Poslovni broj: P-5505/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JSR iz [adresa], OIB; 31318649633, zastupana po Ines Bojić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB; 87939104217, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 10. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 2. Ugovora o kreditu broj:201963, sklopljenog dana 8. siječnja 2007. godine, između JS kao korisnice kredita i Volksbank d.d., danas Hrvatska poštanska banka d.d., OIB; 87939104217,kao kreditora, solemniziranog 9. siječnja 2007. godine po Javnom bilježniku Dušku Sudaru, broj ovjere: OU-26/2007 pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode pravne učinke između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB; 87939104217, tužiteljici JSR, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 677,03 EUR/5.101,06kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno koje teku:

- Na iznos od 1,66EUR od 3. srpnja 2007. godine do isplate

- Na iznos od 1,58EUR od 3. studenog 2007. godine do isplate

- Na iznos od 1,55EUR od 3. siječnja 2008. godine do isplate

- Na iznos od 9,08EUR od 2. travnja 2008. godine do isplate

- Na iznos od 10,83EUR od 3. svibnja 2008. godine do isplate

- Na iznos od 8,91EUR od 3. lipnja 2008. godine do isplate

- Na iznos od 7,02EUR od 2. srpnja 2008. godine do isplate

- Na iznos od 8,71EUR od 2. kolovoza 2008. godine do isplate

- Na iznos od 8,61EUR od 2. rujna 2008. godine do isplate

- Na iznos od 8,52EUR od 2. listopada 2008. godine do isplate

- Na iznos od 11,82EUR od 4. studenog 2008. godine do isplate

- Na iznos od 4,98EUR od 2. prosinca 2008. godine do isplate

- Na iznos od 14,93EUR od 3. siječnja 2009. godine doisplate

- Na iznos od 12,96EUR od 3. veljače 2009. godine do isplate

- Na iznos od 12,81EUR od 3. ožujka 2009. godine do isplate

- Na iznos od 10,90EUR od 2. travnja 2009. godine do isplate

- Na iznos od 14,19EUR od 3. svibnja 2009. godine do isplate

- Na iznos od 10,63EUR od 2. lipnja 2009. godine do isplate

- Na iznos od 12,15EUR od 2. srpnja 2009. godine do isplate

- Na iznos od 11,98EUR od 2. kolovoza 2009. godine do isplate

- Na iznos od 11,81EUR od 2. rujna 2009. godine do isplate

- Na iznos od 16,62EUR od 2. listopada 2009. godine do isplate

- Na iznos od 18,10EUR od 3. studenog 2009. godine do isplate

- Na iznos od 14,45EUR od 2. prosinca 2009. godine do isplate

- Na iznos od 17,55EUR od 3. siječnja 2010. godine do isplate

- Na iznos od 14,01EUR od 2. veljače 2010. godine do isplate

- Na iznos od 15,38EUR od 2. ožujka 2010. godine do isplate

- Na iznos od 15,13EUR od 2. travnja 2010. godine do isplate

- Na iznos od 17,97EUR od 4. svibnja 2010. godine do isplate

- Na iznos od 11,59EUR od 2. lipnja 2010. godine do isplate

- Na iznos od 14,35EUR od 2. srpnja 2010. godine do isplate

- Na iznos od 15,54EUR od 3. kolovoza 2010. godine do isplate

- Na iznos od 12,39EUR od 2. rujna 2010. godine do isplate

- Na iznos od 13,54EUR od 2. listopada 2010. godine do isplate

- Na iznos od 14,63EUR od 3. studenog 2010. godine do isplate

- Na iznos od 11,66EUR od 2. prosinca 2010. godine do isplate

- Na iznos od 15,32EUR od 4. siječnja 2011. godine do isplate

- Na iznos od 9,89EUR od 2. veljače 2011. godine do isplate

- Na iznos od 12,14EUR od 2. ožujka 2011. godine do isplate

- Na iznos od 11,85EUR od 2. travnja 2011. godine do isplate

- Na iznos od 12,73EUR od 3. svibnja 2011. godine do isplate

- Na iznos od 10,12EUR od 2. lipnja 2011. godine do isplate

- Na iznos od 10,96EUR od 2. srpnja 2011. godine do isplate

- Na iznos od 10,66EUR od 2. kolovoza 2011. godine do isplate

- Na iznos od 10,35EUR od 2. rujna 2011. godine do isplate

- Na iznos od 10,04EUR od 2. listopada 2011. godine do isplate

- Na iznos od 10,71EUR od 3. studenog 2011. godine do isplate,

- Na iznos od 8,47EUR od 2. prosinca 2011. godine do isplate,

- Na iznos od 10,01EUR od 3. siječnja 2012. godine do isplate

- Na iznos od 7,90EUR od 2. veljače 2012. godine do isplate

- Na iznos od 8,45EUR od 2. ožujka 2012. godine do isplate

- Na iznos od 8,94EUR od 3. travnja 2012. godine do isplate

- Na iznos od 7,80EUR od 3. svibnja 2012. godine do isplate

- Na iznos od 6,72EUR od 2. lipnja 2012. godine do isplate

- Na iznos od 7,83EUR od 3. srpnja 2012. godine do isplate

- Na iznos od 6,11EUR od 2. kolovoza 2012. godine do isplate

- Na iznos od 6,44EUR od 2. rujna 2012. godine do isplate

- Na iznos od 6,09EUR od 2. listopada 2012. godine do isplate

- Na iznos od 6,30EUR od 3. studenog 2012. godine do isplate

- Na iznos od 4,85EUR od 2. prosinca 2012. godine do isplate

- Na iznos od 5,51EUR od 3. siječnja 2013. godine do isplate

- Na iznos od 4,20EUR od 2. veljače 2013. godine do isplate

- Na iznos od 4,28EUR od 2. ožujka 2013. godine do isplate

- Na iznos od 4,30EUR od 3. travnja 2013. godine do isplate

- Na iznos od 3,55EUR od 3. svibnja 2013. godine do isplate

- Na iznos od 2,86EUR od 2. lipnja 2013. godine do isplate

- Na iznos od 2,78EUR od 2. srpnja 2013. godine do isplate

- Na iznos od 2,40EUR od 2. kolovoza 2013. godine do isplate

- Na iznos od 2,20EUR od 3. rujna 2013. godine do isplate

- Na iznos od 1,46EUR od 2. listopada 2013. godine do isplate

- Na iznos od 1,34EUR od 3. studenog 2013. godine do isplate

- Na iznos od 0,82EUR od 3. prosinca 2013. godine do isplate

- Na iznos od 0,38EUR od 2. siječnja 2014. godine do isplate,

koje kamate su do 31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuju se ništetnima odredbe kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak, sadržane u čl.1., čl. 4. i čl. 8. Ugovora o kreditu broj:201963, sklopljenog dana 8. siječnja 2007. godine, između JS kao korisnice kredita i Volksbank d.d., danas Hrvatska poštanska banka d.d., OIB; 87939104217,ao kreditora, solemniziranog 9. siječnja 2007. godine po Javnom bilježniku Dušku Sudaru, broj ovjere: OU-26/2007 pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode pravne učinke između ugovornih strana.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB; 87939104217, tužiteljici JSR, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 2.969,21EUR/22.371,50kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku:

- Na iznos od 5,83EUR od 4. studenog 2008. godine do isplate

- Na iznos od 1,07EUR od 2. prosinca 2008. godine do isplate

- Na iznos od 6,95EUR od 3. siječnja 2009. godine do isplate

- Na iznos od 10,70EUR od 3. veljače 2009. godine do isplate

- Na iznos od 11,74EUR od 3. ožujka 2009. godine do isplate

- Na iznos od 11,52EUR od 2. travnja 2009. godine do isplate

- Na iznos od 7,93EUR od 3. svibnja 2009. godine do isplate

- Na iznos od 8,16EUR od 2. lipnja 2009. godine do isplate

- Na iznos od 3,71EUR od 2. srpnja 2009. godine do isplate

- Na iznos od 4,91EUR od 2. kolovoza 2009. godine do isplate

- Na iznos od 7,25EUR od 2. rujna 2009. godine do isplate

- Na iznos od 4,14EUR od 2. listopada 2009. godine do isplate

- Na iznos od 1,43EUR od 3. studenog 2009. godine do isplate

- Na iznos od 7,90EUR od 2. prosinca 2009. godine do isplate

- Na iznos od 7,46EUR od 3. siječnja 2010. godine do isplate

- Na iznos od 13,80EUR od 2. veljače 2010. godine do isplate

- Na iznos od 11,70EUR od 2. ožujka 2010. godine do isplate

- Na iznos od 16,67EUR od 2. travnja 2010. godine do isplate

- Na iznos od 12,62EUR od 4. svibnja 2010. godine do isplate

- Na iznos od 21,37EUR od 2. lipnja 2010. godine do isplate

- Na iznos od 31,99EUR od 2. srpnja 2010. godine do isplate

- Na iznos od 27,75EUR od 3. kolovoza 2010. godine do isplate

- Na iznos od 42,32EUR od 2. rujna 2010. godine do isplate

- Na iznos od 35,15EUR od 2. listopada 2010. godine do isplate

- Na iznos od 29,53EUR od 3. studenog 2010. godine do isplate

- Na iznos od 46,27EUR od 2. prosinca 2010. godine do isplate

- Na iznos od 51,13EUR od 4. siječnja 2011. godine do isplate

- Na iznos od 50,38EUR od 3. veljače 2011. godine do isplate

- Na iznos od 49,04EUR od 2. ožujka 2011. godine do isplate

- Na iznos od 44,90EUR od 2. travnja 2011. godine do isplate

- Na iznos od 45,38EUR od 3. svibnja 2011. godine do isplate

- Na iznos od 63,07EUR od 2. lipnja 2011. godine do isplate

- Na iznos od 64,35EUR od 2. srpnja 2011. godine do isplate

- Na iznos od 81,35EUR od 2. kolovoza 2011. godine do isplate

- Na iznos od 75,59EUR od 2. rujna 2011. godine do isplate

- Na iznos od 66,46EUR od 2. listopada 2011. godine do isplate

- Na iznos od 65,55EUR od 3. studenog 2011. godine do isplate

- Na iznos od 66,75EUR od 2. prosinca 2011. godine do isplate

- Na iznos od 68,64EUR od 3. siječnja 2012. godine do isplate

- Na iznos od 74,53EUR od 2. veljače 2012. godine do isplate

- Na iznos od 74,09EUR od 2. ožujka 2012. godine do isplate

- Na iznos od 71,23EUR od 3. travnja 2012. godine do isplate

- Na iznos od 73,33EUR od 3. svibnja 2012. godine do isplate

- Na iznos od 75,82EUR od 2. lipnja 2012. godine do isplate

- Na iznos od 73,19EUR od 3. srpnja 2012. godine do isplate

- Na iznos od 75,04EUR od 2. kolovoza 2012. godine do isplate

- Na iznos od 73,31EUR od 2. rujna 2012. godine do isplate

- Na iznos od 71,06EUR od 2. listopada 2012. godine do isplate

- Na iznos od 74,02EUR od 3. studenog 2012. godine do isplate

- Na iznos od 76,62EUR od 2. prosinca 2012. godine do isplate

- Na iznos od 75,50EUR od 3. siječnja 2013. godine do isplate

- Na iznos od 72,17EUR od 2. veljače 2013. godine do isplate

- Na iznos od 75,30EUR od 2. ožujka 2013. godine do isplate

- Na iznos od 76,02EUR od 3. travnja 2013. godine do isplate

- Na iznos od 75,33EUR od 3. svibnja 2013. godine do isplate,

- Na iznos od 71,75EUR od 2. lipnja 2013. godine do isplate

- Na iznos od 69,17EUR od 2. srpnja 2013. godine do isplate

- Na iznos od 71,91EUR od 2. kolovoza 2013. godine do isplate

- Na iznos od 73,72EUR od 3. rujna 2013. godine do isplate

- Na iznos od 78,60EUR od 2. listopada 2013. godine do isplate

- Na iznos od 76,45EUR od 3. studenog 2013. godine do isplate

- Na iznos od 77,99EUR od 3. prosinca 2013. godine do isplate

- Na iznos od 80,57EUR od 2. siječnja 2014. godine do isplate

koje kamate su do 31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti potražuje da sud naloži tuženiku da tužitelju plati iznos od 1.71EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2007. godine do isplate.

