Pr-1276/2022-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Ćulav Aličić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, OIB: 04847852112, Split, Kavanjinova 2, zastupanog po ravnatelju HČ, dr.med.spec., a on po punomoćniku ŠČ, dipl.iur., zaposleniku tuženika, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane u prisustvu punomoćnika stranaka i ravnatelja tuženika, zaključene 5. veljače 2025., a objavljene 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 249,78 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od 30.09.2020.g. pa do konačne isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. obračunate u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenom iznosu.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 525,00 EUR sa zakonskim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 6.4.2022 podnijela tužbu navodeći da je tužiteljica do 1.09.2020. bila zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra u Ambulanti Lokve. Tuženik da je tužiteljici i ostalim radnicima isplaćivao dva puta godišnje stimulaciju u obračunskim razdobljima od 01.05. do 31.10. te od 01.11 do 30.04. Člankom 7. Pravilnika o osnovama i kriterijima stimulativnog nagrađivanja radnika Doma zdravlja Splitsko- dalmatinske županije da je propisano da će se stimulacija radnicima isplatiti ako ispunjavaju uvjete iz čl. 3. Pravilnika i ako tuženik u tekućem poslovanju ostvari višak poslovnih prihoda nad poslovnih rashodima, a što da je tuženik u utuženom razdoblju ostvario te da je svim radnicima isplatio stimulaciju. Međutim, tuženik da je tužiteljici odbio isplatiti stimulaciju za razdoblje od 1.11.2019. pa do 30.04.2020. iako je tužiteljica kumulativno ispunila sve propisane uvjete i ostvarila pravo na isplatu stimulacije za sporno razdoblje.

1.1.Tužiteljica navodi da se dopisom od 2.10.2020. obratila tuženiku pozivajući istog na podmirenje svojih obveza prema tužiteljici. Na navedeni dopis tužiteljice tuženik da je odgovorio svojim dopisom od 28.10.2020.u kojem navodi da tužiteljica nema pravo na isplatu stimulacije budući ista više nije u radnom odnosu kod tuženika. Tužiteljica navodi, da to što tužiteljica od 1.09.2020. više nije u radnom odnosu kod tuženika, nije opravdan razlog da joj tuženik uskrati isplatu stimulacije jer je ista zatražena za razdoblje u kojem je tužiteljica još uvijek bila u radnom odnosu kod tuženika i time da je stekla pravo na isplatu stimulacije. Naime, tužiteljica da je zadovoljila sve kriterije navedene u čl. 3. Pravilnika o osnovama i kriterijima stimulativnog nagrađivanja radnika Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, a kriterij kojeg spominje tuženik, da radnik u trenutku isplate stimulacije mora biti zaposlen kod tuženika, da ne postoji u niti jednom zakonskom niti podzakonskim aktu. Nadalje, prema čl. 92, ZR-a propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog posla, čl. 5. Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima tuženika i čl. 45 KU-a propisano je da plaću čini osnovna plaća i dodaci na plaću, a jedan od propisanih dodataka na plaću je i stimulacija pa da radnik na isplatu stimulacije, kao na dio plaće ima pravo nakon odrađenog posla, bez obzira što u trenutku isplate više ne bi bio zaposlen kod istog poslodavca.

1.2. Stoga tužiteljica predlaže sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužiteljici stimulaciju u visinu isplaćene stimulacije drugim radnicima za razdoblje od 1.11.2019. do 30.04.2020., a visinu kojeg zahtjeva da će određeno postaviti nakon što tuženik u spis dostavi potrebnu dokumentaciju.

2. U odgovoru na tužbu od 29.7.2022. tuženik se protivi tužbi i osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako pravo na isplatu stimulacije kao dodatka na plaću radnik ostvaruje isključivo na temelju odluke poslodavca koja se temelji na odredbama Pravilnika o osnovama i kriterijima stimulativnog nagrađivanja radnika Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, kojeg donosi Upravno vijeće tuženika. Isto navedeno tijelo tuženika da je donijelo odluku da se za predmetno razdoblje neće isplaćivati stimulativne nagrade svim djelatnicima zbog negativnog poslovanja tuženika uzrokovanog Covid-19 pandemjom, a sve sukladno čl. 7. Pravilnika.

2.1. Tuženik ističe da je cilj stimulativnog nagrađivanja radnika od strane poslodavca osiguranje kvalitete rada u djelatnika u narednom razdoblju. Stoga, imajući u vidu da je upravo na zahtjev tužiteljice prekinut radni odnos s tuženikom radi zaposlenja kod novog poslodavca, da ne postoji svrha stimulativnog nagrađivanja radnika.

3. Tužiteljica u podnesku od 20.7.2023. navodi da je iz teksta same tužbe više nego jasno da tužiteljica ovom tužbom traži isplatu stimulacije za razdoblje prije negativnog poslovanja tuženika zbog Covid-19 pandemije i prije donošenja Odluke upravnog vijeća od 6.7.2021. o neisplaćivanju stimulativne nagrade za prethodno razdoblje zbog negativnog poslovanja tuženika. Nadalje, iz te Odluke da je jasno da je stimulacija isplaćivana kao nagrada za proteklo razdoblje, a ne kao stimulacija za budući rad.

4. Punomoćnik tuženika na ročištu od 27.2.2024. ističe da osnov za isplatu stimulacije može biti isključivo odluka poslodavca.

5. U podnesku od 23.7.2024. pun. tužiteljice ističe da je iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis (tablični prikaz Stimulacije DZ SDŽ u periodu od 11.2019. do 4.2020.) više nego jasno da je tuženik u utuženom razdoblju od 1.11.2019. do 30.04.2020. isplaćivao stimulacije, kao i da je pravo na isplatu stimulacije imala i tužiteljica. Naime, iz dostavljenih podataka da proizlazi, da je tužiteljici trebala biti isplaćena stimulacija u iznosu od 1.881,98 kn / 249,78 EUR, ali da joj taj iznos nije isplaćen "Odlukom ravnatelja zbog odlaska u privatnu ordinaciju". Međutim, tuženik da nije dostavio takvu Odluku ravnatelja, a čak i da je ravnatelj donio takvu odluku, ista da nije od nikakvog značaja jer da ravnatelj ne može svojom odlukom umanjiti prava koja radnik, odnosno tužiteljica ima. Nadalje se ističe, da u Pravilniku o osnovama i kriterijima stimulativnog nagrađivanja radnika Doma zdravlja Splitsko- dalmatinske županije u niti jednom članku nema odredbe koja bi opravdavala takvo postupanje tuženika. Činjenica što tužiteljica od 1.09.2020. više nije zaposlena kod tuženika, da nije opravdan razlog da joj tuženik uskrati isplatu stimulacije jer je stimulacija zatražena za razdoblje u kojem je tužiteljica još uvijek bila u radnom odnosu kod tuženika, jer je tužiteljica sve uvjete za isplatu stimulacije ostvarila pa je svojim radom ostvarila pravo na isplatu stimulacije, a osim toga tužiteljica da je i u trenutku isplate predmetnih stimulacija (srpanj i kolovoz 2020.) još uvijek bila u radnom odnosu kod tuženika, iako navedeno nema utjecaj na isplatu. Nadalje, iz dostavljenih obračunskih isprva za djelatnice kojima je za navedeno razdoblje isplaćena stimulacija (FČ i ĆČ) da je razvidno da im je stimulacija isplaćena 29.9.2020. pa da da od 30.9.2020. treba ići tijek zatezne kamate na potraživanje tužiteljice.

5.1. Tužiteljica je u podnesku od 3.2.2025. određeno postavila tužbeni zahtjev na način da je od tuženika za razdoblje od 1.11.2019. do 30.04.2020. zatražila isplatu stimulacije u iznosu od 249,78 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30.9.2020. do isplate.

6. Punomoćnik tuženika na ročištu od 5.2.2025. ističe da se stimulacija isplaćuje za prethodno razdoblje temeljem naknadne odluke Upravnog vijeća i pojedinačne odluke ravnatelja, a u donošenju koje da se moraju utvrditi i drugi kriteriji osim kriterija utvrđenih u čl.3. Pravilnika, a to da su, je li u trenutku donošenja pojedinačne odluke radnik ima kaznu od strane HZZO-a, ima li povredu radne dužnosti i je li zaposlenik Doma zdravlja. Tuženik ističe stimulacija nije zakonsko pravo koje proizlazi iz kogentne zakonske norme već da je to oblik stimuliranja radnika i isključivo volja poslodavca uz ispunjavanje prije iskazanih kriterija. Tuženik ističe da nije svakom radniku u svakom trenutku koji je ispunjavao kriterije iz čl. 3. Pravilnika isplaćivana stimulacija.

7. Tijekom postupka su izvedeni dokazi čitanjem dokumentacije priložene spisu, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke te saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika, ravnatelja HČ, dr.med.spec.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati stimulativni dio plaće za razdoblje od 1.11.2019. do 30.04.2020. u iznosu od 249,78 eura.

10. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva dok visina tužbenog zahtjeva nije sporna.

11. Tužiteljica saslušana u svojstvu parnične stranke na ročištu od 12.11.2024. iskazala je da joj nije poznato je li tuženik svim radnicima za utuženo razdoblje isplatio stimulaciju, ali da zna, da je stimulacija isplaćena medicinskoj sestri koja je radila kod dr. FČ i koja se zove ĆČ. Tužiteljica navodi da njenom timu- dr. MČ i tužiteljica, stimulacija nije isplaćena i da im je bilo rečeno da je to iz razloga što nisu bili zaposlenici tuženika (otišli u koncesiju). Međutim, oni da su u utuženom razdoblju od 1.11.2019. do 30.4.2020. bili zaposlenici Doma zdravlja, a u koncesiju da su otišli 1.9.2020.

11.1. Tužiteljica je iskazala da je tuženik u pravilu stimulaciju isplaćivao dva puta godišnje i to uvijek unatrag sa odmakom od 6 do 8 mjeseci. Tim tužiteljice da je bio "pod Domom zdravlja" četiri godine i sedam mjeseci te da je u tom razdoblju uvijek kada bi tuženik isplaćivao stimulaciju, stimulaciju dobila i ona. Što se tiče tužiteljičinog tima, da su uvijek ispunjavali kriterije pa da bi im se isplatila stimulacija i to odvojeno od plaće, da se svaki put radilo o drugom iznosu stimulacije i da tuženik ima svoj sistem izračuna stimulacije.

12. Ravnatelj tuženika, HČ, dr.med.spec., iskazao je na ročištu od 5.2.2025. da je tuženik u razdoblju od 1.11.2019. do 30.4.2020. isplaćivao stimulacije. Visina da je bila uvjetovana prihodima koje je ostvarivala pojedina ordinacija. Stimulacija da se isplaćivala u bruto iznosu – ukupan trošak bruto 2. Ravnatelj tuženika naglašava da bi se stimulacija isplatila, da je bilo potrebno da se donese odluka za svaku pojedinačnu osobu, a tablica priložena spisu (list 39-43) da služi samo za potencijalno određivanje visine stimulacije. Upravno vijeće da je donosilo generalnu odluku da se stimulacija isplati, a onda da je ravnatelj donosio pojedinačne odluke. Tužiteljici stimulacija nije bila isplaćena jer da u trenutku isplate više nije bila zaposlenik Doma zdravlja. Unatoč ispunjenju kriterija za isplatu stimulacije, stimulacija da ne bi bila isplaćena onima koji više nisu bili u radnom odnosu i onima koji su od HZZO-a dobili kazne radi neurednog obnašanja svojih obveza pa da je u takvim situacijama, stimulacija bila umanjena za taj iznos kazne ili da im uopće ne bi bila isplaćena. U tom razdoblju pravo na isplatu stimulacije, da su ostvarivali oni koji su imali prihod iznad standardnog tima.

12.1. Ravnatelj tuženika je iskazujući pred sudom naglasio da kod tuženika od 2021. pa nadalje više nikome nema isplate stimulacije jer da je kumulativno financijsko poslovanje Doma zdravlja negativno. Inače, stimulacija da se isplaćivala dva puta godišnje pa tako, ako se gledalo ono razdoblje do travnja, da bi nakon toga odluku donosilo Upravno vijeće i iza toga da bi išle isplate po pojedinačnim odlukama ravnatelja od 1. srpnja pa nadalje, a za ovu drugu polovicu godine, odnosno za razdoblje do kraja listopada, isplate da bi išle od Božića pa nadalje, a najčešće u siječnju iduće godine. U skladu s navedenim, stimulacije kod tuženika da su se isplaćivale od kraja 2014. do kraja 2020.

12.2. HČ iskazao je, da je isplata FČ., dr.med. po njegovoj Odluci dostavljenoj u spis od 18.8.2020. (list 59) išla za razdoblje do travnja 2020.

12.3. Ravnatelj tuženika iskazao je pred sudom, da nije postojao ni jedan drugi razlog zbog kojeg tužiteljici nije bila isplaćena stimulacije osim činjenice što u trenutku isplate nije bila zaposlenik tuženika. Ravnatelj tuženika je iskazao, da se ne sjeća je li bila donesena pojedinačna odluka o isplati stimulacije tužiteljici. Ravnatelj tuženika je istaknuo da se u trenutku donošenja pojedinačnih odluka o isplati stimulacije radnicima vodilo kriterijima o ne postojanje kazne od strane HZZO, nepostojanje kršenja drugih radnih obveza i da je radnik djelatnik Doma zdravlja. Nadalje je istaknuto, da spomenuti Pravilnik više nije na snazi.

13. Prema čl. 3. Pravilnika o osnovama i kriterijima stimulativnog nagrađivanja radnika Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije koji je u utuženom razdoblju bio na snazi (u tekstu: Pravilnik), određeni su kriteriji za ostvarivanje prava na stimulativni dio plaće u djelatnosti opće/obiteljske medicine, zdravstvene zaštite predškolske djece, zdravstvene zaštite žena, dentalne zdravstvene zaštite, djelatnost medicine rada, djelatnosti SKZZ psihijatrije, oftalmologije i psihologije pa tako to pravo imaju radnici koji kumulativno zadovolje kriterije koji se odnose na njihovu djelatnost: 1. Zadovoljavanje kriterija HZZO-a za financiranje punog hladnog pogona pojedine ordinacije; 2. Ukupno izvršenje 60% od KPI i Ql (prema kriterijima HZZO-a za pojedinu ordinaciju), osim djelatnosti dentalne zdravstvene zaštite gdje je potrebno ukupno izvršenje 70%; 3. Uredno odrađene posebne preventivne programe u onim ordinacijama u kojima su isti i ugovoreni sa HZZO-om; 4. lspravne datoteke računa te pdf-ovi računa i popratnog dopisa dostavljeni u računovodstvo DZ SDZ najkasnije do drugoga u mjesecu za prethodni mjesec; 5. Ostvarenost (70%) od maksimalno mogućih DTP-a za poiedinu djelatnost i ordinaciju; 6. Ostvarenost prosječnog mjesečnog prihoda ordinacije najmanje 35.000,00 kn za djelatnosti obiteljske medicine i zdravstvene zaštite predškolske djece, najmanje 36.000,00 kn u djelatnosti zdravstvene zaštite žena i najmanje 37.000,00 kn u djelatnosti dentalne zdravstvene zaštite; 7. Za medicinu rada ostvaren prihod na tržištu (izvan ugovora sa HZZO-om) najmanje u iznosu koliki je i ugovor sa HZZO-om, te najmanje 40.000,00 kn mjesečno (ukupno HZZO i tržište); 8. Za djelatnosti SKZZ psihijatrije i oftalmologije ostvarenje Ugovora sa HZZO-om više od 90% limita za prethodno razdoblje. 9. Za djelatnost psihologije pola iznosa iznad 72.000,00 kuna (12.000,00 kuna prosječno mjesečno) prema cjeniku Komore psihologa.

13.1. Prema čl. 7. Pravilnika, stimulacija radnicima će se isplatiti ako ispunjavaju gore navedene uvjete i ako tuženik u tekućem poslovanju ostvari višak poslovnih prihoda nad poslovnih rashodima. Prema čl. 5. Pravilnika, iznos za stimulativno nagrađivanje unutar članova jednog tima dijeli se na način da 75% iznosa pripada liječniku u timu, a 25% iznosa medicinskoj sestri, osim u djelatnosti medicine rada gdje je omjer 2/3 liječniku, a 1/3 medicinskoj sestri,

14. Zakonski zastupnik tuženika iskazao je pred sudom, da ne postoji ni je drugi razlog zbog kojeg tužiteljici nije bila isplaćena stimulacija, osim razloga da u trenutku isplate nije bila zaposlenik tuženika. Iz takvog kazivanja ravnatelja tuženika sud zaključuje da je tužiteljica kumulativno zadovoljila sve kriterije iz čl. 3. Pravilnika i da je tuženik u tekućem poslovanju u utuženom razdoblju ostvario višak poslovnih prihoda nad poslovnim rashodima pa da je tužiteljica kao medicinska sestra koja je radila u timu s liječnikom ostvarila pravo na stimulativni dio plaće. Nadalje, Pravilnik nigdje ne propisuje da se radniku neće isplatiti stimulacija ako u trenutku isplate stumulacije više nije u radnom odnosu kod tuženika, dok to što ravnatelj nije donio pojedinačnu odluku na temelju koje bi se tužiteljici isplatila stimulacija, ne oslobađa tuženika na obvezu od isplate stimulacije tužiteljici. Naime, iz provedenog dokaznog postupka (tabličnog prikaza Stimulacije, obračunskih lista i Odluka o isplati stimulacije zdravstvenim djelatnicama FČ i ĆČ, iskaza tužiteljice, iskaza ravnatelja tuženika) proizlazi da je tuženik za utuženo razdoblje od 1.11.2019. do 30.04.2020. u kojem je tužiteljica radila kod tuženika, radnicima isplaćivao stimulativni dodatak na plaću, da ga je isplatio 29.9.2020., a da je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao 1.9.2020. Međutim, tuženik je kao dotadašnji poslodavac tužiteljice, tužiteljici trebao isplatiti plaću za rad koji je tužiteljica kod njega do tada imala pa tako i stimulativni dio koji prema čl. 45. st. 1. i st. 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18, u tekstu KU) čini dodatak na osnovnu plaću, a plaća (osnovna plaća i dodaci) se prema čl. 92. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje ZR) isplaćuje nakon obavljenog rada. Ravnatelj tuženika je iskazao i to, da se kod donošenja pojedinačnih odluka o isplati stimulacije rukovodi i dodatnim kriterijima tj. o tome da ne postoji kazna od strane HZZO, da ne postoji kršenje drugih radnih obveza, a što ne navodi da je bio slučaj s tužiteljicom već navodi, da je u njenom slučaju razlog neisplate bio samo taj što tužiteljica nije bila u radnom odnosu kod tuženika u trenutku isplate stimulacije. Međutim, pravo radnika na isplatu plaće za obavljeni rad koji je imao kod određenog poslodavca, a koje pravo je temeljno pravo radnika na temelju odredbe čl. 7. st. 1. ZR-a, ne prestaje prestankom radnog odnosa radnika kod tog poslodavca već je poslodavac obvezan isplatiti radniku plaću za obavljeni rad koji je kod njega imao do prestanka radnog odnosa, u ovom slučaju stimulaciju kao dodatak na osnovnu plaću za koju je utvrđeno da je tužiteljica ostvarila pravo za razdoblje u kojem je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika.

15. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen kao osnovan pa je tuženiku naloženo da isplati tužiteljici zatraženi iznos od 249,78 eura (visina proizlazi iz tabličnog prikaza Stimulacije DZ SDŽ u periodu od 11.2019. do 04.2020.) na ime stimulativnog dijela na plaću za razdoblje od 1.11.2019. do 30.04.2020.

15.1 Tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu u skladu s odredbom članka 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koja na iznos od 249,78 eura teče od 30.9.2020. do isplate, s obzirom je tuženik stimulacije radnicima za utuženo razdoblje isplaćivao 29.9.2020. pa se taj datum uzima kao datum kada je potraživanje tužiteljice dospjelo, a zatezna kamate teče od prvog idućeg dana do isplate, bez zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći.

16. Tužiteljici primjenom odredbi članka 154. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP), u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi određeni u skladu s vrijednošću predmeta spora od 249,78 EUR (tužiteljica podneskom od 3.2.2025. po prvi put određeno postavlja tužbeni zahtjev u navedenom iznosu pa sud navedeni iznos uzima kao vrijednost predmeta spora tijekom cijelog postupka) sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife), kako slijedi: za sastav tužbe - 25 bodova, za sastav podneska od 20.7.2023., 23.7.2024., 5.11.2024., 3.2.2025. – za svaki 25 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 27.2.2024., 16.5.2024., 10.9.2024., 12.11.2024., 5.2.2025.-za svako 25 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za pristup ročištu za objavu presude-12,5 bodova, što zbrojeno daje 262,50 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) daje 525,00 EUR koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

16.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 10. ožujka 2025.

SUTKINJA

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

-pun. tuženika

- u spis