REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Split
Poslovni broj: P-1695/2023-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB:92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 4.veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Srđana Kalebote, odvjetnika u Splitu, i zamjenice punomoćnika tuženika AE, odvjetničke vježbenice u OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 10.ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku 15 dana isplati iznos od 27.653,37 EUR (slovima: dvadeset sedam tisuća šest stotina pedeset tri eura trideset sedam centi), sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.prosinca 2007., od 1.siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate i to kako slijedi:
na iznos
od
15.11.07.
15,85 EUR
15.12.07.
9,57 EUR
15.01.08.
20,45 EUR
15.02.08.
18,71 EUR
15.03.08.
52,64 EUR
15.04.08.
50,33 EUR
15.05.08.
37,25 EUR
15.06.08.
42,18 EUR
15.07.08.
38,32 EUR
15.08.08.
37,50 EUR
15.09.08.
37,36 EUR
15.10.08.
52,20 EUR
15.11.08.
61,23 EUR
15.12.08.
48,40 EUR
15.01.09.
83,02 EUR
15.02.09.
83,30 EUR
15.03.09.
71,75 EUR
15.04.09.
74,42 EUR
15.05.09.
74,95 EUR
15.06.09.
70,29 EUR
15.07.09.
71,16 EUR
15.08.09.
86,06 EUR
15.09.09.
91,15 EUR
15.10.09.
85,49 EUR
15.11.09.
89,15 EUR
15.12.09.
88,56 EUR
15.01.10.
98,42 EUR
15.02.10.
104,76 EUR
15.03.10.
103,39 EUR
15.04.10.
109,68 EUR
15.05.10.
121,21 EUR
15.06.10.
113,73 EUR
15.07.10.
127,00 EUR
15.08.10.
126,55 EUR
15.09.10.
154,06 EUR
15.10.10.
138,04 EUR
15.11.10.
141,74 EUR
15.12.10.
135,93 EUR
15.01.11.
137,41 EUR
15.02.11.
131,50 EUR
10.03.11.
136,11 EUR
04.04.11.
112,53 EUR
14.05.11.
143,01 EUR
14.06.11.
144,11 EUR
14.07.11.
144,74 EUR
14.08.11.
140,29 EUR
14.09.11.
141,82 EUR
15.10.11.
141,44 EUR
14.11.11.
141,80 EUR
14.12.11.
142,02 EUR
14.01.12.
143,88 EUR
14.02.12.
145,55 EUR
14.03.12.
144,08 EUR
14.04.12.
141,38 EUR
14.05.12.
142,28 EUR
14.06.12.
144,19 EUR
14.07.12.
141,82 EUR
14.08.12.
141,93 EUR
14.09.12.
139,40 EUR
14.10.12.
142,40 EUR
14.11.12.
143,47 EUR
14.12.12.
143,51 EUR
14.01.13.
144,85 EUR
14.02.13.
145,23 EUR
14.03.13.
145,42 EUR
14.04.13.
146,37 EUR
14.05.13.
144,74 EUR
14.06.13.
141,68 EUR
14.07.13.
143,75 EUR
14.08.13.
142,05 EUR
14.09.13.
144,51 EUR
14.10.13.
145,45 EUR
14.11.13.
145,80 EUR
14.12.13.
146,56 EUR
14.01.14.
146,11 EUR
14.02.14.
143,09 EUR
14.03.14.
143,10 EUR
14.04.14.
142,22 EUR
14.05.14.
140,28 EUR
14.06.14.
140,38 EUR
14.07.14.
141,24 EUR
14.08.14.
137,30 EUR
14.09.14.
136,73 EUR
14.10.14.
137,52 EUR
14.11.14.
138,29 EUR
14.12.14.
138,55 EUR
05.01.15.
138,05 EUR
14.02.15.
245,07 EUR
14.03.15.
242,29 EUR
14.04.15.
240,17 EUR
14.05.15.
239,81 EUR
14.06.15.
239,14 EUR
14.07.15.
239,86 EUR
14.08.15.
235,89 EUR
14.09.15.
235,69 EUR
14.10.15.
238,30 EUR
14.11.15.
237,92 EUR
14.12.15.
238,41 EUR
14.01.16.
239,51 EUR
14.02.16.
237,22 EUR
14.03.16.
234,75 EUR
14.04.16.
232,04 EUR
14.05.16.
232,91 EUR
14.06.16.
233,69 EUR
14.07.16.
231,93 EUR
14.08.16.
230,23 EUR
14.09.16.
229,95 EUR
14.10.16.
230,76 EUR
14.11.16.
230,64 EUR
14.12.16.
231,74 EUR
14.01.17.
232,24 EUR
14.02.17.
227,54 EUR
14.03.17.
226,48 EUR
14.04.17.
226,65 EUR
14.05.17.
226,24 EUR
14.06.17.
225,69 EUR
14.07.17.
225,81 EUR
14.08.17.
223,54 EUR
14.09.17.
225,20 EUR
14.10.17.
227,34 EUR
14.11.17.
228,30 EUR
14.12.17.
228,43 EUR
14.01.18.
225,50 EUR
14.02.18.
224,01 EUR
14.03.18.
223,77 EUR
14.04.18.
223,16 EUR
14.05.18.
222,17 EUR
14.06.18.
221,73 EUR
14.07.18.
222,27 EUR
14.08.18.
222,51 EUR
14.09.18.
222,61 EUR
14.10.18.
222,01 EUR
14.11.18.
222,47 EUR
14.12.18.
221,23 EUR
14.01.19.
222,58 EUR
14.02.19.
221,36 EUR
14.03.19.
221,49 EUR
14.04.19.
222,24 EUR
14.05.19.
221,33 EUR
14.06.19.
221,42 EUR
14.07.19.
220,90 EUR
14.08.19.
220,29 EUR
14.09.19.
220,62 EUR
14.10.19.
221,73 EUR
14.11.19.
222,28 EUR
14.12.19.
222,05 EUR
14.01.20.
222,21 EUR
14.02.20.
222,59 EUR
14.03.20.
226,33 EUR
14.04.20.
227,98 EUR
14.05.20.
225,96 EUR
14.06.20.
226,22 EUR
14.07.20.
224,95 EUR
14.08.20.
223,21 EUR
14.09.20.
224,93 EUR
14.10.20.
226,13 EUR
14.11.20.
226,12 EUR
14.12.20.
225,32 EUR
13.01.21.
226,32 EUR
13.01.21.
1.346,25 EUR
II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 8.105,92 EUR (slovima: osam tisuća stotinu pet eura devedeset dva eura), sa zateznom kamatom od 10.ožujka 2025. pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 24.travnja 2019. navodi se da je tužitelj 13.prosinca 2006. zaključio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) broj:3208058216, temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 104.219,61 CHF, isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a, te je 7.travnja 2011. zaključen Dodatak osnovnom ugovoru. Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 1. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je u 7. Ugovora vezao uz ovu valutu, te je u čl. 2. naveo visinu kamatne stope u iznosu 4,50% godišnje ugovorivši u istom članku 2. Ugovora kako je ista promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, dakle na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugovorivši odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te, protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je 13.lipnja 2014., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž- 7129/2013-4, u točki II. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1401/2012, kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju u razdoblju od 1.travnja 2005. do 31.prosinca 2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Na temelju dokumentacije iz ovog kredita tužitelj je izradio izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama, te iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način, iznosi 21.608,06 EUR.
1.1.Slijedom navedenoga, tužitelj je konačno uređenim tužbenim zahtjevom predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će pod točkom I. utvrditi ništetnost dijela odredbi čl.1., 2. i 7. predmetnog ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula, pod točkom II. utvrditi ništetnost dijela odredbi čl.2. i 7. ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, pod točkom III. utvrditi ništetnim čl.3. i 4. Dodatka ugovoru od 8.travnja 2011., pod točkom IV. naložiti tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju iznos 27.653,43 EUR sa zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni iznos teku od dospijeća do ispate, te pod točkom V. naložiti tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Rješenjem od 22.siječnja 2020. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do okončanja oglednog postupka broj Gos 1/19 koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio tužitelj, koju je Županijski sud u Zadru rješenjem posl.br.Gž-460/2020-2 od 30.studenoga 2020. prihvatio kao osnovanu, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio na daljnji postupak.
3. U odgovoru na tužbu od 4.ožujka 2021. tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te ističe prigovor zastare. Tuženik osporava da je ovaj sud vezan presudama Trgovačkog suda u Zagrebu donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“, između ostaloga jer se u konkretnom slučaju radi o postupku radi isplate, a ne naknade štete kako propisuje čl.502.c. Zakona o parničnom postupku i čl.138.a. Zakona o zaštiti potrošača/2007. Tuženik navodi da je prije podnošenja tužbe tužitelj pristao na konverziju predmetnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da je s tuženikom 8.travnja 2011. sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu, a kojim je došlo i do izmjene valutne klauzule i kamatne stope. Time je i otpala eventualna ništenost pojedinih odredbi ugovora o kreditu, pod uvjetom da je i postojala, tuženik se poziva se na utvrđenja iz postupka Gos-1/2019, kao i na brojne odluke županijskih sudova u RH i Europskog suda. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbaciti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno isti odbiti kao neosnovan i naložiti istom da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka.
4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208058216 od 13.prosinca 2006. solemniziranog od strane javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita pod brojem OU-374/2006 dana 15.prosinca 2006., Dodatka tom ugovoru od 7. travnja 2011., otplatnog plana kredita, podataka po kreditnoj partiji 7103439248, prometa po kreditu, otplatnog plana kredita od 17. listopada 2018., podataka po kreditnoj partiji 7105173606 sa pregledom promjena kamatnih stopa po kreditu, prometa po kreditu od 7. travnja 2011. do 14. listopada 2018., financijskog izračuna sa pripadajućim tablicama, reklamnih materijala tuženika u promociji kredita u švicarskim francima, obvezujućeg informativnog letka o rizicima deviznih kredita, grafa povijesnog kretanja odnosa CHF- Euro, CHF-Kuna, analize oglašavanja osam poslovnih banaka/tužene u spornom periodu Briefing analize d.o.o., izvodom iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005. godine, općih uvjeta o promjeni kamatnih stopa tuženika od 1.1.2013., obavijesti o novostima u utvrđivanju kamatne stope od 8.1.2013., obavijesti o promjenama kamatne stope od 1.1.2013., saslušanjem tužitelja i svjedoka ČE, financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku Zlatku Cvitanoviću, kao i dopunskim vještačenjem po sudskom vještaku za financije Zlatku Cvitanoviću.
5. U ovom postupku prethodno je odlučeno o tužbenom zahtjevu rješenjem i presudom posl.br.P-4334/2020-22 od 13.siječnja 2023. na način da je rješenjem dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 2. veljače 2022., dok je presudom odlučeno sljedeće:
-pod točkom I. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 3208058216 od 13.prosinca 2006., zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 104.219,61 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 104.219,61 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 573,96 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja,
-pod točkom II. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 3208058216 od 13.prosinca 2006., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 7., stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete,
-pod točkom III. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 3. i članak 4. Dodatka Ugovora o kreditu broj 3223100835 od 8.travnja 2011., zaključenog između tužitelja i tuženika,
-pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju u roku 15 dana iznos od 27.653,43 EUR sa zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do isplate,
-pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku da naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 6.205,49 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
6. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik, koju je Županijski sud u Zadru presudom i rješenjem posl.br.Gž-298/2023-2 od 19.travnja 2023. djelomično odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu pod točkama I.,II. i III. izreke, dok je prihvaćanjem žalbe tuženika ukinuo pobijanu presudu pod točkama IV. i V. izreke i predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.
7. Iz obrazloženja drugostupanjskog stupnja proizlazi da je ovaj sud pravilno utvrdio ništetnost odredbi ugovora o kreditu i Dodatka tom ugovoru u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Nadalje, po ocjeni tog suda, tužitelj i tuženik sklapanjem dodatka predmetnom Ugovoru o kreditu nisu izmijenili odredbe iz osnovnih ugovora u pogledu kamatne stope i iznosa preostalog neotplaćenog kredita, te postigli i sporazum o raspolaganju preplatom. Međutim, što se tiče zahtjeva radi isplate opravdano tuženik navodi da nije jasno na temelju čega tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 27.653,36 EUR, s obzirom da se zbrojem pojedinačnih iznosa dolazi do drugačijeg iznosa, odnosno zbroj iznosa 3.483,36 EUR, glavnice 14.544,74 EUR i kamate od 7.833,84 EUR iznosi 25.861,94 EUR, a ne 27.653,36 EUR, kako to pogrešno navodi sud. Osim toga, kako tužitelj nije postavio svoj zahtjev na način da odvijeno označi pojedinačne mjesečne iznose po osnovi pretplate za više plaćenu kamatu, od pretplate na ime valutne klauzule, a kako bi se ispitao i prigovor zastare, koji se različito računa, to je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.
8. Dakle, presuda posl.br.P-4334/2020-22 od 13.siječnja 2023. postala je pravomoćna u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništenosti dijela odredbi predmetnog ugovora o kreditu u čl.1., 2., 7., te čl. 3. i čl.4. Dodatka Ugovora o kreditu broj: 3223100835 od 8.travnja 2011., koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, dok je preostalo za odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatom, kao i o troškovima postupka.
9. U nastavku postupka obnovljeni su rezultati cjelokupnog raspravljanja, izveden je dokaz dopunskim vještačenjem po sudskom vještaku za financije Zlatku Cvitanoviću, sukladno kojem je tužitelj podneskom od 27.siječnja 2025. konačno uredio tuženi zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 27.653,37 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom.
10. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
11. Predmet spora je isplata iznosa koji je tužitelj pretplatio tuženiku po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu i Dodatka tom ugovoru koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.
12. Između parničnih stranaka sporna je osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare.
13. Odredba čl.1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO) propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
14. Odredba čl.1115.ZOO-a propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
15. Prije odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tužitelja, potrebno je odlučiti o istaknutom prigovoru zastare, čija osnovanost za posljedicu ima odbijanje tužbenog zahtjeva.
16. Zastarni rok po osnovi stjecanja bez osnove je 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO- a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
16.1. Člankom 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
16.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplaćene kamate ponovno počeo teći od 13. lipnja 2014., dok je po osnovi preplaćene glavnice uslijed tečajnih promjena ponovno počeo teći od 14. lipnja 2018.
16.3. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 24.travnja 2019. znači da računajući od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018. pa do njezina podnošenja nije protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim. Pritom treba navesti da je o prigovoru zastare sud mogao odlučiti i bez odvojenog označavanja iznosa koje tužitelj potražuje po osnovi valutne klauzule i po osnovi promjenjive kamatne stope.
17. U odnosu na visinu zahtjeva, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke Zlatku Cvitanoviću, kao i dopunom tog nalaza, na koji stranke nisu imale primjedbi nakon dopunskog očitovanja, a i sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti, te utemeljen na mjerodavnim ispravama i primjeni pravilne metodologije obračuna.
18. U osnovnom nalazu i mišljenju sudski vještak Zlatko Cvitanović zaključuje da je kamatna stopa ostala na razini početno ugovorene stope (4,50%/god.), a ne promjenjiva, te da nije došlo do primjene valutne klauzule, već da se kredit vraćao po inicijalno sačinjenom otplatnom planu (u anuitetima čija je visina određena temeljem ugovorenog tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita -22.prosinca 2006., tj. u iznosu od 573,96 CHF/2.636,38 kn), tužitelj bi u promatranom razdoblju, od početka otplate kredita do 08.travnja 2011. (tj. do datuma sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita), iskazao preplatu i to:
- po kamati, u mjesečnim iznosima kako je to prikazano u stupcu 10, Tablice br. 3, odnosno u ukupnom iznosu od 3.967,81 EUR/29.895,50 kn;
- po valuti (tj. po osnovi anuiteta), u mjesečnim iznosima kako je to prikazano u stupcu 11, Tablice br. 3, odnosno u ukupnom iznosu od 3.391,99 EUR/25.556,92 kn,
-s tim da u razdoblju siječanj - listopad/2007. ne bi bilo preplata već naprotiv, da bi tužitelj u prvih 9 rata kredita imao manji iznos uplata od iznosa dospjele rate/anuiteta, a da ukupan iznos mjesečnih preplata, odnosno zbroj pozitivnih razlika po osnovi anuiteta iznosi 3.483,36 EUR/26.245,38 kn (kako je to prikazano u stupcu 12, Tablice br. 3. 2.)
-na dan službeno utvrđene konverzije predmetnog kredita 08.travnja 2011., razlika po glavnici kredita (koja je nastala zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF/HRK) iznosi 14.544,74 EUR/109.587,34 kn, (kako je to prikazano u Tablici br. 4), odnosno tuženik je za toliko više zadužio tužitelja po predmetnom kreditu (ako se to promatra u odnosu na stanje prema početno ugovorenim uvjetima kredita i u odnosu na stanje duga na dan konverzije tog kredita),
-tužitelj je u razdoblju od 08.travnja 2011. do konačne otplate kredita 13.siječnja 2021. iskazao preplatu po kamati u mjesečnim iznosima kako je to prikazano u stupcu 10, Tablice br. 3, odnosno u ukupnom iznosu od 7.833,84 EUR/59.024,04 kn (ako se ta razlika promatra u odnosu na stanje prema početno ugovorenim uvjetima kredita, sa stvarno plaćenim iznosima po osnovi kamata).
19. U prvoj pisanoj dopuni svog nalaza i mišljenja od 12.travnja 2022., sudski vještak Zlatko Cvitanović detaljno se očitovao na primjedbe tuženika iznijete na nalaz i mišljenje, koje je vještak odbio kao neosnovane, s tim da je izračunao tzv. negativne razlike odnosno iznos koji je tužitelj manje platio zbog nižeg tečaja CHF-a.
20. U drugoj dopuni svog nalaza i mišljenja sudski vještak Zlatko Cvitanović pozvan je da se očituje na primjedbe koje je drugostupanjski sud iznio u obrazloženju ukidne odluke. Vještak navodi da je Županijski sud u Zadru zbrajao sljedeće iznose: 3.483,36 EUR/26.245,38 kn (iznos ukupne preplate nastale do 04.travnja 2011., tj. do konverzije kredita), 14.544,74 EUR/109.587,34 kn (razlika po glavnici kredita na dan službeno utvrđene konverzije predmetnog kredita 08.travnja 2011.) i 7.833,84 EUR/59.024,04 kn (preplata po kamati razdoblju od 08.travnja 2011. do konačne otplate kredita 13.siječnja 2021.), te dobio zbroj od 25.861,94 EUR/194.856,75 kn, a ne 27.653,36 EUR/208.354,27 kn. Vještak navodi da su se očito ovdje zbrajali različiti iznosi, koji se međusobno ne smiju zbrajati, jer se odnose na isto vremensko razdoblje, a niti na iste kategorije unutar kredita (kamata, glavnica, anuitet). Pritom je do zabune vjerojatno doveo iznos od 14.544,74 EUR/109.587,34 kn, kojeg je vještak posebno naveo pod točkom 2. svojeg Mišljenja, na prijedlog tužitelja, s tim da je taj podatak bio informativne naravi, a ne osnovica za potraživanje tužitelja, koje se odnosi na preplatu po kamati i valuti u cijelom razdoblju otplate predmetnog kredita (od 08.travnja 2011. do 13.siječnja 2021.). Stoga su po vještaku za tužbeni zahtjev po ovom parničnom sporu mjerodavni isključivo podaci iz Tablice br. 3, stupac 12 („Iznos preplate“) iz kojih je vidljivo da ukupna preplata po kamati i valuti iznosi: od početka otplate do konverzije kredita 3.483,36 EUR/26.245,38 kn, i od konverzije do konačne otplate kredita 24.170,02 EUR/182.108,99 kn, ili ukupno 27.653,36 EUR/208.354,27 kn.
21. U odnosu na osnovanost zahtjeva tužitelja na isplatu pretplaćenih iznosa, treba navesti da tuženik neosnovano navodi da zbog toga što je s tužiteljem sklopio konverziju sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015, nadalje:ZID ZPK) tužitelj više nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, niti zahtijevati isplatu stečenog bez osnove po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu, jer je i Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. izrazio shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. U istoj odluci jasno je navedeno da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju.
22. Tuženik osporava pravo tužitelju na obeštećenje i zbog činjenice da je pristao na sklapanje Dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, pozivom na odluku Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., što je u cijelosti neutemeljeno. To stoga što navedena odluka nema nikakve veze, niti je donesena u svezi navedenog spornog pitanja, jer je u tom predmetu VSRH postavljeno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?", i na to pitanje dan je odgovor koji glasi: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“. Dakle, u navedenoj odluci VSRH se uopće nije bavio pitanjem spornim u ovom predmetu (da li sklapanje Dodatka ugovora o kreditu utječe na pravo korisnika kredita na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora), niti je u toj odluci VSRH izrazio kategoričan stav o tome da je pravno shvaćanje Suda EU izraženo u odluci u predmetu C-118/17 apsolutno neprimjenjivo u predmetnom slučaju obeštećenja potrošača koji je pristao na konverziju.
23. S obzirom da je utvrđena ništetnost dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke, kao i Dodatka tom ugovoru u čl. 3. i 4., to tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedeni ništetnih odredbi, s tim da izvršenom konverzijom tužitelju nije priznata nikakva pretplata. Naime, i na temelju provedenog financijskog vještačenja nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj nije u obeštećen zaključenjem Dodatka ugovoru, odnosno izvršenom konverzijom. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije proizlazi da je tužitelj na temelju ništetnih odredbi ugovora i dodatka ugovoru o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi pretplatio iznos od 3.483,36 EUR/26.245,38 kn od početka otplate do konverzije kredita, a od konverzije do konačne otplate kredita iznos od 24.170,02 EUR/182.108,99 kn, ili ukupno zbrojeno iznos od 27.653,36 EUR/208.354,27 kn, koji tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom.
24. U odnosu na tzv. negativne razlike, odnosno okolnost da su u određenom razdoblju plaćani niži anuiteti, ne utječe na rezultate provedenog vještačenja. Tuženik koji je sam sastavio nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenjala njegovom odlukom i valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO. Onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove nesavjestan je i nema pravo na povrat danog (u tom smislu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-580/07 od 29. kolovoza 2007. i broj Rev-2624/2015 od 23. siječnja 2019., ŽS u Karlovcu, Gž-650/2023 od 27.rujna 2023.). Isto tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br.Rev-549/2023 od 18.prosinca 2023. izrazio je stajalište da sud ne može samovoljno odbijati tečajne razlike za vrijeme dok su one bile niže od tečaja isplate kredita u CHF. Naime, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu pretplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten prema mišljenju revizijskog suda umanjivati tužiteljevu tražbinu s tzv.negativnim tečajnim razlikama. Dakle, niže tečajne razlike mogu biti prebijene s potraživanjem tužitelja kao potrošača samo u slučaju ako je tuženik to zatražio u konkretnom iznosu po određenim anuitetima, i ako su to zatražili prije zaključenja prethodnog postupka. Međutim, tuženik u ovom postupku nije postupio na opisani način, pa nema mjesta uzimanju u obzir tzv. negativnih razlika prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva.
25. Tužitelj je nakon izvršenog dopunskog vještačenja podneskom od 27.siječnja 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev, na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 27.653,37 EUR na ime pretplate izvršene na temelju ništenih odredbi ugovora o kreditu sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
26. Tužitelj je u otplati kredita tuženiku vraćao kunske iznose radi čega mu pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu RH-eure, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
27. U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužitelju zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate anuiteta.
28. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 27.653,37 EUR koje je tužitelj pretplatio na ime ništetnih odredbi ugovora o krediti u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a sve po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.
29.Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva.
30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje: ZPP-a). Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednosti predmeta spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 27.653,37 EUR za sljedeće radnje: za sastav tužbe 250 bodova, za sastav žalbe protiv rješenja o prekidu postupka 125 bodova, za sastav obrazloženih podneska od 26.ožujka 2021., 2.veljače 2022., 26.lipnja 2023. i 27.siječnja 2025. po 250 bodova za svaki podnesak (250x4), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 8.travnja 2021., 21.veljače 2022., 12.travnja 2022., 7.lipnja 2022., 3.listopada 2023. i 4.veljače 2025. po 250 bodova za svako ročište (250x6), i za pristup ročištu za objavu odluke 50 bodova, odnosno ukupno 2 925 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 5.850,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 7.312,50 Na taj iznos tužitelju treba priznati trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 262,53 EUR i trošak financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 530,89 EUR, tako da je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 8.105,92 EUR.
30.1. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 530,88 EUR budući da pregledom spisa nije utvrđeno da je tužitelj platio navedenu pristojbu. U međuvremenu je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 51/23) mijenjana toč.20. članka 11.st.1. Zakona o sudskim pristojbama, prema kojoj su od plaćanja sudske pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, dakle u ovom sporu. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.
U Splitu, 10.ožujka 2025.
Sutkinja:
Sanja Bikić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužitelju putem punomoćnika,
-tuženiku putem punomoćnika,
-u spis.
