoda da su uginule krave od metilja. Poznato joj je da goveda gube markice i onda se naručuju ušne markice, potpuno nove, pod drugim brojem, ali ne može reći do kad su markice išle pod starim brojem, a od kad pod novim brojem, jer je za to je nadležna veterinarska stanica, a ne ona. Podatak da su bili drugačiji brojevi stari i novi se ne spominje u spisu i ne može o tome govoriti, nego isto je vidjela u iskazu svjedoka, da su se zamjenski naručivale markice. Nadalje, navodi da se ekološki certifikat koji je navela u svom Nalazu i mišljenju odnosi se na eko sijeno, odnosno da je tužitelj ovlašteni proizvođač eko sijena. Pod pretpostavkom da su krave bile potpuno zdrave, obveza da se iste muze ovisi o tome za što su namijenjene, jesu li pri kraju graviditeta ili prvi drugi mjesec hranjena teladi, te kada su bolesne. Nenormalno je da se krave ne muzu.

18.2. Nalaz i mišljenje vještakinje dr.sc. Anete Karakaš sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u koji se odnosi na prosječnu količinu sijena koje prosječno govedo pasimne siementalke može pojesti, te koliko iznosi prosječna cijena sijena u spornom razdoblju, jer je detaljan, jasan i bez proturječnosti i nejasnoća, izrađen u skladu s pravilima struke.

18.3. U vezi dijela iskaza vještakinje u kojem je navela da goveda kada izgube ušne markice da dobiju potpuno nove, pod drugim broje, vještakinja je navela da taj podatak za konkretna goveda nema u spisu nego je to zaključila na temelju iskaza svjedoka. Budući da je isto zaključila na temelju iskaza svjedoka a ne na temelju dokumentacije u spisu, u navedenom dijelu Nalaz i mišljenje vještakinje, odnosno njezin iskaz sud je ocijenio nevjerodostojnim u tom dijelu.

19. Iz iskaza svjedoka FR proizlazi da svakodnevno dolazi kod brata pomagati bratu u ishrani krava. Brat mu je rekao, ovdje tužitelj, da ima namjeru prodati krave te da je našao kupca. Kupca taj dan kada je došao kupiti krave nije vidio. Krave su bile na pašnjaku i otišli su ih autom pogledati i dogovorili su prodaju. Ne zna koliko su krava dogovorili da će prodati, samo da su dogovorili da prodaje/kupuju krave simentalke. Nije bio upućen što su dogovorili u pogledu preuzimanja krava. Brat mu je rekao da je kupac uplatio novce i da se krave mogu tovariti. Drugi mu je dan rekao da je kupac uplatio još jedan dio cijene. Do preuzimanja krava nije došlo u razdoblju od 167 dana. Krave su bile na paši, koja je ograđena. Sjenažom i sijenom su hranili krave i to dva puta na dan. Sjenažu i sijeno su imali s njive od brata. U proljeće 2021. je kupac preuzeo krave, bio je na utovaru

