Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pp-2397/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu pojedincu Nadi Šumiga, po nacrtu odluke više sudske savjetnice Ide Labaš, uz sudjelovanje Mire Zagorec kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ĆB iz mjesta [adresa], zbog povrede odredbe iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23) u postupku rješavanja povodom prigovora okrivljene na obavezni prekršajni nalog PU varaždinske, Policijske postaje Ivanec, Klasa: 211-07/24-4/63689, Urbroj: 511-14-06-24-1 od 24. srpnja 2024., na temelju čl. 183. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) u žurnom postupku, 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Okrivljena ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1968. u mjestu [adresa], od oca Ć i majke E, djev. Đ, s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanka RH, OŠ, umirovljenica, zaposlen na pola radnog vremena u trgovačkom društvu "Zagorje International" d.o.o. Krapina, s mjesečnim primanjima od 674,00 eura, udovica, majka četvero punoljetne djece, prekršajno nekažnjavana

k r i v a j e

I. što je 21. srpnja 2024. u 19:00 sati u mjestu [adresa] narušavala javni red i mir na način nije pod nadzorom držala svojeg psa pasmine mješanac, crne boje, koji je iz dvorišta istrčao na cestu i ugrozio EB iz [adresa], koja je u tom trenutku prolazila ulicom,

II. čime je počinila prekršaj iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, radi čega joj se na temelju citiranog propisa i članka uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona

III.

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 100,00 eura (sto eura)

Okrivljena je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 60 dana od dana primitka ove presude.

Okrivljena se upozorava sukladno čl. . 3. Prekršajnog zakona da ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je izrečena novčana kazna uplaćena u cijelosti. Ukoliko okrivljena u određenom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati, ista će se na temelju odredbe čl. 34. Prekršajnog zakona, izvršiti prisilnim putem. Ako se novčana kazna u cijelosti ili djelomično ne naplati ni prisilno u roku od 2 godine od kad je nadležno tijelo za prisilnu naplatu primilo za to zahtjev, ista će se zamijeniti posebnim rješenjem, a u skladu s odrednom čl. 34. Prekršajnog zakona. Okrivljena je dužna novčanu kaznu uplatiti putem priložene uplatnice.

IV. Trošak prekršajnog postupka utvrđen je u ukupnom iznosu od 40,10 eura (četrdeset eura i deset centi), od čega se iznos od 13,00 eura odnosi na paušalni trošak prekršajnog postupka, a temelji se na odredbi čl. 139. st. 3. u vezi sa čl. 152. ZKP-a i toč. I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka, dok se iznos od 27,10 eura odnosi na putni trošak svjedokinje EB i dužna ga je uplatiti okrivljena u istom roku kao i novčanu kaznu putem priložene uplatnice.

Obrazloženje

1. PU varaždinska, Policijska postaja Ivanec izdala je 24. srpnja 2024. obavezni prekršajni nalog kojim je okrivljena proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 200,00 eura te su joj izrečeni troškovi postupka u iznosu od 13,27 eura, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

Na navedeni obavezni prekršajni nalog okrivljena je pravodobno izjavila prigovor, stoga je obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage te je nastavljen žurni postupak.

2. Na ročištu održanom 27. studenog 2024. u tijeku žurnog postupka ispitana je okrivljena ĆB te je ista iskazala kako je predmetnog dana bila nedjelja te je ona radila do 18,00 sati. Kad je došla doma, na dvorištu su bila i susjedova djeca, kao i njeni unuci, te ju je susjedov sin pitao da li može prošetati njenog psa. Rekla mu je da može, međutim da ga prvo mora staviti na povodac. ĐB se nalazi u ograđenom prostoru jer kad je ona počela raditi, on je odlazio za njom na Trakošćan, tako da su mu onda ogradili taj box i u njemu ga uglavnom drže. Ona osobno nije vidjela trenutak kad je njen pas izašao iz boxa, ali pretpostavlja da kad ga je susjedov sin želio staviti na povodac, da je njen pas izletio uz cestu gdje je prolazila gospođa sa svojim psićem. Gospođa je svoga psića držala u rukama. U jednom trenutku ju je pozvala kćerka da ĐB trči prema ljudima, na što je ona izašla iz kuće. Ljudi koji su bili s gospođom koja je držala psa su već vikali i udarali njenog psa, a u jednom trenutku je jedan gospodin srušio F na tlo i počeo ga daviti i to tako jako da je Ž je već jezik visio van iz njuške. U jednom trenutku je isti htio njenom psu okrenuti vratom i ona ne zna kako je smogla snagu da ga je gurnula dolje s psa. Pas kojeg je gospođa držala u naručju je skakao po njoj i grizao ju po rukama. Taj isti dan kad je šetala F poslije tog incidenta srela je jednog planinara koji ju je pitao da što se desilo obzirom da je vidio da je sva uplakana i izvan sebe, te kad mu je opisala što se dogodilo, isti joj je rekao da je s tim ljudima cijeli dan bilo incidenata na Ravnoj gori, čak da je taj mali pas i njemu strgao trenirku. Gospođa čiji je taj mali pas počela se "bacati" po cesti, odnosno malo je sjela na cestu pa se malo digla i tako par puta, na što ju je njezin zet pitao da li joj može pomoći i da li je treba odvesti do auta, no ista je to odbila i počela ih vrijeđati riječima da su smrdljivi seljaci, da taj pas sigurno nije cijepljen, na što je ona otišla u kuću, uzela cjepnu knjižicu psa, a gospodin koji je bio s tom gospođom si je posnimio knjižicu. Vidjela je da je ta gospođa imala ozljede po rukama s unutarnje strane. Predlaže da se u daljnjem tijeku postupka sasluša svjedok FB čiju će adresu dostaviti naknadno. Mora reći da je taj cijeli događaj bio vrlo stresan, kako za nju, tako i za njene unuke, naročito kad je taj drugi muškarac davio F. Ona je pitala tu gospođu zašto ide s psom kroz selo jer je planinarska staza 300 m iznad njene kuće, a isto tako nije imala psa na povodcu. Vezano za svoje imovinske prilike navodi da živi sama, da ima primanja u ukupnom iznosu od 670,00 eura te mjesečno otplaćuje kredit u iznosu od 54,00 eura. Njen pas uopće nije agresivan i naučen je na ljude. Pas od gospođe je bio neki mali smeđi psić.

3. Na istom ročištu u tijeku dokaznog postupka sud je saslušao svjedokinju EB koja je iskazala kako se predmetnog dana vraćala sa svojim prijateljima s planinarenja na Ravnoj gori, s tim da se do parkirališta hotela Trakošćan jednim dijelom mora proći kroz selo. U jednom trenu je na cesti primijetila da se bez nadzora nalazi pas crne boje, misli da je imao dužu dlaku, uglavnom sjeća se da je bio velik i da u njegovoj blizini nije bilo ljudi. Zamolila je prijatelje da zabave tog psa jer nije znala ni da li je mužjak ili ženka te da li je kastriran ili ne, da li je lutalica ili je nečiji. Kad je u daljini vidjela tog psa, primila je svog psa u naručje, a kad su prijatelji došli do psa, počeli su ga dragati, odnosno animirati, a ona je pokušavala proći pokraj njih, no u tom trenu, odnosno doslovno u par sekundi, se pas zajurio na nju i njenog psa. Kad se pas zaletio na njih, "izbio" ih je sa ceste te je pala u grm koji se tamo nalazio. Kako je držala psa u naručju, a taj drugi pas je želio doći do njenog psa, to je nju počeo gristi, s tim da ju je ugrizao po lijevoj podlaktici, izgrebao ju je po nogama te je imala ugriz na stražnjici. U jednom trenu si na lijevoj podlaktici ugledala meso i na tom dijelu joj je uništena tetovaža. Prije napada je ispred kuće, skoro na cesti, vidjela da sjede jedna muška i jedna ženska osoba i dvoje djece te je ne znajući čiji je pas zaviknula: "Pozovite psa!" misleći da je možda njihov. Nakon toga je uslijedio napad tog psa na nju. Kad je već bila na podu i vikala od bolova, do njenog prijatelja je došla ovdje okrivljena i počela ga udarati jer je njezin prijatelj pokušavao udaljiti "tu psinu" od njenog psa. Kad je pala na tlo, pustila je psa iz naručja te su se njezin pas i pas od okrivljene "pograbili", međutim u tom trenu je njezin prijatelj razdvojio pse. Ne sjeća se točno tko je odveo psa od okrivljene, da li ona ili njezin sin ili tko god to bio, te je ona pitala gospođu da li bi se ova situacija završila na isti način da je tu bila djevojčica s maltezerom i zašto drži psa bez nadzora, na što joj je ista odgovorila da pas tu živi. Okrivljena joj nije ponudila pomoć, kao niti nitko od njezinih, već joj je u pomoć priskočio susjed okrivljene koji se taj dan uselio u vikendicu, s time da ju je on vozio na hitnu u Ivanec, a od tamo ju je vozio u Opću bolnicu Varaždin jer joj je u Ivancu rečeno da takve rane ne saniraju. Tek nakon što je taj čovjek došao autom po nju, gospođa joj je ponudila čašu vode. Ona nema ništa protiv tog psa, niti mu ne želi zlo, već se nada da će gospođa naučiti lekciju jer i drugi ljudi prolaze tom cestom i ne moraju nužno ići planinarskom stazom.

Kada joj se predočava dio obrane okrivljene da joj je zet okrivljene ponudio pomoć i čašu vode, a da je ona to odbila i počela ih vrijeđati riječima da su smrdljivi seljaci i da pas sigurno nije cijepljen odgovara da je samo tražila knjižicu te da je odreagirala furiozno jer je bila krvava i u šoku i hitna nije htjela doći u to selo, a i gospođa ĆB joj je rekla da pas tu živi. Ne zna da li je njezin prijatelj davio psa od okrivljene, ali zna da ga je pokušavao odvojiti od njenog psa, odnosno spasiti njenog psa jer je njezin pas od 11 godina i 12 kg i sasvim sigurno nije želio usmrtiti psa od okrivljene, već kako je navela, spasiti njenog psa, a eventualno i njih ostale ako se to nastavi. Njezini prijatelji se zovu ŽB i GB. Njena prijateljica ŽB od šoka nije mogla ništa napraviti, već je samo stajala, plakala i vikala. Netko je donio knjižicu, ne zna točno tko i njezin prijatelj je tu knjižicu poslikao.

4. Na ročištu održanom 7. veljače 2025. okrivljena ĆB navela je da ostaje kod svoje obrane koju je iznijela u dosadašnjem tijeku postupka. Nadodala je da joj je EB tu istu večer poslala poruku na Messenger, međutim kako ona tu poruku nije vidjela odmah istu večer, nego je mobitel provjeravala tek drugi dan, vidjela je da je poruka obrisana, tako da ne zna koji je bio sadržaj poruke. Ona se poslije te poruke boji i psa svaku večer zaključava u kuću nakon što ga je onaj gospodin koji je bio u društvu EB davio. Ona je bila zvala veterinara VB kod kojeg cijepi F te joj je isti rekao da je EB zaista bila tako jako ozlijeđena, da bi tada Zavod za javno zdravstvo obavijestilo njega da psa uzme na promatranje, a što se nije dogodilo.

5. Na istom ročištu u tijeku dokaznog postupka sud je saslušao u svojstvu svjedoka zeta okrivljene TB koji je naveo da se sjeća predmetnog događaja. Naime bilo je ljetno doba, on je bio na godišnjem odmoru, a gospođa ĆB ga je zamolila da je doveze s posla. Kad su se vratili kući, gospođa ĆB se otišla presvući, a on je sjedio vani na dvorištu zajedno sa svojom suprugom. Djeca su se igrala s psom, a u jednom trenu primijetio je da po cesti idu 2 ženske osobe i 1 muškarac. Sjeća se da je jedna od te dvije ženske osobe malog psa držala u naručju. Pas od gospođe ĐB je otišao do njih zaigran, samo da bi ih ponjušio. U tom trenu se gospođa koja je držala psa počela derati i galamiti, a ĐB je počeo lajati. Muška osoba koja je bila s gospođom koja je držala psa je počela udarati F, odnosno isti je skočio na njega i počeo ga daviti, a EB se derala da neka drži psa. EB nije pala, odnosno nije je ĐB srušio, već je ista sama sjela na cestu. Sjeća se da je EB u jednom trenu svog psa dala toj drugoj gospođi i da se nešto držala za ruku i da je imala nekakvu manju ranu s unutarnje strane, misli desne nadlaktice, no nije siguran. Gospođa ĆB je došla iz kuće čim je počela ta galama i deranje te su zajedno F odvukli do boksa. Pitao je EB da li joj je potrebna hitna pomoć ili da li joj treba čaša vode, na što je ista počela vikati na njih da su smrdljive seljačine. Dečko koji je bio s njom u društvu je rekao da mu da čašu vode pa mu je njegova supruga dala čašu vode. Na kraju ju je na hitnu vozio jedan njihov bivši susjed obzirom da je od njih odbila pomoć. Dvorište gospođe ĆB nije ograđeno jer to je selo u brdu, ali ĐB ima svoj boks. Cijeli događaj odvijao se vani na cesti koja je dijelom makadam, a dijelom asfaltirana, ali ona nije obilježeni planinarski put. Gospođa ĆB im je pokazala knjižicu od psa da vide da je uredno cijepljen, a isto tako je netko od njih zvao policiju, međuti policija nije došla isti dan, već tri dana nakon predmetnog događaja. EB nije imala povodac za svog psa, možda ga je imala u ruksaku, a psa je držala u rukama. Kad mu se predočava dio iskaza EB da su se njezin pas i pas od okrivljene pograbili odgovara da to nije točno, a cijeli taj događaj je trajao možda nekih 30 sekundi, odnosno sve se odigralo vrlo brzo. Kad mu se predočavaju ozljede u povijesti bolesti za EB navodi da to nije istina, već je imala samo ozljedu kao što je naveo u svom iskazu, odnosno manju ranicu na nadlaktici. ĐB je veliki pas i da je on nju napao tako kao što ona tvrdi, imala bi veće rane.

6. U tijeku postupka pročitano je: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 24. srpnja 2024., medicinska dokumentacija za pacijenticu EB te izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije na ime okrivljene od 18. listopada 2024.

7. Na temelju provedenog postupka analizirajući i ocjenjujući obranu okrivljene, iskaze saslušanih svjedoka EB i TB, nedvojbeno proizlazi zaključak da su u ponašanju okrivljene ostvareni svi bitni elementi obilježja prekršaja za koje se tereti optužnim prijedlogom.

8. U toku postupka utvrđeno je da se predmetni događaj dogodio na cesti ispred kućnog broja 55 u mjestu [adresa] te da je to mjesto dostupno i vidljivo većem broju ljudi, te je isto tako točno da je pas okrivljene ĆB bio bez nadzora obzirom da je iz dvorišta okrivljene dotrčao na cestu u trenutku kada je po cesti prolazila svjedokinja EB sa svojim psom. I sama okrivljena u svojoj obrani navela je da ona osobno nije vidjela trenutak kad je njen pas izašao iz boxa, ali pretpostavlja da kad ga je susjedov sin želio staviti na povodac, da je njezin pas izletio uz cestu gdje je prolazila EB sa svojim psićem. Svjedokinja EB, koja je i oštećenik u samom predmetnom događaju, iskazala je da je pas okrivljene već bio na cesti, te da je zamolila prijatelje s kojima je bila da ga animiraju kako bi ona mogla proći sa svojim psom kojeg je držala u ruci, no da u trenutku kad je prolazila pored psa okrivljene, isti se zaletio na nju i njenog psa. Svjedok TB iskazao je da je pas okrivljene otišao do oštećene i njezinih prijatelja zaigran, samo da bi ih ponjušio, no u tom trenu se oštećena počela derati i galamiti, a ĐB je počeo lajati.

Sud nije prihvatio obranu okrivljene u dijelu u kojem ista navodi da su se oštećena i njezini prijatelji trebali kretati planinarskom stazom, a ne cestom jer se svatko može slobodno kretati po bilo kojoj javnoj površini, dok životinje moraju biti pod nadzorom svojih vlasnika.

Nadalje, iako se iskazi okrivljene i saslušanih svjedoka ne podudaraju u dijelu u kojem okrivljena i svjedok TB navode da je pas okrivljene ĐB dotrčao na cestu u trenutku kad je oštećena prolazila sa svojim psom, a oštećena navodi da se ĐB već nalazio na cesti, u tijeku postupka je utvrđeno da je pas okrivljene ĐB bio bez nadzora na cesti te je upravo na cesti došlo do predmetnog događaja. Pas nije smio biti bez nadzora, niti sam izlaziti na cestu, do čega je došlo zbog neopreznosti, odnosno neodgovarajućeg nadzora okrivljene, a kako se radi o psu većeg rasta, postojala je i opasnost da isti povrijedi ili ugrozi prolaznike, čime su ispunjena sva bitna obilježja predmetnog prekršaja.

Česta posljedica predmetnog prekršaja je i ugriz psa, a do koje posljedice je i došlo u predmetnom događaju, s tim da okrivljena u svojoj obrani navodi da je oštećenu ugrizao pas oštećene, dok oštećena tvrdi da ju je ugrizao pas okrivljene.

No, kako je za postojanje predmetnog prekršaja dovoljno utvrditi opasnost koja je prolaznicima prijetila, a koja opasnost je bila posljedica neopreznosti odnosno neodgovarajućeg nadzora psa od strane okrivljene, to se u toku postupka nije utvrđivao mehanizam nastanka ozljeda kod oštećene, odnosno da li ih joj je nanio pas oštećene kako to tvrdi okrivljena, ili pas okrivljene kako to tvrdi oštećena jer nije nužno da ozljede nastanu da bi predmetni prekršaj bio počinjen.

Stoga je sud u tom dijelu izmijenio činjenični opis prekršaja te je umjesto riječi: ..“izgrizao više puta“, navedeno „ugrozio“, te takva izmjena nije učinjena na štetu okrivljene jer ju se ne tereti za teže djelo, a koja izmjena je učinjena iz naprijed navedenih razloga.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nedvojbeno je da je okrivljena ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je predmetne zgode narušavala javni red i mir na način na način opisan u izreci ove presude, odnosno bez nadzora je držala životinju koja može povrijediti ili ugroziti građane, a za koji prekršaj je propisana novčana kazna u iznosu od 200,00 do 1.000,00 eura.

10. Okrivljena se za počinjeni prekršaj ne kažnjava ni minimalnom novčanom kaznom, već se istoj primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izriče ublažena novčana kazna imajući u vidu u skladu sa čl. . 2. Prekršajnog zakona sve olakotne i otegotne okolnosti, a što je sve imalo utjecaja na visinu izrečene novčane kazne.

11. Kao olakotna okolnost uzela se u obzir činjenica da okrivljena dosada nije bila pravomoćno prekršajno kažnjavana ni za koji prekršaj, a uzete su u obzir i njezine imovinske prilike, dok se za otegotnu okolnost uzela u obzir težina prekršaja i njegove posljedice te stupanj odgovornosti.

12. Kazna je individualizirana, primjerena je djelu i počinitelju imajući u vidu objektivne i subjektivne okolnosti slučaja, stoga se smatra da će ista postići svrhu kažnjavanja te da će ista utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini prekršaj.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. . 3. u vezi čl. . 1. Prekršajnog zakona, u svezi s čl. 152. ZKP-a i toč. I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka te su isti odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka, dok je putni trošak svjedokinje EB okrivljena dužna podmiriti jer je u ovom postupku proglašena krivom.

U Varaždinu 10. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Mira Zagorec, v.r.

Nada Šumiga, v.r.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica

Ida Labaš

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude na temelju čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona žalba nije dopuštena.

Presudu dostaviti:

1. okrivljenoj: ĆB, [adresa]

2. tužitelju: PU varaždinska, Policijska postaja Ivanec, Varaždinska ulica 13

3. za spis

Nakon pravomoćnosti:

PU varaždinska, Policijska postaja Ivanec, Varaždinska ulica 13 – PE

Oštećenoj EB, putem punomoćenika RB, [adresa]