VI. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.041,19 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 8. siječnja 2007. godine pok. majka tužiteljice, JS, je sa Volksbank d.d., danas Nova Hrvatska banka d.d., ovdje tuženikom, sklopila ugovor o kreditu broj: 201963, kojim ugovorom je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje pok. majci tužiteljice kredit u iznosu od 21.130,00CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan isplate u svrhu kupnje vozila. Rok otplate kredita ugovoren je na 84 mjeseca s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 299,64 CHF u kunskoj protuvrijednosti - po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća uz kamatnu stopu koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,10%, koja kamatna stopa je ugovorena kao promjenjiva, sukladno čl. 2. Ugovora. Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Gorane Blaić Hebrang, poslovni broj: O-10252/21, UPP/OS-116/21 od 19. siječnja 2022. godine u ostavinskom postupku iza pok. JS, umrle dana **.**.2021., njezinim nasljednicima na temelju zakona proglašeni su suprug ČS i kćer JSR, ovdje tužiteljica. Rješenjem o naknadno pronađenoj imovini javnog bilježnika Gorane Blaić Hebrang, poslovni broj: O- 10252/21, UPP/OS-116/21 od 19. travnja 2023. godine tužiteljici je temeljem zakona i ustupa raspoređena naknadno pronađena imovina iza pok. majke koja se sastoji od novčanog potraživanja prema Novoj hrvatskoj banci d.d. (Volksbank d,d,) temeljem ugovora o kreditu broj 201963 od 8. siječnja 2007. godine, a koje se odnosi na preplaćene kamate i glavnicu u neutvrđenom iznosu. Odredbom čl. 2. Ugovora tuženiku je omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu za cijelo vrijeme trajanja kredita, što je tuženik i učinio, i to u ožujku 2008. godine na način da je kamatna stopa povećana na 6,10%, u prosincu 2008. godine na način da je kamatna stopa povećana na 6,70% te u rujnu 2009. godine na način da je kamatna stopa povećana na 7,40%. Vezano za navedeno, tužiteljica ističe da se radi o nerazumljivoj i nepoštenoj odredbi o kojoj se nije moglo, niti se pojedinačno pregovaralo i koja je kao takva ništetna te je zbog jednostranog povećanja kamatne stope došlo do pretplate kredita u iznosu od najmanje 677,03EUR/5.101,06kn, te smatra da je ista ništetna. Dalje navodi da se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita također veže za valutu švicarskog franka, a korisnica kredita kao potrošač nije bila informirana o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula, sukladno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužiteljica predlaže da se u Ugovoru utvrde ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u 1., čl. 4. i čl. 8. Ugovora. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. godine, poslovni broj: P-1401/2012, presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018. godine, odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019. godine. Slijedom navedenog, s obzirom na to da su ništetne ugovorne odredbe kojima se glavnica kredita te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope, tužiteljica smatra da je zbog primjene navedenih ugovornih odredbi, predmetni kredit preplaćen za iznos od 3.591,81EUR, a slijedom čega predlaže da sud utvrdi ništetnim navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i o valutnoj klauzuli te da naloži tuženiku platiti tužiteljici gore navedeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja. Dalje navodi da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet budući da je u toj parnici utvrđena tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanja na okolnost jesu li utvrđenja iz parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinom slučaju. Ističe da nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnim u Parnici Potrošač. Utužene odredbe ne mogu biti ništetne pozivanjem na presudu VTS-a budući da takve odredbe nisu bile predmet ispitivanja u parnici Potrošač pa time niti dio dispozitiva Presude VTS-a. Tužitelj je neosnovano proširio opseg utvrđenja Presude VTS-a i na odredbe o promjenjivosti kamatne stope iako to uopće nije bilo predmetom utvrđenja u parnici Potrošač dok je Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o potrošačkom kreditiranju predviđao mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Tužitelju je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Očito je stoga da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo prvenstveno s obzirom na to da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika te da je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu. Način na koji je kamatna stopa mijenjana ovisi o tržišnim uvjetima. Pod tržišnim uvjetima se priznaju troškovi kapitala, odnosno sredstva koja služe za odobravanje kredita, regulatorni uvjeti te rizik na tržištu, a pri tome posebno treba obratiti pažnju na troškove kapitala, tj. izvora sredstava te trošak rizika. Tuženik je odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućim kamatnih stopa u portfelju tuženika, pri tome se vodio kombinacijom nekoliko parametara koje detaljno obrazlaže. Zaključuje da odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja odnosno da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana, njihov sadržaj je određen i odrediv te je vidljivo da visina kamatne stope utvrđena odredbama uopće ne ovisi o volji tuženika već o objektivnom izvanjskom parametru. Navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra da se tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, bio dužan sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koja ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora, te je mogao od službenika tuženika u svakom momentu zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Kako je tužitelj svojom Izjavom jasno dao do znanja da je upoznat s promjenjivošću tečaja CHF i sa rizicima povezanim s tečajnim razlikama, odnosno da razumije i da je informiran o valutnoj klauzuli, nije dopuštena mogućnost primjene pravnih utvrđenja iz presude VTS-a po pitanju nepoštenosti valutne klauzule vezane za CHF. Stoga kako je u konkretnom slučaju odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama čl. 84 ZZP ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz čl. 81 ZZP-a nije dopuštena. Također, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupak protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Također, u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nije postojao niti jedan zakonski niti podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su stranke imale jednake i ravnopravne startne pozicije. Ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, no smatra kako eventualna ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne znači da bi se trebala primijeniti fiksna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate kredita.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 201963 (list 13-21 spisa), u Rješenje o nasljeđivanju iza pokojne MS od 19.01.2022. (list 22-24 spisa), u Rješenje o naknadno pronađenoj imovini iza pokojne MS od 19.04.2023. (list 25-26 spisa), u otplatne tablicu (list 27-34 spisa), u prometnu karticu (list 35-42 spisa), u tečajnu listu na dan 05.01.2007. i 08.01.2007. (list 43-44 spisa), u sačinjeni obračun (list 45 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice (list 76 spisa).

4. Među strankama nije sporno da su dana 8. siječnja 2007. godine pok. majka tužiteljice, JS, i Volksbank d.d., prednik tuženika, sklopili ugovor o kreditu broj: 201963, kojim ugovorom je prednik tuženika odobrio i stavio na raspolaganje pok. majci tužiteljice kredit u iznosu od 21.130,00CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan isplate u svrhu kupnje vozila. Rok otplate kredita ugovoren je na 84 mjeseca s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 299,64 CHF u kunskoj protuvrijednosti - po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća uz kamatnu stopu koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,10%, koja kamatna stopa je ugovorena kao promjenjiva, sukladno čl. 2. Ugovora. Tuženik također ne spori da je tužiteljica nasljednika JS, te stoga i aktivno legitimirana u ovom postupku. Nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva.

5. Sporno je da li su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, te je sporno da li je nastupila zastara potraživanje.

6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17- 10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedenom presudom riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu.

8. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

9. Dakle ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora saslušaju svjedoci i stranke, a iz kojeg razloga je sud proveo dokaz saslušanjem tužiteljice.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ista ne zna ništa o fazi pregovaranja niti o tome da li je tuženik upozorio tužiteljicu na rizike sklapanja predmetnog ugovora kao niti da li je postojala mogućnost pregovaranja između korisnice kredita i banke. Zna da je ugovor sklopljen za kupnju vozila za osobnu potrebu moje majke.

11. Ovakvom iskazu sud je u cijelosti poklonio vjeru obzirom je isti dat životno i logično te sud nije imao nikakvog razloga posumnjati u isti. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je u ovom slučaju tuženik nije dokazao da bi prednik tuženika postupio na neki drugi način od načina kako je to utvrđeno tijekom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da tužitelja nije u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, te je sud zaključio da se u ovom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

12. Većim djelom je neosnovan prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od 03. travnja 2007 do 02. siječnja 2014. godine. U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćenu kamatu i preplaćeni tečaj CHF iznova počinje teći 15. lipnja 2018. godine. Naime, dana 13. lipnja 2014. donesena je presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 kojom je odbijen zahtjev u odnosu na Sberbank d.d. na utvrđenje ništetnost promjenjive kamatne stope i valute. No, Presudom VTS Pž- 6632/17 od 14.06.2018. utvrđena je u odnosu na tuženika ništetnost valutne te je utvrđena i ništetnost promjenjive kamatne stope presudom, pa zastara za jednostrano promjenjivu kta stopu i valutu za tuženika teče od 14.06.2018.

13. Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio 25. svibnja 2023. godine, stoga je prigovor zastare neosnovan osim za potraživani iznos od 1,71 euro sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03. travnja 2007. godine.

14. Naime, povodom dvojbi i nedoumica o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, dakle ne od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi, obzirom ista tražbina ne može zastarjeti više puta.

15. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

16. Kako je navedeno, visina tužbenog zahtjeva kako ga je postavio tužitelj nije sporna, a iz čega sud zaključuje da nije sporno niti da je tuženik za trajanja kredita u više navrata mijenjao stopu ugovorne kamate pa da je tako ona tijekom otplate kredita postupno narasla, kao i da nije sporno da se tijekom otplate kredita mijenjao tečaj CHF-a. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.

17. Tužitelj konačno plaćene iznose u eurima uzimajući u obzir odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22. i 88/22.) a na koji izračun tuženik nije imao primjedbi.

18. Prigovor tuženika kako stranke nisu ugovorile fiksnu, nego promjenjivu kamatnu stopu ne utječe na odluku u ovoj stvari obzirom je nakon utvrđenja da je dio ugovorne odredbe kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništav, kao valjani dio ugovora preostao samo dio te odredbe iz kojeg je razvidna visina stope ugovorne kamate u trenutku sklapanja ugovora pa se temeljem čl. 105. ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedene ugovorne odredbe prema kojem je početna visina ugovorne kamate iznosila 5,10 % godišnje

19. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.

20. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 03.09.2024. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 17.09.2024. prema Tbr 9/1 100 bodova, te trošak pristupa na ročište dana 30.01.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 400 bodova, odnosno 800,00,00 eura, a što uvećano za PDV čini iznos od 1.00,00 eura. Sud je tužitelju dosudio i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 41,93 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 1.041,19 eura. Na dosuđeni trošak sud je odredio kamate sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U Zagrebu, dana 10. ožujka 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku