REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kž-208/2023-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Marić, kao predsjednika vijeća, te Damira Ronka, kao suca izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljene DD i dr. zbog kaznenih djela iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona/11 (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15- dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi I. okrivljene izjavljenoj po braniteljici Vanji Jurić odvjetnici iz Zagreba i žalbi II. okrivljene izjavljenoj po branitelju Alenu Čičak iz Odvjetničkog ureda Župić & partneri iz Zagreba protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-521/2017-45 od 8. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Povodom žalbe I. okrivljene ČD i II. okrivljene ŽD, a po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Zbog odluke pod točkom I. žalbe I. i II. okrivljenica su bespredmetne.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu I. okrivljena UD pod točkom I. izreke presude i II. okrivljena ŽD pod točkom II. izreke presude proglašene su krivima da su iznosile i prenosile neistinite činjenične tvrdnje koje škode časti i ugledu privatnih tužitelja, a djelo je počinjeno putem tiska, zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba čime su I. i II. okrivljena počinile kaznena djela klevete – djela opisana i kažnjiva po članku 149. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11. Stoga je I. okrivljenoj LD na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11 izrečena novčana kazna u visini od 30 (trideset) osobnih dnevnih iznosa, što iznosi 623,80 eura, a II. okrivljenoj ŽD na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11 izrečena je novčana kazna u visini od 30 (trideset) osobnih dnevnih iznosa, što iznosi 1.526,31 euro.

1.1. Temeljem članka 56. prema okrivljenicama primijenjena je uvjetna osuda na način da im se prethodno izrečene novčane kazne u visini od 30 (trideset) osobnih dnevnih iznosa neće izvršiti ako okrivljene u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

1.2. U slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljene su dužne temeljem članka 42. stavak 6. izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca po pravomoćnosti odluke o opozivu. Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u navedenom roku naplatit će je prisilno Porezna uprava Ministarstva financija. Ako se novčana kazne ne može niti prisilno naplatiti, sud će je zamijeniti radom za opće dobro na slobodi, tako da će se jedan prosječni osobni dnevni iznos I. okrivljene RD u iznosu od 20,79 eura i II. okrivljene ŽD u iznosu od 50,88 eura zamijeniti jednim danom takvog rada sukladno članku 43. stavak 2. i 4. KZ/11.

1.3. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 I. okrivljena UD i II. okrivljena ŽD dužne su naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 66,36 eura.

1.4. Pod točkom II.I. izreke presude II. okrivljena ŽD na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobođena je od optužbe da bi počinila kazneno djelo – klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11, te je na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08 određeno da troškove postupka u oslobađajućem dijelu snose privatni tužitelji.

1.5. Pod točkom III.I. izreke presude I. okrivljena UD i pod točkom III.II. izreke presude II. okrivljena ŽD na temelju članka 452. točka 3. ZKP/08 odbijena je optužba da bi počinile kazneno djelo – klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11, te je na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08 određeno da troškove postupka u odbijajućem dijelu snose privatni tužitelji.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela I. okrivljena po braniteljici osporavajući prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je sud povrijedio pravo I. okrivljene na pravično suđenje budući da je I. okrivljenoj povrijeđeno pravo na obranu te privatnom tužbom ista nije označena kao okrivljena te tijekom cijelog trajanja prvostupanjskog postupka I. okrivljena nije imala status okrivljenice odnosno tek na posljednjem ročištu u raspravnom zapisniku označena je kao okrivljenica te joj nije pružena mogućnost da angažira branitelja i pripremi svoju obranu nego je postupak istog dana okončan presudom kada je prvi put označena kao okrivljenica. Iz svega navedenog proizlazi kako je sud zanemario prava koja je I. okrivljena imala u toku kaznenog postupka. Nadalje, okrivljenica navodi kako privatna tužba nije imala sve potrebno što jedna tužba treba imati stoga je prvostupanjski sud trebao istu vratiti na ispravak, a u slučaju propuštanja roka podnošenja istu je trebalo odbaciti. Dalje navodi kako je sud povrijedio Kazneni zakon utvrđenjem da je I. okrivljena počinila kazneno djelo klevete budući da je privatni tužitelj dostavio u spis dokaze koji ne sadrže navodnu Facebook objavu na stranicama udruge Za naš Supetar od 16. ožujka 2017. pa je nejasno na kojim dokazima je sud temeljio zaključak da navedena Facebook objava uopće postoji kao i činjenicu da je I. okrivljena sastavila i objavila spornu objavu, tim više što ista nije niti bila predsjednica udruge. Okrivljenica ističe da nije navela da je "sudjelovala u pisanju Facebook objave", već da je sudjelovala u pisanju zahtjeva za poništenje koncesije Svpetrus hotelima. Smatra da je prvostupanjski sud zanemario dokumentaciju koju su I. i II. okrivljena dostavile u spis, a važnost je dao dokumentaciji privatnog tužitelja koja datira iz 2018. odnosno iz razdoblja od čak godinu dana nakon što je privatna tužba u ovom predmetu podnesena. Navedeni sporni sadržaj objavljen na Facebooku čak i kad bi bilo dokazano da ga je sastavila i objavila I. okrivljena ne sadrži elemente kaznenog djela klevete, jer činjenične tvrdnje nisu neistinite. Zbog svega navedenog predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i donijeti oslobađajuću presudu u odnosu na I. okrivljenu.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnijela i II. okrivljena po branitelju osporavajući prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi kako se prvostupanjska presuda ne može ispitati, jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni. Smatra kako je sud propustio utvrditi činjenice iz Rješenja na koje se poziva II. okrivljena, a koja su rješenja donesena prije sporne izjave, a koja je isti odbio kao dokazne prijedloge paušalno navodeći da su nevažni i usmjereni na odugovlačenje postupka neovisno što se isti nalaze u predmetnom spisu. Dalje navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje time što je zanemario dokumentaciju koju su I. i II. okrivljena dostavile u spis, a važnost je dao dokumentaciji privatnog tužitelja koja datira iz razdoblja od čak godinu dana nakon što je privatna tužba podnesena. Dalje navodi da II. okrivljena nije počinila kazneno djelo klevete, jer je ista prilikom iznošenja određenih tvrdnji bila uvjerena u istinitost istih budući su utemeljeni na utvrđenjima državnih tijela i nije joj bila namjera iznosi neistinu kao subjektivno obilježje kaznenog djela klevete. Stoga smatra kako je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon utvrđenjem da je II. okrivljena počinila kazneno djelo klevete te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, na način da donese oslobađajuću presudu u odnosu na II. okrivljenu podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalbe I. i II. okrivljene su bespredmetne.

4. Povodom žalbi okrivljenica, a ispitujući presudu po službenoj dužnosti temeljem članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kao je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer izreka presude je nerazumljiva. Naime, u točkama I., II., II.I., III. I. i III.

II. izreke presude u činjeničnim opisima za sve točke izreke nije navedeno mjesto počinjenja djela, tako da su činjenični opisi nerazumljivi, jer se ne zna gdje su okrivljene radile odnosno počinile kaznena djela stavljena im na teret.

4.1. Odredbom članka 342. stavak 1. točka 2. ZKP/08 propisano je kako optužnica, među ostalim, sadrži opis djela iz kojeg proistječu zakonska obilježja kaznenog djela, vrijeme i mjesto počinjenja kaznenog djela, predmet na kojemu je i sredstvo kojim je počinjeno kazneno djelo te ostale okolnosti potrebne da se kazneno djelo što točnije odredi.

4.2. Obzirom da u konkretnom slučaju, niti u jednoj točki izreke presude nije nedvojbeno određeno mjesto počinjenja djela, to je izreka presude nerazumljiva čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članaka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, uslijed čega su žalbe I. i II. okrivljene ostale bespredmetne.

5. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju mu je ukazano ovom odlukom, ponovo provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi provesti i druge dokaze iz kojih će nedvojbeno utvrditi i valjano obrazložiti odlučne činjenice, te na temelju sveobuhvatne i temeljite kritičke analize svakog dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi donijeti novu zakonitu odluku.

U Požegi 10. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Renata Marić