Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: Pr-8/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužiteljice SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, V. Nazora 19b/I, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, Ferde Hefelea 57, radi utvrđivanja nezakonitosti odluke – radni spor, nakon održane javne glavne rasprave 28. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da su:

a) Odluka o pravu na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla KLASA: 121- 05/23-01/7; URBROJ: 511-10-05-23-779 od 22. prosinca 2023. godine Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Sisačko-moslavačka;

b) Odluka KLASA: 121-05/24-01/233; URBROJ: 511-01-157-24-2 od 16. svibnja 2024. godine Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova;

nezakonite."

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587 da tužiteljici SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 2. srpnja 2024. godine podnijela tužbu ovom sudu protiv tužene radi utvrđenja nezakonitosti odluke. Tužiteljica smatra da su odluke tužene o pravu na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla od 23. prosinca 2023. godine i 16. svibnja 2024. godine nezakonite.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva smatrajući da su navedene odluke donesene u skladu s odredbama članka 52. stavka 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 56/22, 127/22, 58/23, 128/23). Osim toga, tužena predlaže da sud odbaci tužbu tužiteljice kao nedopuštenu jer ista nije podnijela zahtjev za mirno rješenje spora u skladu s člankom 186.a Zakona o parničnom postupku.

3. Nisu osnovani navodi tužene da je tužiteljica prije podnošenja tužbe morala podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora. Prema članku 186.a Zakona o parničnom postupku propisano je da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tube obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora Državnom odvjetništvu, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

Prema članku 133. stavak 1. i 2. Zakona o radu propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

U konkretnom slučaju se radi o izuzetku od obveze podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora kako je to propisano člankom 186. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

Tužena se poziva na odluku Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-187/2022 od 20. lipnja 2022. godine, a koja se odnosi na rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-1562/2021 od 30. studenog 2021. godine. Uvidom u navedene spise utvrđeno je da se u ovim predmetima radilo o materijalnim pravima stranaka (isplata naknade) što u ovoj pravnoj stvari nije slučaj. U predmetu ovog suda radi se o ostvarivanju sudske zaštite temeljem članka 133. Zakona o radu gdje je propisan prekluzivni rok iz kojeg razloga ne postoji obveza podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora. Stoga nije osnovan prijedlog tužene za odbacivanje tužbe tužiteljice kao nedopuštene.

4. Tužiteljica je dana 13. studenog 2023. godine podnijela zahtjev za priznanje prava na naknadu troškova javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla zbog neorganiziranog javnog prijevoza od prebivališta, odnosno boravišta ([adresa]) pa do mjesta rada (Sisak).

Odlukom tužene od 22. prosinca 2023. godine tužiteljici je priznato pravo na naknadu troškova javnog prijevoza na relaciji Željeznička stanica Kutina – Željeznička stanica Sisak-Caprag i obratno, koja bi se za svaki mjesec trebala isplaćivati u visini od 1/12 cijene godišnje karte javnog prijevoza HŽ-a.

Ovu odluku tužiteljica je zaprimila 2. siječnja 2024. godine te je 10. siječnja 2024. godine podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa.

Odlukom tužene od 16. svibnja 2024. godine odbijen je zahtjev tužiteljice za zaštitu prava.

5. Pobijane odluke tužene donesene su protivno odredbama članka 52. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Prema tom članku regulirano je pitanje priznavanja prava na troškove prijevoza u slučaju organiziranog javnog prijevoza kojeg službeni i namještenik ne koriste.

Iz pobijane odluke tužene vidljivo je da vlak koji polazi iz [adresa] u 03:23 sati stiže na Željezničku stanicu Sisak-Caprag u 06:54 sati. Prilikom odlaska s posla vlak sa Željezničke stanice Sisak-Caprag za [adresa] polazi u 16:05 sati, a tužiteljica bi stigla u [adresa] u 19:24 sata. Radi se o tome da nema direktne željezničke veze između [adresa] i [adresa], nego putnik iz [adresa] mora vlakom putovati do Zagreba, a iz Zagreba vlakom za Sisak.

Zbog svega navedenog se u konkretnom slučaju ne može smatrati da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz koji joj omogućuje redoviti dolazak na posao i redoviti povratak s posla uzevši u obzir vrijeme trajanja putovanja na posao, radno vrijeme tužiteljice te vrijeme potrebno za povratak s posla. Stoga tužena nije mogla svoju pobijanu odluku temeljiti na odredbama članka 52. stavak 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, već je morala tužiteljici priznati pravo na troškove prijevoza temeljem članka 52. stavak 15. ovog Kolektivnog ugovora.

Da je tome tako potvrđuje i nova odluka tužene od 22. kolovoza 2024. godine (list 76 spisa) kojom je tužiteljici priznata naknada za prijevoz prema odredbama članka 52. stavak 15. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike za slučaj da od mjesta prebivališta odnosno boravišta pa do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza. U tom slučaju isplaćuje se naknada u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru.

Uvidom u navedenu odluku vidljivo je da se ništa bitno nije promijenilo u odnosu na pobijanu odluku od 22. prosinca 2023. godine što se tiče boravišta, odnosno prebivališta tužiteljice i mjesta rada. U oba slučaja priznati su troškovi prijevoza na relaciji [adresa]. Jedina je razlika što je u rješenju od 22. kolovoza 2024. godine navedena adresa tužiteljice, Ulica Petra Zrinskog 11, a u pobijanom rješenju od 22. prosinca 2023. godine (list 9 spisa) je navedeno da tužiteljica ima prebivalište u [adresa] u [adresa]. Dakle, činjenica da tužiteljica sada stanuje u drugoj ulici u [adresa] ne može bitno utjecati na odluku o pravu na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla.

6. Nije osnovan ni prigovor tužene da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje ove tužbe. Odluke koje su predmet ovog parničnog postupka nisu stavljene van snage pa tužiteljica ima pravni interes za ovakvu tužbu kako bi mogla ostvariti svoje pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza za razdoblje kada joj se naknada isplaćivala temeljem odluke koja je predmet ovog postupka.

7. Tužiteljici je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici prema članku 154. Zakona o parničnom postupku, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podneska od 17. rujna 2024. godine te pristup na ročište 28. siječnja 2025. godine, sve po 187,50 eura uključujući PDV, a što ukupno iznosi 562,50 eura.

U Kutini 10. ožujka 2025.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

O tom obavijest:

1. Zajednički odvjetnički ured Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl, Garešnica, V. Nazora 19b/I

2. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Sisak, Ferde Hefelea 57