Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-3534/2020-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, Općinski sud u Splitu, u pravnoj stvari tužitelja KM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupan po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Zagrebu, radi obvezno - isplata, nakon održane glavne rasprave zaključene 4. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja uz punomoćnika i zamjenicu punomoćnika tuženika, te objave presude na temelju čl. 335. st. 4. i 6. ZPP-a u prisutnosti punomoćnika tužitelja dana 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 069-50-4018653 od 4. travnja 2007., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 50.000,00 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika, kao kreditora, za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 069-50-4018653 od 4. travnja 2007., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos od 6.337,87 EUR-a, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 1. siječnja 2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od

3,05 EUR 29.02.08.

10,89 EUR 31.03.08.

0,19 EUR 30.06.08.

35,00 EUR 31.10.08.

9,66 EUR 30.11.08.

41,87 EUR 31.12.08.

46,82 EUR 31.01.09.

49,06 EUR 28.02.09.

42,89 EUR 31.03.09.

44,07 EUR 30.04.09.

34,64 EUR 31.05.09.

27,70 EUR 30.06.09.

29,55 EUR 31.07.09.

33,21 EUR 31.08.09.

32,89 EUR 30.09.09.

29,19 EUR 31.10.09.

36,13 EUR 30.11.09.

41,70 EUR 31.12.09.

49,61 EUR 31.01.10.

47,80 EUR 28.02.10.

58,54 EUR 31.03.10.

56,50 EUR 30.04.10.

60,47 EUR 31.05.10.

94,86 EUR 30.06.10.

87,78 EUR 31.07.10.

109,40 EUR 31.08.10.

101,93 EUR 30.09.10.

89,92 EUR 31.10.10.

115,27 EUR 30.11.10.

147,53 EUR 31.12.10.

124,69 EUR 31.01.11.

132,70 EUR 28.02.11.

122,51 EUR 31.03.11.

124,34 EUR 30.04.11.

167,58 EUR 31.05.11.

171,80 EUR 30.06.11.

207,92 EUR 31.07.11.

189,36 EUR 31.08.11.

169,05 EUR 30.09.11.

166,19 EUR 31.10.11.

164,63 EUR 30.11.11.

174,28 EUR 31.12.11.

182,69 EUR 31.01.12.

183,82 EUR 29.02.12.

178,00 EUR 31.03.12.

181,93 EUR 30.04.12.

184,62 EUR 31.05.12.

180,09 EUR 30.06.12.

181,28 EUR 31.07.12.

177,89 EUR 31.08.12.

170,56 EUR 30.09.12.

178,38 EUR 31.10.12.

182,13 EUR 30.11.12.

179,50 EUR 31.12.12.

164,76 EUR 31.01.13.

177,28 EUR 28.02.13.

178,37 EUR 31.03.13.

173,38 EUR 30.04.13.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka 2.511,72 EUR u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužbom od 14. listopada 2020., uređenom 25. studenoga 2024. tužitelj KM zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naložilo da mu isplati 6.337,87 EUR na ime preplaćenih iznosa anuiteta po Ugovoru o kreditu od 4. travnja 2007., jer da je taj ugovor sadržavao ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima. Tužitelj je ujedno zatražio i da se presudom utvrde ništetnim ugovorne odredbe iz čl. 1., čl. 7. navedenog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem se odnosi na valutnu klauzulu i čl. 2. koji se odnosi na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu. Ukazuje i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 kojom je obuhvaćen i tuženik, te presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koje presude su donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača gdje je jedan od tuženika bio i tuženik iz ovog spora, pa time ukazuje na to da su sudovi vezani utvrđenjima iz tih odluka a u postupcima koje potrošač osobno pokrene protiv jednog od tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda; osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da ugovor o kreditu više nije na snazi jer je prestao isplatom; da taj ugovor nije obuhvaćen presudom u postupku kolektivne zaštite za CHF kredite; da su sporne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive; da je ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika; da valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa nije bila nezakonita i da je tužitelj na njih izričito pristao te ističući prigovor zastare.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 25. studenoga 2024. (str. 257-260 spisa) utuženi iznos promijenio u EUR a sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

4. U provedenom postupku pročitani su Ugovor o kreditu br. 069-50-4018653 od 4. travnja 2007. (str. 7-10 spisa), Otplatni plan (str. 11-15 spisa), Knjigovodstvena kartica (str. 16-20 spisa), provedeno je financijsko vještačenje (str. 211-219 spisa) te je saslušan tužitelj (str. 263-265 spisa) dok je tuženik odustao od saslušanja djelatnika banke i javnog bilježnika.

5. Prigovor mjesne nenadležnosti je neosnovan.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu br. 069-50-4018653 od 4. travnja 2007. kojima je bila ugovorena odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i promjenjiva kamatna stopa, uz povezani zahtjev za isplatu 6.337,87 EUR-a na ime povrata onoga što je plaćeno na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

8. U postupku nije sporno da je Ugovor o kreditu br. 069-50-4018653 od 4. travnja 2007. bio sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao banke i tužitelja KM kao korisnika kredita.

8.1. Nije sporno da je tuženik izvršio isplatu predmetnog kredita tužitelju, a nije sporno ni da ga je tužitelj potom u cijelosti otplatio u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle tužitelj je otplatu kredita izvršio prema valutnoj klauzuli u švicarskim francima i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

8.2. Nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju ispunjavao obveze po ugovoru o namjenskom kreditu sklopljenom s tuženikom i to tako što je plaćao rate sukladno naznačenim ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak (CHF).

9. Sporno je prije svega jesu li ugovorne odredbe navedenog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne te ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio po osnovi valutne klauzule u CHF.

9.1. Sporno je ima li, i u kojoj mjeri, odluka suda iz spomenutog postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača učinka na ovaj postupak, te u tom kontekstu jesu li uopće ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka koje se odnose na način promjenjivosti kamatne stope i na valutnu klauzulu. Pored toga, sporno je i je li nastupila zastara tražbine.

10. Valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (CHF) i načinu promjene ugovorne kamatne stope u potrošačkim ugovorima o kreditu bila predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bio i tuženik i to kao tuženik pod 4.

10.1. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik (jednako kao i ostale tužene banke) u razdoblju od 01.01.2004 do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. U navedenom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno je da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u potrošačkim ugovorima o kreditu nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

12. Po odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12.1. Uvidom u Ugovor o kreditu od 4. travnja 2007. (str. 7-10 spisa) koji je bio sklopljen između stranaka utvrđeno je da je njime bio ugovoren kredit u iznosu 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (čl. 1.), uz rok otplate od 72 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima (čl. 7.), s promjenjivom kamatnom stopom (čl. 2.) s time da se radilo o namjenskom kreditu za kupnju nekretnine (čl. 6.).

13. Po iskazu tužitelja (str. 263-265 spisa) on je bio djelatnik banke, svim djelatnicima banke je ponuđeno dizanje kredita u CHF jer da je to stabilna valuta. Banka je dala mogućnost vezanja kredita za iz EUR u CHF s obrazloženjem da je to povoljnije za korisnike kredita i za banku. Sa 3% je kamata rasla tako da je iznos rate kredita kredita rastao od 371,62 EUR gotovo na 663,61 EUR. Rasla je kamata ali je rastao i tečaj u CHF i stoga je bila toliko velika rata kredita. Dobio je ugovor koji je već bio potpisan od strane banke. Banka je poslala prijedlog ugovora koji je on potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika. Nije bilo upozorenja od strane banke da rate mogu toliko rasti i nije upozoren na rizik. Nije imao registriran obrt ili udio u trgovačkom društvu.

14. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužitelja, jer je iskazivao na uvjerljiv način, njegov iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu.

15. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj Ugovora o kreditu od 4. travnja 2007. sa prihvaćenim iskazom tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj predmetni kredit podigao kao fizička osoba radi rješavanja svojeg stambenog pitanja, dakle kao potrošač (a banka je trgovac, pa se radi o potrošačkom ugovoru), s time da se radilo o kreditu s valutnom klauzulom uz početnu kamatnu stopu 3%, koja je ugovorena kao promjenjiva kamatna stopa po odluci tuženika, bez da je pritom u ugovoru naznačeno o čemu točno ovisi promjena kamatne stope. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu sa takvim parametrima te da tužitelj uopće nije imao mogućnost pregovarati o kamatnoj stopi, nije mu bilo objašnjeno o čemu ovisi promjena te stope niti je na tu promjenu mogao utjecati, da pritom od strane banke (tuženika) nije bio obaviješten o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF.

16. Iz prethodno iznesenih razloga sud zaključuje da je pojedinačni ugovor o kreditu br. 069-50-4018653, koji je bio sklopljen između tužiteljice i tuženika, u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv tuženikovog prednika donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 10. i 10.1. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da su ugovorne odredbe o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetne.

17. Slijedom navedenoga, ovaj sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu br. 069-50- 4018653 od 4. travnja 2007. koji je bio sklopljen između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa i to u čl. 1., 2. i 7. nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja, te su kao takve ništetne.

18. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da su ništetne prethodno citirane odredbe konkretnog ugovora o kreditu, pa je stoga odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

19. U postupku nije sporno da je tužitelj u cijelosti otplatio navedeni kredit, odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu.

20. To znači da je tužitelj prilikom otplate kredita tuženiku vršilo plaćanja na temelju ništetne ugovorne odredbe, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku korištenja kredita.

21. Po odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.

22. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli stopi, odnosno uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio u trenutku korištenja za kojeg se jedino može smatrati da je bio poznat tužitelju kao potrošaču, pa se samo taj tečaj može smatrati mjerodavnim prilikom razrješenja spornih odnosa između stranaka), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Anti Beusu.

22.1. Iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 5. veljače 2022. (str.211 - 218 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio 6.337,87 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivao onaj tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita. Napominje se kako tuženik nije isticao prigovor prijeboja, pa sud nije ni davao nalog vještaku za izračun odbijanja iznosa preplate. Stoga kada se zbroje preplate po mjesecima bez prebijanja – preplate tužiteljice po mjesecima bi iznosile 6.337,87 EUR.

23. Sud navedeni nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvaća jer je sačinjeno od strane ovlaštene osobe i po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.

24. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da je tužitelj tuženiku na temelju te ništetne ugovorne odredbe isplatio iznos 6.337,87 EUR, pa tužitelj na temelju čl. 323. ZOO ima pravo zahtijevati od tuženika da mu taj neosnovano stečeni iznos vrati.

25. Budući da je tužitelj kredit otplaćivao u anuitetima, pa se prilikom svakog pojedinačnog plaćanja anuiteta dio onog što je plaćeno odnosio na ništetnu valutnu klauzulu, tužitelj sukladno čl. 1115. ZOO ima pravo na zatezne kamate od dana izvršenih pojedinačnih plaćanja, koji datumi su utvrđeni na temelju dokumentacije u spisu, dok su pojedinačni mjesečni iznosi koji su preplaćeni na temelju ništetne valutne klauzule iskazani u prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka. Pritom se u okolnostima konkretnog slučaja tuženik - banka svakako smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO, pa je tuženik zatezne kamate dužan platiti od svakog pojedinačnog plaćanja koje je tužitelj izvršio temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

26. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S tim u vezi valja istaknuti da nije osnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020., kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju petogodišnji rok zastare računa tek od 14.06.2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući da je tužitelji tužbu u ovom predmetu podnio 14. listopada 2020., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo.

27. Tužitelj je u otplati kredita tuženiku vraćao kunske iznose radi čega mu pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu RH- EUR, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. U skladu sa svim navedenim, a kako je tužitelj postavio svoj tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, pa je i odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III., a uzimajući u obzir i naprijed naznačen stav suda glede djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu.

29. Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan. Stavkom 3. toga članka propisano je da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa te je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

30. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka.

30.1. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa), pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 1.7.2021., 21.03.2022., 25.11.2024. – 200,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 5.10.2021. i 27.01.2022., 4.12.2024., 4.2.2025. – po 200,00 EUR (Tbr. 9/1);

- objava -100,00 EUR (Tbr. 9/3)

ukupno 1.700,00 EUR zbrojeno sa PDV-om iznosi 2.125,00 EUR

- trošak vještačenja – 331,81 EUR;

- trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu – 54,92 EUR;

što sveukupno iznosi 2.511,72 EUR.

30.2. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. rješenja.

U Splitu, 10. ožujka 2025.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od njezine objave (čl. 335 st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u Splitu;

2. tuženiku po punomoćniku Marku Kallay odvjetniku u Zagrebu;

3. u spis.