Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 73 P Ob-225/2023-40

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Mariji Dukić, u pravnoj stvari tužiteljice KRUM, 82 Ruje D Aulnay, 78580 Bazemont, France, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz OD Marinović i partneri u Zadru, protiv tuženika KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lani Mariji Milić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne i javne rasprave održane 24. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, te punomoćnice tuženika, 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi :

"I Utvrđuje se da je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], u naravi dvorište i stambena zgrada, površine 793 m2, upisana u zk. uložak br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, bračna stečevina tužiteljice za ½ suvlasničkog dijela, te je tuženik dužan trpjeti da tužiteljica upiše svoje pravo vlasništva i to suvlasništvo za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u svoje ime uz istovremeno brisanje s imena tuženika.

II Utvrđuje se da je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], u naravi dvorište i stambena zgrada, površine 320 m2, upisana u zk. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, bračna stečevina tužiteljice za ½ suvlasničkog dijela, te je tuženik dužan trpjeti da tužiteljica upiše svoje pravo vlasništva i to suvlasništvo za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk uložak br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u svoje ime uz istovremeno brisanje s imena tuženika."

r i j e š i o j e

I Odbija se, kao neosnovan, prijedlog za donošenjem privremene mjere koji glasi :

"I Zabranom tuženiku da otuđi i optereti nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], u naravi dvorište i stambena zgrada, površine 793 m2, upisane u zk uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru.

II Zabilježbu će provesti zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Zadru. Zabrana se smatra provedenom dostavom zemljišnoknjižnom odjelu tog suda III Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parnice u predmetu poslovni broj P-

( poslovni broj predmetne parnice) koji se vodi kod Općinskog suda u Zadru.

I Zabranom tuženiku da otuđi i optereti nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], u naravi dvorište i stambena zgrada, površine 320 m2, upisane u zk uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru.

( poslovni broj predmetne parnice) koji se vodi kod Općinskog suda u Zadru."

II Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu 13.945,00 EUR, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog ( 35.259,53 EUR) i to za iznos od 21.214,53 EUR, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica KRUM, zastupana po uvodno označenom punomoćniku podnijela je ovom sudu, 28. studenog 2023., tužbu protiv tuženika ŽR. U podnesenoj tužbi navodi kako je tužiteljica bila u bračnoj zajednici s pok. JR (koji je preminuo **.**.2023. ), te su za vrijeme trajanja braka, zajedno 1981. godine kupili nekretninu sadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište i stambena zgrada, površine 793 m2, upisane u zk uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno u naravi obiteljska kuća na adresi [adresa]. Stara oznaka čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je čest. zem. [katastarska čestica] površine 1300 m2 ( ista je nastala od matične 91/12 k. o. [katastarska općina]), a ista stara oznaka obuhvaćala je još jednu česticu tj. novoformiranu 2643. Tužiteljica je zajedno s pok. suprugom dana 31 kolovoza 1981. stekla vlasništvo na predmetnim nekretninama, i to temeljem Kupoprodajnog ugovora, od 31. kolovoza 1982., zaključenog između pok. OR i GR pok K, iz [adresa], od kojeg su tužiteljica i JR kupili čest zem 91/12 k. o. [katastarska općina] u površini od 1300 m2. Navedena nekretnina bila je obiteljska kuća, koju su tužiteljica i pok. suprug zajedno sagradili tijekom bračnog života, te je pok. suprug tužiteljice temeljem presude naslovnog suda, od 16. travnja 1992., upisao vlasništvo na svoje ime. U presudi se konstatira činjenica da je izgrađena obiteljska kuća. Iako formalno predmetna nekretnina odnosno kuća i dvorište nije upisana kao suvlasništvo u ½ dijela na ime tužiteljice, tužiteljica je temeljem Obiteljskog zakona stekla pravo vlasništvo. Sve režije koje su bile za predmetnu kuću bile su na ime pok. supruga tužiteljice i isti bi ih uredno plaćali, suprug tužiteljice do smrti je imao prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine.

1.1. Pok suprug tužiteljice je bez znanja i ovlasti tužiteljica raspolagao predmetnom nekretninom na način da je sklopio pravni posao – kupoprodajni ugovor s tuženikom dana 7. siječnja 1993., a nastavno na koji se pred naslovnim sudom vodi parnica radi poništaja istog. Temeljem ispravnog postupka koji je vođen pred naslovnim sudom tuženik je upisao vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Temeljem članka 36. Obiteljskog zakona bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Tužiteljica u odnosu na predmetnu nekretninu polaže vlasništvo kao supruga pok. JR. Dakle, sukladno Obiteljskom zakonu istoj vlasništvo nad nekretninom pripada temeljem zakona odnosno prava na bračnu stečevine stoga nikakva raspolaganja učinjena dispozicijom supružnika – pravnim poslom – su bez učinka u odnosu na tužiteljicu glede njezinog prava su/vlasništva bez obzira što ista nije bila upisana kao knjižni vlasnik. Tužiteljica se po kupnji predmetne čest. zem. uredno upisala u katastarskom operatu katastarske općine [katastarska općina], a što je razvidno iz Rješenja od 17. veljače 1992., kojim je upisan pok. suprug tužiteljice, te 16. srpnja 1996. kojim je upisana tužiteljica za ½ suvlasničkog dijela. Pokojni suprug tužiteljice i tužiteljica su bili u posjedu predmetne nekretnine te je ista bila njihov obiteljski dom.

1.2. Tužiteljica drži da je učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine gore navedenim činjeničnim tvrdnjama iz kojih proizlazi da je ona u smislu Obiteljskog zakona suvlasnica predmetne kuće. Budući da se tuženik odmah po smrti supruga tužiteljice uselio u predmetnu obiteljsku kuću te iznio/uništio sve stvari koje su se nalazile u kući, a koje su pripadale tužiteljici i njezinom pok. suprugu postoji opasnost da bi isti mogao daljnje raspolagati predmetnog nekretninom te istu otuđiti. Za navedenu uzurpaciju posjeda kao i otuđenje/uništenje stvari koje su se nalazili u navedenoj kući vode se parnični postupak pred naslovnim sudom poslovnih brojeva Psp 57/2023 i Pn-97/23 Zbog iznijetog, sukladno odredbi čl. 346. st. 2. OZ-a tužiteljica drži da je dokazala vjerojatnom opasnost da bi bez predložene mjere tuženik spriječio i znatno otežao ostvarenje tužiteljičine tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, te bi za tužiteljicu nastala nenadoknadive šteta – jer ne bi mogla uknjižiti svoje pravo vlasništva. Temeljem članka 346 Ovršnog zakona radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari odnosno time što bi predlagatelju nastala nenadoknadiva šteta, te stoga predlaže donošenje privremene mjere

2. Tuženik ŽR, zastupan po uvodno označenoj punomoćnici, je u odgovoru na tužbu naveo kako je tuženik na temelju pravnog posla s pok. RR – knjižnim vlasnikom nekretnine, a potom i uknjižbom prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama nadležnog suda, stekao prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Nesporno je da se pred naslovnim sudom vodi(o) postupak radi utvrđenja ništetnim predmetnog ugovora između pok. RR i ovdje tuženika, causa kojeg ugovora je prijenos prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, te je u predmetnom parničnom postupku donesena prvostupanjska odluka kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev pok. RR radi utvrđenja ništetnim predmetnog ugovora, te je parnični postupak prekinut zbog smrti tužitelja. Tuženik podsjeća na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima koje jamče zaštitu povjerenja u zemljišne knjige, te ističe da je od provedbe upisa uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika prošlo 30 godina.

3. U nastavku postupka tužiteljica je posebno osporavala savjesnost i poštenje tuženika prilikom stjecanja nekretnine koja predstavlja njenu bračnu stečevinu. Ona i pok. RR da su kao supružnici zajedno i u jednakom omjeru doprinosili kupnji predmetne nekretnine, kao i izgradnji kuća na istoj, opremanju istih te zajedničkom kućanstvu. Tužiteljica da nije imala nikakvih saznanja o navodnim pravnim poslovima koje je njezin suprug imao s ovdje tuženikom. Također, tužiteljica je bila upisana u kupoprodajnom ugovoru zajedno sa suprugom kao kupac, te je temeljem istog bila i upisan u javni registar – katastar Područnog ureda u Zadru, a što je sve tuženik znao jer se kao vlasnik nije mogao uknjižiti temeljem Ugovora o kupoprodaji već temeljem ispravnog postupka, a za koji postupak je jasno morao imati na uvid u evidenciju iz katastar. Činjenica da pok suprug tužiteljice istu nije upoznao niti tražio suglasnost i odobrenje za raspolaganja nekretninama - koje je imao temeljem bračne stečevine u zajedničkom vlasništvu s njom koje je u katastru bilo upisano u suvlasničkom udjelu za ½ dijela, a tuženik je to znao i morati znati, čini tuženika nesavjesnim, a tužiteljicu savjesnom.

3.1. S druge strane tuženik je sporio da je predmetna nekretnina bračna stečevina jer da je u odnosu na spornu nekretninu bilo osnovano založno pravo radi osiguranja tražbine Splitske banke, kao i da je pok. RR upisao svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju presude naslovnog suda, posl.br: P-316/92, te da tezu o bračnoj stečevini dovodi u pitanje i činjenica da se protiv pok. RR kao tuženika vodio veliki broj parničnih postupaka radi isplate (s osnove zajma različitih tužitelja koje pok. RR nije vratio). Posebno ističe kako se u skladu s odredbom čl.122. st.3. ZVSP-a- „Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje“. Nadalje, nesavjesnost pok. supruga tužiteljica, kao i same tužiteljice da je je razvidna iz nekoliko činjenica, jer da je pok. suprug tužiteljice „zatajio“ založno pravo na nekretnini osnovano radi osiguranja tražbine prednika Splitske banke, „zatajio“ da se pred OGSZG vodilo više postupaka (više od 20) radi isplate s osnove potraživanja različitih vjerovnika, te da je „zatajio“ da se pred OS Zadar vodio postupak radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te da je posljedično pravo vlasništva u ZK u njegovu korist upisano te 1992 (dakle, 10 godina nakon zaključivanja ugovora o kupoprodaji nekretnine), „zatajio“ je da se pred OS Zadar vodio postupak povodom tužbe Splitske banke zbog isplate s osnove kredita radi osiguranja koje je upisano založno pravo na predmetnoj nekretnini.

4. Tužiteljica je protiv istog tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine i na kat. čest. [katastarska čestica], u naravi dvorište i stambena zgrada, površine 320 m2, upisana u zk. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera česte zem. 91/218, te prije čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1300 m2 – koja je činila čest. zem [katastarska čestica] i čest zem. 2643) u naravi dvorište 210 m2 i stambena zgrada 110 m2, površine -320 m2, upisane u zk uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kupoprodajni ugovor između KRUM i pok JR, kao kupaca i GR, kao prodavatelja, kojim su kupili nekretninu sadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zaključen je 31. kolovoza 1981. godine, a ovjeren 30. ožujka 1982., odnosno s istim činjeničnim navodima istaknutim u tužbi podnesenoj 28. studenog 2023.

4.1. Predmet je zaveden pod posl. br. P Ob-83/2024., te dodijeljen u referadu sutkinje koja je postupala i po tužbi tužiteljice od 28. studenog 2023.

4.2. Budući da su u ovom postupku izvedeni svi dokazi koje je tužiteljica predlagala izvesti i u postupku pod posl. br. P Ob- 83/2024, tužba se temelji na istim činjeničnim navodima, saslušavani svjedoci, kao i same stranke iskazivale su kako u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] , tako i u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], jer je za potrebe ovog postupka bilo potrebno razjasniti činjenicu postojanja dvije kuće na različitim katastarskim česticama i pravnu sudbinu obje čestice, stranke i svjedoci su bili ispitani o svojim saznanjima u odnosu na obje nekretnine, pa nije za očekivati da bi ponovnim saslušanjem imali bilo kakva dodatna pravno relevantna saznanja, sud je uvažavajući načelo ekonomičnosti spojio ove predmete radi zajedničkog raspravljanja i donošenje jedinstvene odluke pod ovim poslovnim brojem.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem isprava, i to; izvadak iz BZP-a, zk. uložak [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], zk. odjela Općinskog suda u Zadru (l.s. 6- 9), zapisnik zk. odjela Općinskog suda u Zadru (l.s. 18-20), kupoprodajne ugovore (l.s. 21-23, 26-28), presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-316/92 (l.s.24-25), ugovor o hipoteci (l.s.29-30), rješenje Ureda za katastar i geodetske poslove u Zadru (l.s. 34-35), izvadak iz matice vjenčanih i matice rođenih (l.s.52- 58), skicu sudskog očevida za predmet posl. br. Psp-57/2023 (l.s. 71-75), izjavu BR (l.s. 76), ugovor o posredovanju (l.s. 77-78, 135-136), ugovor o zajmu (l.s.79-86, 130-134), zapisnik od 14. prosinca 2023. i 25. siječnja 2024. u predmetu posl. br. Psp-57/23 ( l.s. 94-104), presuda posl. br. P- 579/2020 ( l.s. 105-112), presuda posl. br. Psp- 57/2023 (l.s. 123-129), izvadak iz BZP-s zk. ul. [broj ZK uloška] k,o. [adresa], zk. odjela Općinskog suda u Zadru (l.s. 150-153), deviznu štednu knjižicu (l.s. 154-163), darovanje između supružnika (l.s. 164-170), saslušani su svjedoci FR, LR, HR, BR i ĐR, te stranke.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljica da nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] u naravi dvorište i stambena zgrada površine 793 m2, upisna u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] u naravi dvorište i stambena zgrada površine 320 m2, upisna u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čine bračnu stečevinu tužiteljice za ½ dijela.

8. Nije sporno da je na predmetnim česticama kao vlasnik za cijelo upisan upravo tuženik.

9. Među strankama je sporno da li su nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva stečena zajedničkim radom tužiteljice i njenog pok. supruga za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i da li je tužiteljica bila upoznata sa raspolaganjem svog pok. supruga kada je isti sporne nekretnine prodao tuženiku, odnosno savjesnost i poštenje tuženika kao sudionika ugovora zaključenog 7. siječnja 1993.

10. Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine, odnosno u konkretnom slučaju ima se primijeniti Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994,162/1998-u nastavku teksta ZBPO), budući je zemljište od GR kupljena 31. kolovoza 1981., a potom na istom i izgrađene dvije kuće.

11. Prema odredbi čl. 270. ZBPO imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna.

12. Prema odredbi čl. 271. ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.

13. Odredbom čl. 281. ZBPO propisano je da se od utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora da sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, nego i pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

14. Iz kupoprodajnog ugovor zaključenog između GR, kao prodavatelja i RR, te supruge NR, kao kupca, **.**.1981., proizlazi da su kupci za iznos od 130.000,00 dinara kupili nekretninu br. 91/12 dio čest. zem. Punta u površini 1300 m2.

15. Uvidom u presudu na temelju priznanja posl. br. P-316/92 od 16. travnja 1992., Općinskog suda u Zadru utvrđeno je da je tužitelj RR na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog s tuženikom GR **.**.1981., a nakon dovršetka postupka parcelacije, stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U obrazloženju presude stoji kako je tužitelj stupio u posjed predmetne nekretnine po zaključenju ugovora, podmirenju poreza i izgradio obiteljsku kuću.

16. U odnosu na stjecanje utuženih nekretnina, kao bračne stečevine, tužiteljica je u svom iskazu navela kako su ona i njen pok. suprug RR od GR kupili zemljište i put, te kasnije na tom zemljištu izgradili dvije kuće. Naime, dolazili su u [adresa] na ljetovanje, tamo im se svidjelo, pa su tako odlučili kupiti zemljište. Kupnju zemljišta su financirali od zarade koju je ostvarivala firma za konfekcijsko šivanje koja je bila na njoj, a pok. suprug je bio zaposlenik te firme. Gradnja kuća trajala je tri godine i sve je to financirano upravo zaradom firme za šivanje. Ne sjeća se za koliko su točno kupili samo zemljište, zna da je to bilo u dinarima i da se radilo o značajnoj svoti. Tijekom cijelog trajanja Domovinskog rata ona je bila sa suprugom u kući u [adresa], pa tako i cijelu 1993. U periodima kada nisu bili u [adresa] vraćali su se u njihovu kuću u [adresa]. Naime, njihova obiteljska tvrtka za šivanje otvorena je još 1973. i dobro je poslovala za cijelo vrijeme trajanja gradnje kuća. Ona se brinula za kuću i posao u Francuskoj, pokojnom suprugu bi financijski doprinijela za gradnju kuće u [adresa] i on je vodio to poslovanje, odnosno evidenciju o tome

17. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka, i to ĆR, LR i HR, koji tužiteljicu i pok. RR poznaju duži niz godina, suglasno proizlazi da su tužiteljica i pok. RR u [adresa] imali firmu za šivanje, te su tako financirali kupnju zemljišta, a potom i gradnju kuća na tom zemljištu. Sud je iskaze ovih svjedoka cijenio istinitim s obzirom da su isti iskazivali životno, logično i suglasno o činjenicama o kojima su imali neposredna saznanja, pogotovo svjedoci FR i LR koji su se intenzivno družili s tužiteljicom i pok. RR, kada su oni dolazili u Hrvatsku, te na koncu nije pronašao nikakvih razloga zašto bi isti, osobno nezainteresiran za ishod ovog postupka, lažno iskazivali.

18. U prilog ostvarivanja prihoda u Francuskoj tužiteljica je kao dokaz dostavila i deviznu štednu knjižicu nje i pok. RR iz koje su razvidne različite novčane transakcije u periodu od 23. srpnja 1983. do 23. studenog 1984., kao prilog tvrdnji zajedničkog financiranja kupnje zemljišta i gradnje nekretnine.

19. Dakle, na temelju ovakvog utvrđenja suda proizlazilo bi da su tužiteljica i pok. RR za vrijeme trajanja bračne zajednice, s obzirom da su vjenčali 27. prosinca 1969., a kako to proizlazi iz izvatka iz matice vjenčanih br. 50, stekli zajedničkim radom nekretnine koje su predmet ovog postupka, odnosno da je to njihova zajednička imovina, s obzirom da su oboje naznačeni u kupoprodajnom ugovoru, zajedno dolazili na spornu nekretninu i finacirali kupnju i gradnju od svog rada. Ovaj sud je na temelju iskaza tužiteljice, saslušanih svjedoka, u skladu s odredbom čl. 281. ZBPO, kod utvrđivanja suvlasničkog dijela udio bračnih drugova u zajednički stečenoj nekretnini cijenio podjednakim, dakle svatko za 1/2 dijela.

20. Međutim, dalje je pok. RR spornim nekretninama raspolagao u korist ovdje tuženika, i to kupoprodajnim ugovorom od 7. siječnja 1993., iz kojeg proizlazi da mu prodaje zemljište i kuću sagrađenu na kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za iznos od 100.000,00 DEM, a koji iznos se kupac obvezuje isplatiti prodavatelju potpisom ugovora, a prodavatelj potpisom ugovora potvrđuje da mu je cjelokupan iznos kupovine isplaćen. Čl. 2. ugovora, prodavatelj jamči kupcu da su predmetne nekretnine njegovo isključivo knjižno vlasništvo, te da nisu opterećene nikakvim knjižnim ili neknjižnim teretima.

20.1. Temeljem ovog ugovora tuženik se i upisao kao vlasnik kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stara oznaka čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je čest. zem. [katastarska čestica], ista nastala od matične 91/12 k. o. [katastarska općina], s tim da navedena stara oznaka obuhvaća i novoformiranu 2643.

21. Tuženik se tijekom postupka poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige prema kojem se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, te da je postupao u dobroj vjeri, jer nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da stvar ne pripada pok. RR, niti mu se može predbaciti što nije istraživao izvanknjižno stanje predmetnih nekretnina. Iako je tužiteljica, u skladu s prethodnim utvrđenjima suda na navedenim kat. čest., temeljem zakona stekla prvo suvlasništva za ½ dijela na navedenim nekretninama, ona to svoje pravo nije zaštitila potražujući upis prava suvlasništva za ½ dijela, pa je zemljišnoknjižno stanje utuženih kat. čest. kako prilikom raspolaganja istima u korist tuženika, tako i u vrijeme kada je tuženik vršio uknjižbu, ostalo nepotpuno.

22. U vrijeme kada je pok. RR raspolagao nekretninama koje čine bračnu stečevinu njega i tužiteljice, svakog za ½ dijela, ( 7. siječnja 1993., ) na snazi je i dalje bio ZBPO-

23. Nadalje, prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 ) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

24. Tuženik je od pok. RR stekao nekretnine koje su predmet ovog postupka 1993., a kada je na snazi bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996). Zbog izostanka odredaba o posljedicama neovlaštenog izvanrednog raspolaganja bračnom stečevinom jednog suvlasnika ili zajedničara ZOVO-mjerodavne su odredbe tada vrijedeći obveznopravnih propisa, odnosno Zakona o obveznim odnosima - ZOO/78 (stupio na snagu 1. listopada 1978. i primjenjivao se do 31. prosinca 2004., s tim da je 1. siječnja 1997., stupio na snagu Zakon o vlasništvu koje uređuju stjecanje prava na temelju načela povjerenja u zemljišne knjige. Međutim, u konkretnom slučaju s obzirom na vrijeme raspolaganja utuženom nekretninom koja je u to vrijeme predstavljala jednu kat. čest. primjenjuju se odredbe ZOO/78.

25. Ako je jedan suvlasnik /zajedničar izvanredno raspolagao stvari iz bračne stečevine bez suglasnosti drugog suvlasnika/zajedničara, prenio je na trećeg više prava nego što ga sam ima, a kod trećeg je u odgovarajućem dijelu došlo do stjecanja od nevlasnika. Prema odredbi čl. 460 ZOO/78, prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelj, ali kupac koji nije znao i nije mogao znati da je stvar tuđa, može ako se zbog toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete. Iz navedene odredbe slijedi da je ugovor nastao i da neće biti ništetan samo zbog toga što stvar ili pravo ne pripadaju prodavatelju, u konkretnom slučaju ne pripada mu za cijelo, već za ½ dijela. Dakle, raspolaganje bračnom stečevinom bez potrebne suglasnosti od 1. listopada 1978. do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu ne bi dovelo do ništetnosti takvog raspolaganja. Za raspolaganja koja su poduzeta od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997. mjerodavni propisi ZOVO nije predviđao zaštitu povjerenja u zemljišne knjige, ali su ga predviđala supsidijarna pravna pravila OGZ-a, i Zakon o zemljišnim knjigama ( Službene novine Kraljevine Jugoslavije br. 146/1930, Službeni list FNRJ br. 86/1946 – ZZK/30). U čl. 440 OGZ-a, stvar pripada onoj osobi koja je prva zatražila ili zaiskala uknjižbu, s tim da se primjena načela savjesnosti i poštenja uvela sudskom praskom. Uz supsidijarnu primjenu pravila iz ZZK/30 iz čl. 77. i čl. 78. institutom zabilježbe spora iz čl. 68 ZZK/30 koja se dopušta i osobi koja nije knjižni prednik, a podnijela je tužbu iz razloga nevaljalosti upisa kao što je čl. 78 pripisao, štiti se savjesni stjecatelj jer takva tužba neće imati učinka protiv trećih osoba koje su, uzdajući se u zemljišne knjige, ishodile uknjižbu ili predbilježbu prije trenutka kada je molba za zabilježbu stigla zemljišnoknjižnom sudu.

25.1. Dakle, u konačnici i u konkretnom slučaju moguće je primijeniti načelo povjerenja u zemljišne knjige.

26. Tužiteljica je u svom iskazu, nadalje u odnosu na vlastitu savjesnost i poštenje prilikom tuženikovog stjecanja vlasništva na nekretninama, nevela kako je za prodaju kuća saznala tek kada je RR umro jer je tada prvi put vidjela papire. Tuženika da je prvi put vidjela jednom kada je došla na ljetovanje, i tada je on bio u drugoj kući, a pritom misli na drugu izgrađenu kuću na istom zemljištu. Na upit da li joj je bilo čudno što ga vidi u njihovoj kući i da li je o tome pitala supruga, navela je da ga je pitala "što taj čovjek tu radi", a on da joj je rekao da se nje to ne tiče. Još jednom da je s njim pokušala razgovarati i tome i da joj je on samo rekao da ima odvjetnika koji se time bavi, a ona da je financijski doprinijela za tog odvjetnika, iako joj suprug nije rekao što odvjetnik radi za njega. Ne zna ništa o tome kada je njen pok. suprug upisao vlasništvo na nekretnini koja je predmet ovog postupka u zemljišnim knjigama, kao što joj nije ni poznato da li je njen suprug vodio postupak protiv prodavatelja GR radi uknjižbe prava vlasništva. Također da joj nije poznato da li je prilikom kupnje nekretnine od GR na utuženoj nekretnini postojala u korist Splitske banke upisana hipoteka na ime kredita, kao i da li se pred Općinskom sudom u Zadru vodio postupak tužitelja Splitske banke protiv tuženika njenog pok. supruga, a kasnije ovdje tuženika ŽR, radi naplate kredita. Nije joj poznato da su se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodili različiti postupci protiv njenog pok. supruga kao tuženika zbog različitih dugovanja, da joj je suprug znao samo reći da odlazi u Zagreb, ali ne i zašto. Ona i pok. suprug da nisu dogovorili udjele prilikom kupnje sporne nekretnine, ali da se podrazumijeva da je to išlo po pola.

27. Tuženik je u svom iskazu naveo kako je on česticu zemlje [katastarska čestica] sa dvije kuće od pok. RR kupio 1993. godine, ne sjeća se točno o kojem mjesecu se radilo. U ugovoru o kupoprodaji kao cijena nekretnine bio je naznačen iznos od 100.000,00 maraka, međutim samom tom Ugovoru prethodilo je sklapanje Ugovora o hipoteci, u skladu s kojim je on pok. OR posudio iznos od 393.000,00 i nešto maraka, pa kako mu predmetni iznos nije vratio uknjižio se kao vlasnik ove nekretnine. Prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji pok. RR je predočio zemljišno knjižni izvadak u kojem je kao vlasnik za cijelo bio upisan upravo on. U samom zemljišnoknjižnom izvatku nije bilo evidentiranih nikakvih tereta na samoj nekretnini, a kasnije se u odnosu na tu česticu ispostavilo da Splitska banka ima potraživanja u iznosu koji je bio veći od milion kuna i postupak vezano za to potraživanje se vodio pred Općinskim sudom u Zadru do 2015/2016. godine. On je ovdje tužiteljicu prvi put vidio 1993. kada je došao sa pok. OR sklopiti Ugovor o kupoprodaji. Ona da je bila u dvorištu kuće u [adresa], ali s njom nije komunicirao niti je znao tko je ona. Gospodin RR i on su otišli u Zadar i sačinili Ugovor. Nakon toga znao je tužiteljicu viđati uglavnom u ljetnim mjesecima, i zadnji put ju je vidio prije korone negdje 2018/2019. Trudio se s pok. OR nastaviti biti u dobrim odnosima, s obzirom da smo bili suposjednici na čestici, i da je postojala mogućnost da Splitska banka hipotekom uzme obje nekretnine. Nije provjeravao stanje u katastru, smatrajući da je dovoljno što je uredno zemljišnoknjižno stanje. Od tužiteljice da nije tražio nikakvu suglasnost prilikom kupnje nekretnine, jer da su pravna pitanja vodili odvjetnici.

28. Saslušani svjedoci, FR, LR, HR, BR i ĐR iskazivali su o okolnostima prodaje spornih nekretnina.

29. Svjedok FR je tako iskazao kako je negdje 2010. od OR čuo da je prodao manju kuću u [adresa], nekom ĐR, ali da ga pojedinosti oko toga nisu zanimale. O prodaji te kuće da je čuo i od HR. Tužiteljica KRUM da je znala je da je pok. RR prodao malu kuću u [adresa]. U veliku kuću redovito su dolazili tužiteljica i pok. RR i njihov sin, tu su spavali, ljetovali. Sa tužiteljicom KRUM nije pričao ništa vezano za prodaju kuće koju je RR izvršio ovdje tuženiku KR, samo ju je pitao da li je ĐR isplatio, a ona da mu je rekla da nije. Tužiteljica da je vjerojatno poznavala KR jer da su bili susjedi pa je logično da se poznaju kad su mu prodali malu kuću. Nadalje, da nikada nije bilo priče niti govora o tome da je pok. RR prodao veliku kuću jer da su KRUM i RR u nju redovito dolazili, nitko ih nije smetao, tu bi bili po nekoliko mjeseci i njega posjećivali u Smilčiću.

30. Svjedok LR je iskazao kako je zadnjih godina kada se RR razbolio znao često govoriti o tome kako je bio prisiljen na potpisivanje Ugovora kojim je prodao malu kuću u [adresa], a nikada nije bilo govora da je prodao ovu veliku kuću u koju su on i KRUM dolazili i tamo boravili. Ne zna da li je KRUM znala za prodaju male kuće. Nije mu poznato da li je KRUM sudjelovala u pravnim poslovima koje je njen pok. suprug RR imao sa KR.

31. Svjedok HR je iskazao kako iako se cijelo vrijeme govori da je obitelj ĐR došla u manju kuću, danas je ta kuća zapravo puno veća s obzirom da su je oni preuredili i napravili apartmane. Gospodin RR mu je pričao kako je od štedionice u kojoj je IR bio odgovorna osoba posudio određeni novac i kasnije kao zalog stavio tu manju nekretninu, odnosno kuću u [adresa], po vrijednosti od 150.000,00 današnjih kuna i bio je jako ljut kada je tu nekretninu izgubio odnosno u vlasništvo je preuzeo ovdje tuženik ŽR jer je smatrao da ta nekretnina vrijedi puno više, trebalo je prodati i od prodaje njene vrijednosti namiriti kako je RR rekao udjeličare te štedionice. Ovdje tužiteljica KRUM bila je upoznata sa ovim raspolaganjem njenog supruga vezano za malu kuću, jer kad su o tome pričali i ona sama je bila prisutna. Nikada nije bilo govora da je RR prodao ovu veliku kuću zapravo kuću u kojoj su on i KRUM živjeli, već se jedne prigode dogodilo to da je netko vadeći zk-a izvatke ustanovio da se IR uknjižio kako u odnosu na malu kuću, tako i u odnosu na kuću u kojoj su živjeli tužiteljica i RR. Obitelj ŽR je u ovu malu kuću u [adresa] došla možda nekih dvije godine nakon što je on kupio zemljište, dakle negdje 2008. godine, te su tada počeli raditi apartmane i on im je posudio struju, vodu i ostalo što je bilo potrebno. Obitelj ŽR je manju kućicu renovirala, nadogradila i imaju 5 apartmana, a već kada su se doselili da je bila ograđena i da u mjestu nisu niti znali da li su to između ŽR i pok. OR jedna ili dvije parcele.

32. Svjedokinja ĐR je u svom iskazu navela kako ona osobno nikada nije upoznala tužiteljicu. Poznato joj je da je tuženik, koji je njen bivši suprug, kupio predmetnu nekretninu od RR negdje 1990. ili 1991. godine. Prodavatelj nekretnine je bio samo RR. Sjeća se da je njen suprug radi potpisivanja tog kupoprodajnog ugovora išao u [adresa] na samu nekretninu, a zatim kod Javnog bilježnika radi potpisivanja ugovora i u Zadru. Sjeća se svih ovih detalja jer je ona 20 godina radila kao državna odvjetnica i da zbog toga ima jako dobro sjećanje o ovakvim stvarima. Suprug joj je tada pričao da je supruga RR tom prilikom, kada je njen suprug išao na potpisivanje ugovora, bila u dvorištu predmetne nekretnine. RR je bio siroti čovjek i nije imao baš gdje boraviti pa mu je njen suprug dozvolio da povremeno boravi u predmetnoj nekretnini. Pri tome pojašnjava kako se na predmetnoj nekretnini nalaze dvije kuće na istom zemljištu. Njen bivši suprug i njena djeca su koristili jednu od tih kuća, dok je RR povremeno boravio u drugoj kući. Inače ljetuje u Biogradu, a kako je Biograd na 10-30 minuta vožnje od [adresa] ona je znala odlaziti u [adresa] kako bi posjetila svoju djecu. Upravo iz tog razloga je 2022. kada je otišla u [adresa] vidjela RR u dvorištu predmetne nekretnine i tom je prilikom bio vrlo rastrojen. Ondje ga je možda vidjela i koju godinu ranije. Bivši suprug joj nikada nije pričao da bi takav boravak dopustio i ovdje tužiteljici, kao supruzi RR pa joj iz tog razloga nije poznato je li se njegovo dopuštenje RR da povremeno boravi u jednoj od kuća protezalo i na tužiteljicu. Za predmetnu nekretninu vodio se niz parnica, ne može se sjetiti točno koje su se sve parnice vodile, ali su bile vezane uz činjenicu da je vlasništvo predmetne nekretnine u trenutku kada ju je njen bivši suprug kupio od RR u zemljišnim knjigama bilo čisto, da bi naknadno proizašlo da je niz dokumentaciju bio krivotvoren od strane RR i da je predmetna nekretnina zapravo opterećena u korist Splitske banke. To se doznalo nekoliko godina nakon što je njen bivši suprug kupio predmetnu nekretninu, a baš iz razloga što se vodilo niz parnica njen bivši suprug je RR dopustio da povremeno boravi u jednoj od kuća koje se nalaze na predmetnoj nekretnini.

33. Svjedok BR je u svom iskazu naveo da su mu poznate stranke postupka i da je sa tuženikom imao 1992. Agenciju za financijski inženjering koja se zvala FB Marketing. Oni su bili posrednici između zajmodavaca i zajmoprimaca. U tu njihovu agenciju došli su RR i njegova supruga koji su tražili kredit od, koliko se može sjetiti, više od 100.000 DEM, a koji im je trebao za uvoz vina. Oni su im taj kredit odobrili. Želi iskazati kako posjeduje jedan od ugovora koji su sklopili RR kao zajmoprimac i jedan od zajmodavaca, a za što su oni posredovali. Taj ugovor je dobio od jednog zajmodavca prije otprilike 10-ak godina te ga je dao na uvid sudu. RR ja kao osiguranje za vraćanje kredita dao česticu sa dvije kuće koja se nalazi u [adresa]. Koliko se može sjetiti na uvid im je dao zk. izvadak u kojem nije bilo upisanih tereta. Tuženik i on su naknadno utvrdili da je u tom zemljišnoknjižnom izvatku upisan teret, hipoteka u korist Privredne banke Split. To su utvrdili kada su prepisivali jednu od tih kuća na tuženika. Kako bi ta kuća na tuženika bila prepisana bez navedenog tereta oni su morali napraviti parcelaciju, što su i učinili i misli da je takvo stanje upisano i u zemljišnim knjigama. Tuženik je tu kuću prenosio na sebe, može iskazati da su to napravili iz razloga kako bi zaštitili zajmodavce sa kojima su surađivali. Kako je tuženik bio direktor njihove agencije dok je on bio zamjenik, odlučili su da će navedenu kuću prenijeti na tuženika. Radilo se o kući sa apartmanima. Njihova je namjera bila da tu kuću prodaju i da novac od prodaje iskoriste za vraćanje novca njihovim zajmodavcima, a jedan od tih zajmodavaca je bio i gosp. Ž koji se navodi u ugovorima koje je predao na uvid sudu. Da bi u tome uspjeli RR je pristao sklopiti ugovor o kupoprodaji sa tuženikom uz uvjet da tuženik, odnosno njih dvojica plate porez na promet nekretnina, a što su oni i učinili. RR je pristao na sklapanje ugovora o kupoprodaji iz razloga što nije vraćao kredit koji su mu odobrili te je taj ugovor o kupoprodaji sklopljen otprilike 4 ili 5 mjeseci nakon sklapanja ugovora o zajmu. Uvjet RR je bio i taj da se na kraju kao vlasnici te kuće upišu zajmodavci. Nadalje govori kako je ugovor o kupoprodaji sklapan samo sa RR jer je on bio jedini upisani vlasnik i zato nisu ni tražili da tužiteljica sudjeluje u sklapanju tog ugovora. Želi naglasiti kako je predmet tog ugovora o kupoprodaji bila isključivo velika kuća sa apartmanima, a ne i manja kuća koja se nalazila na istoj čestici. Tuženik nije ništa platio RR temeljem ugovora o kupoprodaji o kojem je iskazivao i još jednom navodi da je predmet kupoprodaje bilo ono što je predstavljalo osiguranje za povrat kredita koji je odobren RR. Kada su on i tuženik dolazili pregledavati nekretninu RR i tužiteljica su bili u manjoj kući koja se nalazila na toj nekretnini. Mislim da je on ondje bio 1993. godine, a zatim i 1997. godine kada je išao čistiti okućnicu kuće sa apartmanima. Oni su u svakoj od tih prilika bili u manjoj kući i nikada ga nitko od njih nije pitao što radi u toj nekretnini. Ključeve od kuće sa apartmanima je tuženik dobio od RR. Tužiteljica nije sudjelovala u pregovorima vezano za sklapanje ugovora o zajmu te da je RR sam otišao ovjeriti te ugovore i vratio se s njima. Navodi kako je on posljednji put tužiteljicu vidio prije mjesec dana te je sa njom razgovarao. Komunicirali su na engleskom jeziku, ali misli da je ona nešto pričala i na hrvatskom. On je osobni bio prisutan kada se potpisivao ugovor o kupoprodaji između tuženika i RR za kuću o kojoj je iskazivao. također je bio prisutan i kada se sklapao ugovor kojim je RR dao u zalog nekretninu kao osiguranje za vraćanje kredita.

34. Uvidom u zapisnik Zemljišnoknjižnog odjela Zadar od 28. kolovoza 2007., proizlazi da je uvidom u PL 1812 utvrđeno da čest. zem. [katastarska čestica] odgovara čest. zem. izmjere 91/218 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] kao vlasništvo ŽR uz zalog u iznosu od 300.000 din, u korist Splitske banke d.d. Split. Prema istom PL. kao posjednik za cijelo je evidentiran RR, pa kako posjednik navodi da se u vezi predmetne čestice vodi spor pred Općinskim sudom u Zadru te ne može dokazati slijed vlasništva od upisanog zk. vlasnika, to su uneseni podaci iz " stare" zemljišne knjige.

35. Uvidom u kupoprodajni ugovor zaključen između RR, kao prodavatelja i ŽR, kao kupca, **.**.1993., proizlazi da prodavatelj prodaje zemljište i kuću sagrađenu na ka. čest. 91/218 upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za iznos od 100.000,00 DEM, a koji iznos se kupac obvezuje isplatiti prodavatelju potpisom ugovora, a prodavatelj potpisom ugovora potvrđuje da mu je cjelokupan iznos kupovine isplaćen. Čl. 2. ugovora, prodavatelj jamči kupcu da su predmetne nekretnine njegovo isključivo knjižno vlasništvo, te da nisu opterećene nikakvim knjižnim ili neknjižnim teretima.

36. Uvidom u ugovor o hipoteci sklopljen između RR, kao prodavatelja i ugovarača i ŽR, kao kupca i ugovarača, 11. siječnja 1993., proizlazi kako ugovorne strane predmetnim ugovorom, reguliraju međusobna prava i obveze u pogledu duga koji prodavatelj RR ima prema trećim osobama. Ugovorne stranke su suglasne da prodavatelj RR na ime plaćenog duga po kupcu ŽR u iznosu od 393.750,00 DEM stavlja po hipoteku za cijelo svoju nekretninu koje je vlasnik i posjednik i to baš k..č. br. 91/218 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška].

37. U predmetu koji se pred ovim sudom vodio pod posl. br. P -579/2020, po tužbi tužitelja RR, protiv tuženika ŽR, radi utvrđenja ništetnim kupoprodajnog ugovora zaključenog između stranaka postupka, a kojeg je predmet prodaja kuće izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvor, dana 4. siječnja 2021., donesena je presuda kojom je odbijen kao neosnovan postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj, s tim da je rješenjem od 14. rujna 2023.,zbog smrti tužitelja postupak prekinut.

37.1. Ono što je relevantno, uzimajući u obzir iskaze saslušanih svjedoka, koji su u pretežitom dijelu iskazivali kako je predmet kupoprodajnog ugovora zaključenog između pok. RR, i ovdje tuženika bila samo jedna kuća, je činjenica da tužitelj RR u podnesenoj tužbi i tijekom postupka koji se vodio pod naznačenim poslovnim brojem nije pozivao na ovu činjenicu. Naime, činjenična osnova njegove tužbe je bila da tuženik nikada nije ispunio obvezu koju je preuzeo sklapanjem predmetnog ugovora, podmirenje duga. U svom stranačkom iskaza tamo tužitelj RR je iskazao kako je predmet ugovora bila čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od koje je nastala 2643 i 2642 k. o. [katastarska općina], da je upisan vlasnik jedne i druge tuženik, ali da se on koristi kućom na čest. zem. [katastarska čestica].

38. Neživotno je i nelogično da je tužiteljica viđala tuženika kako boravi u njihovoj nekretnini i da pritom nije znala, ili nije imala dovoljno razloga posumnjati, da je njen pok. suprug s istom raspolagao u korist tuženika, tim više što su svjedoci FR i HR potvrdili da je tužiteljica bila upoznata s raspolaganjem svoj pok. supruga.

39. Dakle, polazeći od načela povjerenja trećih u pravnom prometu, u takvoj situaciji treća osoba valjano će steći pravo vlasništva na cjelokupnoj zajedničkoj imovini, ako se utvrdi da je ta treća osoba pošteni stjecatelj odnosno da je postupala u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige.

40. Za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, bitna pretpostavka savjesnost i poštenje te treće osobe. Međutim, poštovanje načela savjesnosti i poštenja u pravnom prometu podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa, pa tako i savjesnost i poštenje bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa. Poštovanje načela načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa, a ne samo treće osobe. Svako drugačije postupanje bilo bi protivno načelima vladavine prava i pravne sigurnosti kao najviših vrednota ustavnog poretka. Istovjetno pravno stajalište izrazio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim Odlukama broj: U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. i broj:U-III-4177/2010 od 17. ožujka 2013., čije odluke i rješenja su prema odredbi članka 31.st.1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 49/02-pročišćeni tekst) obvezatni i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba.

41. Tuženik je u konkretnom slučaju postupao u dobroj vjeri i u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige, jer u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora na predmetnim nekretninama, nije bilo upisano nikakvo pravo tužiteljice niti je bila upisana zabilježba iz koje bi bilo vidljivo da tužiteljica ima neko stvarnopravo na toj nekretnini.

41.1. Međutim, sve i da tužiteljici nisu bila poznata raspolaganja njezinog pok. supruga ta okolnost ništa ne mijenja jer je ona propustila zaštititi svoja suvlasnička prava na nekretninama koje su predmet pobijanog ugovora, i to ne samo od trenutka kada je njezin pok. suprug sklopio sporni ugovor i prenio vlasništvo predmetnih nekretnina na tuženika nego još od onda kada je izvanknjižno, na osnovi zakona (ZBPO) stekla pravo suvlasništva. Dakle, i u situaciji kada bi dva sudionika navedenog pravnog odnosa bila savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla, polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige ( U-III/2536/2014 od 5. srpnja 2017.), pa je valjalo kao neosnovan odbiti zahtjev tužiteljice radi utvrđenja bračne stečevine na utuženim čest. zem.

42. Ostali dokazi koji su priloženi u spis; ugovor o zajmu, ugovor o posredovanju, izjave, presuda zbog smetanja posjeda, nisu posebno obrazlagani jer iz sud nije cijenio pravno odlučujućim za donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu.

43. Kako je primjenom načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige, tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, to je neosnovan i njen prijedlog za donošenjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, budući da tužiteljica nije dokazala ispunjenje uvjeta za donošenjem privremene mjera; vjerojatnim postojanje svoje tražbine i da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari odnosno time što bi predlagatelju nastala nenadoknadiva šteta.

44. Odluka trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i odredbi čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 , 114/2022 i 155/23 dalje ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, u nastavku teksta Tarife), i to prema vrijednosti predmeta spora određenog rješenjem od 29. svibnja 2025. u iznosu od 100.000,00 EUR ( čl. 40. st. 4. ZPP-a). Vrijednost predmeta spora je određena nakon izjašnjavanja stranaka; tužitelj koji je označio u iznosu od 1.327,22 EUR, i tuženik koji je predlagao da se odredi u iznosu od 100.000,00 EUR, je određena u iznosu od 100.000,00 EUR, s obzirom na vrijednost nekretnine u odnosu na koju se potražuje utvrđenje prava suvlasništva. Pripojenom predmetu koji je zaveden pod posl. br. P Ob- 83/2024., radi utvrđenja prava suvlasništva ne susjednoj kat. čest. i to utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i tužba u predmetu posl. br. P Ob- 225/23, vrijednost predmeta spora je određena u visini od 1.327,22 EUR, i nakon prigovora tuženika da se ista odredi u iznosu od 100.000,00 EUR, uzimajući u obzir da su tužba, pa tako i odgovor na tužbu utemeljeni na istim činjeničnim navodima koje su stranke iznosile u predmetu pod posl. br. P Ob-225/23.

44.1. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu 18. prosinca 2023., 753 bodova (Tbr.8. toč. 1. Tarife ), zastupanje na ročištima od 8. ožujka 2023., 9. svibnja 2024., 22. svibnja 2024., 29. svibnja 2024 i 24. siječnja 2025. od po 753. boda ( Tbr. 9. točka 1. Tarife ), za sastav podnesaka od 7. ožujka 2023., 21. svibnja 2024., 28. svibnja 2024, od po 753 boda ( Tbr. 8. točka 3. Tarife ), te za poduzete radnje u predmetu posl. br. P Ob-83/2024, odgovor na tužbu od 26. lipnja 2024., 100 bodova ( Tbr.8. toč. 1. Tarife), te za zastupanje na ročištu od 24. siječnja 2025., 100 bodova ( Tbr. 9. toč. 1. Tarife) što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, iznosi 13.945,00 EUR.

44.2. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 15. ožujka 2024., i 3. lipnja 2024., jer podnesci s navedenim datumima nisu dostavljeni u spis. Podnesak od 10. rujna 2024., sud u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, nije cijenio potrebnim za vođenje postupka, budući isti traži naknadu troška pristupa na ročište na kojem nije pristupio jedan svjedok, ali je pritom pristupio i saslušan je drugi svjedok. Nije priznat trošak za sastav podneska od 22. listopada 2024., u kojem tuženik iznosi prigovore na iskaz svjedoka, a koje je u skladu s načelom kontradiktornosti imao mogućnosti iznijeti na ročištu na kojem je taj svjedok saslušan. Nadalje, tuženiku nije priznat putni trošak punomoćnika, izbivanje iz pisarnice i trošak putovanja iz Zagrabe za Zadar jer putni trošak punomoćnika pada na teret tužitelja iz razloga što je isti mogao angažirati punomoćnika sa sjedištem pisarnice na području suda gdje se vodi postupak, odnosno ne radi se o delegiranom predmetu u kojem bi u skladu s odredbom čl. 11. st.4. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024), tuženik imao pravo na naknadu takvog troška.

Zadar, 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Marija Dukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koja se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovog suda za županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte