REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž-101/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Tanje Prenc Kanis, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Dragane Kos Milevoj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Ušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PJ, zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog PJ podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli- Pola, od 14. siječnja 2025., broj: Kv-5/2025 (K-815/2015), u sjednici održanoj 10. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog PJ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, pod toč. I. produljena je privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi od optuženog PJ te je naloženo Erste&Steiermarkiche bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, da CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], rođenog **.**.1953. u [adresa] ili trećoj osobi na temelju punomoći ili naloga PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], rođenog **.**.1953. u [adresa], uskrati s deviznog depozita broj [broj depozita] otvorenog kod Erste&Steiermarkiche bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, isplatu i raspolaganje novčanim sredstvima koja se nalaze na navedenom računu u iznosu od 60.000,00 (šezdesettisuća) eura, zabrana otuđenja i opterećenja CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nekretnina o oznake: k. č. br. [katastarska čestica], zgrada i dvorište, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Labinu, - k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR štala, k. č. br. [katastarska čestica] oranica, k. č. br. [katastarska čestica] neplodno, pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica] livada, k. č. br. [katastarska čestica] put, neplodno, k. č. br. [katastarska čestica] put, neplodno i k. č. br. [katastarska čestica] oranica, pašnjak, šuma, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasničkog dijela od 576/1152 k. č. br. [katastarska čestica] dvorište, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i - k. č. br. [katastarska čestica], livada, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zabrane otuđenja i opterećenja dionica uz zabilješku zabrane u odnosu na 552 dionice trgovačkog društva HT-1 HT d.d. i 248 dionica trgovačkog društva IKBA B Istarska kreditna banka Umag d.d., oznake vrijednosnog papira HT-R-A, koje se nalaze ubilježene na osnovnom računu ulagatelja PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], broj: 7607059 kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d., zabrane otuđenja i opterećenja poslovnog udjela PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], upisanog u knjizi poslovnih udjela u trgovačkom društvu ESPRO LOGISTIKA d.o.o. OIB: 53661333576, sa sjedištem u [adresa]. Pod toč. II. određeno je da privremena mjera može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon toga najdulje 60 dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.

2. Protiv tog rješenja žalbu je žalbu je podnio optuženik PJ putem branitelja Milenka Ilića, odvjetnika iz Pule, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje „uz naknadu okrivljeniku troškova sastava ove žalbe.“

3. Spis je skladno članku 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim tvrdnjama optuženog PJ, donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a, jer ono sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te su izneseni razlozi jasni, razumljivi i bez proturječja. Prvostupanjski je sud dostatno obrazložio postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno djelo protiv gospodarstva – utaja poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11, pri čemu je ostvario imovinsku korist od 2.814.285,40 kn, odnosno 373.519,86 eura, kao i nužnost da se oduzimanje iste osigura u izreci tog rješenja navedenim privremenim mjerama, pri čemu je opis predmeta na kojima se imaju provesti privremene mjere jasan i dostatan. Također su u pobijanom rješenju, doduše šturo, navedeni i razlozi iz kojih proizlazi da su privremene mjere razmjerne ciljevima koji se time ostvaruju.

6. Naime, prema potvrđenoj optužnici optuženi PJ se tereti da je ostvario nepripadnu imovinsku korist u iznosu od od 2.814.285,40 kn. Državni je odvjetnik u optužnici predložio da se od optuženika oduzme protupravno stečena imovinska korist u tom iznosu. S obzirom na značajni iznos za koje se optuženik tereti da je ostvario u optužnici opisanim radnjama, produljenjem u izreci rješenja opisanim privremenim mjerama, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, istom nije nametnut prekomjerni individualni teret, pri čemu se ističe da vrijednost blokirane imovine ne mora nužno odgovarati vrijednosti pretpostavljene imovinske koristi. Osim toga, tržišna vrijednost blokirane imovine u odnosu na koje su određene privremene mjere je znatno niža od protupravno stečene imovinske koristi koja se predlaže oduzeti od optuženika, a što dodatno ukazuje da načelo razmjernosti pri određivanju ovih mjera nije povrijeđeno. Imajući u vidu navedeno, nisu od značaja za zakonitost i pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi optuženika da mu nije omogućeno problematiziranje vrijednosti blokirane imovine za koju tvrdi da je znatno viša od one utvrđene pobijanim rješenjem, jer je prvostupanjski sud kod procjene vrijednosti te imovine imao u vidu sve podatke koji proizlaze iz spisa predmeta, time da je za ponoviti žalitelju kako vrijednost blokirane imovine ne mora nužno odgovarati vrijednosti pretpostavljene imovinske koristi.

7. Nadalje u žalbi optuženik ističe da mu je, nepozivanjem njega i njegovog branitelja na sjednicu vijeća na kojoj se odlučivalo o produljenju privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi, kao i onemogućavanjem upoznavanjem sa stanjem predmeta, posebno rezultatima vještačenja, prvostupanjski sud uskratio osnovno pravo da sudjeluje u postupovnim radnjama, čime da mu je teško povrijeđeno pravo obrane što je utjecalo na pobijano rješenje te da je time ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP-a. Osim toga, optuženik smatra da mu je takvim postupanjem teško povrijeđeno i Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na pravično suđenje, čime da je ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP-a.

7.1. Protivno navedenim žalbenim navodima, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje se upire u žalbi. Naime, u konkretnoj se situaciji ne radi o utvrđivanju prava ili obveze presudom kojemu nužno mora prethoditi kontradiktoran postupak, već se radi o donošenju odluke po pitanju daljnje potrebe primjene mjere osiguranja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, koja odluka ima ograničeni vremenski karakter. Sukladno članku 557.e stavku 3. ZKP-a, ispitujući svaka tri mjeseca postoje li i dalje zakonski uvjeti za primjenu već određenih mjera, sud odluku treba donijeti po službenoj dužnosti, dakle, bez aktivne radnje bilo koje stranke u postupku, pri čemu za donošenje takve odluke zakon ne propisuje dužnost održavanja stranačke sjednice izvanraspravnog vijeća. Kada se uz sve navedeno ima na umu i odredba članka 557.b stavka 2. ZKP-a, prema kojoj se osiguranje može odrediti i prije nego se protivniku osiguranja (bilo optuženiku, bilo drugoj osobi) omogući da se očituje o prijedlogu predlagatelja, tada po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, time što optuženik i njegovi branitelji nisu obaviješteni o vremenu održavanja sjednice na kojoj je odlučeno o produljenju predmetnih privremenih mjera, ne predstavlja u žalbi istaknutu povredu prava na obranu kao jamca pravičnosti postupka u cjelini, imajući prije svega na umu privremeni doseg ovih mjera. Uostalom, konačnu odluku o trajnom oduzimanju imovine radi namirenja kaznenim djelima eventualno stečene imovinske koristi donosi raspravno vijeće nakon kontradiktorno provedenog postupka.

8. Ponovno optuženik u žalbi navodi i da mu je blokirana cjelokupna nepokretna imovina što da nije spojivo s ustavnim načelom razmjernosti te da mu je i zbog dosadašnjeg trajanja privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi uskraćena mogućnost korištenja vlastite imovine kroz dulje razdoblje, što da je protivno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer mu se time nameće nerazmjeran i prekomjeran teret.

8.1. Premda je u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da, kako odredbe Ustava, tako i odredbe Protokola I. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, polaze od nepovredivosti vlasništva kao jedne od temeljnih vrednota ustavnog poretka, treba napomenuti i da pravo vlasništva nije apsolutno te se iznimno može ograničiti kada je to nužno radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, kao i ostalih vrijednosti određenih u članku 50. stavku 2. Ustava, a zadiranje u pravo na mirno uživanje vlasništva dopušteno je samo kada je to zakonom predviđeno i u onoj mjeri koja je razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

9. Budući da je prvostupanjski sud, prema ocjeni ovog suda, u pobijanom rješenju dao valjane i dostatne razloge za ograničenje prava vlasništva optuženika, niti načelo razmjernosti između visine protupravno pribavljene imovinske koristi za koji se tereti optuženik i vrijednosti imovine čije raspolaganje je onemogućeno određenim privremenim mjerama, optuženikovim žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

10. Suprotno žalitelju koji navodi kako se u pobijanom rješenju uopće ne analizira je li „ostvareno biće kaznenog djela utaje poreza iz čl. 256. st. 1. i .4. KZ/11. “, u pobijanom rješenju kraj činjenice da je optužnica protiv optuženog PJ potvrđena, nije bilo potrebno obrazložiti činjenicu da će bez određivanja privremene mjere naplata eventualne imovinske koristi biti znatno otežana, jer se, sukladno odredbi članka 557.b stavka 1. ZKP-a, u postupku osiguranja privremenom mjerom pretpostavlja postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske u pogledu oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom neće moći biti ostvarena ili da će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena. Dakle, postojanje te teškoće je, prema citiranoj odredbi ZKP-a, neoboriva zakonska presumpcija, zbog čega je predlagatelj osiguranja ni ne mora dokazivati, dok protivnik osiguranja, suprotno navodima žalbe kako se radi o oborivoj presumpciji, ne može osporavati njezino postojanje.

11. Ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavku 4. ZKP-a koja propisuje da će sud ispitujući žalbu, po službenoj dužnosti paziti je li rješenje donijelo ovlašteno tijelo, postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ovog Zakona te je li povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Prema tome, pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za primjenu članka 557.a ZKP-a za produljenje citirane privremene mjere radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi.

13. Budući da žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Puli – Pola 10. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Prenc Kanis