Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-165/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Radun odvjetniku u Kaštel Starom, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4433/2020 od 13. ožujka 2024., 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalbe tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4433/2020 od 13. rujna 2024. u točki I.

II. Uvažava se žalba tuženika kao osnovana i preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4433/2020 od 13. rujna 2024. u dijelu pod točkom II. u odluci o trošku i u tom dijelu rješava se:

"Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 313, 27 eura.“

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi žalbeni trošak od 76, 54 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 663,61 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 27. prosinca 2020. god., do dana 31. prosinca 2022. god., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. god., pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju naknaditi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.“

II Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 288,27 eura."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje ili da pobijanu presudu preinači i sam odluči o predmetnoj pravnoj stvari. Potražuje trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,08 eura.

2.2. Tuženik se žali protiv presude u dijelu u kojem je odlučeno o iznosu parničnog troška. Ističe kako je prvostupanjski sud dosudio parnični trošak tuženiku u pogrešnom iznosu, odnosno nižem od onog koji mu je trebao biti dosuđen u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Navodi da sukladno citiranoj Tarifi kod vrijednosti predmeta spora, odvjetniku za svaku radnju pripada 50 bodova i stoga je sud trebao tuženiku priznati za pristup na ročište po 50 bodova, umjesto priznatih 12,5 bodova i 25 bodova, s obzirom da je na svim ročištima bio zastupan po odvjetniku i da se na ročištima raspravljalo o biti stvari. Predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku o parničnom trošku i odmjeri parnični trošak tuženiku sukladno odredbama Tarife. Potražuje trošak sastava žabe Tbr.10. točka 4., u vezi sa Tbr. 7. Tarife i trošak pristojbe na žalbu.

3. Na žalbe tužitelja i tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

6. Temeljem članka 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet ovog postupka je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika da mu isplati iznos od 663,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 27. prosinca 2020., a koji iznos se odnosi na novčanu kaznu koja je tužitelju kao punomoćniku tuženika izrečena Rješenjem istog suda poslovni broj P-4101/2010 od 08. prosinca 2020., zbog korištenja izraza „lažno, isprazno, besmisleno, nesposobno, kontradiktorno i krivotvoreno“ u dostavljenom podnesku od 05. ožujka 2020..

9. Tužitelj tvrdi da je uvredljive izraze, zbog kojih je kažnjen unio u podnesak isključivo na traženje i inzistiranje tuženika kao stranke, iako je prigodom sastavljanja podneska ukazao tuženiku na mogućnost kažnjavanja tužitelja kao punomoćnika zbog korištenja navedenih izraza u podnesku. Budući je tuženik izrijekom rekao da u slučaju eventualnog novčanog kažnjavanja tužitelja zbog sadržaja podneska preuzima obvezu plaćanja novčane kazne, on je podnio ovu tužbu.

10. Tuženik je osporio da su navedeni izrazi su unijeti u podnesak na njegovo isključivo traženje i inzistiranje, navodeći da je tužitelj sam napisao cijeli podnesak i ga on nije niti pročitao, tako da tuženik nije niti mogao tražiti niti inzistirati da se neuvredljive riječi u tekstu podneska zamijene sa uvrjedljivim riječima.

11. Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio navode tuženika i odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužitelja kao odvjetnika obvezuju odredbe Zakona o odvjetništvu i odredbe Kodeksa odvjetničke etike, neovisno o tome da li je tužitelj kao ovlašteni punomoćnik tuženika u predmetu istog suda poslovni broj P-4101/10, u podnesku od 05. ožujka 2020., koristio uvredljive izraze, na vlastitu inicijativu ili pak na isključivo traženje i inzistiranje tuženika kao njegove stranke koju zastupa u sporu, pa ga stoga, po mišljenju prvostupanjskog suda, ne može opravdati činjenica da je navedene uvredljive izraze zbog kojih je kažnjen unio u podnesak na isključivo traženje i inzistiranje tuženika kao njegove stranke koju zastupa u sporu, a niti okolnost da mu je tuženik eventualno izrijekom rekao da u slučaju eventualnog novčanog kažnjavanja tužitelja, preuzima obvezu plaćanja novčane kaznene.

12. Tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na utvrđeno činjenično stanje navodeći da je u predmetnoj pravnoj stvari kod predaje podneska ,zbog čijeg sadržaja mu je izrečena novčana kazna, on kao nalogoprimac postupao po uputi tuženika kao nalogodavca, kao i da mu je skrenuo pozornost na moguću štetu zbog novčanog kažnjavanja zbog korištenja uvredljivih izraza, ali da tuženik kao nalogodavac nije dao suglasnost za odstupanje od dobivenog naloga i uputa. Zbog navedenog ističe da se na odnos između tužitelja kao odvjetnika i tuženika kao stranke koju zastupa u sudskom postupku temeljem izdana punomoći imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO.) kojima je reguliran ugovor o nalogu. Tužitelj smatra da izrečena novčana kazna čija se naknada potražuje u ovom postupku predstavlja obveze što ih je kao nalogoprimaca preuzeo na sebe obavljajući u svoje ime povjerene mu poslove , pa je tuženik kao nalogodavac dužan preuzeti tu obvezu ili ga na drugi način osloboditi iste, odnosno temeljem članka 774. ZOO-a, nadoknaditi tužitelju kao nalogoprimcu štetu koju je ovaj pretrpio zbog svoje krivnje obavljanjem naloga.

13. Točno je da je odvjetnički ugovor o pravnom zastupanju po svojoj prirodi ugovor o nalogu, a koji pravni stav je izražen i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj Rev 1723/19-2 od 8. prosinca 2020., Rev-x 740/14 od 3. rujna 2014.). Navedeni ugovor regulira odredba članka 763. ZOO-a, koji definira ugovor o nalogu kao ugovor kojim se obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove i da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud osim ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

14. Nadalje, odredba članka 765. stavak 1. ZOO-a, određuje da je nalogoprimac (odvjetnik) dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama s pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno dobrog domaćima, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi.

15. Članak 771 ZOO-a, određuje da je nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu, čak i ako njegov trud bez njegove krivnje nije imao uspjeha, sve potrebne troškove što ih je učinio za izvršenje naloga, s kamatama od dana kad su učinjeni. (2) On je dužan preuzeti obveze što ih je nalogoprimac uzeo na sebe obavljajući u svoje ime povjerene mu poslove, ili ga na drugi način osloboditi njih. Članak 774. ZOO-a, propisuje da je nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu štetu koju je ovaj pretrpio bez svoje krivnje u obavljanju naloga.

16. Neosnovano tužitelj smatra da izrečena novčana kazna čija se naknada potražuje u ovom postupku predstavlja obveze što ih je kao nalogoprimaca preuzeo na sebe obavljajući u svoje ime povjerene mu poslove, odnosno štetu koju štetu koju je ovaj pretrpio zbog svoje krivnje obavljanjem naloga, pa mu je temeljem članka 774.

ZOO-a, istu dužan nadoknaditi tuženik.

17. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je nalogoprimac odvjetnik koji je obzirom na svoju profesiju dužan pružati pravnu pomoć, sukladno članku 7. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21) savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima Komore, te Kodeksu odvjetničke etike (Narodne novine broj 64/07, 72/08, 64/18, 52/21, 83/21, 81/22.), te je izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan je postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima.

18. Valja upozoriti da su Kodeksom odvjetničke etike utvrđena načela i pravila ponašanja kojih su se, radi očuvanja dostojanstva i ugleda odvjetništva, odvjetnici uvijek dužni pridržavati pri obavljanju svoje službe. Kodeks obvezuje odvjetnike da u svojim nastupima, podnescima, govorima i drugim službenim radnjama te općenito društvenim javnim ili privatnim nastupima vode računa o zahtjevima profesionalne i opće kulture. Odvjetnik smije štititi interese svoje stranke samo sredstvima koja su u skladu sa zakonom, s dostojanstvom odvjetničkog poziva i s dobrim običajima, a nisu protivna njegovoj savjesti. Pri tome odvjetnik mora osobito nastojati da njegovi podnesci ili govori budu izneseni u lijepu i dojmljivu obliku, da budu što zanimljiviji, jasniji i što prihvatljiviji. Odvjetnik ne smije pred sudovima davati uvredljive izjave ili omalovažavajuća mišljenja o njihovim odlukama, ili lakoumno i nepromišljeno tražiti izuzeće sudaca, optuživati ih i sl.

19. Nije sporno da je pravomoćnim Rješenjem istoga suda poslovni broj P- 4101/2010 od 08. prosinca 2020. tužitelju kao punomoćniku tuženika, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, zbog korištenja izraza lažno, isprazno, besmisleno, nesposobno, kontradiktorno i krivotvoreno, u dostavljenom podnesku od 05. ožujka 2020., a čime je grubo vrijeđao sudskog vještaka kao sudionika postupka i zlouporabio prava u postupku, temeljem članka 10. stavak 2. ZPP-a i članka 110. stavak 2. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev. To iz razloga što utuženi novčani iznos predstavlja pravomoćno izrečenu kaznu koju je prvostupanjski sud izrekao tužitelju kao punomoćniku tuženika zbog vrijeđanja sudionika u postupku i zlouporabe prava. Dakle, utuženi iznos ne predstavlja potrebne troškove što ih tužitelj imao za izvršenje naloga obavljajući u svoje ime povjerene mu poslove, a niti se izrečena kazna može smatrati štetom koju je pretrpio zbog obavljanja naloga. Naime, tužitelj kao odvjetnik je dužan zastupati svoju stranku u skladu sa zakonom i s dostojanstvom odvjetničkog poziva, što isključuje grubo vrijeđanja vještaka i zlouporabu prava.

21. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski su odlučujući o parničnom trošku djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo. Odluka o parničnom trošku je donesena sukladno odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, te je pravilno je sud tuženiku priznao troškove zastupanja po punomoćniku, ali je pri tome pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 - dalje Tarifa). Pravilno je sud tuženiku priznao troškovi zastupanja po punomoćniku, sukladno troškovniku od 11. srpnja 2024. i to za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8. t. 1. Tarife, 50 bodova, pristup na ročišta od 23. svibnja 2024. i 14. lipnja 2024, po Tbr 9. t. 2. (2x25 bodova) budući se raspravljalo samo o procesnim pitanjima , te za pristup na ročište od 11. 7. 2024. po Tbr. 9. t. 50 bodova, a što ukupno iznosi 150 bodova, odnosno 300 eura. Tužitelju su priznati i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 13,27 eura. Dakle, troškovi tuženika ukupno iznose 313, 27 eura, a ne 288,27 eura.

22. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovan, a prvostupanjsku presudu potvrditi u točki I., a žalbu tuženika uvažiti pozivom na odredbu članka 380. stavak 3.

ZPP-a i preinačiti rješenje o trošku.

23. Tužitelju nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer nije uspio žalbom(članak 154. stavak 1. ZPP-a).

24. Tuženiku je budući je sa većim djelom uspio sa žalbom, dosuđen žalbeni trošak u iznosu od 76, 54 eura ( i to za sastav žalbe po Tbr. 10. t. 4. Tarife 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. 25 bodova, odnosno 50 eura, te pristojba na žalbu u iznosu od 26,54 eura).

U Gospiću, 10. ožujka 2025.

Sutkinja:

Tatjana Radaković Bašić