1 0

prilikom preuzimanja. Nije rekao zašto ranije nije preuzeo krave. Brat mu je rekao da je cijelo to vrijeme tuženik bio zauzet s poslovima. Prilikom preuzimanja krava i tužitelj i tuženik su predložili da se krave trebaju vagati jer je cijena ovisila o kilogramu žive vage. Brat mu je rekao da će tuženik morati još nadoplatiti na ime viška kilograma krava. Naglašava da je sve pregovore u ime tuženik sa tužiteljem obavljao CR. U vezi troška koji je nastao za razdoblje dok su se krave nalazile kod tužitelja, prilikom preuzimanja bilo dogovora, njegov brat je rekao da moraju platiti cijenu hrane. Bio je tamo između njih kada su se rukovali, te je brat rekao CR da mora platiti 65.000,00 kn za troškove hrane. Naveo je da je brat izračunao koliko iznosi trošak hrane za period od 167 dana, period se odnosi na vrijeme od kada je platio novce za krave do dana kad ih je preuzeo. Tom prilikom su se njih dvojica, tužitelj i CR, rukovali i nije bilo prigovora od strane CR za cijenu vezano za trošak hrane. Čuo je telefonski razgovor između brata i CR, koji je bio na zvučniku, da je CR tražio od tužitelja smanjenje tog sjena, na iznos od otprilike 30.000,00 kn. Naveo je da je razlog toga jer mu je cijena troška hrane bila skupa. Brat mu je rekao da je to cijena običnog sjena i da ispod toga ne može ići. Sjeno s kojim su krave hranjenje je ekološko sjeno i proizvodi ga njegov brat. Nisu postojale nikakve pravne zapreke zbog kojih bi došlo do nemogućnosti preuzimanja stoke od strane tuženika, a što se tiče ušnih markica naveo je da svako tele mora dobiti markicu kad se oteli. Sve su krave imale ušne markice. Ne postoje nikakve zapreke pa ni fizička, da bi se krave mogle odvesti, te je prilikom utovara kamion bio na cesti. Bilo je potrebno oko pola sata za utovar. Zna da je CR dolazio, ali ne zna kako se zove firma koja je bila kupac krava. Misli da je vlasnik, tj. direktor firme bila supruga od CR. Na utovaru stoke bili su on, brat i vozači kamiona i ne sjeća se je li bio CR. Ne zna tko je ČR. Tužitelj je izračunao trošak hrane prije nego je ispostavio račun. Rukovanje CR s tužiteljem bilo je u dvorištu par dana prije utovara. Misli da je došao tog dana da se dogovore oko utovara stoke. Krave koje su predmet spora imale su od rođenje ušne markice, markice imaju svoj br., bar kod i sl.

19.1. Iskaz svjedoka FR sud je ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća, te je u vezi odlučnih činjenica - da se krave mogu tovariti nakon što je uplaćen novac, kao i u dijelu u kojem iskazuje da se tužitelj s CR dogovorio oko plaćanja ishrane krava, nekoliko dana prije nego je tuženik preuzeo krave, kao i u dijelu u kojem je naveo da su krave imale ušne markice od rođenja, iskaz svjedoka je u tom dijelu suglasan iskazu tužitelja.

20. Iz iskaza svjedoka CR proizlazi da je u vrijeme kada je dogovarana kupnja krava i preuzimanje krava bio zaposlen kod tuženika. Vlasnik Agro-bosa je njegova majka, ZR. Pregovore između tuženika i tužitelja je vršio on. Javio se tužitelju s ponudom da kupi krave od njega jer je čuo da se njegove krave nalaze na pašnjaku. Prilikom njihovog prvog kontakta dogovorili su se da će mu se tužitelj javiti kad odluči prodati krave jer nije htio odmah prodati krave, koliko se sjeća, čekao je poticaj. Tužitelj mu se javio kada je odlučio prodati stoku, u jesen 2020. Dogovorili su između 19 ili 20 komada krava za prodaju/kupnju. Nakon što ga nazvao i rekao da želi prodati krave, došao je i obišli su stoku koja se nalazila na pašnjaku, s tim da četvero goveda nije vidio, oni su bili u štali. U tom trenutku, stoka je bila prve klase, osim one koja je bila u štali i njih nije ni vidio. Stoka za prvu klasu se prodavala po cijeni 8kn po kg, dogovorena je cijena po kg žive vage. Taj dan su se, kada je bio u obilasku krava, dogovorili da će kupiti krave po navedenoj cijeni. Dogovorili su da

1 1

uplata cijene koju će isplatiti predstavlja kaparu. Nije mu odmah poslao predračun nego ga je on povratno zvao da mu dostavi, a kada mu je dostavio to, firma – tuženik je uplatio dogovoreni iznos s tužiteljem. Nakon sedam dana zvao ga je da dogovore utovar jer su mu trebale debele krave dok je zima. Tada mu je tužitelj rekao da krave ne mogu ići jer nemaju ušne markice i on ih nije preuzeo jer ih ne smije preuzeti bez ušnih markica. Nadalje, tužitelj mu je govorio da će naručiti ušne markice i kada dođu da će raditi utovar. Znajući iz iskustva da markice ne mogu odmah da dođu, nego po njegovoj procjeni tek nakon proteka minimalno mjesec dana, dalje mu je naveo da kad dobije markice ga nazove. U međuvremenu je on nazvao tužitelja da pita je li dobio markice na što mu je odgovario da nije. Kada je dobio markice, negdje iza Nove Godine, tužitelj ga obavijestio o tome te su ga potom tražili da što prije napravi utovar, ali se nije mogao napraviti jer su krave bile vani pa vremenski uvjeti nisu zadovoljavali, nisu se nalazile u štali. Kada su se konačno dogovorili, misli da je to bilo u veljači, nije odmah mogao tovariti. Utovarili su ih u travnju. Prilikom utovara nije bio tamo, već je bio njegov sada pok. otac i vozač kamiona. Ne može se sjetiti je li bio prije utovara kod tužitelja, misli da su se putem telefona dogovorili oko utovara. Prilikom dogovora utovara niti tijekom njihovih pregovora i dogovaranja oko kupnje krava nije bilo spominjano plaćanja troška ishrane krava. Prvi put je saznao da zahtjeva taj trošak nakon što su krave odvezene i kada mu je poslao račun. Nakon toga je nazvao tužitelja i pitao ga na što se odnosi račun jer mu nije jasno, jer su cijenu dogovorili po kg žive vage. Tužitelj mu je rekao da on traži svoje, da su to pojele krave. Misli čak da je nešto sitno i ponudio da se to riješi. Sve ovo dogovarao je u ime Agro-bosa, a kojeg je vlasnik njegova majka. Po njegovoj procjeni u trenutku preuzimanja krava one su bile druga ili treća klasa. U vrijeme dogovaranja kupoprodajne cijene direktor tvrtke je bila njegova majka ZR. Tvrtka nikada nije dobila ponudu za količinu sjena ili cijene, samo kada su preuzeli stoku dostavili su račun. Račun nisu proknjižili i vraćen je nazad. Nadalje, naveo je da se inače ugovora prehrana stoke po hranidbenom danu i po kg. Nikad prije nije surađivao s tužiteljem. Poznato mu je gdje su krave vagane nakon preuzimanja, ali se ne može sjetiti imena mjesta, ali zna da nije u mjestu tužitelja. To zna iz njihovih razgovora gdje će vagati. Prilikom vaganja je bio prisutan njegov otac, vozač i netko, da li tužitelj ili netko drugi. Nakon vaganja je platio cijenu od 8kn po kg, koja je dogovorena. Ali kvaliteta krava nije bila kao dana kada su dogovorili prodaju. Nakon vaganja prema končanom obračunu su trebali platiti još jedan dio kupoprodajne cijene u iznosu od 5.000,00 kn. O tome ima saznanja jer je radio u toj firmi te je obavješten od majke, koja mu je bila šef. Nitko u Agro-bosu nije mislio da će doći do toga, sve dok tužitelj nije poslao račun. Nije imao pisanih prigovora, ali nakon što je vidio stoku, nakon utovara, nazvao je tužitelja i upitao ga: "Što je to?"- misleći na lošu kvalitetu krava. Nakon što mu je tužitelj javio da su stigle ušne markice nije mogao odmah natovariti stoku zato što se mora dogovoriti kupac i klaonica, iako su prvobitno imali kupca iz Bosne i Hercegovine, a potom je otišla stoka u Crnu Goru jer nisu mogli isporučiti stoku do Božića za Bosnu jer nije bilo tada papira za stoku, a nakon Božića kupcu u Bosni nije bila potrebna stoka. Posebna ograda za utovar stoke mu je poznata, radi se o texas ogradi, koju je ogradu nabavio tužitelj da utovare stoku jer bez toga ne bi mogli. Ne zna kada ju je nabavio.

20.1. Iskaz svjedoka CR sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je rekao da je sedam dana nakon dogovora o kupnji krava, te uplati cijene (kapare) zvao tužitelja da dogovore preuzimanje krava ali da je tužitelj rekao da ne može isporučiti krave jer nemaju ušne markice, jer je u tom dijelu iskaz svjedoka suprotan

1 2

materijalnoj dokumentaciji u spisu i to Detaljima o pregledu goveda na kojima je evidentiran datum teljenja (ušna markica), iz kojih proizlazi da su imali ušne markice. Nadalje, sud je ocijenio nevjerodostojnim iskaz svjedoka CR u dijelu u kojem je naveo da niti iza Nove godine nije mogao preuzeti krave jer to nisu omogućavali vremenski uvjeti, jer je u tom dijelu iskaz svjedoka suprotan iskazu tužitelja i svjedoka FR koji su iskazali da je put preko koje se vršio utovar tvrd (stara Gutmanova pruga), kao i da imaju teksas ograde uz pomoć koji se mogao organizirati utovar. Isto tako, iskaz svjedoka CR sud je ocijenio nevjerodostojnim i u dijelu u kojem je naveo da nekoliko dana prije utovara nije dogovorio s tužiteljem da će platiti cijenu ishrane krava za vrijeme do preuzimanja jer je u tom dijelu iskaz svjedoka suprotan iskazu tužitelja i svjedoka FR.

20.2. Iskaz svjedoka CR sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je vlasnik Agro-bosa njegova majka, ZR. Pregovore između tuženika i tužitelja je vršio on, te da se on javio tužitelju s ponudom da kupi krave od njega jer je čuo da se njegove krave nalaze na pašnjaku, te da su dogovorili su između 19 ili 20 komada krava za prodaju/kupnju, kao i da nije dobio ponudu za sijeno i sijenažu jer je u tom dijelu iskaz svjedoka detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća.

21. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u jesen 2020. dogovorio s CR, koji je došao u ime Agro-bosa, da će kupiti krave, bilo je 20 krava od kojih su dvije uginule, po cijeni 8kn po kg žive vage, te ističe da nisu bitne uginule. Obišli su pašnjak kada je došao, nakon čega mu je rekao da želi kupiti krave. Dogovorili su da će platiti kaparu, koju je platio. Nakon što je uplatio kaparu, mogao je doći po krave, ali nije došao. Misli da je CR zvao u zimu da preuzme krave. Krave su od rođenja imale ušne markice i ima tijekom godina više inspekcija. Kada ga je zvao prije Nove Godine da preuzme krave, rekao mu je da je zauzet da vozi svinje, pa mu je rekao da kad s tim završi da dođe po krave. Zvao ga je tako nekoliko puta. Tužitelj je naveo da je priložio u spis ušne markice, te nakon upita suda pokazuje ušne markice (nalaze se na listu spisa 70 pa nadalje, kod dijela di piše datum teljenja) te navodi da se u roku od 5 do 7 dana moraju staviti markice, te navodi da je to potvrda o markicama. Nadalje, iskazao je da su prilikom dogovaranja cijene i broja krava, dogovorili preuzimanje, da će doći po krave nakon uplate kapare. CR mu je u dva navrata uplatio kaparu, i to je ispalo 99% cijene krava. Dva tri dana prije utovara CR je bio kod njega u dvorištu, tome je prisustvovao i njegov brat, tada mu je rekao da su krave dugo kod njega i da ima troškove ishrane od jeseni dok nije došao po njih, rekao mu je da mu treba platiti 65.000,00 kn na ime troška ishrane krava, nakon toga su se rukovali i dogovorili se kada će doći po krave. Tog dana nije imao primjedbi na cijenu koju mu je rekao za trošak ishrane krava. Rekao mu je da se cijena ishrane odnosi na hranu u vidu sjena i sjenaže. Prilikom utovara krava je bio otac CR, vozač kamiona, njegov brat i on i utovarili su ta dva kamiona u roku pola sata. Krave su se cijelo vrijeme nalazile na pašnjaku, a put je tvrd, bivša gutmanova pruga. Tovarili su krave na tom tvrdom putu koji je udaljen 10m od pašnjaka, koji koridor su napravili od texas ograda. Nije bilo problema da bilo kad preuzme krave, jer ograde imaju od prije 10 godina. Nakon par dana utovara, CR ga je nazvao i rekao da je cijena ishrane prevelika, pa mu je rekao da je tu i sjeno i sjenaža ekološka, tada su spustili cijenu na 50.000,00 kn. Nakon toga ga je nazvao rekao da mu i spuštena cijena ne odgovara i onda mi je rekao da napiše račun. Račun je napisao gdje je navedena razlika cijene krave poslije vaganja, te

1 3

stavka koja se odnosi na cijenu ishrane, pa mu je rekao da razdvoji taj račun na krave – razlika tih 19.000,00 kn i na hranu. Zatim je opet spustio cijenu ishrane za sjenažu, misleći da ako naplati obično sjeno 33.900,00 kn će biti ok. Cijenu od 33.900,00 kn je dobio po kilaži roto-bale i tadašnje tržišne cijene koja je bila za prodaju sjena. Poslije toga, platio je razliku 19.000,00 kn za krave, ali račun za ishranu nije platio. Ima zakup od RH od 100 hektara zemlje na kojem uzgaja ekološku travu, koju kosi na zeleno i balira u sjenažu i onda kosi isto na zeleno i kada je sunce je suši i ide u sjeno u rotubale. Iznos od 19.000,00 kn koji iznos je tuženik platio predstavlja razliku u kilaži po stoci žive vage, nakon odvage, obzirom na kaparu. Razlika od 19.000,00 kn u odnosu na kaparu je razlika u težini krava. Prilikom dogovora i ugovaranja kapare konačna cijena se nije mogla znati jer konačna cijena ovisi o težini krava prilikom utovara. Prilikom preuzimanja krave su bile debele, njegov otac je bio prilikom utovara koji se bavio s istim poslom. Nije bilo prigovara prilikom utovara. Krave su vagane u Feričancima, na prijedlog njegova oca i on je išao na vaganje s njima. Krave koje su uginule su uginule od metilja, zbog bolesti jer ih nisu cijepili u jesen protiv metilja jer su imali dogovor oko prodaje. Sve krave koje su bile predmet kupoprodaje imale su ušne markice. Tuženiku nije nikad poslao ponudu s cjenikom za sijeno i sjenažu. Od tuženika nije dobio narudžbenicu o preuzetom sijenu i sjenaži, niti otpremnicu za sijeno. U vrijeme dok je hranio krave i uginule krave su bile tamo, a potražuje onoliko sijena koliko je potrošio. Uginule krave zbrinula je Agro Protetika, a zbrinjavanje uginulih krava platila je država, on ne dobije račun, nego samo potvrdu da je ispostavio uginulu kravu Agro Proteinki, država dobiva račun valjda. Bila je viša količina potrošenog sijena od računa koje je ispostavio. Misli da je tuženiku isporučeno 18 krava.

21.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je tuženik mogao preuzeti krave odmah nakon što je uplatio kaparu, kao i da se tužitelj s CR, zaposlenikom tuženika, dogovorio da će mu tuženik platiti trošak ishrane krava, a da je taj dogovor bio nekoliko dana prije utovara krava i preuzimanja, kao i da su krave imale ušne markice od rođenja, odnosno teljenja, jer je iskaz tužitelja detaljan, jasan i bez proturječnosti i nejasnoća, te je tom dijelu iskaz tužitelja suglasan s iskazom svjedoka FR.

21.2. Iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je tuženiku isporučio 18 krava sud je ocijenio nevjerodostojnim, jer iz materijalne dokumentacije i to prijave o premještanju goveda proizlazi da je premješteno 18 goveda, ali je jedno prekriženo, pa je stoga premješteno 17 goveda (krava).

22. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio:

- da su u jesen 2020. tužitelj i PR u ime tuženika dogovorili kupnju 19-20 krava,

- da je 26. i 27. listopada 2020. tuženik uplatio tužitelju iznos od 49.000,00 kn i 59.480,00 kn, te da su dogovorili da uplaćeni iznos predstavlja kaparu,

- da u trenutku plaćanja kapare nisu znali ukupnu cijenu jer je cijena ovisila o kg žive vage a da se krave važu prilikom utovara i preuzimanja,

- da je tuženik mogao preuzeti krave nakon što je izvršio uplate iznosa od 49.000,00 kn i 59.480,00 kn (navedeno je sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka FR i tužitelja),

- da su krave imale ušne markice,

1 4

- da su krave preuzete 5 i pol mjeseci, odnosno 12. travnja 2021. nakon što je plaćen iznos koji predstavlja kaparu,

- da je tužitelj više puta pozivao tuženika da preuzme krave,

- da je za vrijeme od plaćanja kapare pa do preuzimanja tuženik hranio krave sijenom i sijenažom,

- da tužitelj proizvodi ekološko sijeno i sijenažu,

- da tuženik nije platio trošak ishrane krava.

23. Prije svega je potrebno reći, da je tužitelj tijekom postupka dokazao da su sva goveda (krave) imale ušne markice od rođenja, a što proizlazi iz Detaljnih podataka o govedu u kojem su navedeni datumi teljenja. Tuženik, koji je tvrdio suprotno, odnosno da do preuzimanja goveda nije došlo jer u jesen 2020. (po navodu svjedoka CR), odnosno 7 dana nakon što je uplatio kaparu kada je htio preuzeti goveda da ista nisu imala ušne markice svoj navod nije dokazao. Tuženik na tu okolnost nije predložio pribavu dokumentacije nadležnog tijela o zatraženim novim ušnim markicama nakon što su prethodne izgubljene (tuženik je predlagao samo pribavu ušnih markica za predmetnu stoku a što je tužitelj i dostavio).

23.1. Nadalje, tuženik je tijekom postupka navodio i da nakon što je u zimu, nakon što je navodno tužitelj pribavio ušne markice, pozvan od strane tužitelja da preuzme krave iste krave nije mogao preuzeti jer vremenski uvjeti nisu dopuštali. Naime, tuženik niti na tu okolnost nije preložio izvođenje dokaza a kojima bi se dokazalo da je doista bilo nemoguće u zimsko vrijeme s pašnjaka tuženika organizirati utovar goveda, odnosno zašto bi isto bilo onemogućeno, sve do 12. travnja 2021.

23.2. Osim toga, a u vezi navoda tuženika tijekom postupka o usluzi hranjenja krava, vrsti ishrane, kao i uginuću dvije krave, potrebno je reći da tuženik tijekom postupka nije navodio da je obilazio krave pa nije jasno niti na temelju čega zaključuje da krave nisu pravilno hranjene. Nadalje, tijekom razdoblja od listopada 2020. do 12. travnja 2021. dva goveda su uginula, što proizlazi iz potvrde o predaji goveda Agroprotekia na zbrinjavanje, ali iz istog ne proizlazi razlog uginuća.

24. Odredbom čl. 392. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) propisano je da kad nadnevak predaje nije određen, prodavatelj je dužan izvršiti predaju u razumnom roku nakon sklapanja ugovora, s obzirom na narav stvari i na ostale okolnosti.

25. Odredbom čl. 379. ZOO-a propisano je da ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeva zakašnjenja, rizik prelazi na kupca u času kada je došao u zakašnjenje.

26. Odredbom čl. 442. st. 1. i 3- ZOO-a propisano je da kada je zbog kupčeva zakašnjenja rizik prešao na kupca prije predaje stvari, prodavatelj je dužan čuvati stvar s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere. Ugovaratelj koji je dužan poduzeti mjere za očuvanje stvari ima pravo na naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari.

27. Ovaj sud je utvrdio da je tuženik mogao odmah nakon plaćanja kapare preuzeti krave, ali isti to nije učinio. Ugovorne strane nisu ugovorile točan nadnevak preuzimanja kao niti ispunjene nekog uvjeta od kojeg ovisi preuzimanje krava. Nadalje, prema ocjeni ovoga suda, tuženik nije dokazao opravdanost razloga zbog

1 5

kojih krave nije preuzeo nakon plaćanja kapare (tuženik nije dokazao svoj navod da krave nisu imale ušne markice kada je sedam dana nakon uplaćene kapare zvao tužitelja da preuzme krave).

27.1. Dakle, budući da tužitelj i tuženik nisu ugovorili točan datum preuzimanja krava, a nije niti određeno da će neka od ugovornih strana imati pravo odrediti nadnevak predaje, te da je tužitelj bio dužan sukladno čl. 392. ZOO-a izvršiti predaju u razumnom roku, tužitelj je u zimu 2020/2021 pozvao tuženika na preuzimanje (svjedok CR navodi da ga je tužitelj zvao oko Nove godine), ali tuženik bez opravdanog razloga nije preuzeo goveda sve do 12. travnja 2021. Budući da tuženik nije preuzeo goveda nakon što su se dogovorili oko kupnje goveda, nakon što je tuženik uplatio kaparu, kao niti nakon poziva tužitelja, tužitelj je bio dužan sukladno čl. 442. st. 1. ZOO-a čuvati goveda s pažnjom dobrog gospodarstvenika.

27.2. S obzirom na to da su krave preuzete tek 12. travnja 2021., odnosno 5 i pol mjeseci nakon isplate kapare, i oko tri mjeseca nakon što je tužitelj zvao tuženika na preuzimanje, ovaj sud je utvrdio da je tuženik dužan tužitelju platiti trošak ishrane krava sukladno čl. 442. st. 3. ZOO-a.

28. Tijekom postupka nije sporno da je tužitelj za vrijeme do preuzimanja goveda 12. travnja 2021. hranio krave. Tužitelj koji je hranio krave do preuzimanja goveda ima pravo na naknadu troškova koji su bili potrebi, a to je trošak ishrane krava, jer bez navedenoga bi došlo do uginuća goveda a i tužitelj ne bi postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika.

28.1. Iz Nalaza i mišljenja vještaka dr.sc. Anete Karakaš proizlazi da je cijena sijena 2020. bila 2,00 kn- 2,30 kn/kg. Nadalje, na ročištu održanom 4. veljače 2025. vještakinja je navela da je idealna težina goveda 500 kg, te da takvo govedo pojede 20 kg sijena po obroku, a ako je riječ o dva obroka pojede 40 kg sijena po danu.

28.2. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je tuženiku naplatio cijenu eko sijena i sjenaže po cijeni običnog sijena i sijenaže. Cijenu od 33.900,00 kn je dobio po kilaži roto-bale i tadašnje tržišne cijene koja je bila za prodaju sjena. Ako se uzme da je cijena sijena iznosila 2 kn/kg, a da jedno govedo pojede dnevno 40 kg sijena, onda jedno govedo pojede 80 kn/kg dnevno. Ovaj sud je utvrdio da cijena od 33.900,00 kn predstavlja cijenu sijena za 17 goveda, za 44,12 dana, za dva obroka dnevno (2X20 kg iznosi 40 kg, 17X40kg iznosi 680 kg sijena dnevno za 17 goveda, 680 kg sijena puta 44,12 dana iznosi 30.001,60 kn, a tužitelj je naplatio 30.000,00 kn uvećano za 13% PDV-a iznosi 33.900,00 kn). Potrebno je reći da iako je tužitelj veće vremensko razdoblje hranio krave, potraživao je trošak ishrane koji predstavlja trošak ishrane samo za razdoblje od 44,12 dana za 17 goveda, odnosno za razdoblje od 27. veljače 2021. pa do 12. travnja 2021. ili ako je jednom dnevno hranio sjenom i sijenažom onda za razdoblje od 88,24 dana, ili od 15. siječnja 2021. pa do preuzimanja. Još jednom se ističe da tuženik nije dokazao zašto od uplate kapare pa sve do preuzimanja goveda nije preuzeo goveda, a osobito nije dokazao zašto goveda nije preuzeo od kada ga je tužitelj pozvao (u zimu 2020/2021, oko Nove godine) na preuzimanje goveda, a nije dokazao niti da je pristup pašnjaku bio onemogućen i do kada je bio onemogućen (nije predložio provođenje očevida na pašnjaku kako bi sud mogao utvrditi teren i mogućnost prilaska pašnjaku).

1 6

29. Imajući na umu sve navedeno, ovaj sud je utvrdio da je tuženik dužan tužitelju sukladno čl. 442. st. 3. ZOO-a platiti iznos od 33.900,00 kn/4.99,30 eura sa zateznom kamatom koja teče od 27. travnja 2021. sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a jer je tužitelj hranio goveda i postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika, a sve iz razloga jer tuženik nije u razumno vrijeme preuzeo goveda, a nije ih preuzeo niti nakon poziva tužitelja na preuzimanje. Slijedom navedenoga, sukladno čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po Javnom bilježniku Borisa Godžirov, poslovni broj: Ovrv-76/2021 od 15.10.2021. g., u dijelu u kojem je nalaženo tuženiku da tužitelju HR, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) nositelju OPG Mario Navratil, Humljeni 46, platni novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 4.499,30 eura / 33.900,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. travnja 2021. do isplate, pa je stoga odlučeno je kao pod toč. I/ izreke presude.

29.1. Nadalje, za ovu pravnu stvar je neodlučno je li tužitelj dostavio tuženiku ponudu za ishranu krava, jer je tužitelj krave morao hraniti i morao je postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika. Isto tako, neodlučno je tko je vlasnik goveda u slučaju kada kupac bez opravdanog razloga odbija preuzeti goveda (a time i da dođe do prijenosa prava vlasništva), iako je uplaćena kapara i dogovoreni su bitni sastojci ugovora o kupoprodaji, i svojim radnjama kupac prouzročuje trošak tužitelju za ishranu krava.

29.2. Potrebno je reći da je tužitelj na pripremnom ročištu održanom 8. studenog 2023. uredio tužbeni zahtjev s obzirom na valutu euro, te 4. veljače 2025. uredio tužbeni zahtjev u odnosu na stopu i tijek zateznih kamata.

30. Sud nije održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojemu je tuženiku naloženo da tužitelju plati trošak ovršnog postupka. Naime, iz Zaključka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. (broj: Su-IV-204/17) proizlazi da presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim na tom dijelu parničnog troška, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedenog, sud je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a u navedenom dijelu ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po Javnom bilježniku Borisu Godžirov, Našice, poslovni broj: Ovrv- 76/2021 od 15. listopada 2021., u dijelu u kojem je nalaženo tuženiku AGRO-BOS d.o.o. (OIB:30714909209), Vuka, Osječka 7a, da tužitelju HR, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) nositelju OPG Mario Navratil, Humljeni 46, plati trošak ovršnog postupka, te je stoga odlučeno kao pod toč. II/ izreke presude.

31. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu pripada naknada troška postupa sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju pripada naknada troška postupka i trošak zastupanja na ročištu održanom 8. studenog 2023., 8. veljače 2024., 16. travnja 2024., 4. veljače 2024. za svako ročište iznos od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj

1 7

138/2023., u nastavku: Tarifa) što ukupno iznosi 800,00 EUR-a, trošak sastava podneska i to podneska od 23. veljače 2024. i podnesak od 27. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR-a za svaki podnesak sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.250,00 EUR-a, te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 EUR-a, što ukupno iznosi 1.581,81 EUR-a, navedenom trošku pridodan je daljnji trošak predujma za vještačenje u iznos od 455,40 EUR-a (trošak pristupa vještaka na ročište) u iznosu od 2.037,21 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, uvećano za 25% PDV-a iznosi 250,00 EUR-a, što ukupno iznosi 2.287,21 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 2025. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a u vezi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („ Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 94/14., 55/16., 73/17. i 131/20. i 114/22., u nastavku: OZ). Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. III/izreke presude.

31.1. Tužitelju nije priznata naknada troška sastava dva podneska u ukupnom iznosu od 400,00 EUR-a jer nije navedeno na koja točno dva podneska tužitelj potražuje trošak, kao niti trošak sudske pristojbe na presudu jer u vrijeme odlučivanja istu nije niti platio.

32. Tuženik je u cijelosti izgubio u sporu pa mu pripada naknada troška postupka, pa je odlučeno kao pod toč. IV/ izreke.

Osijek, 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika