REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2486/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., OIB 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, zastupanog po punomoćniku Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika PNEUMATIKA MI-MAR d.o.o, OIB 88190092207, Brezovica, Kraljevečki brijegi 21 A, zastupanog po punomoćniku Lini Budak, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-419/2021-5 od 6. travnja 2021., 10. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-419/2021-5 od 6. travnja 2021., u dijelu točke III. izreke kojom je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 234,38 kn / 31,11 eura.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-419/2021-5 od 6. travnja 2021. u djelu točke III. izreke i rješava:

Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10,37 eura (slovima: deset eura i tridesetsedam centi) u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 6,84 eura (slovima: šest eura i osamdesetčetiri centa) u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 49,57 eura (slovima: četrdesetdevet eura i pedesetsedam centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj Povrv-419/21-5 od 6. travnja 2021. u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-5399/20 od 20. siječnja 2021. i utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena (točka I. izreke), naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 256,25 kn (točka II. izreke) te je kao neosnovan odbio tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 kn (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjskog rješenja tuženik je podnio žalbu pobijajući ga u točki III. izreke. U bitnome navodi da je potpuno pogrešna tvrdnja prvostupanjskog suda da tuženik nema pravo na trošak temeljem Odvjetničke tarife kada je Tbr. 8. točkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) propisano da za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetnik ima pravo na 25% nagrade iz Tbr. 7. točki 1., 3., 6. i 7. ali ne više od 50 bodova. Međutim u konkretnom slučaju treba se primijeniti Tbr. 7. točka 8. Tarife. Stoga ustraje kod zahtjeva da mu tužitelj plati prouzročeni trošak parničnog postupka za sastav podneska od 18. ožujka 2021. (250,00 kn + PDV od 62,50 kn = 312,50 kn). Predlaže preinačiti pobijani dio rješenja i naložiti tužitelju da mu naknadi troškove sastava tog podneska u zatraženom iznosu od 312,50 kn, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjsko rješenje u pobijanoj točki III. izreke ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. u vezi odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP-a), u granicama razloga navedenih u žalbi, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Iz obrazloženja odluke o troškovima postupka proizlazi kako je prvostupanjski sud priznao tuženiku troškove sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u zatraženom iznosu od 125,00 kn sukladno Tbr. 11. točki 1. Tarife, pripadajući PDV (25%) prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 31,25 kn i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 kn, što ukupno iznosi 256,25 kn. Tuženiku nije priznao trošak sastava podneska od 18. ožujka 2021., zato što je tim podneskom tuženik izjavio da pristaje na tužiteljevo povlačenje tužbe, pa smatra da ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice budući da bi se u slučaju da se tuženik nije izjasnio o tome, smatralo da je pristao na povlačenje tužbe u skladu s odredbom članka 193. stavka 2. ZPP-a.

7. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan. Naime, tužitelj je podneskom od 15. ožujka 2021. povukao tužbu u ovom predmetu. Podneskom od 18. ožujka 2021. tuženik je pristao na povlačenje tužbe i stavio zahtjev za naknadu prouzročenih troškova parničnog postupka. Dakle, kako je navedenim podneskom tuženik poduzeo parničnu radnju koja je po ocjeni ovog suda bila potrebna za vođenje parnice, tuženik ima pravo na naknadu troškova za sastavljanje tog podneska.

8. Točne su tvrdnje žalitelja da je riječ o sporu čija je vrijednost manja od 1.000,00 kn u kojima se visina nagrade za zastupanje od strane odvjetnika određuje prema Tbr. 7. točki 8. Tarife. Međutim, iz tuženikovog zahtjeva očito je da on nije tražio naknadu troškova prema Tbr. 7. točki 8., nego je tražio naknadu troškova pojedinačno za svaku poduzetu radnju (sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u visini od 12,5 bodova i sastav podneska od 18. ožujka 2021. u visini od 25 bodova). Kako zbroj nagrada za te radnje ne premašuje 50 bodova, tuženik je zapravo tražio manje od onoga što bi mu pripadalo da je zahtjev za naknadu troškova podnio u skladu s Tarifom. Kako to nije učinio prvostupanjski sud mu nije mogao priznati troškove u većem iznosu od traženog jer je vezan određenim zahtjevom tuženika (članak 164. stavci 1. i 2. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavkom 1. ZPP-a). Stoga su neosnovani žalbeni navodi o tome da je nagradu za zastupanje u ovom sporu trebalo odrediti prema Tbr. 7. točki 8. Tarife.

9. Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova za sastavljanje podneska od 18. ožujka 2021. u iznosu od 62,50 prema Tbr. 8. točki 3. Tarife (jer ne predstavlja onu vrstu podneska iz Tbr. 8. točka 1. za koje je nagrada propisana kao za tužbu), što s uvećanjem za porez na dodanu vrijednost iznosi ukupno 78,12 kn odnosno 10,37 eura.

10. S obzirom na to da vrijednost pobijanog dijela rješenja iznosi 312,50 kn, tuženik ima pravo na naknadu troškova za sastav žalbe u iznosu od 125,00 kn prema Tbr. 10. točki 5. Tarife, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 31,25 kn prema Tbr. 42. tarife te trošak sudske pristojbe na žalbu u zahtijevanom iznosu od 50,00 kn, odnosno iznos od 206,25 kn, što preračunato u eure iznosi 27,37 eura. Kako je tuženikova žalba samo djelomično osnovana u omjeru od 25%, pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupku razmjerno tom uspjehu, dakle u iznosu od 6,84 eura. Preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 49,57 eura odbijen je kao neosnovan.

11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točki 2. i 3. ZPP-a, odlučiti kao u točkama I. i II. izreke rješenja, dok je u smislu odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točkama III. i IV. izreke rješenja.

Zagreb, 10. ožujka 2025.

Sudac

Lenka Ćorić