REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

Posl. broj P-4616/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A  Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Supetru, po sutkinji tog suda Antoneli Franulić Pilj, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KAR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika ad. 1) KA ud. K, ad. 2) IA I, ad. 3) TA ž. Dušana iz Križevaca, Ivana Zakmardija Dijankovečkog 21, ad. 4) ČA pok. OA, ad. 5) HA ud. OA ud BA i ad. 6) IAR. T, ad. 1), ad. 2), ad. 4) do ad. 6) svi sada odsutni i nepoznata boravišta, zastupani po privremenom zastupniku Josipu Anzuloviću Miroševiću, odvjetniku u Supetru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave održane dana 27. veljače 2025. godine u nazočnosti tužiteljice i zamjenika punomoćnika tužiteljice Vinka Fabjanovića, odvjetnika u Supetru, na ročištu radi objave presude, dana 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e :

Utvrđuje se da je tužiteljica KAR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnica nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica], ZU 550, k. o. [katastarska općina], u odnosu na tuženike, te je ovlaštena, temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama, zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime uz istodobni izbris toga prava sa imena tuženika.

Obrazloženje

1. Dana 8. studenog 2023. godine zaprimljena je tužba tužiteljice KAR, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine u kojoj se navodi da su tuženici u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine, međutim, da je tužiteljica stvarna vlasnica iste koju je stekla temeljem ugovora o darovanju od 7. travnja 1984. godine sklopljenog između ŽA i TAR, kao darovateljice i tužiteljice kao obdarenice, u kojem ugovoru je omaškom u identifikaciji nekretnina ispuštena predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja vrt i dio dvorišta uz postojeće dvorište/vrt i kuću (čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koje čestice su navedene u tom ugovoru i koje su vlasništvo tužiteljice. Tužiteljica da je u nesmetanom, zakonitom istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja dvorište kuće u njezinom vlasništvu, računajući posjed svojih pravnih prednika, više od 40 godina, pa je vlasništvo na nekretnini stekla i dosjelošću.

2. Rješenjem ovog suda od dana 17. studenog 2023. godine tužba je odbačena kao nedopuštena u odnosu na tuženika ad. 7) SA pok. OA.

3. U dokazne svrhe pregledano je geodetsko vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza, izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice, svjedoka DA, OA i ZA.

4. Na temelju odredbe članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 96/08, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje ZPP), tužba je, zajedno s dokumentacijom koja prileži spisu, te pozivom na podnošenje pisanog odgovora na tužbu, uredno dostavljena na adresu tuženoj ad.3) TA, koje je sud u pozivu upozorio na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (članak 331.b).

5. Sukladno odredbi članka 331.b. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1. ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2. ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3. ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4. ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

6. Kako navedena tužena nije podnijela odgovor na tužbu u prekluzivnom roku od 30 dana, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te je udovoljeno i ostalim uvjetima iz odredbe čl. 331. b. ZPP-a, to su se stekli svi zakonski uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na navedenu tuženu.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice KAR na utvrđenje da je vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 550, KO [katastarska općina], uz ovlast tužiteljice da temeljem presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime, u odnosu na tuženike.

9. Savjesno i brižljivo, ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

10. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], oznake vrt, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su kao suvlasnici upisani ĆA ud. K, IA ž. I, TA ž. Č, HA ČA pok. OA, HA O ud. OA ud. BA, IAR pok. I i SA pok. OA.

11. Dana 28. prosinca 2024. godine zaprimljeno je geodetsko vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza u čijem nalazu se navodi da čest. zem. [katastarska čestica] predstavlja vrt omeđen sa istočne strane podzidom prema susjednoj čestici, sa sjeverne strane kamenim zidom koji je dijeli od ulice, te sa zapadne strane fasadom objekta koji nosi numeraciju čest. zgr. [katastarska čestica].

12. U odnosu na predmetno vještvo stranke nisu imale primjedaba, a sud isto u cijelosti prihvaća, iz razloga što je objektivno i sačinjeno u skladu s pravilima struke, te je u skladu sa izviđenim okolnostima

13. Tužiteljica KAR je navela da je predmetna nekretnina sastavni dio kompleksa nekretnina koje čine njenu kuću, vrt, odnosno dvorište. Predmetnu nekretninu zajedno sa ostalim nekretninama koje čine jedinstveni kompleks su mu darovali barba EA i njegova supruga TAR. Naime, oni nisu imali svoje djece, a ona sam bila jedinica kod svog oca SA, inače Franina brata. AA je jako volio i zbog toga joj je odlučio darovati svoju kuću sa vrtom. Tek nakon njihove smrti vidjela je da u ugovoru nedostaje jedna čestica koja je neizostavni dio darovanog kompleksa. Nije poznato tko je upisana posjednica RA. Nikada nije čula za nju, a kamoli je vidjela na predmetnoj nekretnini. AA je predmetnu nekretninu zajedno sa ostalima kupio 1966. godine od dviju žena koje su vlastoručno napisale da mu oni to prodaju i da primaju kupoprodajnu cijenu. Naime, u to vrijeme je čovjek po imenu ĐA tražio umjetnicima povoljne nekretnine na otoku Braču koje su oni kupovali, pa je tako bilo s I. AA je bio slikar, a njegova supruga TAR je bila kiparica. Nakon što su I i TAR kupili kuću i dvorište preuredili su je kako bi postala uvjetna za stanovanje. Konkretna predmetna nekretnina je jedna kućica u vrtu u kojoj je TAR imala svoj atelje. Danas predmetnu nekretninu koristi kao skladište za odlaganje stvari koje ne koristi. Nikada nitko kako njoj, tako ni njenim prednicima nije osporavao vlasništvo i posjed kako predmetne tako i drugih nekretnina iz jedinstvenog kompleksa.

14. U svom iskazu svjedokinja DA, stara 71 godinu, je navela da je tužiteljica je njena dugogodišnja prijateljica zbog čega joj je poznat način na koji je stekla predmetnu nekretninu. Također je poznavala i bivše vlasnike predmetne nekretnine od kojih je tužiteljica stekla istu i to AA i LA koji su bili barba i teta tužiteljice. Poznato joj je da je barba I, KAR za života darovao predmetnu nekretninu obzirom da on i supruga nisu imali svoje djece, a KAR je bila kći jedinica kod svog oca SA. I i LA su kupili predmetnu nekretninu šezdesetih godina, ali joj nije poznato točno od koga. Naime, GA je umjetnicima tražio povoljne nekretnine na Braču za kupnju, a obzirom da je I bio slikar, a LA kiparica tako je i njima pronašao kako ovu tako i još neke nekretnine koje čine jedinstveni kompleks u vlasništvu tužiteljice odnosno kuću, vrt i dvorište. Na pitanje sutkinje poznaje li upisanu posjednicu RA, odgovorila je da nikada nije čula za nju. Nikada nije čula da bi se nju povezivalo sa predmetnom nekretninom. Nikada nisam čula da bi itko kako KAR, tako ni njenim prednicima osporavao vlasništvo i posjed kako predmetne nekretnine tako i čitavog kompleksa. Godinama je odlazila kod njih i smatrala da su te nekretnine isključivo njihovo vlasništvo. Oni su pretežito dolazili ljeti, a kasnije su čak i zimi boravili na predmetnim nekretninama, te su održavali svoje izložbe na istima.

15. Svjedok OA, star 77 godina, je naveo da mu je predmetna nekretnina poznata, ista u naravi predstavlja vrt, te kada se uđe u dvorište tužiteljice taj vrt je položen sa lijeve strane. Tužiteljicu zna od 1966. godine, a od kada s se vjenčao za svoju suprugu 1970. godina, koja ima vikendicu u [adresa] na Braču, dolazio je na predmetnu nekretninu kao i ostale nekretnine sada u vlasništvu tužiteljice koje čine jedinstveni kompleks, odnosno njenu kuću, dvorište i vrt. Kada bi došao na te nekretnine tu bi zatekao tužiteljicu, njenog oca SA, kao i barbu AA. Nikada nije čuo ni vidio da im itko osporavao vlasništvo. Nikada nismo pričali o načinu stjecanja vlasništva tih nekretnina, nije im to bilo bitno, ali on je smatrao da je to njihovo vlasništvo, jer nikog drugog tamo nije viđao. Danas isključivo tužiteljica koristi cijeli taj kompleks nekretnina. Redovito ode kod tužiteljice pobrati stablo naranče po njenom dopuštenju.

16. Svjedok ZA, star 77 godina, je naveo da predmetna nekretnina kao i cijeli kompleks tih nekretnine koje čine jednu cjelinu je danas vlasništvo tužiteljice KAR, a stekla ju je iza svog barbe UA. Nije mu poznato kako je I postao vlasnik nekretnina, jer se radi o davnim događajima. KAR zna od 1966. godine, a na predmetnu nekretninu počeo je dolaziti 1978. godine kada je počeo dolaziti u Postira na Braču, gdje je kupio kuću. Naime, mnogo puta je dolazio na ove nekretnine tužiteljice gdje se družio s njom i njenim suprugom i roštiljali su baš na ovoj nekretnini. Nikada nije čuo da bi itko tužiteljici ili njenim prednicima osporavao vlasništvo i posjed predmetne nekretnine, već je uvijek smatrao da je to njeno vlasništvo. Naime, radi se o ograđenom kompleksu, te u taj vrt je moguće jedino pristupiti preko nekretnina isključivo u vlasništvu tužiteljice. Poznato mu je da je KAR bila jedino dijete svojih roditelja, a očev brat I i njegova supruga nisu imali svoje djece, pa su iz tog razloga nekretnine pripale KAR u isključivo vlasništvo.

17.U parnici u kojoj tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na temelju dosjelosti potrebno je utvrditi početak i završetak razdoblja za koje sud smatra da je razdoblje u kojemu je pravo vlasništva stečeno dosjelošću.

18. S obzirom na navedenu činjenicu o početku tijeka dosjelosti zasigurno od sredine prošlog stoljeća, u skladu s odredbom članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP), kojom je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, o zahtjevu tužitelja potrebno je odlučivati primjenom pravnih pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ).

19. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno ostvarenje ovih pretpostavaka: a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, c) posjed određene kvalitete i d) vrijeme dospjelosti određeno zakonom (30 ili 40 godina, odnosno 20 godina sukladno Načelnom mišljenju proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda od 4. travnja 1960. godine).

20. Za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed je trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo trideset godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. bivšeg OGZ).

21. Dakle, za stjecanje vlasništva prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a, zahtijeva se pošten posjed. Pošten je prema pravnom pravilu iz paragrafa 328. bivšeg OGZ-a onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju. Mjerodavna je, dakle, dobra vjera u zakonitost izvršavanja posjeda, dakle, povjerenje u valjan naslov.

22. Dužnost je protivnika dosjedanja, a ne dosjedatelja, što proizlazi iz predmnjeve poštenja, kada je riječ o izvanrednoj dosjelosti iz pravnog pravila iz paragrafa 1477. OGZ-a o dokazanom nepoštenju, da dokaže da nije postojalo poštenje uzukapijskog posjednika za cijelo vrijeme dosjedanja. Poštenje koje je potrebno za dosjedanje otpada samo onda kada posjednik stekne pozitivno znanje da njegov posjed nije više zakonit, ili kada bi on barem trebao takve okolnosti steći koje daju povoda za sumnju u zakonitost njegova posjeda. Međutim, prema pravnom pravilu iz paragrafa 1463. bivšeg OGZ-a nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom slijedniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana svojega posjeda. Tko se poziva na izvanrednu dosjelost nije, dakle, dužan dokazivati zakonitost svojeg posjeda.

23. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su ŽA i TAR nesmetano i neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu kao svoju i za sebe, bez da se tome itko protivio i osporavao im vlasništvo i posjed iste od 1967. godine, kada su je kupili zajedno sa ostalim nekretninama koje čine jedinstveni ograđeni kompleks u koji se pristupa kroz dvorišna vrata, na način da su predmetnu nekretninu koristili kao vrt u sklopu svoje kuće i dvorišta, te su istu nekretninu (odnosno cijeli kompleks nekretnina) 1984. godine darovali svojoj nećakinji, ovdje tužiteljici, KAR koja ih je na isti način nastavila nesmetano posjedovati kao svoje i za sebe, to ovaj sud nedvojbeno smatra utvrđenim da su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, odnosno da je protekao propisani tridesetogodišnji rok dosjelosti za savjesnog posjednika, propisan pravnim pravilom iz paragrafa 1477. bivšeg OGZ-a.

24. Za navesti je da korištenje i uređivanje vrta u sklopu obiteljske kuće, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice, te saslušanih svjedoka koji godinama imaju neposredan uvid u predmet spora upućuje na nedvojben zaključak da je objektivno bilo zamjetljivo izvršavanje posjeda na predmetu spora i da je svatko mogao vidjeti i znati, da su prednici tužiteljice, a danas i tužiteljica u posjedu istog.

25. Slijedom svega navedenog, kako je tužiteljica vlasništvo predmetne nekretnine stekla temeljem valjane pravne osnove i to dosjelošću i darovanjem, to je primjenom odredaba članka 388. stavka 2. ZVDSP-a, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 1477. bivšeg OGZ-a, te članka 128. ZVDSP-a, valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci presude.

U Supetru, dana 10. ožujka 2025.

S U T K I NJ A:

Antonela Franulić Pilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a)

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice Dean Rahan, odvjetnik u Supetru

2. privremeni zastupnik tuženika Josip Anzulović Mirošević, odvjetnik u Supetru