REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1697/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Luka Antunović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1454/2023 od 1. ožujka 2024., 10. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1454/2023 od 1. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1454/2023 od 1. ožujka 2024. naloženo je tuženiku dostaviti prvi/početni otplatni plan, sve odluke ili obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, knjigovodstvenu karticu kredita, pregled prometa po kreditu, sve otplatne planove koji su izrađeni kod promjene kamatne stope, specifikaciju uplata te sve vezano uz Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102300199 od 22. ožujka 2005. Tako je sud riješio, budući da je tužitelj zatražio da se naloži tuženiku dostaviti svu dokumentaciju vezanu uz Ugovor o kreditu od 22. ožujka 2005., a koju je tuženik odbio predati, pozivom na odredbu čl. 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 29/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
2. Protiv rješenja tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Poziva se na čl. 2. t. 3. Ugovora o cesiji kojeg su sklopili tužitelj i korisnik kredita kojim je određeno da će korisnik kredita kao ustupitelj predati tužitelju kao primatelju sve isprave o ustupljenoj tražbini koje posjeduje; a poziva se i na čl. 2. t. 4. Ugovora o cesiji kojim je određeno da se korisnik kredita kao ustupitelj tražbine obvezuje, bez odgađanja, pribaviti sve isprave koje od njega zatraži primatelj od banke s kojom je sklopio ugovor. Ukratko, ističe da je međusobnim dogovorom tužitelja i njegova prednika određeno da će korisnik kredita od tuženika zatražiti predmetnu dokumentaciju, a da prvostupanjski sud ne daje nikakve razloge o odlučnoj činjenici je li korisnik kredita ikada zatražio od tuženika dokumentaciju koja je predmet rješenja, te je li dokazao da tuženik ne želi odnosno odbija korisniku kredita izdati dokumentaciju, odnosno tužitelj nije dostavio negativan odgovor tuženika u tom smislu. Skreće pažnju da niti u ugovoru o cesiji, niti u obavijesti o prijenosu tražbine koju je korisnik kredita dostavio tuženiku, nije dao suglasnost u smislu čl. 157. st. 3. t. 1. Zakona o kreditnim institucijama, a kojom zakonskom odredbom je određeno da se obveza kreditne institucije da čuva bankovnu tajnu ne odnosi na slučaj ako se klijent usuglasi da se određeni povjerljivi podaci mogu priopćiti drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi, pod uvjetom da je suglasnost dokaziva. Ako povjerljivi podaci obuhvaćaju osobne podatke, suglasnost mora biti dana u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka. Navodi da s obzirom na činjenicu da tužitelj nije imao od korisnika kredita ovlaštenje zatražiti predmetnu dokumentaciju korisnika kredita od tuženika, ističe da se podnošenje zahtjeva tužitelja za dostavom dokumentacije ne može u smislu čl. 186.b st. 3. ZPP-a smatrati da je njima tužitelj ispunio zakonske preduvjete za podnošenje stupnjevite tužbe u ovom predmetu. Predlaže ukinuti rješenje bez potrebe vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovan postupak i odbacivanje tužbe. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
6. Iz podataka u spisu razvidno je da je tužitelj 13. lipnja 2023. podnio tužbu u kojoj je istaknuo manifestacijski zahtjev u smislu čl. 186.b ZPP-a; odnosno postavio je zahtjev da sud tuženiku naloži isplatu iznosa čiju će visinu odrediti tek nakon što mu tuženik da potrebne podatke odnosno nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Ukratko, dostava podataka odnosno dokumentacije koju tuženik odbija dati predstavlja preduvjet da bi tužitelj mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev radi isplate razlike pretplaćenog iznosa kredita po Ugovoru o kreditu od 22. ožujka 2005. koji je sklopljen između ĐŠ kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora. Nije sporno da je sklopljen Ugovor o ustupu tražbine između ĐŠ kao ustupitelja i tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o. kao primatelja kojom je tražbina koja je predmet ovog postupka u cijelosti prenesena na tužitelja kao novog vjerovnika.
7. Pravilno se sud poziva na odredbe čl. 80. i čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 155/23; dalje: ZOO) kojim odredbama je regulirana cesija, ustup tražbine odnosno koje se tražbine mogu prenijeti ugovorom i kojima je reguliran odnos primatelja i dužnika. Stoga pravilno sud zaključuje da identitet tražbine se ne mijenja ustupanjem, a sva prava koja je imao ustupitelj (korisnik kredita) ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Isto tako novčane tražbine nisu strogo osobne naravi i neosnovano je pozivanje tuženika na bankovnu tajnu budući nisu ostvareni uvjeti iz čl. 157. st. 3. t. 1., 9. i 25. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“ broj: 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20 i 151/22) u odnosu na podatke o tom kreditnom odnosu prema Ugovoru o ustupu tražbine koju su sklopili korisnik kredita kao ustupitelj i tužitelj kao primatelj te kojim je tražbina koja je predmet ovog postupka u cijelosti prenesena na tužitelja kao novog vjerovnika.
8. Sve odlučne i relevantne okolnosti sud je prvog stupnja vrlo jasno i detaljno obrazložio te je pravilno donio rješenje kojim je naložio tuženiku dostaviti opisanu i određenu dokumentaciju u svezi Ugovora o kreditu od 22. ožujka 2005.
9. Ovaj sud je ocijenio neosnovanim tuženikov žalbeni navod da je dogovorom stranaka određeno „da će korisnik kredita od tuženika zatražiti dokumentaciju“ o čemu prvostupanjski sud ne iznosi nikakve razloge o činjenici je li korisnik kredita zatražio od tuženika dokumentaciju koja je predmet pobijanog rješenja, odnosno je li dokazao da tuženik ne želi tj. odbija korisniku kredita izdati dokumentaciju. Ovdje se ukazuje žalitelju da je sud u obrazloženju predmetne odluke vrlo jasno i detaljno da je tužitelj zatražio da se naloži tuženiku dostaviti svu dokumentaciju vezano uz Ugovor o kreditu od 22. ožujka 2005., te je naveo koju to točno određenu dokumentaciju traži, a sve kako je sud jasno i detaljno obrazložio u pasusu 8. i 9. obrazloženja.
10. Slijedom iznesenog valja zaključiti da navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost rješenja.
11. Zbog toga je valjalo na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje.
Zagreb, 10. ožujka 2025.
Sutkinja
Dubravka Zubović
