Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-551/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Lidiji Vojković, u građanskopravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB:74364571096, protiv tuženice LV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Tabaku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-6105/2018-32 od 13. prosinca 2024., dana 10. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbijaju se žalbe tuženice kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-6105/2018-32 od 13. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-33762/2018 od 22. kolovoza 2018. kojim se nalaže tuženici LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096 iznos od 161,74 EUR sa zateznim kamatama koje teku:
-na iznos od 16,76 EUR od 28. svibnja 2017.,
-na iznos od 18,72 EUR od 27. lipnja 2017.,
-na iznos od 16,75 EUR od 29. srpnja 2017.,
-na iznos od 5,56 EUR od 27. kolovoza 2017.,
-na iznos od 6,25 EUR od 29. rujna 2017.,
-na iznos od 24,18 EUR od 27. listopada 2017.,
-na iznos od 13,21 EUR od 30. studenoga 2017.,
-na iznos od 15,81 EUR od 30. prosinca 2017.,
-na iznos od 17,73 EUR od 26. siječnja 2018.,
-na iznos od 13,66 EUR od 1. ožujka 2018.,
-na iznos od 13,11 EUR od 28. ožujka 2018.,
do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096 troškove postupka u iznosu od 26,54 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka."
2.Protiv prvostupanjske presude žalbe je podnijela tuženica, pobijajući presudu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Na žalbe nije odgovoreno.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu komunalnu uslugu opskrbe plinom za prostor u [adresa] prema računima dospjelima u razdoblju od svibnja 2017. do ožujka 2018. u iznosu od 161,74 eura sa zateznim kamatama.
6. Među parničnim strankama je sporna pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva te način obračuna cijene plina s obzirom na način korištenja nekretnine i odgovarajuću tarifnu grupu, kao i to je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine.
7. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga od 6. srpnja 2018. i račune prvostupanjski sud je utvrdio da je kao korisnik usluga tužitelja naznačena tuženica pod šifrom kupca 0153042 za prostor na adresi [adresa] te da se utužena tražbina odnosi na pruženu uslugu potrošnje plina prema računima dospjelima u razdoblju od svibnja 2017. do ožujka 2018. u ukupnom iznosu od 161,74 eura.
8. Što se tiče prigovora promašene pasivne legitimacije u predmetnom postupku je kao tuženica na izvatku iz poslovnih knjiga naznačena LV, a na računima navedena LV odvjetnički ured što je ispravno navođenje tuženice jer se tuži fizička osoba te se uz istu navodi djelatnost koju obavlja, a koja nije od utjecaja na pravilno naznačenu tuženicu u predmetnom postupku čime je prigovor tuženice o promašenoj pasivnoj legitimaciji u cijelosti neosnovan.
9. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženica uknjižena kao vlasnica peterosobnog stana broj 8 na prvom katu i spremište broj 8 u podrumu, ukupne površine 126,95 čm označeno u planu posebnih dijelova zgrade celinsko plavom bojom-[adresa].
10. Nadalje, uvidom u Ugovor sklopljen između LV odvjetnice i LV od 31. prosinca 2004. utvrđeno je da je tuženica predmetnu nekretninu (stan) kupila kao odvjetnica, te da je predmetnim ugovorom ograničila korištenje stana -70% u svrhu obavljanja odvjetničke djelatnosti, a isto proizlazi iz Izjave od 8. ožujka 2006.
11. Prema odredbi članka 3. stavka 1. toč 14. Zakona o tržištu plinom („Narodne novine“ broj 28/13, 14/14, 16/17, u daljnjem tekstu: ZTD) pod pojmom kućanstvo se podrazumijevaju kupci koji kupuju plin za potrošnju u vlastitom kućanstvu, isključujući potrošnju plina za potrebe obavljanja registrirane ili druge djelatnosti.
12. Iz reklamacija tuženice vidljivo je da je tuženica prigovarala tužitelju zbog načina obračuna plina, a iz razloga da se vrši obračun potrošnje plina za kućanstvo, a industrijski plin sukladno dijelu stana koji se koristi kao ured. Iz dopisa tužitelja od 28. prosinca 2015. proizlazi da tužitelj nema rješenje koje se traži jer da isto nije zakonom predviđeno te je uputio tuženicu da ukoliko želi odvojiti potrošnju može montirati još jedan plinomjer za što se treba obratiti Gradskoj plinari Zagreb d.o.o.
13. Prema odredbi članka 25. stavka 7. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava („Narodne novine“ broj 155/14, u daljnjem tekstu: Mrežna pravila), a koja Mrežna pravila su donesena na temelju članka 85. stavka 3. ZTD-a i koja su stupila na snagu u utuženom razdoblju, tuženica je bila dužna zatražiti od operatora distribucijskog sustava energetske uvjete u slučaju dijeljenja jednog obračunskog mjernog mjesta na više, na istoj lokaciji postojeće građevine priključene na distribucijski sustav, a temeljem koje operator distribucijskog sustava izdaje energetsku suglasnost iz članka 30. Mrežnih pravila koja između ostalog sadrži podatke o tarifnom modelu obračunskog mjernog mjesta prema procijenjenoj godišnjoj potrošnji plina (stavak 2. Mrežnih pravila) s tim da bi temeljem članka 53. Mrežnih pravila tuženica ukoliko bi bila nezadovoljna odbijanjem zahtjeva za izdavanjem energetske suglasnosti ili uvjetima iz izdane energetske suglasnosti imala pravo izjaviti žalbu Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji u roku od 15 dana od dana primitka rješenja kojim se odbija zahtjev za izdavanje energetske suglasnosti ili rješenja kojim se izdaje energetska suglasnost.
14. Tuženica ne tvrdi niti dokazuje da je postupila sukladno citiranim odredbama Mrežnih pravila, te prvostupanjski sud zaključuje da nije niti moguće promijeniti tarifni model obračuna plina u predmetnoj nekretnini samo uz tvrdnju da se pretežiti dio nekretnine koristi za kućanstvo.
15. Odredbom članka 15. stavka 1. i 2. Općih uvjeta opskrbe plinom („Narodne novine“ broj 158/13, u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) propisano je da obračun isporučenog plina obavlja opskrbljivač plinom na temelju potrošnje plina u obračunskom razdoblju, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin. Nadalje, prema odredbi članka 6. Općih uvjeta propisano je da obračunsko razdoblje iz članka 15. stavka 1. ovih Općih uvjeta iznosi jedan mjesec, dok iznimno, obračunsko razdoblje za obračunska mjerna mjesta krajnjeg kupca iz tarifnog modela TM1, TM2, TM3 i TM4 može iznositi tri ili šest mjeseci. Odredbom članka 22. stavka 5. Općih uvjeta propisano je da su načini utvrđivanja stanja plinomjera i/ili drugih mjernih uređaja iz stavka 1. točke 2. ovoga članka: očitanje operatora transportnog sustava ili operatora distribucijskog sustava, očitanje krajnjeg kupca ili procjena operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava ili opskrbljivača plinom.
16. Cijena fiksne mjesečne naknade, kao i način obračuna iste, propisana je Odlukom o iznosu tarifnih stavki za distribuciju plina („Narodne novine“ broj 122/16), a naplata koje usluge ne ovisi o količini isporučenog i potrošenog plina, već je vezana uz postojanje samog plinomjera na obračunskom mjernom mjestu i pokrivanje fiksnih troškova za obračunsko mjerno mjesto, sukladno Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju plina (članak 4. stavak 2. toč. 4. Mrežnih pravila). Dakle, kupac plaća fiksnu mjesečnu naknadu, neovisno o količini potrošenog plina, sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, odnosno fiksna naknada vezana je uz postojanje plinomjera na obračunom mjernom mjestu. Fiksna naknada namijenjena je isključivo pokrivanju dijela fiksnih troškova vezanih za obračunsko mjerno mjesto. Tužitelj je sukladno odredbi članka 58. toč. 3. ZTP-a dužan naplaćivati isporučeni plin u opskrbi u obvezi javne usluge plinom sukladno važećim iznosima tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom utvrđenim sukladno metodologiji iz članka 88. stavka 1. podstavka 5. ovoga Zakona, a visina mjesečne naknade propisana je Metodologijom utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu („Narodne novine“ broj 38/14, 28/15, 25/16, u daljnjem tekstu: Metodologija).
17. Člankom 8. Metodologije definirane su tarifne stavke Ts1 i Ts2, a tarifni model TM1 definiran je za obračunsko mjerno mjesto s godišnjim potrošnjom plina manjom ili jednakom 5.000 kWh, dok je tarifni model TM2 definiran za obračunsko mjerno mjesto s godišnjom potrošnjom plina većom od 5.000 kWh, a manjom ili jednakom 25.000 kWh.
18. Opći uvjeti ne sadrže razdiobu tarifnih grupa niti cijenu plina po istima. Uvidom u račune za razdoblje od dospijeća od svibnja 2017. do ožujka 2017. sud je utvrdio da je tužitelj razvrstao tuženicu kao kupca u tarifni model sukladno Metodologiji među inima i prema kriteriju TM2-obračunsko mjerno mjesto s godišnjim potrošnjom plina manjom ili jednakom 5.000 kWh.
19. Tuženica je navela da ju je tužitelj razvrstao u tarifini model poduzetništvo, a da obavljanje odvjetničke djelatnosti ne spada u poduzetništvo niti u gospodarsku djelatnost. S obzirom na to da je člankom 3. stavku 1. toč 14. ZTD propisano što se smatra pojmom kućanstvo te da ne postoji posebna kategorija odnosno tarifna grupa za poduzetnike odnosno one koji obavljaju gospodarsku djelatnost irelevantno je da li je odvjetništvo gospodarska djelatnost ili ne, već kupuje li plin za potrebe kućanstva ili ne. Nesporno je da tuženica koristila plin u svrhu odvjetničke djelatnosti i svog privatnog kućanstva koje koristi u istoj nekretnini, na istom mjerilu za što potrošnju nije moguće razgraničiti. Nadalje, kako je već navedeno ista je bila u mogućnosti provesti propisane mjere radi razgraničenja te potrošnje ishođenjem potrebnih suglasnosti i ugradnje dodatnog mjerila, što nije niti pokušala. S obzirom na to da je koristila predmetni stan za obavljanje poslovne djelatnosti tužitelj je opravdano obračunavao i trošarinu sukladno članku 84. stavak 3. toč. 6. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ broj 22/13, 32/13, 81/13, 120/15 i 115/16).
20. Prema odredbi članka 294. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO). ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku, ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.
21. Člankom 22. Općih uvjeta propisani su načini utvrđivanja stanja plinomjera i/ili drugih mjernih uređaja, između ostalog i procjena operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava ili opskrbljivača plinom. Uvidom u popis očitanja za razdoblje 30.10.2003-31.12.2020 prvostupanjski sud je utvrdio stanje predmetnog plinomjera 25495100 na predmetnom mjernom mjestu u utuženom razdoblju, kako prema procijenjenom, tako i očitanom stanju (članak 22. stavak 5. Općih uvjeta), koje je u potpunosti istovjetno datumima i stanjima plinomjera naznačenima na utuženim računima.
22. Što se tiče prigovora prigovor zastare na konkretni pravni odnos primjenjuje se zastarni rok propisan odredbom člankom 226. stavkom 1. ZOO-a odnosno trogodišnji rok zastare. S obzirom na to da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 22. kolovoza 2018., utuženi računi, od kojih najstariji dospijeva na naplatu 27. svibnja 2017., prvostupanjski sud je pravilno odbio kao neosnovan prigovor zastare.
23. Prema odredbi članka 9. ZOO-a sudionici u obveznom odnosu dužni su ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje. Nadalje, prema odredbe članka 342. stavka 1. ZOO-a vjerovnik u obveznom odnosu je ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.
24. Kako tuženica tijekom postupka nije podnijela sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a iz kojega bi proizlazilo da je podmirila utuženu tražbinu za isporučenu uslugu toplinske energije, a prvostupanjski sud je uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, u daljnjem tekstu: OZ) uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženica ničime nije osporila, utvrdio osnovanost tražbine tužitelja, kao i visinu istoga. Radi toga je tuženica, temeljem odredbi članka 9. i članka 342. stavka 1. ZOO-a kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja utužene komunalne usluge u iznosu od 161,74 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
25. Radi toga je sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održan na snazi za isplatu iznosa od 161,74 eura sa zateznim kamatama.
26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te je tužitelju pravilno dosuđen trošak ovršnog i parničnog postupka.
27. Žalbeni razlozi i navodi tuženice su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženice prvostupanjski sud je pravilno cijeni sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.
28. Radi toga su, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijene žalbe tuženice kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Split, 10. ožujka 2025.
SUTKINJA
dr. sc. Lidija Vojković